Finale Lige prvaka: Nijedan klub nikada neće dostići Real!

PRVA STVAR

Prva stvar koju sma primijetio jeste da Ronadlo ne izvodi slobodne udarce. Dakle, stvarno je rovit. To sam pomislio. I real je odigrao finale Lige prvaka praktički bez Ronalda. Upravo to je razlog zašto je u prvih 20ak minuta utakmice Atletico djelovao neprepoznatljivo. Realova igra je bila okrenuta naopačke. Suigrači su štedjeli Ronadla, on je malo ili nikako sudjelovao u igri i to je očito zbunilo igrače Diega Simeonea.

ZALEĐE

Real je vodeći pogodak zabio iz očitog zaleđa, ali, što ćete, to se događa i to će biti tako dok roboti ne počnu suditi utakmice. Gol je pao iz jedne simptomatične situacije. Obrana Atletica loše reagira na dijagonalne ubačaje u peterac. Nešto malo prije pogotka Jan Oblak je refleksno obranio jednu sličnu prigodu koja je uslijedila nakon dijagonalnog ubačaj Balea.

OBLAK

Već tada se, kod te prigode, nad Real nadvio Oblak i on je bio taj koji je održao Atletico među živima dobrim dijelom utakmice baš kao što je to prije par godina činio njegov prethodnik Thibaut Curtois. Slovenski vratar je briljatno branio. Sve do jedanaesteraca, a onda je izgledao kao da je prvi put među vratnicama. Već su se internetom proširili komentari kako je to bila najgora izvedba jednog vratara u povijesti penala. I ja se slažem s takvim ocjenama. I šteta je to, velika šteta, jer Oblak je tijekom utakmice bio čovjek koji je Atletico ostavljao u igri i davao mu snagu da pokuša svladati gradske rivale, ovaj put u finalu europskog natjecanja.

GRIEZMAN

Može pričati tko god što hoće ali Antoine Griezman je potpuno lud čovjek. Ludo je hrabar, točnije. Trebalo je imati petlju pa nakon što ste promašili penal tijekom utakmice izaći i pucati prvi penal u odlučujućoj seriji. Takvoj se hrabrosti čovjek mora nakloniti. Makar Griezman sada vjerojatno ne može spavati jer samo da je pogodio onu seljački opaljenu loptu sad bi se kupao u šampanjcu i slavio naslov europskog prvaka.

PEPE

Nema te kazne u nogometu, još, naime, nije izmišljena, kojom bih ja volio kazniti Pepea zbog patetičnog glumatanja. Onako glupo ponašanje je stvarno rijetko viđeno, ali, eto, prošlo je manje više nekažnjeno. Portugalski mesar se opet okitio naslovom europskog prvaka iako njegovo ponašanje definitivno nije dostojno jednog kluba koji se oduvijek dičio gospoštinom.

ENERGIJA

Atletico mi od samog početka utakmice nije djelovao dobro. Nije to bio onaj odlučni drski Atletico čiji su igrači spremni učiniti bilo što za pobjedu. Izgledali su pomalo umorno, izgubljeno, nedostajalo im je hrabrosti, drskosti, a to je njihov glavni forte u odnosu na kvalitetnije suparnike. U drugom poluvremenu ta se situacija ispravila i kako je utakmica odmicala Atletico se dizao. Bilo je očito da su tjelesno bolje spremljeni nego njihovi rivali, a u posljednjem kvartalu utakmicu pokazali su da oni nisu momčad osposobljena smao za reaktivan nogomet nego da znaju napadati u valovima i kontinuirano pritiskati protivnika. Dali su najbolje od sebe u svim fazama, ali to nije bilo dovoljno.

Real je imao konkretnije prigode kad god je izašao prema naprijed. I sada u crvenobijelom dijelu Madrida sigurno plaču nad onim Griezmanovim penalom, onim nerezonskim udarcem kojim umjesto da je loptu lagano gurnuo u mrežu pored već svladanog Navasa on svoju okruglu sudbinu napucava u prečku i ta glazba, taj zvonki tresak lopte koja se odbija od prečke natrag u igralište proganjat će igrače Atletica do kraja njihovih života osim ako im uspije još jednom se izdignuti i jurnuti prema trofeju koji nikada nitko u povijesit njihovog kluba nije podignuo u zrak.

Pod Cholom Simeoneom su postali veliki klub. Sada to trebaju ostati. Prvaci su oni koji se uspijevaju održati na vrhu. To je najteža stvar, najveći izazov za svakog čovjeka. Popeti se na vrh prvi put je puno lakše nego se tu zadržati, jer treba uvijek iznova smoći snage i pronaći motivaciju da pređeš istu putanju koju si već jednom prešao.

PRVACI

Real je klub koji zna kako se održati na vrhu. To je u genomu ovog kluba. Nijedan klub nikada neće dostići ono što je Real postigao već do sada. Sve da Kraljevi ispadnu u petu španjolsku ligu i ne budu na najvećoj pozornici narednih dvadeset godina nitko im se neće približiti po broju trofeja, odigranih finala itd.

I ta činjenica zaslužuje duboko poštovanje makar nam igrači Reala nisu pružili spektakl kakav se od njih očekuje. To im možemo malčice zamjeriti jer njihov način ne podrazumijeva smao pobjeđivanje, zato Moruinho nikad nije bio pravi čovjek za njih. Njihov način podrazumijeva pobjeđivanje sa stilom, a gol iz zaleđa i nekoliko zapucanih prigoda nikako nisu odraz nekog posebnog stila. Ali što sad da se radi. Za ovu sezonu imamo ionako previše srcedrapateljnih nogometnih priča. Real je trijumfom u finalu samo vratio stvari na njihovo mjesto.

(zurnal.info)