Liga prvaka: Nevidljivi čovjek u prvom planu

Bayern najviše liči samom sebi kada na klupi sjedi Jupp Heynckes. To je, naprosto, tako. Da, pitanje je kako bi Besiktas, koji je bio iznenadjujuce odličan u skupnoj fazi, odigrao do kraja utakmice da Domagoj Vida nije bio isključen u prvoj trećini meča. Ali to se igrača Bayerna ne tiče. Oni ne praštaju već koriste ponuđeno. Sve je to bilo lijepo dok je na klupi sjedio Guardiola. Veliki Carlo Ancelotti je pokušavao nešto. Ali Bayern je neumoljiva mašina samo kada ga vozi Heynckes. Ovdje već nakon prve utakmice nije upitno tko ide dalje.

IZBJEGLICE IZ DONJECKA

Izbjeglice iz Donjecka su pobjedile Romu u Harkovu. U prvom dijelu utakmice nije se činilo da bi stvari mogle dobro završiti po njih. Roma je povela. Držala je stvari pod kontrolom ali u drugi dio utakmice Šahtar je ušao s nekim novim poletom i potpuno nadigrao Romu. Prvo su uspjeli izjednačiti a zatim i preokrenuti rezultat. Sjajno postavljena obrana koja je pecala Romine napadače u zaleđa a napad dinamičan s puno izmjena mjesta i dosta individualne slobode na trenutke je bilo užitak gledati. Stvari su otvorene. Nakon prvog dijela utakmice vjerujem da je ukrajinska momčad zadovoljna minimalnom prednošću pred uzvrat.

TO VIŠE NIJE UNITED

To više nije United. To ne liči na klub koji je nekada mogao u par minuta, pred sami kraj utakmice, u finalu Lige prvaka, okrenuti rezultat protiv Bayerna. Imperij kojeg je Ferguson gradio dvije decenije promjenio je agregatno stanje u par godina. S ovakvim igračkim rosterom United ne bi smio pružati partije poput ove kakvu je odigrao protiv Seville.

Andalužani su sjajna momčad i nadigrali su United ali mene više brine to što smo izgubili jedan sjajan klub koji je bio poseban (makar nemezis mog Liverpoola). Gospodin posebni jednostavno nije čovjek za United. Sve njegove ideje u konfliktu su s duhom velikog Manchester Uniteda kojeg su gradili hrabri Škoti Matt Busby i Alex Ferguson.

UTAKMICA KOLA

Utakmica kola bio je sraz Barcelone i Chelsea. Dvoboj je to koji je posljednjih deceniju i pol postao klasik Lige prvaka. I zato smo puno očekivali od obje momčadi.

Conte je nadmudrio Valverdea. Držao utakmicu pod kotrolom sjajno postavljenom obranom. Na koncu je i njegova osnovna napadačka ideja u ovoj utakmici urodila plodom. Doduše, tek nakon dvije pogođene vratnice od čovjeka kojeg je Conte u ovoj utakmici gurnuo u prvi plan tako što su mu se prve napadačke opcije u fazi napada otvarale široko na krila odvlačeći za sobom stopere i stvarajući dosta nebranjenog prostora u sredini terena na samom rubu Barcinog šesnaesterca.

Willian je bio čovjek kojemu je bio zadatak koristiti taj prostor i odapinjati lopte prema Ter Stegenu. Plan je uspio. Činilo se da je Barca nemoćna, da jalovo valja loptu i onda se dogodila greška koju su iskoristili Iniesta i Messi. Činilo se da je to u ovoj utakmici ionako jedini način da Barca postigne pogodak.

Busquets je, svi se slažu, odigrao maestralnu utakmicu i bio najbolji pojedinac Barcelone ali to možda i jeste problem koji se odrazio napadačkom jalovošću. Lopta je previše bila kod njega. Nekako nije dobro kad inače nevidljivi čovjek dođe u prvi plan. Očito je da tada nešto nije u redu s Barceloninom igrom. Ma što nogometni hipsteraj mislio o tomu.

Sjajno zvuči to što je Barcelona imala preko 800 dodavanja na utakmici ali beizdejnost u napadu ih je mogla skupo koštati. Pukom srećom su iskoristili grešku Chelseajeve obrane i ostvarili sjajan rezultat za uzvrat. Valverde je stvorio obrambeno najbolju Barcelonu u novom dobu ali čini se da u napadu previše ovise o individualnim rješenjima, pogotovu Lea Messija. Suareza bi se dalo i malo drugačije koristiti i tako stvoriti nešto više prema naprijed a i vidjet ćemo kako će to nekad izgledati s Coutinhom i Dembeleom.

Barca je i dalje favorit ali nikada, baš nikada ne otpisujte Antonija Contea.

(zurnal.info)