Možda i cijeli Anfield pređe na Islam. Tako i glasi jedna šaljiva pjesmica. Zbog Moa Salaha, dakako. I treba li uopće drugi komentar kako je igrao Egipćanin?
Možda bi više trebalo obratiti pažnju na onoga koji, kako kaže Klopp, radi k'o konj kako bi Momi Salahu bilo lakše. Dakako, govorimo o Bobbyiju Firminhu. To kako probija koridore u svakoj strukturi koju Liverpool napada je predivno pratiti. Čini se jako lako. Pred njim se protivničke obrane otvore kao more pred Mojsijem. A onda i on završi utakmicu sa dva gola i dva asista.
Žao mi je zbog Edina Džeke. Isporučuje ove sezone sve što treba. Uspio je to i ovaj put. Roma se s dva gola nekako izvukla iznad površine vode. Nisu potopljeni do kraja.
Na početku utakmice činilo se kako je Romin trener opet sjajno postavio igru. Liverpool je djelovao zakočeno ali onda je postalo jasno da je to bila varka. Zapravo su, neuobičajeno za njih, bili strpljivi. Nisu htjeli, kako obično rade, ispucati svu municiju na početku. Poslije ste sve vidjeli. Bio je to Liverpool koji nas tera da skačemo kao opareni i udaramo glavom u plafon. Pošteno sam izudarao zid, od sreće, u kavani Royal u Grazu na jednom su zidu otisci mojih dlanova.
A onda, u poređenju s prvim polufinalem, morali smo gledati mediokritetski nogomet. Tako vam mora izgledati svaka utakmica nakon onog vatrometa od utorka. Bit će velika nepravda ako netko od dvojca Liverpool ili Roma na koncu ne bude na tronu.
Oh, da, oprezan sam. Morate biti oprezni nakon što netko onako uspije okrenuti Barcelonu. Mala je to doza opreza. Sasvim mala, ali itekako potrebna.
Mogu se i napraviti blesav pa mrtvo hladno zaključiti da je za mene finalna utakmica ovaj dvomeč na liniji Rim – Liverpool. Tako bi bilo poštenije. Tako bih volio da jeste. Jer i Roma igra lijep, dopadljiv, struktuiran nogomet. A Liverpool. Liverpool izaziva blaženstvo. Ako volite nogomet makar i da ste navijač Reala ili Bayerna morali biste priznati da je sve u dlaku tako kako sam napisao. Netko između dva crvena tima morao bi na tron.
(zurnal.info)