BARCELONA – ATLETICO 1: 1
Par dana prije ove utakmice Xavi se požalio na tretman koji njegova ekipa u posljednje vrijeme ima u javnosti. „Kad dobijemo utakmicu onda su nam pomogli suci, a kad izgubimo onda je to kraj generacije!“
Ne znam što je od ovoga istina ali činjenica je da Barca sporo pali. Dugo ulaze u utakmicu, a pogotovo im dugo treba da bljesnu. Jedna je činjenica nepobitna: Barcelona više ne igra onako dječački kako je to bilo u vrijeme Rijkaarda i Guradiole, nema u njihovoj igri više dječje radosti. I to im je suštinski problem. Makar su toliko jaki da teško možemo pričati o tome da imaju problema. Ali ranjivi su itekako. A ovaj su put s druge strane imali momčad koja zna što hoće i kako do toga doći.
Barca je bila dominantnija, bolja, ali Atletico je došao s jasnom idejom o tome kako se protiv njih braniti i, ne manje bitno, došao je postići gol u gostima. U namjeri su uspjeli, a da li će im to biti dovoljno za prolaz vidjet ćemo u revanšu. Golovi koje smo vidjeli bili su remek djela. Onaj koji je postigao Atletico zbog Diegovog sjajnog šuta, a onaj Barcin zbog Iniestine briljantne asistencije.
MANCHESTER UNITED – BAYERN 1: 1
Pitali su Bastiana Schweinsteigera što misli o formi Manchestera pred njihov ogled u Ligi prvaka.
„Kakva forma ljudi, to je Manchester United!“
Bio je to veliki izraz poštovanja od strane njemačkog reprezentativca. Ispalo je da Schweini nije pilio naopako. United je na momente u ovoj utakmici ponovno ličio na veliku momčad. Koliko će to uspjeti reproducirati u Bavarskoj je neko sasvim drugo pitanje.
Iskreno, meni je bilo lijepo vidjeti United koja želi pokazati da je još uvijek veliak momčad, United sa srcem i mudima. Nadam se jedino da Danny Wellbeck odrađuje nekakvu kaznu zbog onog pokušaja loba kad je mogao jednostavno zaobići golmana i pospremiti loptu u gol. S druge strane Bayern je bilo zabavno gledati iz nekih drugih razloga. Način na koji se kreću igrači koji nemaju loptu u posjedu u fazi napada je briljantan. Čovjek koji ima loptu u posjedu uvijek ima barem tri opcije za dodavanja. Jednu okomitu i barem dvije u širinu. I ne samo to, već ta faza kretanja otvara jednako toliko mogućnosti za proigravanje igraču kojem će lopta tek doći.
Ako znate biti dokoni poput mene uzmite pa na internetu gledajte kako to izgleda, dovoljan primjer je gol koji su Bavarci postigli na Old Trafordu. Zaboravite putanju lopte, gledajte kako se kreću igrači koji je nemaju u posjedu.
REAL – BORUSSIA 3: 0
Nisam bio svjestan da baš toliko volim Borussiju Dortmund. Toliko da mi je bilo mučno gledati ovu utakmicu. Od samog početka nije mirisalo na dobro. Kad ti nedostaje pola momčadi nema te taktike kojom možeš zakrpiti rupe. Pogotovo u fazi odbrane.
Imao sam dojam da Real igra s pola snage i to me porazilo. Borussia je opljačkana, ponajviše od strane Bayerna i to se najbolje vidi kad pogledamo njihove okršaje s Realom od prošle godine i usporedimo ih s ovom utakmicom u kojoj se činilo da se svi mole samo da ne završi potpunim debaklom.
Klopp u razgovorima nakon utakmice nije dao da se za poraz krivi izostanak ponajboljih igrača. „Izgubili smo zato jer smo odigrali katastofalno loše.“ U pravu je, ja sam utakmicu gledao kao horor film, kroz prste.
PSG – CHELSEA 3: 1
Ono što je svima genijalan pogodak Mourinhou je smiješan gol.
„To nije bio gol, to je bila šala.“ – rekao je Specijalni za Pastoreovu majstoriju.
PSG je postao velika momčad. O tome više nema zbora. Upravo su ovo utakmice u kojima momčad potvrđuje svoju veličinu a PSG ju je odradio odlično. Imaju sve, baš sve. Imaju sjajnog vratara, jednog od najbojih stopera na svijetu, rutinera u Motti, novog Pirla u Verratiju, a napad koji čine Lavezzi, Cavani i Ibrahimović je kao neko ostvarenje potpuno ludih navijačkih snova. U toj kombinaciji Javier Pastore sjedi na klupi. Čini se i da Blanc stvari drži pod kontrolom.
PSG je moćan. Toliko da uvali Mourinhovom Cheleseau 3 komada. A Mourinho bi se trebao pozabaviti smiješnim ponašanjem jednog njegovog igrača. Tu mislim na Davida Luiza. U redu je da stoper katkad krene u napad, ali ne deset puta po utakmici kako to čini Luiz koji je bio potpuno izvan kontrole što me jako čudi obzirom na to tko mu je trener.
No, sve ovo na stranu, za nas koji volimo nogomet bez nekog posebnog interesa dovoljno je reći: Javier Pastore. A Mourinho nek' se pozabavi time kako izvući momčad iz ove situacije.
(zurnal.info)