Gorki okus nije prava riječ: Miske, Spaha, Vedo, oprostite za jadan oproštaj!

Bio je to tužan tjedan za BH nogomet. Oprostili smo se s jednom erom u njegovoj kratkoj povijesti. Igrači koji su činili kičmu, do sada najuspješnije generacije nogometne reprezentacije BiH oprostili su se od dresa s državnim grbom. Nakon te utakmice osim žala, bez obzira što sam ih znao kritizirati, u ustima mi je ostao gorak okus. Način na koji smo se oprostili od tih momaka bio je blago rečeno žalostan i opet je pokazao kakvo smo društvo - a opet zahvaljujući gospodi koja stoluje u Ferhadiji i upravlja BH nogometom. 

Dopustiti da nam na oproštaj ponajboljih koje smo imali dođe praktički rezervni tim Crne Gore, bez želje da podcjenjujem ikoga, je uistinu tužnjikavo. A ni ugođaj na tribinama nije bio svečan, onakav kakav dolikuje oproštaju od momaka koji su nam u ovoj jadnoj zemlji priuštili kakvu takvu radost. 

Zar uistinu nismo mogli pronaći neku momčad koja bi bila dostojna oproštaja od tih momaka? I to u jeku priprema za Mundijal mi nismo mogli pronaći reprezentaciju dostojnu velikih karijera koje su ti momci napravili u klubovima i u reprezentaciji. Miske, Spaha, Vedo, oprostite u moje ime kad su vam već priredili oproštaj kojeg smo se mogli samo stidjeti. Rezultat te utakmice ionako nije bio bitan. Malo više svečanog ugođaja možda bi nam pokazalo da vodimo računa o svojim ljudima i svemu što čine za nas, ali samo ispunjavanje forme je, čini se, ono čime se gospoda iz saveza rukovode. Šteta da veliki trojac odlazi a mi nastavljamo s istim likovima u foteljama. S njima smo ušli u novu eru. 

STRAH OD KRAVATA

Momci na terenu su pobijedili Južnu Koreju. I to je bilo lijepo ali i gledajući tu utakmicu i dalje mi je u ustima stajao isti gorak okus. Opet bojazan da će zbog likova s kravatama sve što Prosinečki i ova nova momčad s kojom stupamo u novu eru uraditi manje nego objektivno može. 

Tako smo otišli i na naš prvi Mundijal. Kad su u Savezu bili ljudi koji znaju što rade, momčad je imala misliti samo na teren i otišli smo u Brazil. Čim su stvari prepuštene mešetarima i kojekakvim diletantima sve je ponovno otišlo k vragu i to u trenutku kad smo imali pozitivnu energiju na kojoj smo mogli jahati još barem jedan kvalifikacijski ciklus. Trojac od kojeg smo se oprostili je mogao više, ali nisu to učinili jer je oko njih većinu vremena bilo ili rasulo ili kakav drugačiji javašluk. 

Neki novi klinci, vođeni čovjekom koji se uistinu trudi instalirati neke nove ideje na teren s tom momčadi u izgradnji pobjedili su sudionika predstojećeg Mundijala u Rusiji. Možda smo ipak trebali biti tamo. Kriv je Baždarević što nismo ali kriva je ekipa iz Ferhadije prevashodno. No, što je tu je. U novu eru, ako mene pitate, ulazimo s gorkim okusom u ustima. Zbog toga što su oni od kojih smo se oprostili mogli više. Zbog toga što se to, čini mi se, pokazalo na terenu protiv Južne Koreje. 

Opet moramo gledati Mundijal bez Bosne i Hercegovine. Dok se neki drugi ljudi budu radovali i praznovali uz TV ekrane i na putu u Rusiju mi ćemo biti oni koji cijeli taj spektakl posmatraju sa strane. Ispričavam se što sipam toliko žuči zbog toga ali ne volim oproštaje, pogotovu onako pokisle i kao da sam opet vidio krivce za to. Već sam rekao gdje. 

RUSKA PROSTRANSTVA

Bit će ovo čudno prvenstvo. U puno vremenskih zona. Momčadi će dugo putovati između gradova, bit će u tom smislu i teže od Brazila. Dojma sam da će i cijeli ugođaj biti čudan, ne poput onoga u Južnoj Africi, ali na neki svoj način. Mnoge su se vojske gubile u ruskim prostranstvima pa ćemo vidjeti kako će cijela atmosfera Rusije djelovati na momčadi. 

Vrijeme je da krenemo na rusko nogometno putovanje, dani su ovo u kojima izbornici objavljuju konačne spiskove reprezentacija. 

NJEMAČKA

Najveći šok do sada, ako izuzmemo nepozivanje Nainggolana u momčad Belgije predstavlja odluka njemačkog izbornika Joachima Lowa da na Mundijal ne vodi Leroya Sanea. Eto što si sve može dopustiti Joachim Low, izbornik čiju momčad smatram najvećim favoritom predstojećeg Mundijala. Brane titulu i kao i uvijek imaju momčad od provjerenih igrača ali koji se još uvijek žele dokazati. 

To je recept koji Low primjenjuje već godinama. Nije mu problem odreći se zaslužnih. Ljudi koji su najzaslužniji za trijumf u Brazilu ove godine neće vidjeti Rusiju. Mario Goetze, na primjer. A četiri godine u posljednjoj deceniji Njemačkoj je dovoljno da stvori plejadu mladih igrača koji su u klubovima i kroz reprezentativne utakmice stekli određeno iskustvo a njihov potencijal i dalje je nesaglediv. Na tome Low upravo gradi forte svoje momčadi. Ima dovoljno iskustva a momčad je prepuna mladih i gladnih igrača koji se neće zaustaviti pa ni kada doslovno gaze Brazil koji odavno leži na podu. Ovo sa Saneom je čudan potez, ali Low sigurno zna zašto ga je izostavio. 

Ne znam zašto, ali mnogi komentatori ne vide Njemačku kao prvog favorita prvenstva. Možda zato što je Brazil stvarno strašan. I jeste, ali ako mene pitate Njemci su ipak favoriti. 

BRAZIL

Brazil u Rusiju dovodi stvarno zastrašujuću momčad, ali, bojim se, da će biti dovoljan jedan, barem maleni kiks i da će uslijediti rasulo. A sve zbog onoga što su doživjeli upravo od Nijemaca i to na Mundijalu koji su igrali kod kuće. Neymar je u naponu snage, vidjelo se to u prijateljskoj utakmici protiv Hrvatske iako nije igrao gotovo četiri mjeseca. Iza njega je Coutinho, a s njim u napadu Firminho, vrijedni radnik, čovjke neizmjerne upornosti ali i radosti u igri. 

Već to je dovoljno da se Brazil u ovom trenutku smatra favoritom broj dva. Na golu je Romin Allison. Imaju zvijer u liku Marcella i spremni, ako je suditi po sastavu momčadi da odu do kraja. No, kako rekoh, moj dojam je da se Brazilci teško rješavaju trauma i da će im ona utakmica s Njemačkom neprestano biti na pameti ako budu makar blizu nekog malog poskliznuća. 

FRANCUSKA

Budući u ovom tekstu prolazimo samo glavne favorite, dok ćemo druge sudionike komentirait kako prvenstvo krene vrijeme je da pređemo na favorite broj tri. Opet po mom skromnom mišljenju, to je Francuska. Iako još uvijek djeluju kao banda i silno će im nedostajati Payet ako se u Rusiji njihov potencijal razbukta Les Blues mogu ići do kraja. Neću ovdje nabrajati popise reprezentacija. To možete provjeriti s jednim enterom u googleu. Bitno je naglasiti da Francuzi imaju stabilno vodstvo s klupe i momčad koja ima iskustvo ali i još neostvarene potencijale, nešto slično kao Njemačka, makar nemaju psihičku stabilnost Panzera. Ako se stvari poklope na za njih pravi način Les Blues idu do kraja. 

ARGENTINA

Recimo da su to prve tri momčadi koje vidim u polufinalu. Četvrta je, dakako, Argentina. Svi čekamo da Messi dokaže da je najveći svih vremena. Mnogi, uključujući tu i mene, možda nepravedno, nikad mu to neće priznati dok ne ode do kraja s reprezentacijom. Stara je to priča o njemu i Maradoni. 

Argentina ima jednog od ponajboljih trenera na svijetu, ali on je čovjek koji sjajno menadžerira momčadi koje imaju jansu strukturu i nemaju viška ega kao što je to slučaj s Argentinom. Jorge Sampaoli mora stvoriti atmosferu opsadnog stanja, mora natjerati druge sjajne individualce da rade za Messija onako kako to Firminho čini za Neymara u brazilskoj momčadi. Mora, na moju žalost, odustati od nekih svojih postulata jer sada vodi momčad koja ne može igrati onako kako njegove momčadi inače igraju, ali, iako dogmati, Sampaoli je sposoban izmisliti razne modele koje mogu prijati njegovim igračima jer to je ono što mu je potrebno. Rasteretiti Messija a da ne se nitko drugi u momčadi zbog toga ne osjeća poniženo i zapostavljeno. A onda je sve moguće, onda je puno toga na Messiju, a obično kad su stvari do njega on odradi što treba. 

HRVATSKA

Eto, mogućih sudionika polufinala za one koji vole takve prognoze. Ali nije zgoreg pomenuti ni dvije momčadi koje su favoriti iz sjene, takozvani dark horses prvenstva. 

Hrvatska je jedan od njih. Na njihovu žalost, slično kao kod nas, stvari oko reprezentacije su grozne, atmosfera je zatrovana aferama i sudskim procesima. Izbornik je neiskusan, opet doveden na čudan način kako se to već u Hrvatskoj događa proteklih godina. No, kako reče jedan moj drugar nakon prilično depresivnog poraza od Brazila u pripremnoj utakmici, možda je za momčad u kojoj su Modrić, Rakitić, Ćorluka, Mandžukić, Kramarić najbolje da na prvenstvo ode kao pokisao pas. Jedino ako ti momci na terenu budu spremni u inat svemu i svima dati sve od sebe Hrvatska će moći otići jako daleko. Po imenima kojima izbornik Dalić raspolaže to ne bi bilo nikakvo čudo. 

A onda Oscar Tabarez. Taj stari učitelj. Jedan od rijetkih trenera kojeg je Maradona nazivao maestrom. Taj stari lisac opet vodi urugvajsku bandu u pohod. A banda koja ima Godina, Suareza i Cavanija nipošto nije za otpisivanje pogotovu ako znamo da su ti momci doslovno spremni na sve za uspjeh svoje momčadi. Neki od njih doslovno i grizu. Ali to je manje bitno. Bitno je da Tabarez savršeno zna što njegovi dečki trebaju kako bi bili na maksimumu. A ne bi mi krivo bilo ni njega vidjeti s medaljom oko vrata. Za vjerojatni oproštaj od stare škole kakva se više nikad neće proizvoditi.  

(zurnal.info)