LIGA PRVAKA: Dok je svijeta i vijeka, ova Barcelona neće biti zaboravljena!

Dobro je to primijetio jedan kolega. Rasprave da li je Guardiolina ili Enriqueova Barcelona najbolja momčad u povijesti nogometa su besmislene. Najbolja momčad u povijesti nogometa je Messijeva Barcelona!

Vidjelo se to bjelodano u dobrom dijelu finalne utakmice lige prvaka koju je Messijeva Barcelona igrala protiv Juventusa. Juve im, realno, nije mogao ništa unatoč tomu što je u svoju igru ugradio puno želje i veliku hrabrost. Jebiga, da su nasrnuli malo jače, da su jurnuli bezglavo prema Ter Stegenovom golu dogodilo bi im se isto ono što im se dogodilo u posljednjim skeundama utakmice.

KADA PIRLO PLAČE

Messi, Suarez, Neymar, Iniesta, Rakitić, bilo tko od njih izletio bi pred Buffona sam i pospremao lopte u njegovu mrežu jednu za drugom. Znaju to dobro i u Juventusu, vjerojatno su bili svjesni da će imati jednu ili dvije prigode, da njih moraju iskoristiti i oni su to i uradili, ali, na njihovu žalost igrali su protiv Messijeve Barcelone, protiv nje nije dovoljno tek iskoristiti svoje prigode. Zapravo, još nitko nije otkrio što je dovoljno protiv ove Barce na dulje staze.

Akcija za prvi gol Barcelone već je ušla u nogometne anale. Samo dan nakon utakmice postala je mit. Ona objašnjava kemiju najbolje momčadi u povijesti. Događalo se i ranije da cijela momčad sudjeluje u akciji nakon koje se postiže gol, ali ovdje je bitna činjenica da akciju nisu završili niti Neymar niti Messi niti Suarez već Iniesta i Rakitić. Ti se ubiješ šljakajući kako bi zaustavio onu trojicu napasnika, a iz drugog plana te zgaze Iniesta i Rakitić, ili Alves ili Alba. Dođe ti, naprosto, da odustaneš od nogometa. Ali drago ti je, kao i ljudima koji sve to gledaju, jer, obrni okreni, jedno je jasno čovjeku kad gleda ovu Barcu – jasno mu je da svjedoči povijesti, nečemu što nikad dok je svijeta i vijeka neće biti zaboravljeno.

Makar navijao i podržavao Juventus. Što sam i ja sinoć činio. Zbog Pirla koji je uplakan napustio teren jer je znao da mu je to posljednja šansa da uzme nešto veliko. Zbog Buffona koji će možda braniti još dvadesetak godina, jer djeluje kao da je to u stanju. Zbog Pogbe koji ima ono nešto što ga čini posebnim. Zbog romantike, na koncu konaca, jer mi se čini da je ovaj i ovakav Juve posljednja momčad nekog starog doba.

Nakon ovoga nogomet ostaje u rukama PSG – ova i ostalih Chelseaija čija kadrovska politika neće biti vođena sportskom logikom već bjesomučnom kupnjom svega najboljeg i najskupljeg pa poslije nek se trener jebe s tim kako zna i umije. Nogomet postaje čisti show off.

Pa čak i Barca odlaskom Xavija, starenjem Inieste i kompanije lagano odustaje od projekta La Masija. Ne može se više tako. Zato su im potrebni i Neymar i Suarez. Ali dok je Messija bit će i radosti.

RUŠI GA, RUŠI GA

Kad ćemo opet dočekati nekog sličnog ostaje velika nepoznanica. Nije sinoć Messi imao potrebu da se upali, da je potrebe bilo sam bi on iskemijao neku akciju. Uostalom, drugi gol Barca je i postigla nakon što su se Juventusovi braniči uplašili Messijevog trka kroz sredinu terena. Derao sam se prema TV – u: ruši ga, ruši ga! Bilo je kristalno jasno, vidjelo se iz aviona, da će pasti gol ukoliko ga nitko ne sruši i to se, jebiga, desilo. A onaj odbijanac da nije pospremio Suarez, pospremio bi ga Rakitić koji mu je bio iza leđa. Ne možeš, jebiga, tako igrati, kako igrati nogomet kad moraš čuvati i Ter Stegena da bi bio siguran da nećeš primiti gol.

I, tko god kaže da bi Barca mogla imati bolju obranu nema pojma o nogometu. Što ćeš bolje od obrane u kojoj igraju Messi, Suarez, Iniesta, Rakitić i drugi. A oni svi igraju obranu, zato je teško kontinuirano dolaziti s loptom na Barcinu polovicu. Makar je Juventus imao period igre kad se činilo da mogu nešto učiniti, ali sve što su učinili jeste to da su dali doprinos jednom dobrom finalnom meču. Barca je najbolja. Sad imaju još jedan trofej koji to dokazuje.

(zurnal.info)