KAUČ SELEKTOR: Papanska reakcija belgijske obrane počastila nas je najboljim potezom turnira

WALES

Možemo u prvi plan gurnuti hrabrost koju su pokazali igrači i izbornik Walesa. Možemo istaknuti momčadski duh ili sjajnu atmosferu i jedinstvo s navijačima. Ali sve to u kombinaciji s odličnim izvedbama nekih igrača dovelo je do čuda zvanog Wales. Mjesecima već trubim da je Walesu sasvim dovoljno to što ima tri vrhunska igrača okružena radišnim, borbenim i nogometno pismenim suigračima. Dovoljno im je to jer su trojica vrhunskih spremni da se podrede momčadi i zajedničkom cilju, jer njihov izbornik nije poput nekih u sličnoj situaciji kao jedinu taktiku imao – dodaj loptu Baleu pa ako on nešto napravi napravi.

Coleman potvrđuje da je jedan od najperspektivnijih i sada već najboljih britanskih trenera. Sjajno je organizirao ekipu oko kostura koji čine Bale, Ramsey i Allen. Pri tome, nitko od navedenog trojca nije vođa na terenu. Srce momčadi je Ashley Williams, pravi otočki kapetan koji ulijeva hrabrost i vjeru svojim suigračima.

Obrana Walesa nije organizirana kruto što je slučaj s većinom današnjih momčadi pogotovu onih koje su nominalno slabe. To u dobrom broju slučajeva isključuje obrambene igrače iz gradnje napada. Konstrukcija velške obrane je elastična, aktivna, pokretljiva. Rijetko kad se igraju striktna pokrivanja. Igrači se drže svojih pozicija, ali nitko ne juri samo svog igrača već preuzimaju napadače nakon što ulaze u njihovu zonu i to im omogućava da stalno sudjeluju u igri i prvoj fazi izgradnje napada. Ključ ove obrane je sjajni Joe Allen, koji je konačno na ovom Euru pokazao svoju vrijednost iako ga već par godina osporavaju. Taj čovjek grize, ima ga po cijelom terenu, a lagan je igrač koji se teško umara pa ga i u devedesetoj minuti možete vidjeti u sprintu i kako juri protivnike po cijelom terenu.

Wales sjajno izlazi u kontre, ali imaju i odlična rješenja kad u napad izlaze na postavljenu obranu. Uostalom, kad u momčadi imate Allena i Balea, a pogotovo Aarona Ramseyija to i nije neki problem. Aaron Ramsey je poput Allena na ovom prvenstvu konačno svijetu pokazao sav svoj potencijal. Igre u kontinuitetu čine ga sve boljim i velika je šteta za Wales da ga neće biti u polufinalu zbog jedne dječačke gluposti koja ga je koštala žutog kartona.
Ako niste znali Robson Kanu trenutno nema klub. Njegova efikasnost na ovom turniru je dodatni forte za Wales. Čovjek je to koji je autor do sada najljepšeg poteza prvenstva. Postigao je jedan od onih amblematskih golova koji obilježe velika natjecanja. Gol je bio kruna jedne sjajne akcije, a ono što je Robson Kanu napravio rijetko se tko usudi pomisliti. Ali čovjek je iskusan napadač koji je odlično procjenio da je belgijska obrana sklepana na brzinu i da im se mogu prodati fore s betonskih školskih igrališta. Dečki su očekivali ono što i svi mi koji smo gledali utakmicu. A očekivali smo povratnu loptu. Tako su se i obrambeni igrači Belgije razmaknuli kako bi izašli u blok, a onda je Kanu učinio neočekivano. Zadržao je loptu kad je osjetio da su se čuvari razmaknuli, okrenuo se, ostao jedan na jedan s belgijskim vratarom i gurnuo loptu tamo gdje joj je oduvijek i bilo mjesto – u mrežu, iza golmanovih leđa. Papanska reakcija belgijske obrane počastila nas je najboljim potezom turnira. Jedan trenutak čiste umjetnosti začinio je zasluženi velški trijumf koji je došao kao rezultat sjajne pripreme utakmice, hrabrosti, igre bez kompleksa, vjere u sebe ali i poniznosti, skromnosti i pametnog pristupa.

NAJBOLJI ČOVJEK NA TERENU

Velika je šteta da sveukupno najbolji igrač dosadašnjeg dijela turnira neće sudjelovati u polufinalnom ogledu između Walesa i Portugala. Aaron Ramsey je konačno pokazao sav svoj talent i potencijal. To što konačno nije ozlijeđen u pristojnom nizu utakmica opet nam skreće pažnju na manjkavosti trenažnog procesa u Arsenalu. Wenger bi se možda trebao posavjetovati oko pripreme igrača s velškim stručnim timom.

Ramsey je pravi metronom momčadi. I vanserijski talent. Odličan je u igri jedan na jedan. Protiv Belgije se pokazao i kao sjajan krilni igrač što je bio dio Colemanove taktike jer je Ramsey često izlazio na desnu krilnu poziciju gdje je inače najslabija točka belgijske momčadi. Ramsey također sjajno izvodi prekide, ima dobar šut izvana. Sve u svemu govorimo o kompletnom veznjaku koji je sigurno mogao postati jedan od najboljih na svijetu da ga ne muče ozljede. Ali još nije kasno za Ramseyija. Šteta je samo što je još uvijek pomalo blesav pa mu se dogodi da bespotrebno odigra rukom i zaradi žuti karton koji ga košta polufinala. Wales će bez njega biti jako oslabljen, ali ne zaboravite da je Bale bio pritajen protiv Belgije što je također bilo Colemanovo maslo jer je znao da će najviše pažnje belgijanci posvetiti upravo njemu. Wilmots je mamlaz pa je nasjeo na to i otvorio puno više prostora Ramseyiju, Robsonu Kanuu, Allenu i ostalima. Bilo kako bilo, Ramsey je već doveo Wales do povijesnog rezultata.  Aaron Ramsey je konačno svoj na svome, nadajmo za dobro igre da će ga ozljede zaobilaziti i da ćemo ga konačno gledati u punom sjaju u kontinuitetu.

BELGIJA

Utakmica protiv Walesa je konačni pad Marca Wilmotsa i konačni pokazatelj njegove limitiranosti. Potpuno je amaterski nasjeo na sve Colemanove fore. Tvrdoglavo je zatvarao Balea i onda tupo gledao kako mu kroz obranu prolaze drugi velški igrači. Obranu je sklepao podcjenjujući protivnika i računajući da će bez obzira na to koliko golova primio dati barem jedan više. Ključna pogrešna odluka je uvođenje Fellainija čime je olakšao posao velškoj obrani. Wilmotsa su odavno pročitali i nepismeni. Kada uvede Fellainija to znači da će bezbroj visokih lopti letjeti prema njemu. Sve što trebate je imati pravi obrambeni skok što otočkim momčadima nikad nije bio neki poseban problem. Upropastiti jednu ovakvu momčad može samo istinski loš trener, a Wilmots to i jeste. Čovjek je konačno potrošio kredit i teško da će ga belgijski savez više trpjeti unatoč tomu što je on politički kohezivni faktor u Belgiji. Wilmots se oslonio na talent svojih igrača umjesto da ga na pravi način iskoristi i razigra. Njegove su odluke, recimo, potpuno zakočile Kevina De Bruynea. Od jednog takvog igrača nije dobio gotovo ništa na cijelom turniru. S Mertensom se previše igrao i poljuljao mu samopouzdanje. Kad mu je trebao Origi on je uporno inzistirao na Lukakuu. Kad mu je trebao Benteke on je forsirao Fellainija. Na prvenstvo je došao s uvijek rovitim Vermalenom, bez Kompanyija, a nije uradio baš ništa da riješi taj problem i organizira obranu sukladno onome što ima na raspolaganju. Sve u svemu čisti amaterizam čovjeka koji je upropastio jednu sjajnu selekciju. Jesu to sve redom umišljene zvjezdice, ali s pravim trenerom ta se momčad može popeti na krov svijeta. Srećom po njih da je to grupa još uvijek mladih igrača koji pred sobom imaju sigurno još dva tri velika turnira. A mene nazovite zlobnim ali mi je drago da sam ispravno ocjenio njihove realne domete s Wilmotsom na klupi. A pogotovu mi je drago što ih je maznula jedna od jedva par nacija kojima možemo pripisati epitet cool.

OČEKIVANJA OD POBJEDNIKA

Koliko Wales može bez Ramseyija teško je dokučiti. Sad su puni sampouzdanja. Coleman nam je pokazao da posjeduje veliki trenerski kapacitet i nadam se da će, za razliku od Poljske i Hrvatske, protiv Portugala igrati hrabro, jer, realno, nema što izgubiti. Wales je dogurao tamo gdje ga nitko nije očekivao i štogod da naprave nitko im neće zamjeriti. Bit će to sudar Balea i Ronalda. Danima ćemo čitati najave o tom dvoboju, ali bit će to i sraz dvojice vrhunskih trenera. Ako Coleman nekim taktičkim rješenjem uspije dovoljno dobro nadomjestiti Ramseyija Wales je sposoban pobjediti Portugal ukoliko izbjegne upadanje u psihozu kakvu Portugalci namještaju svojim protivnicima na ovom turniru. Na neki način Portugal vas hipnotizira, ubije utakmicu, omami vas i onda nekako odvedu stvari u pravcu u kojem oni to žele. Wales mora izbjeći tu paralizu volje i onda su im šanse za prolaz podjednake onim portugalskim. Svakako vjerujem da većina vas želi vidjeti Wales u finalu, a ne Portugal koji neutralnim promatračima ogadi nogomet.

(zurnal.info)