S logotipom na prsima: Vrli novi nogometni svijet

Prošao je Mundijal i ostavio nas u stanju postfestivalske depresije. 

Valjalo je negdje pobjeći. Naći sigurno mjesto i čekati trenutak kad će se lopta ponovno zakotrljati po europskim travnjacima. Moram priznati da su mi pretkola europskih natjecanja silno naporna. Imam osjećaj da nikada neću dočekati ustaljeni ritam najjačih euro liga i europskih klupskih natjecanja. 

SVIJET NIJE MOJ

Neki dan sam se zaputio u Sloveniju. Tu imam malo utočište koje mi služi da posložim misli. Nisam odmakao daleko od Mostara kada sam shvatio da se svijet nepovratno mijenja i to ne baš nabolje. Jedva smo par godina uživali u manje više bezbolnom prelasku granica a sad su kontrole ponovno postale rigorozne. Pretresanja i ispitivanja su neminovna. To me silno rastužilo. Svijet nije moj i mi mu ne pripadamo. 

Ovdje iza tih graničnih kontrola i dalje traje simulacija uređenog građanskog života. Ima nečeg smirujućeg u tome. A još me na silasku s vlaka dočekala vijest da je Primož Roglič pobijedio jednu etapu čuvenog Tour de Franca. Stari čovjek u čijoj kući obitavam igrom slučaja je nekada davno vozio isti taj Tour. Uzbuđeno mi je pričao o nečemu što nisam najbolje razumijevao jer pedalanje mi nije omiljeni sport. Puno više me zaintrigirala činjenica da je Juventus u svom fan shopu predstavio košarkašku inačicu svog dresa. 

Ta je činjenica zanimljiva iz nekoliko razloga. Ponajviše jer je torinski klub onaj koji je odlučio prvi zakoračiti u novo doba europskog sporta koje podrazumijeva, banalno rečeno, amerikanizaciju sporta i njegovo pretvaranje u show bizz. 

SVIJET JE PIJACA

Uvijek se sjetim kako je Tom Waits po svom prvom dolaksu u Europu bio zapanjen jasnom društvenom hijerarhijom i klasnim sustavom. Europa je tradicionalna, katkad se i guši u tomu, teško se prilagođava i unatoč tomu što u tom i takvom stavu ima nešto aristokratsko upravo to je razlog europskom zaostajanju za ostatkom svijeta ujedinjenim u jedno veliko tržište. Svijet je pijaca i to ti je to. 

Od svih sportova duboko usađenih u europsku tradiciju i kulturu nogomet je možda i najkonzervativniji. Nogomet liči na Europu, sporo se i nevoljko mijenja. Ali pošto preživljavanje u novom dobu podrazumijeva stalni rast prihoda i on se mora prilagoditi novim okolnostima pa europski klubovi svoje pripreme obavljaju na velikim tržištima Amerike i Azije a sve kako bi gricnuli dio marketinškog kolača tih tržišta. 

Tko zna što stoji iza Juventusovog košarkaškog dresa ali bit će da su ljudi u Juventusu shvatili da će preko košarke lakše odlomiti komadić američkog marketinškog kruha. U tom svjetlu treba gledati i dolazak Cristiana Ronalda koji je u Juve došao manje kao igrač a više kao marketinški brend. Juventusu je to bilo potrebno jer su prvi koji su se usudili bogohuliti. 

Juventus je zgazio tradiciju odbacivši klupski grb i na prsa prišivši logotip. Poruka je jasna. Mi više nismo samo klub s jasnim korijenima, mi smo proizvod, brand koji valja prodavati. Naša tradicija samo je dio proizvoda koji prodajemo. Juventus je time otkrio put kojim će vjerojanto morati krenuti većina europskih klubova ukoliko žele opstati a, kako rekosmo, opstajanje podrazumijeva konstantni ekonomski rast. Logo je jednostavno prišiti na tenisice, trenirke, majice pa i one košarkaške, sve se to onda može prodavati onima kojima je Juventusov brand interesantan. 

VRLO NOVO DOBA

Dakle, dobro došli u vrlo novo doba nogometa. Sezone pred nama su zadnje koje pratimo na manje više tradicionalan način. Ne zaboravite da će se prvi veći tektonski poremećaj dogoditi već kroz četiri godine. Svjetsko prvenstvo u Kataru igrat će se u zimskim mjesecima. A sve kako bi nogomet bio što bliže oltaru boga tržišta. Do tada uživajte u udobnosti i toplini poznatog nogometnog timbra koji lagano odlazi u povijest.  

(zurnal.info)