Poraz u Amsterdamu: Narandžasti potop

Poznato je da u nogometu katkad trebaš imati i nešto sreće kako bi stvari okrenuo u svoju korist. Isto je tako poznato da sreću valja isprovocirati, zaslužiti je na neki način. Od samog početka utakmice u Amsterdamu baš niti jedna stvar nije išla u našu korist. Prvi smo gol primili tek što je utakmica počela, dok se još nismo postavili na terenu kako treba. Wijnaldum je solidan igrač ali protiv nas je izgledao kao Maradona. Mi smo mu to dopustili. 

Ključna, neuralgična točka naše igre bio je lijevi stražnji bok i prostor koji treba pokrivati Sead Kolašinac. De Boer je vrhunski pripremio utakmicu, ali i to smo mu mi olakšali određenim izborima. Nizozemski izbornik očito je dobro analizirao našu utakmicu protiv Poljske. Tamo je bilo jasno da smo pukli u trenutku kada je Lewandovski prešao poludesno i kada je većina napada u završnicu dolazila preko Seada Kolašinca. On je gotovo metafora svih naših problema. Igrač je to od kojeg očekujemo da bude jedan od stožernih ljudi u našoj reprezentaciji ali on već predugo ne igra u Arsenalu i potpuno se pogubio. Uvijek je predaleko od mjesta na kojem bi trebao biti i time otvara prostor za protivnička prošetavanja kroz našu obranu. Bilo je frustrirajuće gledati jedan te isti obrazac kako se ponavlja gotovo iz napada u napad. Djelovali smo paralizirano kao da ne vjerujemo što nam se događa. Bajević nije imao puno izbora i teško da je mogao nešto učiniti u hodu, ali nije smio dopustiti da nam se ponavlja jedan isti problem. 

Mi smo proigrali tek kada su Nizozemci povukli ručnu, sigurni u svoje visoko vodstvo. Bilo bi interesantno da je Prevljak uspio postići još jedan gol, šansu je imao, ali za sreću je potrebno biti puno hrabriji nego što smo to mi bili. Psihološki bi se stvari u tom slučaju okrenule u našu korist, ali znamo svi da što bi bilo kad bi bilo priče nemaju nikakvog smisla. 

Bajevićev mandat bi nam mogao dobro poslužiti u budućnosti. Proširio je bazu igrača. Dobili smo dva tri nova igrača koji će ubuduće činiti okosnicu momčadi. Što se Lige nacija tiče od početka smo znali da smo uvjerljivo najgora momčad u skupini. Bilo je iluzorno očekivati bolje rezultate od ovih koje smo postigli. Dapače, dva remija protiv uglednih protivnika su pristojan rezultat. Momentum bi bio drugačiji da smo uspjeli barem dogurati u finale baraža ali možda je za budućnost i bolje da su stvari ispale ovakve kakve jesu. Valjda smo osvijestili gdje nam je pravo mjesto u odnosu na najbolje europske momčadi. Naše mane su jasne. Budući stručni stožer treba raditi na njihovom otklanjanju i maskiranju. Nama je nasušno potrebno stvaranje smislenog sustava jer smo igračkom kvalitetom limitirani. Za to nam je potreban kvalitetan izbornik. Ali najnužnija je promjena cijelog okruženja. Nešto se radikalno mora mijenjati u Savezu. Igrači, naprosto, ne smiju biti opterećeni ničim drugim osim zadacima na terenu. Jedino u takvom okružju možemo eventualno postići rezultate koji će biti produkt sustava usklađenog s našim objektivnim mogućnostima. 

Ono što je suludo je da govorim o Bosni i Hercegovini. Dojma sam da se nadam nečemu što nismo sposobni stvoriti. A ako smo ove jeseni razbili neke iluzije nisam siguran da trebamo stvarati druge. Najbitnije je da shvatimo da smo u rangu europskih nogometnih patuljaka i smanjimo očekivanja. Za nas ni to ne bi bilo loš početak. Treba rasteretiti i sada već legendarne igrače od kojih svi previše očekujemo i gledamo u njih kao superheroje koji mogu sami jednim potezom prebrisati sve ono loše što se radi u našem nogometu a pogotovu ono što se godinama uporno ne radi. 

Da ne bude da sipam samo crnilo volio bih na koncu podvući dva igrača koji su bili najveće konstante ovog reprezentativnog ciklusa. Vratar Ibrahim Šehić nas je spasio od puno gorih rezultatskih blamaža koje bi nam se dogodile da njega nije bilo među vratnicama. Drugi sjajan igrač i čovjek oko kojeg se ubuduće može graditi solidna obrana je neumorni Siniša Saničanin. Priča s Anelom Ahmethodžićem je trenutačno prilično nejasna ali, eto, kakve smo mi sreće kad nam iz Švedske dođe igrač koji očito ima propuh u glavi. No, nećemo ići dalje s crnilom. Bilo bi lijepo da u budućnost krenemo svjesni svojih nedostataka i da to bude početak bolje nogometne budućnosti za našu reprezentaciju. Dno koje smo dotaknuli ove jeseni uopće ne vidim kao lošu stvar. Nadam se da već na proljeće neću shvatiti kako sam opet bio u zabludi. 

(zurnal.info)