Znaš to. Kad vidiš da umjesto Isca ulazi Bale uhvatiš se za glavu. Shvatiš jednu stvar. Jednostavno su prejaki. A ti na golu imaš Kariusa. Čovjeka koji više nikada u životu neće biti isti.
Pomisliš na Salaha. Tražiš razloge u tome. Ali onda se vratiš na taj detalj zamjene igrača i shvatiš da drugačije nije moglo.
Ramos je poput nekog vojnika, specijalca napravio zadatak. Ali ne možeš u tome tražiti razlog kad vidiš kako vratar ispušta loptu ravno Benzemi na nogu. Lopta udari vratnicu ali onda svhatiš da bi možda bolje bilo da na golu Liverpoola nema nikoga. Ovako imaš čovjeka kojemu lopta ispada iz ruke.
O SVEMU MOŽEMO PISATI
Klopp je kriv zbog opreznosti. Par godina stvara momčad koja mora napadati u valovima a onda je blokira idejom da igra oprezno. Čak i tada ima dominaciju. Ali onu jalovu. Vidiš kako Realu sve opcije odgovaraju. Pogotovu strpljivost. Jer znaju da će kvalitet koji imaju kada tada isplivati. Ili će u njihovu korist okrenuti činjenica da Liverpool za razinu na kojoj igra nema dovoljan balans i kvalitetu kad dođu neminovni crni trenuci i padovi u igri. Na žalost presudilo je suočavanje s činjenicom da Karius nije vratar za ovu razinu igre. Po tko zna koji put. I zato se ne može samo bacati drvlje i kamenje na Ramosa zbog specijalnog zadatka.
Možemo pisati i o Realovoj jalovosti. Nemanju nikakvog plana igre. Ali opet moramo ponoviti, moramo se suočiti s činjenicom da jednsotavno niti ne trebaju plan. Dolazi neko novo vrijeme. Koncentracija kvalitete presuđuje. A tu Realu nitko na svijetu ne može parirati u ovom trenutku. Sve Kloppove zamisli se neutraliziraju u sitnim i naoko nebitnim detaljima u kojima uvijek presudi to tko je bolji igrač. Dovoljne su tek male razlike da je Realu nos, takorekuć, iznad vode. I onda se igra pod vodom. I Kariusove ruke postanu skliske. Svjetlost se loše prelomi pa isti taj čovjek ne vidi tuđu nogu pred sobom.
I imamo gotovu priču. Dan prijE utakmice sam se bunio na neke tvrdnje i prognoze. Sve su se pokazale točnima. Na ovoj razini, Real je nemogUće dobiti. I to boli jer cijela sezona, sav trud, sve dobro što ste uradili stane u pogrešnih 90 minuta. I ništa vas više ne može opravdati. Niti izvući.
NAPROSTO JE PRIČA GOTOVA
Naprosto je priča gotova. Dvije vratarske pogreške. Jedna nesretna ozljeda. I stvar ode na stranu bolje momčadi. Bolje na razini pojedinca. A vremena su takva da je to i gotovo politički plan. Što rekla Maggie Thatcher: društvo ne postoji. U nogometnoj verziji to glasi: momčad ne postoji. Kupi najbolje i čekaj rezultat. Doći će. Makar ne imao neki poseban plan.
Žalosno je to. Ali je tako. Razočaranja ćemo isprati. Ići ćemo u susret novom danu. I čekati neki sraz crvenih protiv bijelih. I smijati se sami sebi na lošim političkim opaskama kada pokušavate zaboraviti 90 minuta u koje stane neka romantična i bespovratno gubitnička sudbina.