ROMA – BAYERN
Rudi Garcia je ispao nevjerojatno naivan. Pomislio je da s Bayernom može igrati jednako kao što igra protiv protivnika u Seriji A. Potpuno je pogrešno procjenio snagu Bavaraca. Roma ipak nema ni približnu koncentraciju kvalitete da bi se mogla nadigravati s Bayernom. Na koncu je izgledao potpuno šokirano. Kao da je vidio duha, ili izvanzemaljska bića kako igraju nogomet protiv njegove momčadi.
Moram nešto napisati: oprosti, Guardiola! Dosadilo je Pepu izgleda to što ga u Njemačkoj konstantno kritiziraju. Pokazao je da nije tašt i tvrdoglav, pokazao je da je izrazito inteligentan i usavršio je vlastiti model igre dodavajući mu komponentu okomitosti, izravnosti kakvu do sada nismo imali priliku gledati. Dokazuju to rezultati koje Bayern postiže u Bundesligi, a ovo protiv Rome, čiji im je trener išao na ruku, je bila idealna prigoda da snagu momčadi i efikasnost nove filozofije pokaže i Europi.
Da je Guardiola odustao od vlastitih zabluda dokazuje i to što redovito koristi Lewandovskog. Nema više lažnih devetki. Poljak je uvijek unutra na klasičnoj špic poziciji. Ipak, neke su druge stvari u promjeni Guardioline taktike zanimljivije.
Bayernovu obranu čine samo tri igrača. Ispred posljednje linije ordiniraju Lahm i Alonso. U fazi napada Alonso se vraća u posljednju liniju po loptu dok se Lahm vraća na prirodnu poziciju iza Robbena, a iz posljednje linije svi izuzev Boatenga se pomjeraju prema naprijed. Linije se kreću na razmaku 15ak metara jedna od druge i jadni Bayernovi suparnici moraju se braniti od napada 8 ili 9 Bayernovih igrača.
A vidjeli ste kako to izgleda. Gotovo je nemoguće braniti se. Moraš ispasti ili barem djelovati zamrznuto, jer nemaš pojma kud da se okreneš i od koga da se braniš. A Xabi Alonso je najbolji balans igrač na svijetu u posljednjoj deceniji i on je nevjerojatan dobitak za Guardiolinu momčad, jer taj čovjek, tip koji djeluje nezainteresirano i odsutno, ima nevjerojatnu moć prilagodbe i s njim u momčadi možeš mijenjati taktiku kako ti je god ćeif, Xabi će to izbalansirati i pogurati na terenu. Kapa dolje novom Bayernu, a mojoj dragoj Romi više sreće i pameti drugi put.
LIVERPOOL – REAL
Srce mi je slomljeno. Ali, iskreno, plašio sam se većeg debakla. Liverpool trenutno nema onaj prepoznatljivi borbeni duh. Prodao ga je Rodgers Barceloni zajedno sa Luisom Suarezom. Gerard nije više tako moćan, a Rodgersove ovoljetne kupovine, izuzev Adama Lallane, uglavnom su igrači tankog karaktera. Nije toliko bolan taj poraz koliko je bolna Liverpoolova nemoć u kombinaciji s činjenicom da je Real dobar dio utakmice igrao s pola snage. Ni to nij epomoglo Liverpoolu koji je teškom mukom stvorio nekoliko poluprilika.
Cristiano Ronaldo je postao neki drugi čovjek. Vjerujem da zasluge za to pripadaju najviše Don Carlu Ancelottiju, najboljem treneru današnjice. Kao da je zatomio Ronaldov bezgranični ego i time još više doprinjeo njegovoj efikasnosti. Veliki igrači se savršeno razumiju, ako ih ubjediš da se mogu zajednički radovati igri onda će producirati remek djela poput prvog Realovogo gola. Onako bezobrazno prolaziti kroz sredinu protivničke obrane mogu samo beskrajno samouvjerene momčadi. I beskrajno talentirane.
Real igra sjajan, pokretljiv nogomet, presing obranu, a u napadu se uvijek kreću u trojkama tako da obrambeni igrači uvijek upadaju u neku vrstu „ševe“ među tri Realova igrača. Liverpool treba još vremena kako bi izgradio momčadkoja može parirati Realu, Bayernu i ostalima koji su posljendjih godina koncentrirali kvalitetu i talent. Plan igre je tu, sve se čini spremno, samo nedostaju veliki momci na terenu.
PREGLED
Arsene Wenger se provukao, što se kaže, kroz iglene uši. Anderlecht nije izdržao do kraja, a imali su veliki Arsenal na konopcima. Na koncu su Wengera izvukli neki nepisani nogomenti zakoni koji kažu da velike momčadi pobjeđuju makar golove postizali i dan nakon utakmice.
Ludogorec je upisao povijesnu pobjedu protiv Basela. Zaslužili su je Bugari, priej svega zbog borbenosti koju su pokazali protiv Liverpoola i Reala. Basel s desetoricom igrača nije imao snage da napravi veliki korak ka eliminacijskoj fazi. Sad je Real negdje daleko, a ostale tri momčadi su još uvijek na samom početku.
Atletico je u utakmicu protiv Malmoa ušao s puno poštovanja prema protivniku. No, kad su ih konačno načeli, početkom drugog poluvremena, stvari su otišle k vragu. Po Šveđane. Još jedna demonstracija moći. A toga smo se nagledali u ovom kolu.
Borussia je najčudnija momčad ove sezone. U Bundesligi im nikako ne ide, ali zato u Ligi prvaka metu sve pred sobom. Iskreno, od Galate sam očekivao puno više. Ali, nekako, nisu zreli za ovu razinu natjecanja. Svakako, lijepo je znati i još je ljepše gledati kada Kloppov stroj funkcionira.
Bayer je u jednoj „pravoj prvenstvenoj utakmici“ pobijedio Zenit. Stvari su se mogle zakomplicirati nakon što su ostali s igračem manje, ali uspjeli su privesti meč kraju bez vidljivih ožiljaka i posebnog stresa.
Olympiacos je na svom terenu skinuo još jedan veliki skalp. Juve nikako da proradi u Europi i generalno oni su bjelodani dokaz da talijanski klubovi više nisu konkurentni u Europi. Juve je dominirao, ali je Olympiacos postigao gol i, rekli bismo, tipično Grčki stigao do pobjede.
Monaco i Benfica su odigrali nulu. Potpunu nulu obzirom na efikanost kompletnog kola Lige prvaka.
City je u Moskvi doslovno prosuo bodove. No, i ja bih u onom depresivnom okruženju radije pio votku nego igrao nogomet. Momci iz Manchestera su prerano pomislili da su obavili posao, otišli su do šanka i primili dva prilično nepotrebna gola.
Edincon Cavani je rješio Parižane muke na Cipru. I to na kakv način. Iz ležećeg položaja. Nakon tog gola i silnog uloženog truda igrači Apoela su mogli samo leći na teren. Očajni.
Barca je rutinski svladala Ajax. Bilo je malo škakljivo nakon što su primili gol, ali nije ta pobjeda ni tada bila pod nekim velikim upitnikom. Kakav je karakter današnje Barce ipak će više pokazati ovotjedni El Clasico.
Schalke je nezasluženo osvojio tri boda protiv Sportinga. Pobjedili su iz poklonjenog kaznenog udarca. Sportingu nakon te nepravde neće biti lako. Imali su bod u džepu koji su izborili sa igračem manje. Ovakav rasplet sigurno nije motivirajući. Pravde nema pa nema.
Maribor je bolno tresnuo na zemlju nakon prva dva kola u kojima su na borbenost uzeli dva boda. Mourinhov stroj ih je potpuno demolirao i to onako kako Mou najviše voli. Okrene tvoje slabosti protiv tebe i pusti da te lagano unište. Njegovi igrači te onda smao dokusure. A Chelsea je moćan, jako moćan stroj.
Beskućnici iz Donjecka su konačno počeli lječiti vlastite frustracije, a ceh je platio BATE Borisov, koji je, slično kao i Maribor, na bolan način shvatio gdje mu je mjesto u europskoj nogometnoj hijerarhiji. Luis Adriano je pospremio 5 komada. Noć je to koju Brazilac nikada neće zaboraviti, a ni nogometne enciklopedije neće zaboraviti njega.
Jako volim Athletic, ali ne znam ćudljiviju momčad. U stanju su igrati najljepši i najučinkovitiji nogomet, a u stanju su djelovati poput neke drugorazredne momčadi. Protiv Porta nisu bili ni tamo ni ovamo. Portugalci su bili bolji taman za jedan gol.
(zurnal.info)