Liga prvaka: Uvijek, uvijek ista priča!

Nitko se više ne divi Barceloni. Mehanizmi njezine igre ne predstavljaju predmet opširnih analiza. Neke su druge momčadi u trendu. Jer, mislim, i ja bih s Messijem na terenu rutinski izbacio Chelsea iz Lige prvaka. Aha, malo sutra! Nije to više Barca u kojoj smo vidjeli nogometnu avangardu. Zato sada gledamo zrelu, kompaktnu pobjedničku momčad a za malo magije, u čast igre uvijek se tu pojavi pomenuti Lionel Messi. 

KAZNENA EKSPEDICIJA

Valverdeova Barcelona ima, zapravo, nešto bayernovsko. U smislu da gledamo nogometnu kaznenu ekspediciju. Bayern je rješio sve dvojbe još u prvoj utakmici protiv Bešiktaša. Na Vodafone areni samo su potvrdili nadmoć i klasu. Toliko ležerno da su poslovično ozbiljni Nijemci nakon utakmice na zvaničnom twitter profilu za igrača utakmice predložili tigrastog mačka koji je u jednom trenutku utakmice ušetao na teren. Mačak je premoćno osvojio glasove posjetitelja Bayernovog twiter naloga ostavivši iza sebe Thomasa Muelera. Netko će reći da je to cipelarenje oborenog protivnika ali što je onda ukupni rezultat 9 prema 1?

DŽEKO

Edin Džeko definitivno uživa u Rimu. Čovjek je pronašao svoje mjesto pod suncem. I sad mu je samo ostalo raditi ono za što ga plaćaju, ležerno, neopterećeno. Svojim je golom riješio pitanje prolaska Rome u četvrt finale. Postigao je sjajan pogodak ali, iskren da budem, ulubio sam lobanju iznad sljepoočnica hvatajući se za glavu zbog oni par promašenih šansi čijom je realizacijom mogao potpuno demolirati Šahtar. Sumnjam da je itko na početku sezone vidio Romu ovako daleko u Ligi prvaka. Ali dobra je to, jako dobra iako pomalo nepredvidiva momčad koja baš ništa ne može odraditi rutinski. Zato im navijače komotno može sponzorirati gastal. 

MEHANIZMI SEVILLE

Nitko nije vjerovao da Aeroplanino može prevesti Sevillu čak do četvrt finala Lige prvaka. Naravno da se Sevilli može potkrasti greška, dogoditi pogrešna procjena, ali malo je toga u slučaju Sevillinog sustava rada slučajno. Tako ni izbor Vicenca Montele nije bio potez očajnika. Čovjek je očito sazrio kao trener i sposoban je držati na okupu i voditi momčad jasne fizionomije i filozofije u igri. Sevilla taj karakter gradi godinama s raznim trenerima pametno gradeći igrači roster. Nisu se raspali kada je Monci otišao u Romu i to je jasan pokazatelj da je taj tip u Sevilli izgradio sustav koji nije počivao samo na njegovim vanrednim sposobnostima kao skauta i trgovca. Prolazak među osam najboljih momčadi Europe je logičan napredak, rezultat dugogodišnjeg smislenog rada. Moncijev utjecaj već se pomalo vidi i na slučaju Rome, a kako izgleda njegov gotov nogometni proizvod za sada je ipak sjajna, sjajna Sevilla. 

Sevilli je potpuno svejedno tko je na drugoj strani terena. Njihovi mehanizmi u igri su jasni. Jezgra je u sredini terena. Nzonzi i Banega su središte oko kojeg se momčad skuplja i širi. Kao duet središnjih veznjaka trenutačno su možda i najbolji u Europi. A ono što oni rade na terenu daje prigodu svakom njihovom suigraču da da sve od sebe. Proed njih svatko se katkad čini boljim igračem nego što bi na prvu rekle njegove individualne karakteristike. Za to su, dakako, zaslužni jasni mehanizmi igre koji omogućavaju svakom igraču Seville da pokaže dodatnu vrijednost. 

SRAMOTA I KUKAVIČLUK

A United? Što reći o Unitedu? Osim da je ono što su odigrali protiv Seville potpuna sramota i kukavičluk. Jedan je penzos na tribni pokušavao ostati sabran ali boja njegova lica je pokazivala da unutra kipti od bijesa. Teško je progutati nogometnu splačinu koju je Mourinho napravio od njegovog životnog djela. Negdje je nestala čuvena Unitedova hrabrost. Znao je Ferguson da nikada ne smije dopustiti da bilo koji igrač pomisli da je veći od kluba, ali otkud ikomu u Manchesteru onda ideja da dovede trenera koji si umišlja takve stvari, pri tome trenera koji predstavlja sve suprotno od bazične filozofije Uniteda. 

Najbolji pokazatelj Mourinhovog jada je prvi gol koji je United primio. Onakvo što se ne smije događati ni amaterskim momčadima, ali, eto, događa se i velikom Unitedu. Dva okomita pasa ravno kroz sredinu terena rascjepala su Manchesterovu obranu. Ben Yeder je imao samo pospremiti loptu iza De Gee. 

Sramotna obrambena reakcija i to od momčadi koju vodi trener čija se cijela filozofija zasniva na obrambenim polugama. A kad Mourinhou oduzmeš to ostaje bezidejna kao na brzinu skupljena momčad koja izgleda kao da joj se ne da igrati nogomet. Ta akcija Seville je ogolila ono što je odavno jasno. Mourinho se izgubio. Već dugo i obrana njegove momčadi zasniva se na plaćenim misama i sjajnom vrataru, koji ipak ne može baš uvijek vaditi kestenje iz vatre. Velika je šteta što se Mourinhova propast odvija baš na klupi Manchester Uniteda jer pogani Portugalac za sobom na dno vuče i jedan od klubova koji je uvijek bilo uzbudljivo gledati. 

Sevilla i Montela su velikom Unitedu održali nogometnu lekciju iz dva dijela. U prvoj utakmici nas je sve zavarao David De Gea ali ni on nije mogao izdržati neokrznut još cijelih 90 minuta. 

UVIJEK ISTA PRIČA 

A što reći o Ligi prvaka? Ista stara priča. Pet šest uvijek istih imena dovuče se do četvrt finala a tu se umiješaju još dva outsidera. Ove godine su nominalno to Sevilla i Roma. Malo tko je očekivao i Liverpool u ovoj fazi natjecanja ali oni su stara Euro konstanta. Svi izuzev pomenutih outsidera i Manchester Cityija znaju kako se to radi, kako se penje na krov nogometne Europe. Pet klubova među sobom imaju čak 30 naslova pobjednika Lige prvaka/Kupa europskih šampiona. To nam garantira barem dva europska nogometna klasika već u četvrtini finala Lige prvaka. 

(zurnal.info)