Velike šanse u Ligi nacija: Nakon Sušića i Baždarevića, Prosinečki se čini kao francuski akademik

LIGA NACIJA

Nedavno smo u neobaveznoj kavanskoj raspravi došli do zaključka da će kad tad, u ne tako dalekoj budućnosti, europski i svjetski nogometni činovnici pronaći način da klasno podijele reprezentativni nogomet na način na koji su to uradili s klupskim nogometom. Jer zašto bi jedna Engleska recimo gubila vrijeme na utakmice s nekakvim San Marinom? To se, naprosto, ne isplati. Također, postoje i ti termini za prijateljske utakmice od kojih se ne da zaraditi ozbiljan novac, jer su neinteresantne sponzorima a, bogami, i gledateljima obzirom se u tim utakmicama igrači ponašaju kao na treningu. 

Tu u priču ulazi Liga nacija. Nema više prijateljskih utakmica. Marketinški kolač koji će gospoda iz UEFA – e zagristi je puno veći u slučaju zvaničnog natjecanja. Stvoren je tako još jedan način za zgrtanje novca. Ali mene puno više kopka klasno raslojavanje nacionalnih momčadi. Stvaranje nekakve eltine grupacije nacionalnih vrsta ne čini mi se kao najbolja stvar za budućnost nogometa. Dapače, dojma sam da su gospoda koja upravljaju svjetskim nogometom odlučila zabiti zadnji čavao u lijes nogometne romantike. 

Uostalom, nije njih briga za to da klubovi budu vezani uz lokalnu zajednicu. Neka i takvih klubova ali oni će maziti i paziti samo one koji interesiraju globalno tržište. Tom se cestom u klupskom nogometu odavno krenulo. Sad mi se čini da je to slučaj i sa reprezentativnim nogometom. Svatko je svrstan u razred koji ima janso određeno tržište. Tako će se i tu dijeliti novac. A zašto bi uostalom nekog bilo briga što ja godinama sanjam utakmicu između Bosne i Hercegovine i Engleske, istinski veliku utakmicu, kultnog rivala? Daleko je najgori scenarij ali nije mi nezamisliv obzirom kako se situacija razvija. 

ROBERT PROSINEČKI

Dugo smo čekali ime novog izbornika. Dočekali smo ga, bilo je i vrijeme. Sad nam nema druge nego vidjeti kakve su mu ideje. Čovjek svakako zvuči optimistično. Po meni s punim pravom. 

I dalje sam mišljenja da je nama najmanji problem čovjek koji sjedi na klupi. Problemi su u sustavu kao i u svemu u ovoj zemlji, ali na stranu sada to. Ako mene pitate Robert Prosinečki je osvježenje u našem nogometu. Čini mi se da stvari gleda potpuno realno. Zrači nekim staloženim autoritetom. Slušao sam što je govorio gostujući u emisiji kod Mate Đakovića i legao mi je. 

Nakon poslovično smorenog Sušića, nakon Baždarevićevih zbirki nogometnih frazetina, Prosinečki se čini kao francuski akademik. Najviše me kupio kad je govorio o svom glazbenom ukusu. A glazbeni ukus govori puno o čovjekovom sveukupnom svjetonazoru. Tip je mangup ali nije siledžija. I ono najbitnije, stvarno mu vjerujem da je uzbuđen oko novog posla. Vidi se da vjeruje da je konačno dobio prigodu raditi s ozbiljnom momčadi i da ima jasnu ideju kako i što želi igrati. Trebat će mu vremena. 

Ali, za sada, imam dojam da imamo izbornika kojeg će igrači pratiti, s kojim će sa zadovoljstvom surađivati. Što je bilo bilo je. Pred nama su dvije prijateljske utakmice, neke od zadnjih koje igramo u povijesti obzirom prijateljskih utakmica više neće biti. Puno je ljudi trubilo o tomu da se mora dati prigoda igračima iz domaćeg prvenstva i evo imat ćemo prigodu vidjeti što i koliko mogu najbolji igrači iz BH prvenstva predvođeni, ne zaboravimo to nikad, jednom od svjetksih nogometnih ikona iz nesretnih devedesetih godina. 

AUSTRIJA I SJEVERNA IRSKA

Te su nas dvije momčadi zapale u novoosnovanoj Ligi nacija. 

Već par godina trubim kako je Austrija nekim čudom postala najbalkanskija nogometna  reprezentacija na svijetu. Posjeduju talent, jako dobru i izbalansiranu momčad ali jednostavno stvari ne štimaju. Djeluju malodušno. Igrači ne surađuju, svakto igra za sebe i trudi se dokazati da je upravo on faktor x u momčadi. Sve to me jako podjseća na stare dane jugoslavenskog nogometa. Takvog smo se pristupa nagledali u životima, pogotovu u djetinjstvu. Mentalitet austrijske momčadi je klasično balkanski. Mislim ipak da imamo bolju momčad od Austrije. No, to kao i obično treba dokazati na terenu. 

Irci nam ne leže nikako. Nismo do sada igrali sa Sjevernom Irskom ali momčad je to jako slična onoj Republike Irske a s njima se nismo dobro provodili. Na Prosinečkom je da kvalitet koji posjedujemo pretvorimo konačno u prednost jer ni Sjeverna Irska igrački nije bolja momčad od naše, dapače. Nije to bila ni Republika Irska pa su nas eliminirali u baražu. No, njihov tempaški, nogomet više nalik ragbiju nikako nam ne odgovara. Umjesto da udaramo u zid moramo naći način kako da ga zaobiđemo, kako da držimo loptu u nogama i smirimo sirovu snagu kojom pokušavaju igrati na sve ili ništa. 

Kvalitetniji smo do oba protivnika koja nas čekaju u Ligi nacija. Ali, kao i obično, sve je do nas. Često smo sami sebi ispadali najgori neprijatelji. Na Robertu Prosinečkom je da dokine takvu praksu.  

(zurnal.info)