MUNDIJAL: Hrvatska je skinula prokletstvo staro 12 godina

Poraz je tužan događaj. Zamislite s koliko nade, nakon koliko muka, čistilišta kvalifikacija, priprema, jedna momčad dođe na Mundijal. A onda sve to padne u vodu nakon samo nekoliko dana, zbog lošeg rasporeda zvijezda, kiše, ili, naprosto, protivnika koji je bolji ili se bolje pripremio. Sve što si sanjao od djetinjstva zgazi samo jedna lopta u tvojoj mreži, a na tribinama sjede oni kojima bi ostvarivanjem svog sna donio radost i nadu, varku da su dobili još dan života.

VJERA

Moraš vjerovati da možeš otići do kraja. Ako ne vjeruješ nemoj ni potezati sav taj silni put, nemoj se pripemati godinama, odustani. Australci su vjerovali. Hrabro. Odgovorili su Nizozemcima njihovim oružjem.

Svi u napad, svi u odbranu u jednom ludom vjetrovitom nogometnom plesu. Nisu im se tresla koljena pred ekipom koja je aktualne svjetske prvake doslovno ponizila. A tu su ekipu kad je kročila na svjetsku scenu pomalo neopravdano prozvali Paklena naranča. Nisu oni bezdušni stroj, da jesu, Nizozemska bi već desetak prvenstava završavala sa peharom u rukama.

Van Gaal je samo malo usavršio Michelsov nauk. Težnja je potpuno poravnavanje linija, formacija 5 – 5, narančasti tsunami. Ipak, najljepši potez utakmice, možda i prvenstva, djelo je Tima Cahilla. Za takve trenutke živi svatko tko prati nogomet. Lijepo je kad lopta uleti u mrežu svom silinom, ali još je ljepše, skoro pa poezija, kad se lopta od vratnice ili prečke odbije iza gol linije dok vratar u padu okreće glavu i gleda za njom.

KRALJ JE MRTAV

Za razliku od Michelsovog, Cruijffov nauk neće živjeti vječno. Svjetsko prvenstvo više neće vidjeti momčad koja, prije svega, teži da ne izgubi loptu. No, natjeraj ih da se pokrenu, da ubrzaju igru i oni su izgubljeni. Jedna velika momčad, što god mislili o nogometu koji je prakticirala, abdicirala je s prijestolja. Točnije, kralj je svrgnut krvavim prevratom, kralj je mrtav.

Cruijffovu model vladanja svrgnuo je onaj jednog drugog velikog filozofa, Marcela Bielse. Nogomet je to koji mnogi smatraju pomalo suicidnim. Ali morate se diviti načinu na koji je El Loco, odnosno njegov učenik Sampaoli postavio stvari. Zato što taj način igre predstavlja veliki razulareni tulum dan prije smaka svijeta. Čist dionizijski princip. Čisti užitak. Stvarno življenje bez ikakvih ograda.

LOVCI NA LAVOVE

Kad sva tri napadača koja imate u igri postignu pogodak mora da nešto radite kako treba. Nije mi se u potpunosti svidjela kukavička postavka igre koju je Niko Kovač imao protiv Brazila. Sad još više žalim da nije natjerao momčad u kontinurani napad protiv Karioka. Uvjeren sam da bi danas hrvatska momčad bila u puno komotnijoj poziciji. Ali bilo je sjajno vidjeti kako baš svi igrači po Njemačkom modelu grizu do posljednjeg sučevog zvižduka.

Takvo što se i očekivalo od Nike Kovača. Izgleda da je sjajno pripremio momčad. Nedostajalo je još samo da padne psihološka barijera, da iz glava igrača, tih osjetljivih biljčica, nestane svijest da Hrvatska nije cijelih 12 godina pobijedila na Mundijalu. A onda je Song napravio jednu od većih gluposti viđenih na Mundijalima i to je prelomilo utakmicu. Ako se sjetimo da je Songa odgajao njegov stric Rigobert, jedini igrač koji je uz Zidanea dobio crveni karton na dva Mundijala, onda možemo donekle objasniti ovo Alexovo pomračenje uma. Onih crnih 12 godina počelo je nestajati.

Ivan Perišić je zatim uzeo loptu na polovici terena i baleovski se stuštio po lijevom krilu ravno u protivnički šesnaesterac i dok su svi vidjeli nekakvo neuspješno dodavanje taj je dečko potpuno ludo samopouzdan poslao loptu u bliži kut. Lavovi su bili smrtno ranjeni, a Ivan Perišić je već tada postao igrač utakmice i autor pogotka koji će sigurno konkurirati za top 10 ovog Mundijala. Nikad nisam pitao svog prijatelja Roberta ako su u nekom rodu, ali neobično sliče jedan drugom.

Sad kad je skinuto prokletstvo Hrvatska može potući bilo koga. Ali još uvijek žalim žrtvovanje Ivana Rakitića na zadnjem veznom. Nekako, Kovač mora rješiti pitanje trequartiste, jer nije ga dobio ni u Sammiru. Tu baš škripi, ali srećom Perišić i neuništivi Ivica Olić uspijevaju po bokovima raditi dar mar. Rješenje je možda Marcelo Brozović koji bi čuvao leđa Rakitiću i Modriću. U tom bi slučaju Modrić bio ona klasična desetka, a to, priznat ćete, uopće ne zvuči loše. 

(zurnal.info)