Sport
KAKO SE KOTRLJALA 2018.: Neki novi nogometni svijet
Centralni nogometni događaj godine je bio Mundijal u Rusiji. Najveća priča Mundijala nije postala Francuska jer je je viceprvak Hrvatska zapravo bila ono što je svijet diglo na noge. Gotovo filmski način kojim je Hrvatska došla do finala svjetskog prvenstva je zadivio svijet
Pišem ovo svega dan i pol prije čuvenog otočkog Boxing Daya. Godina je na izmaku i valja podvlačiti crtu iako mnogi od nas s nestrpljenjem čekaju da provjere da li će Liverpool FC zadržati prednost pred Manchester Cityijem i ući u novu godinu kao vodeći na tabeli. Nepisano pravilo kaže da čak i onaj tko dočeka Božić na prvoj poziciji na koncu sezone ima postati prvakom Premiershipa. Da sezona završava danas naravno da bi najveća nogometna senzacija godine bila titula koja se vraća na Anfield, ali to je Liverpool i imamo još čekati da vidimo što će biti s njima do konca sezone.
Valja na neki način, kako drugačije nego kratkim crtama rezimirati nogometnu godinu iza nas. I najbolje je da počnemo od naše Premijer lige koja godinama tapka u mjestu. Ni ove godine ništa se tu bitnije nije mijenjalo. Infrastruktura je zapuštena, tek se nešto malo obnavlja i nadograđuje. Čini se, doduše, da se podiže i razina profesionalizma i na sudačkoj i igračkoj razini ali moram ponoviti da mi se to tek čini. Za ocjenjivanje je uvijek bitan i subjektivni dojam, barem ja ne bježim od njega, a da bi se bilo čiji dojam popravio NFSBiH bi stvarno trebao poraditi na onome što se naziva grassrootsom a od kojega je počeo oporavak engleskog ili, recimo, uzlet belgijskog nogometa u protekloj deceniji. Kod nas se o takvim projektima niti ne razgovara tako da je teško očekivati i da će nam domaća liga uskoro pružiti nešto više nogometnog užitka ali i navijačkog komfora.
Centralni nogometni događaj godine je bio Mundijal u Rusiji. Najveća priča Mundijala nije postala Francuska jer je je viceprvak Hrvatska zapravo bila ono što je svijet diglo na noge. Gotovo filmski način kojim je Hrvatska došla do finala svjetskog prvenstva je zadivio svijet. Ali nije momčadski dojam Hrvatske ono što je obilježilo ovu nogometnu godinu. Zapravo je najveća priča godine jedan dečko koji je na samim počecima svoje karijere igrao u Bosni i Hercegovini.
Luka Modrić je čovjek koji je ove godine osvojio sve individualne nagrade za nogometaša godine. Opće je poznato da je time prekinuo desetogodišnju dominaciju Cristiana Ronalda i Messija. Godinama su se, dakle, na tronu smjenjivali ljudi koji su osobnim rekordima oduševljavali svijet i time i sami postali brandovi i izvan nogometnih krugova. Zato je bitno naglasiti da su nagrade Luki Modriću nagrade jednom drugačijem poimanju nogometa, onome u kojemu nije bitno koliko je tko golova postigao i podijelio asistencija.
Luka je svoje nagrade zaslužio i onime što je učinio s Realom iz Madrida ali ponajprije predvođenjem jedne fanatične momčadi Hrvatske na svjetskom prvenstvu. Zato su nagrade Luki Modriću nagrade momčadskom duhu nogometa, jer nogomet je ponajprije kolektivni sport u kojemu je kolektiv taj koji najčešće omogućuje pojedincu da se iskaže. Pokazuju to zorno činjenice da niti Ronaldo niti Messi nisu sami mogli odvesti svoje reprezentacije do nekog ozbiljnijeg rezultata na Mundijalu. Luka Modrić je metronom koji određuje tempo igre i pravce u kojima će se igra kretati, on je srce momčadi i unatoč tomu što zapravo ima prilično skromnu osobnu statistiku on je svojim doprinosom uspjesima koje su postigle njegove momčadi zaslužio biti najboljim igračem svijeta ove, na izmaku 2018. godine.
Kada sam pročitao vijest da je Robert Prosinečki završio u bolnici pomalo sam sarkastično pomislio kako BiH zdravstveno uništava izbornike koji rade odličan posao na svojim pozicijama. Ne znam zašto ali odmah sam se sjetio i Duleta Vujoševića. Pa vi sad sami povezujte. Bolesni sarkazam na stranu valja reći, još jednom, da Robert Prosinečki radi izvrstan posao na klupi izabrane nogometne vrste Bosne i Hercegovine. Isprva su rezultati bili bolji od dojma ali kako je vrijeme odmicalo i dojam je rastao. Iz utakmice u utakmicu mogli smo vidjeti sve više uigranih i jasnih mehanizama u igri naše momčadi a to se, priznat ćete, ranije događalo.
I sam sam bio skeptičan prema Ligi nacija ali kad smo osvojili skupinu, kao pravi ovdašnji mamlaz, instantno sam promjenio mišljenje, prešli smo u viši razred, igrat ćemo s najboljim europskim momčadima, a baraž smo već obezbjedili. Na ruku nam je išao i ždrijeb za kvalifikacije za Euro. Pa ako ćemo iskreno, od plasmana u Brazil, za nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine ovo je bila možda i najuspješnija godina. Nadajmo se da nas čeka još puno godina u kojima ćemo i na drugim poljima uspijevati izboriti pobjede. Iz utakmice u utakmicu popravljajući dojam, ovako kako smo to činili pod ravnanjem Roberta Prosinečkog koji je, po meni, obilježio ovu godinu na ovom našem malom domaćem prostoru.
(zurnal.info)
