Liga prvaka: Mi smo United!

“Mi smo United!” Tim je riječima Ole Gunnar Solskjaer motivira svoje igrače prije utakmice u Parizu. Da se razumijemo, za razliku od Mourinhovog, Norvežaninov United je povratio pobjedničku auru unatoč tomu što legendarna zlatna rezerva Uniteda nije puno toga promijenila u sistemskim rješenjima u igri kluba iz Manchestera. Solskjaer je Unitedu vratio hrabrost, nepokolebljivost kakvu je ManU imao pod ravnanjem Sir Alexa Fergusona. Tek ta naizgled nebitna činjenica donijela je momčadi Uniteda prolaz u Ligi prvaka nakon bolnog i razočaravajućeg poraza na Old Trafordu. S norveškim trenerom na klupi, dečkom kojega smo voljeli svi odreda pa makar i ne gajili simpatije prema klubu, United je ponovno navukao i romantični nogometni plašt. 

Ništa o tome koliko svima nedostaje nogometne romantike ne govori više od činjenice da je internetom, nakon utakmice protiv PSG – a, počela kružiti slika koja nam je svima probudila nostalgiju. A na fotografiji legende, ne samo Uniteda već legende naših života, legende sporta uopće. Oni su United, to su govorila ta lica, nesalomljivi, United koji se nikada ne predaje. Cantona, Ferguson i Solskjaer u sjajnom raspoloženju su upravo to poručili svijetu. 

Možda je banalno svoditi sve što se događalo na terenu Parka prinčeva tek na psihologiziranje ali činjenica jeste da je United, unatoč potkapacitiranosti i rezultatskom minusu na teren izašao tek s hrabrošću i željom za okretanjem rezultata dok je PSG opet pobjedio sam sebe arogantnim pristupom i potpunom uvjerenošću da su prolaz u četvrt završnicu Lige prvaka rješili već u Manchesteru. 

Takav pristup se Parižanima već nekoliko sezona obija o glavu. Dok su se sjetili promijeniti pristup već je bilo kasno. Nekada više sile utječu na razvoj stvari. A onaj penal u nadoknadi vremena, penal kojeg je Rashford realizira i gurnuo United u četvrtfinale je čista nogometna pravda, nagrada za hrabrost i htijenje i lekcija momčadi iz Pariza da je nogometna hijerarhija još uvijek nešto što im ne ide u prilog. Za penjanje na toj ljestvici, prije svega, moraju promjeniti pristup i poniznije krenuti u osvajanje nogometne Europe. Za takvo što imaju sve realne pretpostavke, sjajnog trenera koji je u svim taktičkim segmentima osim u psihiloškoj pripremi nadmašio unitedovog trenera, imaju i sjajne igrače, ali tek trebaju postati velika momčad i veliki klub u europskim okvirima. 

KOPLJE ZA KRALJEVE

Sve što su izgubili u prvoj utakmici vratilo se dječacima iz Amsterdama na svetom travnjaku Santiago Bernabeu stadiona. Ponovno su pomeli Real, nadigrali prvaka Europe u svim segmentima, pokazali im još jednom da je nogomet ponajprije momčadska igra i da individualna kvaliteta ne može uvijek donijeti prevagu. Ovaj put Ajax je uspio pobijediti. I to kako. Odavno nitko nije tako ponizio klub iz Madrida, osim možda Barcelone ali ova lekcija je za Kraljeve sigurno bila bolna. Zato što je bila kompletna, totalna poput unaprijeđenog totalnog nogometa kakav igra momčad iz Amsterdama. 

U kavanskoj raspravi došli smo do zaključka da bi situacija na terenu vjerojatno bila malčice drugačija da se nadobudni Ramos nije odlučio čistiti od kartona u ovoj utakmici. Ali, baš kao i PSG –u, i Realu se o glavu obila nadmenost kojom su ušli u utakmicu, uvjerenje da će amsterdamski dječaci na teren izaći preplašeni i unaprijed poraženi. Ali to nije bio slučaj. I velika je šteta što već od ljeta ova sjajna generacija Ajaxa više neće biti na okupu. A što se Reala tiče tu se mora nešto dubinski, suštinski mijenjati jer žalosno je bilo vidjeti da u onakvoj utakmici jedini igrači koji iskazuju želju za pobjedom i trude se jesu najiskusniji igrači, Modrić i Benzema. Nemoć Rela i potpunu izgubljenost možda najbolje ilustriraju geste ove dvojice prema suigračima koji ne izlaze u presing, ne otvaraju prostor, ne kreću se… Poraz od Ajaxa je konačno otrježnjenje Reala iz Madrida. Bolna pljuska u nadmeni obraz. 

Bila bi nepravda da gol Dušana Tadića nije priznat. Taj je gol bio malo remek djelo. Ujedno i nagrada Tadiću za sjajnu partiju koju je pružio u Madridu. Opet smo vrtili glavom i pitali se koliko bi prostora imao za onaj šut da je ispred njega bio Sergio Ramos ali to nije bilo bitno. Bilo je bitno uživati u Tadićevoj igri i golu kakav razgali srce svakog ljubitelja nogometa. 

A što tek reći na točku na i? Schoneov pogodak, onako sliškovićevski bezobrazan, bio je još jedan pokazatelj Realu da poštovanje valja zaslužiti na terenu i da stara slava ne pobjeđuje. I pazite, bez obzira što je upravo postigao onakav pogodak, već u narednim sekundama utakmice Ten Hag izvodi Lassea Schonea iz igre strogo se držeći unaprijed zacrtanog plana. Mi smo Ajax, imamo svoj način i djecu koja nas vraćaju među nogometnu aristokraciju gdje nam je oduvijek i mjesto samo su mnogi to zaboravili. Bilo bi lijepo kad bi za oproštaj od Ajaxa De Jong i vjerojatno De Licht odveli svoj klub što dalje u Ligi prvaka jer tako je lijepo vidjeti te dječake koji igraju možda trenutno i najuzbudljiviji nogomet od svih preostalih sudionika ovog natjecanja. 

KRATKI REZ

Porto je eliminirao pomalo izgubljenu Romu. Jednostavno nisu odustajali, bili su rIješeni to učiniti dok Roma nije bila spremna na taj intenzitet. Na stranu sudačke odluke. Porto je trenutačno zrelija momčad i zaslužuje prolaz. 

Suprsi su produbili krizu u koju je u zadnje vrijeme upala Borussija. Krajnje je nejasno što se događa s klubom iz Dortmunda. Od momčadi koja je oduševljavala nogometni svijet došli su do trenutka u kojemu se čini da se više od svega plaše i same mogućnosti uspjeha. U prvenstvu ih je sustigao Bayern a Tottenham ih je suvereno eliminirao iz Lige prvaka. Vrijeme je da se vrate i osvijeste makar ne znam koliko će to biti lak zadatak nakon svih udaraca koje su primili u zadnje vrijeme. 

(zurnal.info)