VELIKO NJEMAČKO FINALE: Luđački tempo, sjajni udarci, još bolje odbrane, prljavi prekršaji i kafanske tučnjave

Ne pamtim da se dva tjedna prije finala Lige prvaka manje pisalo i govorilo o završnoj utakmici sezone. Novinski naslovi i kafanski razgovori bili su rezervirani za oproštaj Alexa Fergusona i Davida Beckhama, za Mourinhov otkaz i prvi gubitnički odlazak iz nekog kluba, povampireni Monaco isl.

U sjeni tih nogometnh turbulencija ostalo je njemačko finale Lige prvaka između momčadi koja je bacila Barcelonu u depresiju i momčadi koja je Mourinhu uručila otkaz ugovora na potpis. Tek par dana pred utakmicu sezone Borussia i Bayern su zavladali naslovima sportskih rubrika. Obzirom da svijetom medija vladaju Englezi, da su Barca i Real globalno najutjecajniji klubovi vidio sam u tome određenu dozu ignoriranja.

(NE)POSTOJEĆE ZAVJERE

Po onoj staroj koja kaže da besposlen pop i jariće krsti, ja se zabavim izmišljanjem raznoraznih zavjerica. Ali baš kad se počnem smijati sam sebi zbog sumnjivih rabota svjetskih medija, jer one su, naravno, zavjereničke samo u mojoj glavi, u eter bude puštena vijest da je Neymar potpisao za Barcelonu. A trava na Wembleyju se nije još ni ohladila od njemačke nogometne vatre. Pa neka mi netko kaže da sam lud. Tajming za puštanje takve senzacionalne vijesti je svakako izrazito neobičan.  

Jupp Heynckes odlazi s klupe Bayerna kao veliki pobjednik bez obzira na to kakav će ishod imati finale njemačkog kupa. Sumnjam da će Don Jupp dozvoliti ekipi Stutgarta da mu oduzme treću titulu u sezoni. On želi još jednom poručiti „malom Sammeru“ da se gorko zajeb'o otpisavši ga prije nekoliko mjeseci.

Pratio sam Mathiasa Sammera i njegovo slavlje nakon utakmice na Wembleyu. Na licu mu je bio pomalo gorkast osmijeh. Vjerovatno se osjeća kao dobar komad magarca. Savršenu nogometnu mašinu iz ruku konstruktora predaje u ruke neprovjerenog mehaničara. Sigurno ga muči milijun pitanja, a ono najveće je da li je Guradiola uopće sposoban shvatiti njemački nogometni mentalitet?

U našim predrasudama Španjolci su svakako strastveniji narod od Njemaca, ali ja ne pamtim da je itko posljednjih godina igrao tako strastven nogomet poput dvije njemačke ekipe koje su se sinoć sastale na Wembleyiju. Može li pomalo flegmatični Guradiola dodati ijednu iskru toj nogometnoj vatri? E, moj Sammere, moja budalo, baš kad su ti poslovi krenuli, ti se odlučio postati kockar.

Iskreno, moje simpatije su bile na strani crno – žutih iz Dortmunda. Ekipu će im na ljetnom mercatu razgrabiti šeici i ruski naftni tajkuni i, ako ni zbog čega drugog, zbog toga sam htio da ova sjajna generacija Borussije uzme klempavi pokal.

Juergen Klopp je naredio totalnu ofenzivu od prve minute i napravio grešku. Onakav pressing kakav je igrala Borussija na početku sraza na Wembleyiju niti jedna ekipa na svijetu ne može igrati dulje od dvadesetak minuta. A postoji i ozbiljna mogućnost da će takvih dvadeset minuta iscijediti igrače i ako pressing nije kapitaliziran pokojim golom vlastiti pristup ti se može obiti o glavu. To se, na moju žalost, dogodilo Juergenu Kloppu i njegovoj momčadi. Odigrali su frenetičnih dvadesetak minuta i onda pali.

PRESSING I IGRA BEZ LOPTE

Bavarce je iznad vode držao sjajni Manuel Neuer. A u polju su bili potpuno pregaženi. Nevjerojatno je kakav dojam ostavlja Borussijina igra bez lopte. Čini vam se da je posjed lopte stoprocentan u njihovu korist, a onda vas statistički podaci iznenade. Posjed lopte zapravo bude u korist protivničke ekipe. I to je najveća Kloppova tajna. Pressing i igra bez lopte s puno izmjena mjesta kojima stvaraju konfuziju kod protivnika koji ima loptu u svom posjedu, ali ne zna što bi s njom. A onda slijedi ubojita polukontra i adieu. Jebiga, ovaj put nisu došli do tog adieu, nisu postigli pogodak, a Bavarci su počeli igrati sve autoritativnije.

Ona dvojica koja više podsjećaju na kakav par uličnih razbojnika, Ribery i Robben, opet su odigrali sjajnu utakmicu. Iako je Weidenfeller ozbiljno frustrirao Robbena izašavši kao pobjednik iz direktnih duela s nizozemskim napadačem. No, Robben je dočekao svoj trenutak i to najgoroj mogućoj fazi utakmice po Borussiju. Kad su se već svi počeli spremati za produžetke trenutak dekoncentracije Borussijine odbrane te Robbenova i Riberyijeva genijalnost su zapečatili sudbinu crno – žutih.

Uz par uličnih razbojnika treba istaknuti i nepresušnu energiju Marija Mandžukića. Možda je zrak u Slavonskom Brodu onečišćen ali je očito pogodan razvoj igrača s neviđenom energijom. Mislim, pogledajte samo Ivicu Olića i Marija Mandžukića i način na koji igraju. Svakako, za pobjedu Bayerna, posebne zasluge pripadaju već pomenutom Manuelu Neueru. A pomalo i talijanskom sucu Rizzoliju koji je morao dati drugi žuti, odnosno crveni karton, Danteu nakon starta kojim je skrivio jedanaesterac. Nezahvalno je govoriti što bi bilo kad bi bilo, ali igrač manje kod Bayerna bi sigurno okrenuo vodu na Borussijin mlin.   

Kako god, njemački nogomet je trijumfirao na Wembleyu. Utakmica je bila sjajna, pravo finale. Bilo je tu svega, luđačkog tempa, sjajnih akcija i udaraca, fenomenalnih odbrana, a i prljavih prekršaja i iskri koje više pripadaju kafanskim tučnjavama nego nogometnim travnjacima, ali bože moj, takvi dueli su dodatni začin u suvremenom nogometnom spektaklu.

Meni je ostao dojam da je Lewandovski bio prenervozan za ovakvu utakmicu i da je to bio najveći problem Borussije. On je bio taj koji je trebao materijalizirati početni pressing Borussije. Sad nama koji smo očarani igrom dortmundske momčadi ostaje nada u trenerske moći Juergena Kloppa. On je zapravo jedini mogući nasljednik Alexa Fergusona. Vjerujem da će jako dugo trajati na klupi Borussije, da će pokušati stvoriti dinastiju kakvu je Sir Alex stvorio u Manchesteru i da će bez obzira na redovitu prodaju najboljih igrača držati svoju momčad visoko. Sretno mu, jer čovjek je u stanju stvoriti zabavu. Kako je sam rekao: predugo sam se mučio s prosječnim nogometom(onim kojim je sam igrao), i zato me sad zanima jedino savršenstvo.

GLUPAVA SIMULACIJA RATA

Ne mogu se ne osvrnuti da debilnu ceremoniju otvaranja na Wembleyiju. Iskreno, meni je blesavo vidjeti i djecu da se igraju rata, a pogotovo mi nije smiješno gledati nekakvu glupavu simulaciju rata na nogometnom travnjaku (osim same nogometne igre, dakako). Možda je to bio tračak engleskog humora, kojim su htjeli bocnuti Njemce, vrag bi ih znao.

Dumb i dumber s OBN televizije su mi sinoć bili čak i sImpatični. Ona izjava da ćemo i iduće sezone s njima pratiti Ligu prvaka ukoliko ostanu u radnom odnosu je definitivno za televizijske anale. A neformalnosti tipa „dobri moj Mara“ pretvarali su cijelu emisiju u neku vrstu komičnog igrokaza. Pored sportskog programa OBN – a ne trebamo novu Top listu nadrealista.

(zurnal.info)