KAUČ SELEKTOR: Ogled dvije momčadi koje o nogometu znaju doslovno sve

NJEMAČKA

Cijelih 20 godina nisu se uspjeli popeti na krov Europe. A onda im je pošlo za rukom promjeniti povijest. Prvi put u međusobnim ogledima na velikim natjecanjima uspjeli su pobijediti Italiju. Pobjeda, je, doduše, teška riječ. Njemačka je Italiju više nekako izgurala s Eura.

Nema se o njima što puno reći. To je naprosto vrhunski balansirana momčad bez pojedinaca koji se ističu. Elf na Euru u Francuskoj jednostavno djeluje kao savršen stroj u kojem se niti jedan element ne ističe. Već drugi put pominjem to jer sam upravo time fasciniran. Unatoč tomu što im je momčad u odnosu na Mundijali iz 2014. godine bitno slabija Nijemci su taj pad na individualnoj razini nadomjestili savršenim balansom momčadi. Zbog toga su, vjerojatno, danas prvi favoriti Eura, najizgledniji kandidati za kontinentalnog prvaka jer uspjeli su pobijediti fanatičnu Italiju koja je igrala na sličnu kartu kao i oni. Nema igrača koji odskaču, ali kao momčad funkcioniraju savršeno. Gotovo da čovjek dobije dojam da su talijanska i njemačka momčad sastavljene od klonova.

Ono što mi je posebno upalo u oči u utakmici protiv Italije jeste mimikrija Njemačke momčadi, način na koji se prilagođava protivniku. Nijemci to čine tako što u potpunosti preuzimaju lik protivnika. Time ih zbunjuju. Primjer za to je početni presing na čovjeka koji je igrala Italija na samom početku utakmice. Stvar je to jednostavna u malom nogometu, ali Conte je išao osujetiti začetke njemačkih akcija tako što bi doslovno svaki njemački igrač, u trenutku kad je lopta kod Neuera, imao flastera na sebi. Pokušao je Conte tako forsirati njemačke greške, ali Loew je na to odgovorio (a to Nijemci redovito čine) potpuno istom mjerom. Kao po dogovoru, njemački su igrači zatvarali talijanske flastere principom kad je lopta kod Buffona. Tako je Conte odustao od blesave ideje koja se ionako može efektivno igrati nekih desetak minuta.

Loew, dakle, amortizira protivnički presing tako što ga u potpunosti iskopira i time zbuni protivnika i natjera ga da se ponaša onako kako njemačka momčad voli, a to je da se brane u klasičnoj zoni u kojoj svi stoje iza lopte. Sve je to donijelo pomalo dosadnu, ali utakmicu koja je imala klasu. Gledali smo ogled dvije momčadi koje o nogometu znaju doslovno sve. Jedino im, na našu žalost, nije uspjevalo postići pogodak. Nije im uspijevalo završiti akcije šutom, bilo kakvim pokušajem da se lopta smjesti iza protivničkog vratara.

Nijemci su opet djelovali kao stroj, mašina koja je nemoguće pokvariti izvana, ali moguće je da te sabotira vlastiti čovjek. A Boatengovo igranje rukom i jeste vrlo smiješna kolaboracija s Talijanima.

Na koncu su odlučili živci. I nesreća Gigija Buffona koji je pročitao četiri šuta s penala, ali nijedan nije uspio skinuti.

Bio je to klasik koji nas je razočarao, ali nam je ipak donio puno uzbuđenja.

NAJBOLJI ČOVJEK NA TERENU

Gigi Buffon. U utakmici koja nije donijela puno šansi. U utakmici između momčadi koje sve polažu na timski duh a ne na individualnu kvalitetu Buffon je skinuo sve što je u njegovoj moći, ali nije to ono što ga, barem za mene, čini igračem utakmice. Uopće me ne interesiraju statistički podaci. Buffon je zaplakao nakon eliminacije njegove momčadi. Činjenica da je matorom svjetskom prvaku toliko stalo do pobjede govori puno o njegovom karakteru. A Gigi Buffon je bezbroj puta dokazao kakav je karakter. Kakav je vratar, dokazao je savršenim čitanjem jedanaesteraca unatoč tomu što ih nije uspio zaustaviti. Nije to bila njegova noć. Ali baš zato je za mene bio najbolji karatker na terenu.

ITALIJA

Zazino skakutanje tijekom izvođenja penala je bilo ključni trenutak. Tada je bilo jasno da će momčad Antionia Contea teško iz penal serije izaći kao pobjednik. Bilo je to blesavo, bilo je to, da budemo iskreni, potpuno glupo, ali bilo je i nema tu plakanja.

Conte je pokazao kakva je trenerska klasa. Pokazao je koliko je trener bitan u nogometu. I nitko mu ne može zamjeriti što je ispao nakon penala. Pogotovu zato što su s druge strane bili Njemci.

Talijani su na ovom Euru bili momčad koja nam je pokazala da je klasa ipak vječna bez obzira na smjenu generacija ili lošiju berbu nogometaša u određenoj generaciji. Dokazali su svijetu još jednom da su oni taktička avangarda baš u svakom povijesnom trenutku za nogomet. Conteove transformacije momčadi su bile fascinantne. Igrači, koji su toliko nogometno pismeni da mogu pratiti svaku zadanu taktiku, su oduševili svojom srčanošću, strašću i plijenili su automatizmom kakav nismo vidjeli od puno momčadi. Oni su se predivno branili većim dijelom turnira, ali način na koji je lopta tekla u fazi napada govori o tome koliko je detaljan i skoro do savršenstva doveden Conteov plan.

Možda bez pomenutog čovjeka Italija više ne bude tako romantična kao na ovom prvenstvu, ali još su nas jednom podsjetili da ih nikada, ali nikada ne smijemo zaboraviti kada u prognozama turnira navodimo spisak favorita.

OČEKIVANJA OD POBJEDNIKA

Govorimo o Njemačkoj. Svima je jasno što se očekuje. Manjkavosti na stranu. Ne bi nimalo čudno bilo da objedine svjetsku i europsku krunu. Uostalom, mnogi su to predvidjeli i očekivali. Unatoč raznim šokovima i čudima činilo bi se da su stvari legle na svoje uobičajeno, dosadno mjesto.

(zurnal.info)