LIGA PRVAKA: Najveći misterij nogometa - kako protiv Bayerna?

CHELSEA – PSG 2: 0

“Igrači su pratili naše ambicije. Gubimo ili dobijamo utakmicu, ali na koncu moramo biti bez energije da odemo kući. Moramo biti ili toliko sretni zbog pobjede ili toliko zadovoljni sami sobom jer smo dali sve od sebe.”
Ova Mourinhova izjava sasvim je dovoljna da opiše utakmicu između Chelsea I PSG – a. Sa štitom ili na njemu. Treće opcije nema. Dan nakon utakmice iz Kikinde sam dobio mail slijedećeg sadržaja: “Uvek veruj Murinju!”

BORUSSIA – REAL 2: 0

Što reći za hrabre dečke sa Westfalena? Vjera, strast, hrabrost, odlučnost. Veliki Real na koljenima. Klopp mora pod svaku cijenu zadržati Marca Reusa u momčadi. Dečko je uspio na svojim plećima iznijeti Borussijine ambicije. Realova obrana je odigrala sramotnu utakmicu. Šteta što Mykhtarian nije imao svoju večer. Sad bi se u Madridu mijenjali treneri.

Hrabrih 11 je umalo do kraja potuklo razmaženih 11. Mourinhovi igrači su doma otišli sretni zbog pobjede, a Borussijini su otišli zadovoljni činjenicom da su dali sve od sebe.

BAYERN – MANCHESTER UNITED 3: 1

S Bayernom se ne može igrati. Svaka druga momčad bi se nakon Evrinog pogotka oporavljala barem 20 minuta. Bayernu je trebalo 30 sekundi. United je dao svoj maksimum u ovom trenutku. U nekim trenucima je indisponiranost glavnih Unitedovih igrača očigledna pa Rooney jedva dobaci loptu do protivničkog gola. Protiv Bayerna se tako ne može.

U stvari, to je trenutno najveći misterij euro nogmeta: kako se može protiv Bayerna?

ATLETICO – BARCELONA 1: 0

Atletico nema dovoljnu kvalitetu. Trube tako komentatorske trube potpuno zanemarajući činjenicu da je Atletico najkonstantnija momčad Primere te da im u leđa gledaju i Barca i Real.

Atletico je Barci prepustio posjed ali joj nije dao niti promil šansi za pobjedu. Simeone je igru postavio tako da je faktički svaki Atleticov napad završavao mrtvom šansom. Zato Barca može biti sretna što iz Madrida odlazi samo sa jednim golom u svojoj mreži. Dečki iz Madrida ne samo da imaju srce nego i znaju igrati nogomet. Nisu srljali, uvijek su nalazili rješenje kako iznijeti loptu u fazu napada. Ne pamtim kad je netko tako razvlačio Barcinu obranu.

Ipak najimpresivniji dio Atleticove igre jeste način na koji se brane. Igrači u toj fazi nevjerojatno pokrivaju jedan drugog. Kad im nekako i provučeš loptu iza leđa nemaš vremena doći do nje jer druga dva igrača izlaze na nju. Impresivni su volja i strast s kojom igra momčad s Vicente Calderona. Impresivni su njihova tjelesna sprema i fantastična koncentracija.

Odigrali su briljantnu utakmicu u kojoj im pažnja nije popustila niti jednu jedinu sekundu. Cijela je Europa na njihovoj strani. Trebala bi biti. Oni su rijetki preostali dokaz da se može srcem i pameću. Najjadniji izgovor koji sam čuo do sada jeste kuknjava Barcinih igrača koja govori da su i prije ove utakmice strahovali za njezin ishod: trava je previsoka a teren tvrd! Tako su igrači Barcelone najjavljivali ovu utakmicu. Momčadi Diega Simeonea to nije smetalo.     

(zurnal.info)