PRIJE PONOĆI: Kako je Ivica Osim ocijenio igru Džeke, Spahića, Pjanića?

Prošlost je samo gomila opravdanja. Budućnost ne postoji. Imamo samo danas i ovdje. Gdje god bili.

Neke utakmice postanu mitske i prije nego počnu. Upravo jednu takvu tekmu igra i momčad Bosne i Hercegovine. Argentina. Na Maracani. Može li bolje, mitskije, povjesnije?  Teško, jako teško.

Već sam par dana u Beogradu. Jedan poslovično brbljivi taksist danas mi je rekao: Svim ću srcem navijati za Bosnu! Kada sam ga pitao da mi objasni zbog čega, rekao je: Zato što se vidi da oni igraju srcem. Dojam je varljiv. Meni se uvijek čini da ostajemo uskraćeni, da može više, brže, jače, bolje. Možda i može ali trebamo biti svjesni da stojimo pred nečim povijesnim. I tu ne bismo trebali stati.

Kako se utakmica bliži naša momčad u mojim očima postaje sve bolja i bolja. Krajnje neobjektivno i neracionalno gledam na stvari. Karte su nam potpuno otvorene. Svi znamo već tjednima kojih će 11 igrača istrčati na Maracanu. I to je dobro. Hrabro. Nemamo što kriti. Znamo protiv koga igramo i znamo kako ćemo igrati.

Kada sam prije nekoliko mjeseci pitao Ivicu Osima da mi opiše našu momčad pojedinačno stari je mudrac bio pomalo zakopčan. No, postoji par stvari koje mi je rekao bez uvijanja. Neke od njih su potvrdile i moja potpuno amaterska razmišljanja.

Emir Spahić je veliki igrač. Malo je na svijetu tako inteligentnih stopera koji, pri tome, znaju igrati nogomet. No, Emirov problem je u glavi, u temperamentu. Da to nije tako danas bi igrao u Realu. U jednoj od varijanti Švabo je objasnio da bi Spahić mogao biti sjajno rješenje za poziciju zadnjeg veznog igrača. Ali tada nismo imali Bešića i takvu postavku stvari sigurno nećemo vidjeti.

Istina je i da Edin Džeko zna biti posvađan s loptom. Kada je primi sve je u redu, ali taj prvi dodir je problematičan. Sjetite se samo kako je Zabaleta, koji ga sjajno poznaje, iskoristio tu njegovu manu. No, Džeko je trenutačno u takvoj formi da svaki njegov pogled prema lopti praktički postaje gol. Nadam se da će ga ta forma pratiti i protiv Argentine.

Ključ je svakako u nogama Miralema Pjanića. Ima nešto u tom dečku što je drugačije, neka luđačka iskra i nadam se da neće izgoriti u njoj. Švabo je rekao da ga se ne smije hvaliti, da on još nije gotov igrač, ali nadam se da će nas Miralem Pjanić uvjeriti da je veći nego što mi i smijemo pomisliti.

Spavati? Lutati? Kako dočekat tu mahnitu ponoć i Maracanu i Argentinu? 

(zurnal.info)