Kolo prije kraja natjecanja po skupinama Lige prvaka neki su klubovi već osigurali prolazak u narednu fazu. Ono što je posebno ove sezone jeste neobično puno kompliciranih situacija koje će se rješavati doslovno do zadnjih minuta zadnjeg kola kojim će se zaključiti prvi dio Lige prvaka koju je, po meni, ove jeseni ponajviše obilježio izostanak publike. Taj izostanak kao da obesmišljava cijelo natjecanje, ne samo u Ligi prvaka. Sve varijacije teatra kojima ispunjavamo slobodno vrijeme polako se razotkrivaju u svojoj banalnosti.
Mi, publika, smo ti koji svemu tome daju smisao iako nas se već dugi niz godina pokušava uvjeriti da su stvari obrnute. Zato moramo plaćati za sve to. Nogomet koji gledamo na neki je način već virtualan kao i svijet u kojem smo primorani živjeti zadnjih 9 mjeseci. Ali to je neka druga priča.
IGRA BEZ SUPER ZVIJEZDE
Real Madrid je u ozbiljnim problemima. Drugi put je izgubio od Šahtara. S obzirom da je Inter pobijedio Borussiju situacija u skupini je komplicirana. Sve četiri momčadi imaju prigodu proći u eliminacijsku fazu Lige prvaka. Ali Real je, pored Barcelone, momčad koja je najviše izgubila identitet posljednje dvije tri sezone. Jednostavno Real u svojim redovima više nema superzvijezdu. Tako je od odlaska Cristiana Ronalda. U trenutku kada su ga kupovali Eden Hazard se činio kao relevantno rješenje tog problema ali Belgijanac u Realu nije ni sjena igrača koji je svojim igrama u Chelsiju izgledao kao siguran dobitnik Zlatne lopte jednog dana. Luka Modrić, Kroos, Ramos su bili tu da Real izgleda kao momčad ali Real je oduvijek klub čije bilo ovisi o superzvijezdi.
Kroz to možemo shvatiti istinsku veličinu Cristiana Ronalda. Malo je igrača koji su svojim statusom i igračkim sposobnostima mogli na svojim plećima iznijeti zvjezdani status kluba kakav je Real.
Barcelona je pak druga priča. Messi je još uvijek tu ali Barcelonin problem je što je sustav igre koji je godinama pažljivo građen izgubio prepoznatljivost i identitet. Čak i ono što je radio Guardiola bilo je tek nadgradnja sustava kojeg je uspostavio Crujiff. Mijenjajući jednog po jednog stožernog igrača kupovinama potvrđenih igrača Barcelona se izgubila. Svojim igračkim kvalitetama ti igrači, u koje spada i Miralem Pjanić, dovoljno su dobri da odmijene Xavija ili Busquetsa ali njihov odgoj, karakter ono je što nema doticaja s Barcinom DNA.
ZAŠTO SE IGRA NOGOMET
Umjesto da su ispočetka trpjeli oscilacije klinaca iz La Masije i ubilježili lošije rezultate par sezona oni su ubilježili loše rezultate a da nisu odgojili novu generaciju igrača koji su od samog početka odgajani za Barcelonu. Zato Barceloni treba restart. Baš kao i Real Madridu. Nikakve titule i uspjesi ove sezone neće moći promijeniti taj dojam. A bez pravih Reala i Barcelone nećemo imati pravu Ligu prvaka. Baš kao što je nećemo imati sve do trenutka kada se publika ponovno vrati na stadione i kada svi ljudi u nogometnom biznisu na čelu s igračima shvate ono što je pokojni Maradona stalno podvlačio, ono čime je stari Bill Shankly motivirao svoje igrače:
Nogomet se igra zbog ljudi na tribinama, vi imate privilegiju igrati za njih!
(zurnal.info)