"Da ti pošteno kažem – odlično stojim ovdje u Srbiji i nikada nisam bio jači. Imam svoj život i svoje kombinacije ...." Ovako mi je odgovorio Darko Elez na upit gdje je njegovo mjesto i kakva mu je pozicija u srbijanskom krim miljeu čije su glavne perjanice u tom trenutku bili Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam, ili recimo, još jedan dobrostojeći i etablirani kriminalac sa beogradskih pločnika Andrija Drašković. Bilo je to u februaru ove godine, u trenutku dok je davao svoj posljednji intervju za politički magazin «60minuta». Sedam mjeseci kasnije, Darko Elez i njegova grupa, koju je srbijanska policija ocijenila jednom od najozbiljnijih kriminalnih organizacija na Zapadnom Balkanu, ili kako je to moderno reći na jeziku ovdašnjih kriminalacaca – firmi, uhapšeni su u Beogradu. Bosanskoherecegovački ogranak Elezove grupe, po opsegu same akcije i broju lica koja su lišena slobode komotno i bez ikakvih ustručavanja možemo ga nazvati krakom kriminalne hobotnice, paralelno je hapšen na području Pala, Istočnog Sarajeva, Sarajeva...
ŽDRALIN TERITORIJ
Elezov odlazak u "pečalbu" preko Drine nije bio samovoljni akt. Naprotiv. Darko Elez i njegova uža porodica, zajedno sa nekolicinom najodanijih suradnika uključujući i Elezovu mlađahnu ljubavnicu Slobodanku Tošić, utekli su u Beograd nakon što je Elez, pukom srećom, dobio dojavu da mu kum Đorđe Ždrale sprema ubistvo. To se događalo 2005. godine.
Sjećam se, a bilo je to prilikom našeg prvog susreta, negdje u okolici Beograda (maj 2006.), da i sam Elez, kako mi je govorio, nigdje u Srbiji nije bio siguran od Nosketa (tako je zvao svog kuma Ždralu).To je inače vrijeme kada je suprotstavljeni klan Đorđa Ždrale "palio i žario" po čitavoj RS, iza sebe su imali nekoliko ubistava, a reket je bio svakodnevnica viđenijim vlasnicima kladionica i firmi koje su se nalazile na "Ždralinoj teritoriji". Dakle, Elezu tog maja 2006. niko nije davao nikakve šanse u obračunu sa Ždralom. Da budem do kraja iskren ni ja tog maja, nakon što sam se sa TV ekipom zaputio ka Srbiji, nisam imao stvarni uvid o tome ko je Darko Elez, niti ko je njegov najljući protivnik u tom trenutku i kakva je stvarna Ždralina moć. Tek, sjećam se da je priprema za odlazak na susret sa Elezom protekla u tolikoj konspiraciji i takvoj atmosferi da smo Bakir Hadžiomerović i ja dugo vijećali o tome da li zaista krenuti ka Srbiji. Na kraju presudila je "novinarska glad".
KONSPIRACIJA NAJVIŠEG NIVOA
Kako bi stvari barem donekle bile jasnije onima koji nisu imali kontakt sa licima i likovima kakav je Darko Elez ovdje ću navesti samo jedan mali dio onoga što je prethodilo odlasku na razgovor sa njim. U telefonskom razgovoru, dan prije polaska, rečeno mi je da moram navesti tačno vrijeme polaska iz Sarajeva, i sa srbijanske strane, po prelasku granice, okrenuti telefonskim broj koji ću naknadno dobiti od "poštara" (u ovakvim situacijama obično postoji neko ko je čovjek od povjerenja i ko ima zadatak da od "šefa" prenese posljednja upustva). Karticu sa brojem dobio sam kasno istu večer. Podrazumiejva se da je kartica bila nekorištena i sa jasnim upustvom "otvoriti i aktivirati po dolasku u Srbiju". U isto vrijeme, nekoliko puta mi je naglašeno, kada bolje razmislim zapravo podvučeno, da ne nosim svoj telefon, da ne razgovaram sa bilo kim tokom dolaska i boravka u Srbiji, i onako usput, ali do smrti ozbiljno pripomenuto: "Znaš druže, moram ti reći da bi bila katastrofa da išta od ovoga procuri i da bilo ko drugi sem vas dvojice (Bakir Hadžiomerović je još jedina osoba koja je u tom trenutku upućen u najsitnije detalje mog odlaska) zna gdje ideš i s kim se nalaziš. Kako bih ti rekao, a da me pogrešno ne shvatiš, i ti i onaj tvoj drug imate porodice pa se nadam da me razumiješ. Jebi ga Darkova glava sada vrijedi 300.000 i Đoka (Đorđe Ždrale) bi dao te pare da malog neko tipuje" (u krim miljeu tipovati je vrlo važna i cijenjena riječ, i znači otkriti nečije mjesto skrivanja, smješataja ).
UBISTVA MAUZERA, TODOROVIĆA...
Bili su to neki detalji koji su prethodili polasku u Srbiju, sve ostalo, kao i sama priča o Darku Elezu i njegovoj kriminalnoj organizaciji materijal je za neki film. Probajte samo zamisliti situaciju u kojoj pokušavate uraditi svoj novinarski zadatak najbolje što znate i umijete, a okolo, iz nekoliko auta različite kubikaže i marke nadgledaju Vaš put do krajnjeg odredišta. O arsenalu oružja sveprisutnog tokom tih nekoliko sati koliko vožnja traje, ali i samog razgovora teško je izreći, makar i slobodnu, procjenu.... Nije zgoreg napomenuti da smo nekoliko puta prateći ljude i vozila ispred nas, zbog njihovih vratolomija za volanom, naglog skakanja iz lijeve u desnu traku gubili trag. Zatim bi čekali na cesti po nekoliko minuta, neko drugi došao bi pred nas itd. i tako redom. Sve do najneupadljivijeg mjesta na kojem se možete susresti – benzinske pumpe na ulazu u Beograd. Iz neupadljivog auta, sjećam se da je bio neki dvosjed, izlazi momak u plavoj majici, kratkih rukava: "Ja sam Darko". Iza njega, drugi, viši i krupniji reče da se zove Anđelko. Bilo je teško neprimijetiti pištolj oko Anđelkovog pasa. Upravo su se njih dvojica uz Elezovu tadašnju ljubavnicu Slobodanku Tošić (koja je kasnije ostala u Beogradu, dogurala i do nekog od onih šablonskih reality limunada »Opstanak») teretili za pokušaj ubistva Đorđa Ždrale: "Noske ti je bio zaljubljen u Slobodanku do kraja i u isto vrijeme bolesno ljubomoran i ljut što sam je ja pokupio"- govorio je Elez.
Intervju sa Elezom je napravljen, a njegovo objavljivanje žestoko je odjeknulo u cijeloj BiH. Elez već tada pominje Ždralinu umiješanost i vezu sa ubistvima Ljubiše Savića Mauzera, bračnog para Todorović, Željka i Mikice, koje se dogodilo na Palama 2004., ubistvo Riste Jugovića, generalnog direktora "Jahorina Osiguranja" za koje je, prema Elezovim navodima, nalog dao Mirko Šarović. Po mojoj slobodnoj procjeni bilo je to vrijeme kada Elez nije imao šta izgubiti –nije imao neku stvarnu niti veliku moć, novca od ranijih poslova mu je ponestajalo, izgubio je svoj "tal" u Lukavici, a dotadašnje pozicije u krim miljeu bile su mu narušene zahvaljujući tadašnjoj Ždralinoj moći. No, da ne bi bilo zabune ovdje se ne govori o čovjeku kojeg bi trebalo žaliti. Naprotiv. Elez je dio dugo predstavljao jednog od najistaknutijih pripadnika krim miljea i bilo je logično da će borba za prevlast izmedju njega i Ždrale nekoga od njih dvojice izgurati na margine. Ili, što je još vjerovatnije i logičnije u tom trenutku, a tako je ostalo do kraja ovog nedovršenog sukoba, nekoga od ove dvojice vođa krim bandi poslati pod zemlju.
"Ja sam spreman da se mi ogledamo na nekoj poljani, dodje on sa svojim ljudima, ja sa svojim pa da vidimo ko će preživjeti"-poručivao je tada Elez.
ELEZOVA RAZMIŠLJANJA O PREDAJI
I uistinu, jedan takav obračun između kumova dogovoren je nešto kasnije. Na svu sreću pravovremenom akcijom srbijanske policije akteri koje su predvodili Elez sa jedne, odnosno Ždrale s druge strane, na vrijeme su osujećeni u svojoj nakani da prospu rijeku krvi na beogradskom asfaltu. U ljeto te 2006. dogodila se pljačka vozila PBS banke u kojem se u tom trenutku nalazilo 2.300.000 eura. Policijska istraga u vezi s tim slučajem rezultirala je između ostalog podizanjem optužnice protiv Darka Eleza i Veljančića. Tokom mog drugog intervjua sa Elezom, onog iz 2008., pitao sam ga o njegovim vezama sa pljačkom 2,3 miliona eura. Kratko mi je odgovorio: "Neka dokazuju, ja kažem da nemam veze sa tim". Ubrzo nakon toga Veljančić će biti uhapšen u Beogradu, i pod nerazjašnjenim okolnostima prebačen u BiH, na granični prijelaz kod Višegrada gdje je predat u ruke sarajevske kantonalne policije, odnosno ovdašnjeg kantonalnog tužiteljstva. U prvostepenoj presudi Veljančić je osuđen zbog pljačke 2,3 miliona eura. Neposredno prije presude Veljančiću, Elez mi je u kameru rekao: "Razmišljam o predaji sarajevskom pravosuđu, trebaju se ispuniti određeni tehnički detalji i eto me dole. Dosta mi je više skrivanja, neka u sudskom procesu dokazuju svoje tvrdnje."
Pouzdano znam da je kao uvjet svoje predaje, nešto kasnije, Elez tražio garancije tužiteljstva da će se braniti sa slobode. Ovaj zahtjev bio je nerealan ponajprije zbog toga što se radilo o licu sa potjernice. U međuvremenu, od našeg prvog i posljednjeg susreta, sem pljačke 2,3 miliona eura, Elez i njegova grupa dovodili su se i u vezu sa pljačkom 15 miliona kuna iz Glavne pošte u Splitu, marta 2008. Slično kao i na primjeru iz Sarajeva, Elez je negirao svoju umiješanost u tu pljačku , iako je hrvatski MUP sakupio dovoljno dokaza koji potvrđuju suprotno. Paralelno sa pljačkom, planirano je i Ždralino ubistvo koji se u to vrijeme također nalazio u Splitu. U toj pljački, kako se osnovano sumnja, učestvovao je i Strahinja Rašeta, jedan od "najperspektivnijih" ubica šireg regiona. Rašeti i grupi oko njega, kao i Elezu sudilo se u Šapcu zbog pokušaja Ždralinog ubistva , u kafiću "Sport" u Lukavici, u oktobru 2006. Inače, Rašeta je tada osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu, dok je Elez, kome se sudilo u odsustvu, oslobođen svih optužbi. Prošle godine, Rašeta je poginuo u jednom beogradskom kvartu. Kada sam Eleza pitao kako je Rašeta stradao (postojalo je nekoliko verzija u javnosti ) on je objasnio na sljedeći način: "Najvjerovatniji uzrok je aktiviranje eksplozivne naprave koju je sam Rašeta izradio i koja mu je ispala iz džepa prilikom izlaska iz auta». Sjećam se da mi je tada Elez govorio da je Rašetu vidio svega jednom u životu, i to na beogradskom Sajmu automobila, kada su im se ukrstili pogledi, a ruke završile na pištoljima, bez povlačenja oroza: "Znaš, jednostavno osjetim da me neko tog trenutka gleda, naglo se trznem, trzne se i taj čovjek, krenem ka pištolju, on također... i onda ništa. Gledamo se nekoliko trenutaka i produžimo dalje."
VEZE U POLICIJI RS
No, vratimo se događajima iz kafića "Sport". Ždrale tada nije likvidiran zahvaljujući sretnim okolnostima. No, sreća nije bila naklonjena nekim od njegovih najbližih i najodanijih suradnika poput Borisa Govedarice, Vlatka Mačara ili finansijera Ždralinog skrivanja po bjelosvjetskim destinacijama kakav je bio Zoran Golub. Istrage ovih ubistava do danas se nisu pomjerile sa mrtve tačke. Najlogičnije pitanje koje sam mogao postaviti Elezu jeste koliko su koštala sva ta ubistva i kakva je njegova uloga u svemu tome, na šta je odgovarao odrično i sa smiješkom na licu: "Što se njih tiče, oni mene ne zanimaju. Ni oni, ni njihovi životi. I oni su nanijeli zla ljudima, u crno zavili nečije očeve i majke, djecu. Ja sam davno rekao i uvijek ću to ponoviti da mene samo i isključivo zanima Ždrale. Ja to i ne krijem ili moja ili njegova glava, ja sam spreman ići na to. I to ću svima reći. Ne strahujem ni od čega pa ni od sudskog procesa koji bi tada uslijedio."
Ne znam tačno kakva je i kolika Elezova uloga za Ždralino hapšenje ali nije nikakva tajna (a, to je i Elez više puta potvrdio) da mu je cilj bio svog ljutog neprijatelja strpati iza rešetaka ili pod zemlju.
“Ja sada znam kako je tekla operacija Ždralinog hvatanja i lociranja u Njemačkoj, i mogu sa sigurnošću reći da niko iz policije RS nije učestvovao u tome, niko i samo zahvaljujući ljudima iz SIPA-e to se riješilo. I to je dokaz da je imao zaštitu policije i da su na njihovoj strani. Dali su mu pasoš da ide i putuje po svijetu umjesto da su ga hapsili. I što se tiče vlasti u RS, a posebno one tetke kako ga ja zovem Čađe, mogao je još deset godina da se krije po svijetu zahvaljujući tim funkcionerima u MUP-u”, govorio mi je tada Elez koji je u svakoj prilici demantirao da se bavi narko tržištem kao i konzumiranjme droga ("Hajmo sad u prvi Dom zdravlja da mi uzmu nalaz krvi ako misliš da sam na kakvoj drogi"). Negirao je također da je učestvovao u krađi automobila ("to je sve iza mene"), da je učestvovao u organiziranju ubistava ("Samo me mrtav Ždrale zanima"), te da nema veze sa iznudama. Međutim, posljednja policijska akcija koja je koordinirano izvedena u Srbiji i BiH u potpunosti je demantirala ove Elezove navode. U svakom slučaju istraga oko Elezove grupe će dokazati da se u ovom slučaju po svemu sudeći radi o zločinačkoj organizaciji u najbrutalnijem smislu te riječi. U prljave poslove bili su uključeni i policajci, političari a taj "svijet" Elez je gradio od 2006. do trenutka hapšenja.
Dubioza kolektiv, bosanskohercegovački band, nominovan je za ovogodišnju nagradu “Best regional act" koje dodjeljuje MTV, kao jedini predstavnik iz BiH.
- Mi smo jedini band sa područja Balkana koji je dva puta bio nominovan za ovu nagradu, i nadamo se da se neće ostvariti izreka “treća, sreća” već da će ovoga puta biti “druga, sreća”. Bilo bi nam drago da dobijemo ovu nagradu prvenstveno zbog činjenice da mi 90 posto posla radimo sami, bez podrške agencija i menadžera. Nagrada bi nam poslužila kao potvrda da ipak radimo dobro, kaže u razgovoru za Žurnal, Brano Jakubović, frontman Dubioza kolektiva.
Pored Dubioza kolektiva, u konkurenciji za nagradu su još beogradski Darkwood Dub, pop-rock grupa Elvis Jackson iz Slovenije, hrvatski elektro-pop bend Lollobrigida, dok su makedonski predstavnici Superhiks.
O pobjedniku će odlučiti glasovi gledatelja MTV-a, a glasanje traje do 11. oktobra u ponoć na web stranici www.mtvema.com.
Nagrade MTV Europe Music Awards biti će dodjeljene 5. novembra uz direktan TV prenos iz berlinske O2 World Arene.
Glasajte: www.mtvema.com
(zurnal.info)
Odgovarajući na zahtjeve sudaca da se slučaj skrati, tužitelj Alan Tieger je predložio da se smanji obim dokaza o zločinima u nekoliko općina kao i broj svjedoka.
"Izmjenama forme u iznošenju dokaza smanjit će se vrijeme neophodno za predstavljanje slučaja tužilaštva", naveo je u podnesku tužitelj Tieger.
Tužilaštvo namjerava pozvati 152 svjedoka, što je za 62 manje u odnosu na prvobitnu listu.
Agencija Reuters je prenijela da je tužilaštvo zatražilo 293 sata za ispitivanje svjedoka. Najviše će se zadržati na svjedočenjima o opsadi Sarajeva i zločinu u Srebrenici 1995. godine.
Karadžić se pred ICTY-em brani sam, uz pomoć stručnoga i pravnog tima za odbranu. Optužnica ga tereti za genocid i druge ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.
Uhapšen je 21. jula 2008. godine u Beogradu, nakon više od 12 godina skrivanja pod lažnim imenom. Haškom sudu je izručen 30. jula prošle godine.
(FENA)
| OBEĆANO | URAĐENO |
| 1.Izgradnja i otvaranje novih zatvora | 0% |
| 2.Formiranje posebnog odreda policije | 0% |
| 3.Uvođenje strožih sankcija za posjedovanje nelegalnog naoružanja | 0% |
Dvadeset dana od tragične smrti Amara Mistrića, pored niza najavljenih aktivnosti koje s ciljem poboljšanja sigurnosti građana, do danas ništa nije učinjeno. Nakon ubistva konobara u kafiću „Ocho Rios“ iz Ministarstva pravde Federacije BiH imali smo konkretne najave izgradnje i otvaranja novih zatvorskih kapaciteta; vlast u Kantonu obećala je formiranje posebnog odreda policije koji bi imao zadatak suzbijanje rastućeg nasilja u Sarajevu; sudovi su tražili žešće sankcije za posjedovanje i nošenje nelegalnog naoružanja.
BJEKSTVO IZ ZATVORA
Od svih tih najavljenih akcija do danas nije realizirana niti jedna. Javnost se polako navikava na činjenicu da su silna obećanja bila samo blef za smirivanje revoltirane mase.
Vlada FBiH je na svojoj 115. sjednici odobrila 15 miliona KM za KPZ-ove, ipak u skorije vrijeme neće biti otvoren nijedan novi zatvor. Većina tog novca opet će završiti ili u džepovima administracije ili u popravljanju uvjeta u postojećim zatvorima. To je potvrdio i federalni premijer Mustafa Mujezinović: “Od ukupno 15 miliona KM odobrenih kazneno-popravnim zavodima, devet miliona je namijenjeno za plaće, naknade i doprinose uposlenih, kao i upošljavanje 160 novih zatvorskih službenika do kraja ove godine. Preostalih šest miliona maraka biti će upotrijebljeno za popravljanje osnovnih egzistencijalnih uvjeta zatvorenika.
Jedini konkretan potez koji je do sada urađen bilo je pretvaranje zatvora poluotvorenog tipa u Ustikolini u zatvorsku jedinicu zatvorenog tipa, što je zapravo eufemizam za pravi zatvor. Jedini efekat ove mjere je bilo bjekstvo jednog zatvorenika.
ŠTRAJK POLICIJE
Najavu formiranja specijalne policijske jedinice negira činjenica da federalna vlast ne uspijeva finansirati ni postojeće policijske kapacitete i njihov prekovremeni rad. Policajci najavljuju štrajk ukoliko im vlade, federalna i kantonalne, smanje ionako niske plate.
Nema ni konkretnih naznaka da će policija zatvoriti neki od ugostiteljskih objekata koji su najčešće poprište krvavih događanja u Sarajevu. Komesar policije Kantona Sarajevo Himzo Selimović najavio je da će MUP KS od nadležnih institucija zatražiti zatvaranje i prenamjenu djelatnosti lokala koji su identifikovani kao mjesta sa višestrukim ponavljanjem kriminalnih događaja. Komesar saglasnost još nije dobio, a vrlo je neizvjesno da li će je ikada dobiti, jer su vlasnici takvih objekata čvrsto povezani sa ljudima u vlasti.
Najava sudova da bi mogao biti pooštren zakon o posjedovanju nelegalnog naoružanja priča je koja je bačena u drugi plan. Na listi prioriteta nemilosrdan obračun sa kriminalom zamjenile su jednostavnije i lakše obaveze, a od obećanja Sarajevo neće postati ništa sigurniji, a posebno ne jedan od najsigurnijih gradova u Bosni i Hercegovini .
Sutra u Žurnalu: Zašto nećemo objaviti spisak 415 osuđenih koji su na slobodi?
(zurnal.info)
Brian Jones je 3. jula 1969. godine pronađen mrtav u bazenu svoje vile u istočnom Susexu. Njegova tadašnja prijateljica, Šveđanka Anna Vohlin tvrdila je da je gitarista ubijen, ali policija je ignorirala njene tvrdnje i zaključila da se radi o nesretnom slučaju.
Knjige zavjere
Od tada su napisane brojne knjige u kojima se tvrdilo da je Jones ubijen, poput Paint In Black, The Murder Of Brian Jones, Who Killed Christopher Robin?, Brian Jones: The Truth Behind The Murder ali se smatralo da se radi o senzacionalističkim teorijama, bez trunke istine. I Anna Vohlin je u julu 1999. u Švedskoj objavila svoju verziju priče, pod naslovom The Murder Of Brian Jones, ali ni ta knjiga nije privukla pažnju policije. U većini tih knjiga navodi se da je izvjesni Frank Thorogood, građevinski poduzetnik koji je vršio popravke na Jonesovoj vili, odgovoran za smrt rock zvijezde. Thorogood je preminuo 1994. godine.
Interesovanje policije pobudila je pošiljka od 600 dokumenata koji, policijskim rječnikom rečeno, bacaju novo svjetlo na dešavanja u vili. Iako policija podatke o dostavljaču dokumenata drži u tajnosti, novinari su saznali da se radi o novinaru Scotu Jonesu.
Kosa natopljena vinom
Priče o mogućnosti da policija otvori istragu i o uzrocima smrti Jimija Hendrixa počele su nakon intervjua sa ljekarom Johnom Bannisterom, koji je objavio Daily Mail. Bannister je tek sada pristao da govori o detaljima autopsije koju je izvršio nad nesretnim gitaristom 18. septembra 1970. godine. Podsjetimo, zvanični uzrok Hendrixove smrti je gušenje u snu usljed povraćanja.
Ljekar je izjavio da je u zvaničnom autopsijskom izvještaju izostavljen vrlo zanimljiv podatak - Hendrixovo tijelo bilo je natopljeno vinom!
- Količina vina na njegovom tijelu i u stomaku bila je ogromna. Samo u kosi bilo je bar pola litre vina, bujna kosa bila je sasvim slijepljena. Želudac i pluća bili su puni vina, a kompletna odjeća bila je natopljena – sjeća se ljekar.
U priču o ubistvu, uključio se i bivši Hendrixov roadie James Tappy Wright. On je optužio menadžera Michael Jeffreya da je ubio Hendrixa kako bi se domogao dva miliona dolara koliko je, navodno, iznosilo Hendrixovo životno osiguranje. Tappy tvrdi da je u Jimijevu sobu provalila banda ubica koji su gitaristu udavili u vinu.
Još uvijek se očekuje reakcija policije.
(zurnal.info)
„Još je preuranjeno o tome govoriti“, rekao je kratko Inzko u izjavi novinarima.
Isti odgovor dao je i na pitanje da prokomentira odustajanje Lidije Topić s pozicije direktorice Direkcije za evropske integracije (DEI), koju je danas trebala i zvanično preuzeti.
„Još je preuranjeno da bih to komentirao. Ne znam šta je background (pozadina) ove rezignacije“, rekao je kratko Inzko.
Upitan da prokomentira i krizu u Vijeću ministara BiH, Inzko je rekao da će se, koliko zna, sutra biti održana sjednica tog bh. zajedničkog tijela.
„Neke stvari i neka pitanja se vežu, ali čekamo još sutra taj sastanak Vijeća ministara BiH“, rekao je visoki predstavnik i opet ponovio da je i o tome preuranjeno govoriti.
Inzko se danas u Banjoj Luci sastao s premijerom RS-a Miloradom Dodikom, a iz Vlade RS-a je najavljeno saopćenje tim povodom.
Kraće izjave novinari su uzeli ispred zgrade Vlade RS-a od visokog predstavnika, koji je naveo da je došao u Banju Luku da bi predstavio Chrisa Bennetta, novoimenovanog šefa banjalučkog ureda OHR-a.
Inzko se će, kako se saznaje, danas sastati i s predstavnicima nevladine organizacije „Udruženje građana - Grad“ iz Banje Luke.
(FENA)
Odobrena sredstva ne smiju biti zamjena za postojeći stand-by aranažman ili neki drugi program, kao što ne bi trebalo da na bilo koji način dođe do odgađanja provođenja politika i mjera usvojenih tekućim programom, saopćila je Služba za odnose s javnošću CBBiH.
Sredstva su doznačena na osnovu odluke Odbora guvernera MMF-a od 7. avgusta o alokaciji SDR-a u vrijednosti od 250 milijardi američkih dolara koja će biti doznačena svim članicama (186 zemalja)
(SDR je baziran na korpi međunarodnih valuta koju čine euro, američki dolar, japanski jen i britanska funta).
Računi držanja SDR-a predstavljaju devizne rezerve članica kod svojih centralnih banaka.
(FENA)
Na području Zvornika, po nalogu Tužilaštva BiH, pripadnici agencija za provođenje zakona lišili su slobode osobe : B.E., zaposlena u općini Zvornik, V.Z., zaposlen u MUP-u RS-a u SJB Zvornik, B.T., zaposlen u općini Zvornik, L.S., zaposlena u općini Zvornik i M.R., zaposlen u MUP-u RS-a u SJB Zvornik.
Također, lišene su slobode i osobe M.I., S.T. i R.K., koje nisu zaposlene na službenim položajima u javnim institucijama.
Ove osobe lišene su slobode zbog postojanja osnova sumnje da su učinile krivično djelo organizirani kriminal u vezi s krivičnim djelom zloupotreba položaja ili ovlaštenja.
Osim toga, po naredbi Suda BiH, izvršen je pretres prostorija koje navedene osobe koriste.
Osobe lišene slobode sumnjiče se da su učinile predmetna krivična djela jer su zloupotrijebile sistem za izdavanje osobnih dokumenata u Bosni i Hercegovini, tako što je državljanima Bosne i Hercegovine i zemalja u regiji omogućeno izdavanje originalnih osobnih dokumenata BiH, koja sadrže lažne podatke o identitetu osobe ili njenom državljanstvu.
Ova akcija provedena je u okviru šire istrage o zloupotrebi osobnih dokumenata BiH, koju provodi Tužilaštvo BiH. Prilikom akcije izvršen je pretres prostorija osumnjičenih i prostorija službi u kojima su te osobe zaposlene.
Ovu akciju su, po naredbi Tužilaštva BiH, izvršile ovlaštene službene osobe Državne agencije za istragu i zaštitu-SIPA i Policije Distrikta Brčko, u saradnji s Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske i pripadnicima EUPM-a.
Akcija je izvršena prvenstveno na području Zvornika, ali i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.
(FENA)
- U akciji učestvuju sve policijske agencije u BiH, u saradnji s pravosudnim i policijskim organima Republike Srbije. Slobode je već lišeno više osoba, među kojima su i uposlenici više policijskih agencija u BiH, rekao je on.
Grubešić je dodao da tokom 48 sati Tužilaštvo BiH neće davati druge izjave za javnost. U ovom trenutku nikakav komentar nije bilo moguće dobiti iz Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA).
(FENA)
Da nije uspio na filmu, Quentin Tarantino bi vjerovatno završio kao serijski ubica!
Ovako je reditelj Roger Avery (Killing Zoe) opisao svog najboljeg prijatelja. A valjda on najbolje zna, jer je sa Quentinom radio u videoteci, tukao se s njim zbog poretka rang liste najboljih samurajskih filmova, zajedno gledao maratonske filmske projekcije horrora, skicirao scenario za Pravu romansu, skupljao pare za prve filmove...
Od dječaka opsjednutog filmovima Quentin Tarantino je izrastao u autora koji sa svakim novim filmom diktira novi trend. Strast za filmom dovela ga je do zvjezdane pozicije, a sve ostalo što mu je bilo potrebno možete pronaći u filozofiji koja slijedi.
Ambicija:
Penzionisao bih se kada mi bude 60 godina, što mi se čini kao pravo doba da prestanem praviti filmove. Mogao bih da počnem da pišem romane i filmsku kritiku i postanem čovek od pera, a tada bih konačno mogao da zasnujem porodicu. Zapravo, već pred sobom vidim scenario svoje budućnosti koji bi mogao da se ostvari u naredne tri godine.
Baka (obrazovanje):
Baka me je vodila da gledam The Doberman Gang Byrona Chudnowa. Išao je u paketu zajedno sa horrorom Eddieja Romera The Twilight People, filipinskom verzijom filma The Island of Dr. Moreau, a Pam Grier je u njemu igrala panter devojku.
Brad Pitt:
On je u svom zenitu. Lijepi dječak je otišao. Brad je sada muškarac.
Djetinjstvo:
Majka mi je čitala teške, prave priče, koje su oživljavale na papiru, Mobi Dick, Ostrvo sa blagom, Gulliverova putovanja, a ne kojekakve gluposti o plišanim životinjama.
Filozofija:
Nemam neku posebnu životnu ili filmsku filozofiju. Moji filmovi su ogromna filozofija ili velika ideja koju želim ostvariti, a filozofija u kontekstu umjetnosti mora biti pokretačka stvar
Filmovi:
Deset najdražih filmova: Rio Bravo, Dobar, loš, zao, Taksista, Kotrljajuća grmljavina, Svi se smiju, Veliki bijeg, Carrie, Coffy, Zbunjeni i ošamućeni, Pet prstiju smrti.
George Sanders:
Jedna od inspiracija za Inglorious Bastards bili su filmovi iz četrdesetih. Mnogi od njih uradili su strani reditelji koji su pobjegli u SAD, jer su nacisti okupirali njihove zemlje: Jean Renoir sa This Land is Mine, Fritz Lang i film Manhunt, Jules Dassin sa Nazi Agent, Douglas Sirk i film Hitler’s Henchmen i ruski reditelj Léonide Moguy koji je napravio film o francuskom pokretu otpora. Zanimljivo, skoro u svim tim filmovima igra George Sanders. Ti filmovi su zabavni, uzbudljivi, duhoviti... Dijalozi su fantastični, a najbolji je Sanders.
Instrukcije (Samuelu L. Jackskonu na snimanju Pulp Fictiona):
Počećemo sa uvodnim kadrom Casablance, zatim prelazimo na nešto što je Sergio Leone uradio u Dobar, loš, zao, a završićemo u stilu Wile. E. Coyotea.
Iskustvo i pisanje:
Svoja iskustva nosim sa sobom. Ako nije tako, onda možete da uzmete i robota. Pišem, recimo, Topove sa Navarona i onda na samom početku pisanja raskinem sa djevojkom u koju sam ludo zaljubljen i srce mi se cijepa. To mora da nađe mjesta u scenariju... Sad, to je i dalje priča o grupi komandosa koji kreću da dignu u vazduh nekoliko topova, ali bol koji ja osjećam mora da nađe mjesta u priči. U protivnom, šta ja uopšte radim?
Istraživanje i imaginacija:
Znao sam dosta o njemačkom filmu i nacističkoj propagandi, ali za potrebe Inglorious Bastards još više sam istraživao. Čitao sam i Goebbelsove dnevnike i slično... Kada sam počeo pisati scenario, više nisam želio da učim. Nisam želio zaustavljati proces. Kada čitate moj scenarij, kupujete moju imaginaciju.
Ljudi:
Ja ne pravim filmove koji zbližavaju ljude. Pravim filmove koji ih razdavajaju.
Majka:
Znate kako kaže Anthony Perkins u Psihu: Dječakov najbolji prijatelj je njegova majka.
Muzika:
Po mom mišljenju, filmovi i muzika idu ruku pod ruku. Kada pišem scenario, jedna od prvih stvari jeste da pronađem muziku koja će svirati u uvodnoj sceni. Ne mogu da idem dalje dok to ne odredim. Potraga za tom muzikom je potraga za ritmom filma.
Obrazovanje:
Nikad nisam išao u školu filma, ja sam išao na filmove.
Priča:
Moji filmovi imaju dobru priču... Lako je prepoznati filmove sa dobrom pričom. Kod njih, kada vidiš kraj filma pa se vratiš na uvodne scene obavezno se upitaš: Vau, kako su stigli odavde do tamo?
Režija:
Režija je nalik snimanju kasete sa različitom muzikom, jer koristite talente raznih ljudi i dodajete im vlastitu estetiku.
Soundtrack:
Moj soundtrack uvijek je kao mala verzija filma koji sam uradio. Ako volite moj film ne morate da ga nosite sa sobom i neprestano ga gledate. Dovoljno je da imate soundtrack i odmah ćete dobiti osjećaj kakav ste imali dok ste gledali film.
Surf muzika:
Nikada mi nije bilo jasno kakve veze ima surf muzika sa surferima. Meni je surf muzika oduvijek zvučala kao špageti vestern varijanta rock'n'rolla.
Uma Thurman:
Do ideje za Kill Bill došli smo Uma i ja dok smo snimali Pakleni šund. Snimali smo po cijele dane i uživali u zajedničkom radu. Jedno veče poslije snimanja pili smo grozno vino i razgovarali, te sam joj otkrio svoju ljubav prema ’osvetničkom filmu’. Palo nam je na pamet da bi glavni lik mogla biti žena-ubica. Kasnije sam svaku napisanu scenu čitao Umi kako bi mogla uticati na priču. Tako je postala moja muza na ovom projektu, zaista dobra muza.
Uzmak:
Dobro je kad čovjeka rano razmaze, zato što onda nema uzmaka. Ne prihvataš ništa manje.
Western:
U suštini, pokušavao sam da napravim western od svega što sam do sada radio. Zato mislim da bi to mogao biti naredni žanr u kojem ću raditi. Ili, možda, tridesete godine, neka gangsterska melodrama.
Zavođenje:
Kad se ozbiljno zainteresiram za neku djevojku, prikažem joj Rio Bravo i bolje da joj se dopadne.
Prije četrdesetak godina, hiljade Amerikanaca živjele su u komunama. Bile su to skupine mladih ljudi koji nisu željeli živjeti u tzv. potrošačkom društvu te su se odlučili za kolektivni način života.
Današnje komune zovu se "zajednice s namjerom". Neke od njih temelje se na duhovnosti, druge se pak organiziraju oko ideje očuvanja okoliša. Ali, svima je zajedničko vjerovanje u kolektivni način života, u slobodnu raspodjelu i razmjenu resursa. Jedna od najstarijih takvih zajednica u Sjedinjenim Državama je Twin Oaks. Osnovana je 1967. godine, a nalazi se dva sata vožnje južno od Washingtona, izvještava VoA.
Pošljunčana staza vodi od pašnjaka, preko mljekare i prostranog povrtnjaka, kroz šumicu pa sve do velike blagovaone, spavaonica i soba za boravak… Srest ćete vrlo malo ljudi. Teško je povjerovati da ih ovdje živi čak stotinu. Twin Oaks je, iznad svega, oaza tišine.
Russ McGee kaže da ova virdžinijska farma možda nije raj, no dodaje da ne žali ni za čim što je ostavio za sobom prije sedam godina: "Ljudi koji ovdje žive žele jednostavnost. U takvom životu nema recimo mnogo putovanja ni zabave, ali postoji veliko duhovno bogatstvo i povezanost s ljudima koji žele živjeti na sličan način."
Također – tu je i povezanost sa zemljom. Gotovo sve što članovi komune jedu uzgaja se ovdje, kaže Valerie, koja tu živi 17 godina: "Uzgajamo organsko povrće na površini od oko jednog hektara, tako da cijelo ljeto jedemo vlastito povrće. Puno tih biljaka sušimo, konzerviramo i zamrzavamo, tako da čak i zimi konzumiramo hranu koju smo sami uzgojili. Imamo krave od kojih dobivamo mlijeko, te kokoši koje nam daju jaja i meso."
Život u Twin Oaksu vrlo je različit od onog na koji je navikla većina Amerikanaca. Poruke se objavljuju na oglasnim pločama, umjesto na Facebooku i Twitteru. Puno je manje privatnosti, jer članovi komune zapravo žive u spavaonicama, njih 10 do 20 zajedno.
Arthen, koji je napustio svoj direktorski posao prije dvije godine, kaže da je upravo to jedan od razloga zašto je došao živjeti u Twin Oaksu: "Radio sam s ljudima 25 godina, živio sam s drugom osobom četiri godine, a da ih zapravo nikad nisam upoznao… Sada živim s 90-ero ljudi i mogu reći da ih sve vrlo dobro poznajem. Živjeti ovdje je kao da živite u nekom malom selu."
I to u selu u kojem je sve besplatno. Od stanarine i zdravstvene skrbi, do hrane i odjeće. Osim toga, tu je i mjesečni džeparac od 75 dolara za dodatne potrebe. Što su u Twin Oaksu "dodatne potrebe"? Naprimjer, čokolada koja se ne dijeli besplatno – kaže Valerie.
Ono što održava ovu komunu već 42 godine je zajednički rad. Svako ko želi postati član mora pristati na rad od 42 sata sedmično, a komuna mu zauzvrat pokriva sve troškove.
Paxus Calta kaže da članovi komune mogu odabrati što žele raditi. Izbor radnog mjesta prilično je širok. "Više-manje sve aspekte dnevnog života koje možemo obaviti ovdje tu i činimo. Sami si popravljamo aute, sami gradimo kuće, sami obrazujemo djecu."
Sami se i zabavljaju. Pored toga, Twin Oaks ima i dvije "tvrtke", zapravo radionice, u kojima članovi komune mogu odraditi svoja 42 sata sedmično. Jedna proizvodi mreže za ležanje koje se zavežu između dva drveta, a druga proizvodi tofu. Uspjeh tih firmi je još jedan od razloga što su Twin Oaks opstali od 1967.
Zarađenim novcem se kupuju, recimo, automobili i zdravstveno osiguranje. Zajednica posjeduje 17 vozila koje članovi dijele - kao i sve ostalo. Zajednički rad i ravnomjerna podjela rezultata rada dio su načina života, kao što su to naprimjer i vješanje i sušenje opranog rublja na svježem zraku, korištenja sunčeve energije za grijanje vode i te korištenje drva posječenih na imanju.
Zbog toga je Twin Oaks jedna od ekološki najnaprednijih zajednica u Americi, kaže Paxus Calta: "Konzumiramo 66 posto manje električne energije, 75 posto manje goriva, 88 posto manje deponijskog krutog otpada. Sve je to posljedica našeg kolektivnog načina života. Na taj način nanosimo puno manju štetu okolišu."
Kako Twin Oaks ima ograničeni kapacitet, potencijalni članovi nalaze se na dugoj listi čekanja. No, pregovara se o osnivanju sestrinske komune, u blizini Twin Oaksa.
(Fena)
Kada sam davno svom drugu, ljutom punkeru, pustio prvi album Led Zeppelin on je to doživio kao vrhunac nepristojnosti, pa i kao pomalo perverzan čin. Kada sam drugom, još ljućem, otkrio da dionica koju sviraju Nomeansno i koja mu se toliko dopala, originalno potiče od grupe Cream, bio je očaran mojim znanjem. Divljenje se razvilo u prezir kada sam mu otkrio da je riff smislio mrski Erik Clapton. Bila su to davna, preddemokratska, sretna vremena, kada je bilo sramno slušati hard rock.
U hipsterske domove vratio ga je grunge, ali tada se kod nas uveliko ratovalo. Kako je došao, tako je i ostao (vidi vraga, baš ko i rat). Svježinu riffova održavaju, pomenimo tek nekolicinu, Queens Of The Stone Age, Mars Volta, Mark Lanegan, Primal Scream, White Stripes... Ove posljednje iskoristićemo kao vezivno tkivo stupca koji se sa svakim novim redom sve više udaljava od svog naslova, ali i smisla.
Jack White, lider White Stripesa, jedan je od najvrjednijih pregalaca moderne muzike, čestitiji čak i od sveprisutnog Damona Albarna (Blur, Gorillaz, The Good, The Bad and the Queen, solo albumi, producentski rad, autorske kompilacije etno muzike). Jack svake godine uredno objavi album matičnog benda, zasvira malo sa bendom Raconteurs, priprema solo album, a nedavno je objavio i CD sa svojim novim bendom koji se zove Dead Weather. Upućeni zlobnici tvrde da je Jack prinuđen na ovakve izlete jer Mag White odbija pojavljivanje u javnosti nakon što se na nekom internet sajtu pojavio njen privatni film koji se zloćudno proširio po mreži. Bilo kako bilo, mi smo, u zdravlju i veselju, došli do teme našeg teksta.
Dakle, bend Dead Weather čine, basista Racontuersa Jack Lawrence, gitarista iz Queens Of The Stone Age Dean Fertita, pjevačica benda The Kills Alison Mosshart, a naš trudbenik ovaj je put odlučio da sjedne za bubnjeve. Povukao se i iz autorskog rada kojeg je, uglavnom prepustio Alison. Zajedno su se družili dvadesetak dana, tokom kojih su razgovarali, svirali i pijuckali. Rezultat drugovanja je album Horehound, sa čijeg omota Alison prijeteći škilji ispod šiški, u maniru Sadako iz Kruga. Na CD-u se nalazi deset pjesama, hard rock strukture, blues riffova, garažnog bubnjanja , povremenih maglenih psihodeličnih usviravanja i ljutih noise udaraca. Kada se sve to objedini dobijamo tegoban album, mračan i često neugodan. Nema tu pjesme za jukebox, zajedničko vitlanje kosom i sviranje nevidljive gitare. Za dugo pamćenje, sigurno je, ostaće nam pjesme Hang You From The Heavens, So Far From Your Weapon, sasvim ženske (kako je to definirala PJ Harvey) I Cut Like A Buffalo i Treat Me Like Your Mother, krasni instrumental 3 Birds, singl Rocking Horse (možda i nije singl, to je prva pjesma koju sam čuo na jednoj francuskoj kompilaciji), energično čitanje Dylanove New Pony i ambiciozna Will There Be Enough Water koja zaključuje ploču (Horehound zaista zaslužuje vinilno izdanje).
Dakle, Jack je i ovaj put sačuvao obraz. Nadamo se da će i Mag shvatiti da njen obraz ne može ukaljati par golišavih sličica pa da čujemo i nove Stripese.
(Nešto mi govori da Dead Weather slušaju ona dva punkera sa početka teksta. Šminkeri su to. )
- Sa tugom i velikim olakšanjem mogu da kažem da napuštam Oasis. Ljudi će pisati i pričati šta hoće, ali jednostavno ne mogu da nastavim da radim sa Liamom ni dan više, objavio je kompozitor i gitarista benda Oasis Noel Gallagher na oficijelnom sajtu grupe.
Njegov brat Liam kratko je komentirao situaciju:
- On ne voli mene a ni ja njega! Tako je, kako jeste.
Obožavaoci benda naslućivali su krizu kada su Oasis otkazali nastup na festivalu V u Chelmsfordu (Engleska). Nastup na festivalu Paris Rock en Seine otkazan je neposredno pred izlazak grupe na binu, a organizatori su kao razlog naveli prepirku među članovima benda.
Škotska pjevačica Amy MacDonal, nastupila je na festivalu i svjedočila pravoj tuči koja je nastala u backstageu. Na Twitteru je ovako sažela svoje utiske:
- Oasis su otkazali koncert minut prijee izlaska na binu!!! Liam je razlupao Noelovu gitaru, veeeelika tuča!
Braća Gallagher su tokom čitave karijere bila sklona različitim skandalima, od tuče s publikom do šmrkanja kokaina sa zadnjica manekenki, a svojim svađama neprestano su zabavljali novinare žute štampe. Govorilo se da je grupa pred raspadom kada je Noel Gallagher prije devet godina sišao sa bine koncerta u Parizu. Ipak upućeni, poput novinara New Musica Expressa, tvrde da se posljednja svađa izdvaja po intenzitetu:
- Noel je već ranije napuštao turneje, Liam se nije pojavljivao na svirkama, ali njih dvojica su nastavljala dalje. Posljednji incident, zbog načina na koji je to Noel predstavio na sajtu Oasisa, izgleda kao nešto konačno, piše NME.
Braća Gallagher osnovali su Oasis 1991. godine i odmah postali predvodnici brit popa. Njihov treći album Be Here Now poznat je kao ploča koja se najbrže rasprodala u istoriji britanske popularne muzike.
(zurnal.info)
Najava dvije vladajuće hrvatske nacionalne stranke da ne žele učestvovati u radu Vlade Federacije BiH te prijetnja SDA kako će napustiti Vijeće ministara BiH, u opopzicionom SDP-u je ocjenjena kao pokušaj skretanja pažnje javnosti sa katastrofalnog stanja u državi i pokušaj bježanja od odgovornosti.
“SDP smatra da je napuštanje sjednice Vlade FBiH od strane HDZ-ovih ministara, kao i prijetnja SDA da neće učestvovati u radu Vijeća ministara na nivou BiH, usmjereno isključivo ka skidanju odgovornosti sa vladajuće koalicije za katastrofalno stanje u zemlji i pokriće svoje pljačke nacionalnim interesima”, stoji u saopćenju SDP-ovog Centra za informiranje.
U SDP-u smatraju kako “vladajuća petorka pokušava BiH ponovno dovesti na rub rata” kako se ne bi suočili sa posljedicama ekonomske i socijalne katastrofe u kojoj se nalazi BiH, a za koju snose potpunu odgovornost: “Plašenje strahom jednih od drugih oni građane nastoje natjerati da zaborave sve što su im obećali, a nisu izvršili, a naročito ono što su radili posljednjih godina.”
SDP BiH u svom sapćenju poručuje vladajućoj koaliciji da oni više nemaju legitimitet da se do kraja svoje vladavine, naredne godine, bave bilo čime osim ekonomskim i socijalnim pitanjima od interesa za građane Bosne i Hercegovine. Najjača opoziciona partija u Bosni i Hercegovini poručuje kako će i dalje, zajedno sa građanima BiH i nezavisnim medijima, “nastaviti sprječavati korumpiranu i uspaničenu vlast da preda preostalu državnu imovinu u ruke tajkuna, ali i da ih spriječi u namjeri da svoje neuspjehe prikrivaju dizanjem nacionalnih tenzija i zavađanjem narodi. Pljačkaši i lopovi treba da odgovaraju pred zakonom zbog svojih djela, a ne zbog toga kako se zovu i koje su nacionalnosti.”
(zurnal.info)
