Sir Alex Ferguson: Stari svijet odlazi u penziju

Postoji ozbiljna doza sujevjerja u činjenici da je David Moyes naslijedio Sir Alexa Fergusona na klupi Manchester Uniteda.

Britanski klupski nogomet, naime, europsku slavu i trofeje izgradio je na znanju škotskih trenera. Među pet najvećih trenera u povijesti britanskog nogometa mjesto bi mogao naći tek jedan Englez, legendarni Brian Clough.

VELIKA ČETVORKA

Redoslijed nije bitan, njega svatko može odrediti prema vlastitim simpatijama, ali bez imalo zadrške možemo proglasiti veliku trenersku škotsku četvorku: Matt Busby, Jock Stein, Bill Shankley i Alex Ferguson.

Bob Paisley je uzeo više trofeja na klupi LIverpoola nego kultni Shanks, ali Shankley je bio taj koji je izgradio temelje velikog kluba. Jednako tako, Jock Stein je od Celtica učinio kult europskih razmjera. A, prijeratni kapetan Liverpoola, Matt Busby stvorio je veliki Manchester United, klub koji je besmrtnim učinio još jedan Škot koji je prije par dana objavio odlazak u zasluženu mirovinu, naravno, riječ je o Sir Alexu Fergusonu, vjerojatno najvećem treneru modernog nogometa.

Ferguson je možda najveći i u okviru pobrojane petorke, jer lakše je popeti se na vrh, nego konstantno ostati na njemu. A Ferguson je u vrhu više od dvije decenije. I baš kako navijači Liverpoola slijepo i pomalo religiozno vjeruju u škotske igrače kao talisman, tako i klupski djelatnici i navijači u Unitedu talismanom smatraju škotske trenere.

Zbog te činjenice, jedino je vrlo pedantni, uredni i, prije svega, rezultatima konstantni David Moyes, mogao preuzeti posao Alexa Fergusona. Ne znam ni tko bi drugi za takvo što imao petlju, osim možda Mourinha čiji je CV savršen, ali mu je mana da prečesto postaje nemiran i mijenja klubove kao odijela, a i ima običaj iza sebe ostaviti kaos.        

Poznata je rečenica Billa Shankleyja koju je izrekao govoreći o naslovu engleskog prvaka:

Mi želimo osvojiti svaki trofej, ali naslov engleskog prvaka, to je naš kruh i maslac.

SVRGNUTI LIVERPOOL

Najveća trenerska opsesija Alexa Fergusona je bila svrgnuti Liverpool s trona najtrofejnijeg engleskog kluba, prije svega u broju titula prvaka engleske lige. Za tu opsesiju jako je bitna Fergusonova trenerska ambicija i, naravno, veliki rivalitet ova dva kluba, ali u Fergusonu je na samom početku trenerske karijere u Manchesteru kuhala i želja za osvetom.

Liverpool je u to vrijeme nedodirljiv ne samo u nacionalnim, nego i u europskim okvirima, a kad se Joe Fagan, nakon Heyselske tragedije, odlučio povući s klupe Liverpoola upravo je Sir Alex bio glavni kandidat za njegovog naslijednika. 

No, čelnici LIverpoola bili su sujeverni baš kao što su danas sujevjerni čelnici Uniteda. Od Billa Shankleyija, nitko izvan kluba nije preuzeo šefovsku palicu Redsa. Shanksa je nasllijedio pomoćnik Paisley, a Paisleyija njegov pomoćnik Fagan. Bossovi Liverpoola nisu htjeli pobrkati sreću te su umjesto Fergusona na klupu instalirali, tada još uvijek aktivnog igrača Kennyja Dalglisha. A Fergie je u to vrijeme bio vrlo tražena roba. To što ga je najveći engleski klub otpisao na taj način trajno mu je povrijedio sujetu. Najbolja pozicija koju je u tom trenutku mogao zauzeti bila je ta da preuzme klupu Liverpoolovih najvećih rivala.

SILOM IZBORNIK

Malo tko pominje činjenicu da je Ferguson silom prilika na Mundijalu u Mexicu bio škotski izbornik. Legendarni Jock Stein preminuo je nekoliko mjeseci prije Mundijala pa je posao vođenja nacionalne momčadi bio povjeren članu Stockovog trenerskog tima, Alexu Fergusonu.

Nakon svjetskog prvenstva u Mexicu i neuspješne kampanje s nacionalnom momčadi, Ferguson će preuzeti Manchester United, klub zaglavljen u depresiji i na 21. poziciji na tabeli engleskog prvenstva.  Na toj istoj klupi Sir Alex će ostati sve do prije neki dan, odlazeći kao pobjednik, s titulom engleskog prvaka i postignutim ciljem: iza sebe je po broju trofeja u nacionalnom prvenstvu ostavio Liverpool za koji se u vrijeme kad je preuzimao United činilo da je nedodirljiv.

Fergusonovi rezultati su fascinantni i prije ere Manchester Uniteda. On je bio taj koji je prekinuo dominaciju Celtica i Rangersa u škotskom prvenstvu i to sa jednim provincijskim klubom, Aberdeenom. Jedino je možda Brian CLough s Nottinghem Foresttom učinio sličnu stvar. Jedan mali provinciijski klub odveo je do titule u nacionalnom prvenstvu i osvajanja europskog kupa.

I dok je Clough s Foresttom preuzeo tron engleskog i europskog prvaka od Liverpoola, Ferguson je Aberdeen odveo do osvajanja trofeja Kupa pobjednika kupova. U finalu je te 1983. godine na drugoj strani terena bio veliki Real Madrid s Don Alfredom Di Stefanom na klupi.  Završilo je velikom trenerskom pobjedom mladog Škota.

Nekoliko mjeseci nakon toga Aberdeen je čekala utakmica europskog superkupa protiv strašnog HSV - a na čijoj je klupi bio još jedan trenerski velikan, Ernst Hapel. Škotski junoša je i iz te trenerske bitke izašao kao pobjednik. No, ni tada se, vjerujem, nitko nije usuđivao predvidjeti da na klupi Aberdeena sjedi trener koji će obilježiti naredne tri decenije engleskog i europskog nogometa.

Puno je anegdota i kontroverzi obilježilo karijeru Alexu Fergusona. Velikani poput njega moraju imati malo pomaknut karakter, iza sebe obično ostavljaju bezbroj legendarnih priča. Čak ni to što počesto znaju sami sebi skočiti u usta ne smeta njihovoj aureoli principijelnih namćora koji uvijek moraju biti u pravu.

FRANCOVI LOPOVI

Masa tih priča je poznata. Samo par mjeseci prije nego je prodao Beckhama Realu, govorio je da za takvo što nema šanse. Isti je slučaj bio i sa transferom Cristiana Ronalda u madridski klub. Lajao je kako ne želi poslovati s Francovim lopovima. Ali im je na koncu uzeo pare. Bio je optuživan i za klasičan balkanski zločin, nepotizam.

Njegov sin Jason je vrlo utjecajan menadžer i novinari su zbrojili dva i dva, krenuli otkrivati masu sumnjivih trasferskih okolnosti, ali Sir Alex je već tada bio nedodirljiv pa od cijele priče nije bilo gotovo ništa, jer i dalje, osim Fergusona starijeg u klubu s Old Traforda veliki utjecaj ima i njegov pomenuti sin, Jason.

Na čast mu ne ide ni to što je povukao igrače Uniteda s posudbe u Preston North Endu čim je njegov drugi sin Darren dobio otkaz na trenersko mjesto u tom klubu. No, to je Sir Alex. Njegova sjena će sigurno pokrivati leđa David Moyesa u narednih par sezona. Vjerujem da će ga Ferguson dosta dugo uvoditi u posao na Teatru snova.

Trojica škotskih velikana, ekipa iz rudarskog kruga oko Glasgowa, Stein, Busby i Shankley bili su poznati kao gorljivi socijalisti što i nije čudo obzirom na njihovo rudarsko porijeklo.

No, manje je poznato da je Sir Alex Ferguson jedne godine bio najveći pojedinačni donator kampanje britanske radničke partije. Laburisti su ga čak pozivali da zauzme mjesto u domu lordova (obzirom da ima titulu Sir) što bi ga učinilo prvim bivšim nogometašem i nogometnim djelatnikom koji je zauzeo stolicu u rečenom domu britanskog parlamenta. Nakon što je objavio povlačenje s trenerske klupe Ferguson je ponovo pozvan od strane Laburista da uđe u dom lordova.

Sir Alex je za razliku od pomenutog Briana Clougha otišao kao pobjednik ostavljajući golemo nalsijeđe i veliki trag u svjetskom nogometu. Mnogo puta sam se čudio nad činjenicom da United od 1986. godine praktički igra na isti način ali da ih i dalje nitko ne uspijeva pobjediti.

Jebiga, Ferguson je rijetko griješio u izboru igrača. Najpoznatiji promašaj bila je kupovina Juana Sebastiana Verona. Ali takvi su promašaji tek kratko vrijeme mogli hraniti zluradost Fergusonovih oponenata.

TROFEJNA VITRINA

27 godina nakon što ga je Ferguson pruzeo Mancheter United je svjetski nogometni brand i jedan od najtrofejnijih svjetskih klubova. Ravno 38 trofeja sa svojim potpisom Sir Alex je stavio u trofejne vitrine Old Traforda. Jedan je od rijetkih kojem je za života podignut spomenik. I posljednji od stare garde. Posljednji koji je sa sobom u nogomet unosio duh starog vremena.

No, njegova prilagodljivost novim okolnostima poslovanja je ponajviše doprinijela uspjehu Manchester Uniteda. Matori nije bio zadrt unatoč vlastitim uvjerenjima i zbog toga je opstao.

Već dugo kukam zbog toga što je svijet otišao dođavola. Pjesma Leonarda Cohena "The Future", odavno se pokazala proročanskom. Sir Alex Ferguson je bio dah starog svijeta u modernom nogometu, koji zajedno s njim odlazi u penziju.

Nakon Fergusona nastupa nova era, ne samo za fanove Manchester Uniteda. Bit će jako neobično gledati drugo lice na klupi kluba s Old Traforda. Svjetski nogomet bez lika i djela Alexa Fergusona više neće biti isti. Njegova magija se ne da naučiti. A on je uvijek imao recept da dobije bitke protiv trenutno najjačih, još od sučeljavanja s Di Stefanom i Hapelom.

Tko može biti slijedeći o kojem ćemo tako govoriti?

(zurnal.info)