Netko mora izgubiti. To je jedna od nogometnih floskula koja se protivi zdravoj logici jer svi znamo da u nogometu može biti i neporaženih. Barem u jednoj utakmici iako, na koncu, kad se sve zbroji netko mora biti donji u konačnom poretku.
No, gubitnička povijest zagrebačkog Dinama u europskim natjecanjima jedna je posebna priča. Pogotovu zadnjih godina. Neprikosnoveni vladari i uništavači hrvatskog klupskog nogometa u Europi redovito doživljavaju raznorazne tragične i, katkad, tragikomične poraze.
MOMČAD BEZ KARAKTERA
Dvije vezane utakmice koje su odigrali protiv Olympiacosa su klasična Dinamova priča. Rijetko kome uspijeva izgubiti dvije dobijene utakmice. I sad će bardovi hrvatskog sportskog novinarstva danima govoriti o prokletstvu. Ali nema tu viših sila.
Dobro, možemo reći da je u prvoj utakmici protiv Grka viša sila bio sudija koji ih je grubo oštetio u posljednjoj sekundi meča jer nije dosudio klasičan penal. Ali druga utakmica je pokazala da Dinamo naprosto nije zreo za Europu.
Nada koju im je pružila pobjeda protiv ove godine neprepoznatljivog Arsenala bila je lažna iako su Modri imali perioda zrele, čvrste, momčadske igre i protiv grčkog prvaka. Čak možemo reći i da su većim dijelom bili bolji suparnik. Ali, ljudi, to je Dinamo. Dinamo nije bolji ni od koga u Europi. Dinamo je jednostavno luzerski klub, momčad bez karaktera. I to ne mogu nadomjestiti nikakvi milijuni.
U Pireju je Dinamo imao sve u svojim nogama. Kontrolirali su utakmicu. Djelovali čvrsto i ogranizirano a onda kao da su se ispuhali. Vjerujem da u Pireju svaka gostujuća momčad postane nervozna. To dodatno potencira i uglavnom prgavo ponašanje domaćih igrača koji znaju kako se protivnik osjeća ali momčad koja mora uzeti bodove ne smije sebi dopustiti ono što si dopušta Dinamo. A imali su sve na svojoj strani.
Vodili su, uspješno odbijali grčke napade, vratar Eduardo je čak skinuo i penal Fortunisu, ali onda je jedan skoro bezazleni napad prošao kroz sredinu Dinamove obrane i cijela se Modra koncepcija raspala. Igrači su izgubili dah. Pivarić je fasovao drugi žuti, a Pardo dodao još jedan gol na svoj konto i to u posljednjoj minuti utakmice. Nakon bajke protiv Arsenala bio je ovo klasičan Dinamov povratak kući. Ravno u Luzergrad.
LEKCIJA KOD GUARDIOLE
Derbi kola su i ovog puta igrali Bayern i Arsenal. Na Allianz areni pokazao se pravi omjer snaga između ova dva kluba. Wenger je jedino mogao zazivati nogometna božanstva da ga spasu blamaže ali pomoći nije bilo. Jedno je, priznat će svatko, kad Bayern odigra trening tekmu protiv Dinama, ali kad je odigra protiv Arsenala onda nam to pokazuje stvarnu moć Bavaraca. Igralo se po Guardiolinim omiljenim notama. Lopta je išla u širinu, dodavali su se igrač Bayerna beskrajno, a preko oka su tražili pukotine u obrani Arsenala.
Kad bi se pukotina ukazala tempo bi se odjednom promijenio i prije nego bi igrači Arsenala stigli reagirati lopta je već bila u golu. Arsenalu treba ozbiljan remont. Bayern ga je već demontirao pa bi sad to netko trebao sastaviti. Radit će to i dalje Arsene Wenger. Ako ga nije stid u njegovim godinama odlaziti na ovakve lekcije kod Pepa Guardiole.
Jedna grupa dva luzera. To je priča ovog kola.
(zurnal.info)