KAUČ SELEKTOR: Portugal podsjeća na Grčku i sa Ronaldom je sada sve moguće

PORTUGAL

Svašta je u nogometu moguće pa i to da dogurate do polufinala europskog prvenstva a da niste pobjedili niti jednu utakmicu u njezinom regularnom tijeku. Katkad je upravo to odlika šampiona. Sve oko njih kao i na samom terenu izgleda kao mučenje. Utakmice koje igraju teško uopće možemo nazvati igrom, djeluju više kao iscrpljujuća borba da se pobijedi težak mamurluk u vrelom ljetnjem danu, odluči ih jedna zraka sreće, neki genijalan individualni potez ili tek visoka koncentracija u obrani, manji broj grešaka od protivnika.

Nekada velike pobjedničke momčadi jednostavno ne plijene igrom, njihovi mečevi su gnjažava, ali one guraju dalje, prelaze prepreku jednu po jednu, uspijevaju izdržati igranje utakmica po 120 minuta svakih par dana. Izbornici takvih momčadi pomalo podsjećaju na kakvog mučenika koji se bori za dah, izgledaju kao da im o događajima na travnjaku ovisi život.

Njihove glavne zvijezde promašuju loptu, uključuju se u igru samo na trenutke i pate. Eto, to je Portugal predvođen Santosem i Ronaldom. Velika nogometna nacija nikome osim svojim navijačima nije pružila puno nogometnog zadovoljstva. Bez pobjede se, eto, može i do polufinala. Može se s Ronaldom koji ne uspijeva pogoditi loptu i izbornikom koji kao da trenira za infarkt.

NAJBOLJI ČOVJEK NA TERENU

Pepe je u zadnje dvije utakmice Portugala svima pokazao zašto toliko dugo godina nosi dres Real Madrida i zašto je nezamjenjiv u Kraljevskom klubu. On je, pored Nanija, svakako najbolji igrač Portugala na ovom prvenstvu. Taj tip nikome nije simpatičan zbog svoje divljačke prirode. Ali definitivno je velemajstor, jedan od najboljih odbrambenih igrača posljednje decenije. Protiv Poljske je sjajno čitao igru. Često je sam uspijevao nadigrati Milika i Lewandovskog. Započinjao je akcije svoje momčadi, ponašao se kao pravi vođa na terenu, pokazao je i koliko je kompletan igrač. To što su dogurali do polufinala navijači Portugala ponajviše trebaju zahvaliti briljantnom Pepeu.

POLJSKA

Vjerojatno su i oni baš kao i Hrvatska morali preuzeti više rizika i odlučnije napasti Portugal koji nam se svima čini jako ranjiv i pobjediv ali ispada da je to samo privid. Portugal, doduše, nije uspio pobijediti još nijednu utakmicu, ali ih isto tako nitko nije uspio pobijediti pa ni Poljska Adama Nawalke koji se na ovom prvenstvu odlučio za vrlo racionalan i kontroliran nogomet bez puno rizika. Zato je i bilo blesavo od mene očekivati da će nešto više rizika preuzeti protiv Portugala u četvrt završnici Eura. To sam očekivao jer sam mislio da je Nawalka izvukao neke pouke iz utakmice koju je Portugal igrao protiv Hrvatske. Ipak, poljski se strateg odlučio nadmudrivati s Fernandom Santosem i nastavio se držati svog plana.

Poljska je igrala organizirano, čvrsto, strpljivo. Na ruku im je išlo i to što su poveli već na samom otvaranju utakmice, ali, na njihovu žalost, sjajni Renato Sanchez poništio je njihovo vodstvo i utakmicu odveo u zonu komfora za svoju momčad, a to je za Portugal na ovom prvenstvu očito neriješen rezultat.

Tipovao sam na Poljake kao potencijalno iznenađenje prvenstva, jer to je momčad s dovoljno kvalitete i dovoljno nogometne pameti i kulture da ode do kraja, ali nisu imali sreće. Naišli su na Portugal koji, kako rekoh, djeluje kao šampionska mučenička divizija.

OČEKIVANJA OD POBJEDNIKA

Sad je sve moguće. Momčad koja ima Ronalda, Nanija, Quaresmu, Pepea i dogurala je do polufinala bez uvjerljivih predstava ne može se otpisati nego se ima smatrati ravnopravnim favoritom za osvajanje titule. Netko je na tribini u jednom trenutku razvio Grčku zastavu. A ovaj se Portugal može usporediti s onom Grčkom iz 2004. godine. Sve nas ubijaju u pojam ali nitko ih ne uspijeva zasutaviti.

(zurnal.info)