PROVOCIRANJE NOVOG RATA

Nesretni spoj medijskog djelatnika i stranačkog profesionalca i aktiviste, i nemogućnost nalaženja mjere u toj šizofrenoj poziciji (a mjera je, ako je uopšte moguća, u izboru tema, odnosno u nebavljenju stranačkom politikom kroz medijski rad, jer to, redovno, novinarstvo srozava na nivo propagande – bez obzira na intelektualni nivo teksta i eventualnu istinitost navoda u njemu), doveli su jednog, inače, sjajnog analitičara (čijih par tekstova o Srebrenici, su među najboljim ikad napisanim stvarima na ovim prostorima), u poziciju da, s jedne strane, devalvira svoju vrijednost, a s druge, da odigra ulogu svojevrsnog mini Gavrila Principa, koji, na stranicama ovog internet magazina, pucajući po imaginarnim prijestolonasljednicima, započinje novi medijski rat na sarajevskoj „nezavisnoj“ sceni (od čijih apsurdnih ratova je, inače, svakom normalnom odavno zlo, i zgađen kojima je pisac ovih redova već jednom odustajao od javnog angažmana – u čemu je i razlog za ovaj tekst). A daje i doprinos razbuktavanju onog tinjajućeg unutaropozicionog.

Napad aktuelnog savjetnika SDP-ovog gradonačelnika Sarajeva, na čelne ljude magazina Dani i Naše stranke (ko je tu Prijestolonasljednik a ko nesretna žena mu, koja stradava kao kolateralna žrtva, dalo bi se raspravljat), po svojoj oštrini i potencijalnom štetočinstvu spada u klasične obračune na ljevici, koji su uvijek i svugdje, bili mnogo žešći i nepomirljiviji, nego sukobi pojedinih predstavnika te ljevice s desnicom. Da li zbog bliskosti ideja, te iz nje iznikle potrebe da ih se ne poistovjeti i obostranog straha (onih manjih da ih veći ne proguta i da ne izgube svoju prepoznatljivost, a onih većih da ih u javnosti ne kompromituje radikalizam i nesklonost „realpolitici“ onih manjih ili da im se dio glasačkog tijela ne prelije prema njima, usljed razočarenja nužnim(?) kompromisima) ili zbog neke vrste ideološkog fundamentalizma i ekstremizma kojima je dobar dio ljevice „prirodno“ sklon, ili iz nekog petnaestog razloga, nebitno je. Posljedice su da desnica, čak i kad je nacionalistička, klerikalna ili neposrednim ratnim iskustvom opterećena, mnogo lakše uspostavlja saradnju, u cilju dolaska do vlasti ili ostvarivanja svojih interesa, nego što to rade krajnje bliske, ozbiljnim razlikama neopterećene, stranke ljevice.

Primjera je bezbroj po čitavom svijetu, ali za potvrdu ovog načela nije potrebno otići ni pedlja dalje s ovih prostora. Nema te nacionalističke stranke koja za svog (i, podrazumijeva se – narodnog) najvećeg neprijatelja nije u nekom trenutku (ili kao permanentno važeće pravilo) proglasila građansku, antinacionalističku, sekularnu ljevicu, bratski, pritom, dijeleći vlast čak i sa zločincima s rukama do lakata uprljanih krvlju nevinih. I nema te lijeve partije koja se nije do brutalnosti surovo obračunavala sa faktičkim istomišljenicima, zbog krajnje banalnih razloga, koji više spadaju u domen psihijatrije nego politike.

Pri tome se ne radi samo o strankama, nego o kompletnom društvenom spektru koji pripada nečemu za što je uobičajen „pomalo“ potrošeni i prevaziđeni termin „lijevo“ ili „progresivno“ – medijima, nevladinim organizacijama, pokretima, interesnim grupama, intelektualcima,...

(NOŽ DO BALČAKA ZABITI) KO ĆE KOME AKO NE SVOJ SVOME

Višegodišnje odvratne uvrede (s naglaskom na fekalni repertoar), koje su, međusobno, razmjenjivala dva, dugo vremena usamljena, ovdašnja medijska svjetionika, Dani i Slobodna Bosna (u priglupoj igri dokazivanja čiji je veći i bolje svijetli u mraku), prevazilaze sav, inače zavidan, repertoar i arsenal municije korišten u njihovom obračunavanju sa stvarnim i prirodnim neprijateljima – medijskim, intelektualnim, političkim i podzemnim ograncima nacionalističke mafije na vlasti - i, u svojoj društvenoj neodgovornosti, ne mogu se ničim(!) opravdati. I jedna su od najtežih stvari koje leže na duši čelnim ljudima ovih magazina. (No, tim je ovaj medijski remake Sarajevskog atentata štetniji, jer se dešava upravo u trenutku kad do juče zakleti (neprirodni!) neprijatelji, pružaju jedan drugom ruku u zajedničkom otporu najvećem i najopasnijem medijskom zločincu na našim prostorima – koji nas sve, poput Velikog Brata, posmatra, sa vrha svog falusoidnog zamka, birajući sljedeću žrtvu svojih medijskih silovanja i egzekucija.)

Na NVO sceni situacija je vrlo slična. Međusobna netrpeljivost i isključivost (kojoj je, ponekad, u korjenu tek bolesna egocentričnost i manjak inteligencije i društvene odgovornosti – tj. zakašnjeli pubertetski problemi sa bubuljicama na guzici i konfuznom prazninom u glavi), već godinama stoji na putu saradnji, bar po cilju bliskih organizacija i pokreta, i njihovom objedinjavanju u širi front, respektabilne snage, koji bi zaista mogao nešto i uraditi (izuzev organizovanja benignih akcija namjenjenih više zadovoljavanju potreba medija za instant-vijestima i samopromociji aktera, nego nečem ozbiljnom, od čega bi se prezir i zajedljivost vlasti transformisali u zabrinutost i strah za vlastitu egzistenciju).

O krkljancu na intelektualnoj sceni, koja je uništena egoističkim balavljenjem i personalnim sukobima, uz konformističku ćutnju većine i istovremenu verbalnu agresivnost mediokriteta, da ne govorimo.

Šteta od svih tih suicidalnih unutrašnjih sukoba na ljevici (a, da i to rasčistimo – pod lijevim ovdje, krajnje široko, podrazumijevam sve što nije ogrezlo u nacionalizam, vjerski fundamentalizam i mržnju prema manjinama i što prihvata sekularno uređenje, demokratiju, „pravnu državu“ i individualna ljudska prava kao temeljne društvene vrijednosti), u čijim posljedicama uživa klero-nacionalistička zbratimljena mafija, je vidljiva u dužini vladavine desnice ovim prostorima i stravičnim posljedicama te i takve vladavine (između ostalog i po psihičko zdravlje ovdašnjeg stanovništva).

„GADLJIVA“ ALTERNATIVA I NEPROBIRLJIVA VLAST

Međusobna netrpeljivost unutar kritički orijentisanog segmenta medijskog prostora u BiH, svodi rat između njih i nacionalističko-klerikalno-mafijaškog vladajućeg establišmenta i njihovih intelektualnih i medijsko-propagandnih opslužitelja, na individualne gerilske napade usamljenih skupina, unaprijed osuđene na propast. Samodovoljnost, egzibicionizam i arogancija medijskih utvrda, opozicionih partija, nevladinih organizacija i pokreta, kritičkih intelektualaca (a zar drugačiji postoje?), i njihovo permanentno stavljanje ličnih interesa ispred društvenih (u čemu tako nalikuju mafiji na vlasti), uz frankenštajnovsku konstrukciju države (koja jeste ozbiljan problem, ali ne može biti apsolutni izgovor) ključni je odgovor na pitanje: Kako je moguće da ovakva vlast, s efektima čiju poraznost i kataklizmičnost niko (pa ni oni sami, da bi ludilo bilo potpuno) ne dovodi u pitanje, i dalje opstaje.

Naprosto, nije problem u vlasti, nego u alternativi. I njenoj „gadljivosti“. Niko ni s kim izgleda ne može. I svako od svakog zazire. I računa koliko će onaj drugi, udruživanjem, dobiti a on izgubiti. Pa ni to što svi gubimo, u zemlji u kojoj je najvažnije da komšijina krava crkne bar 10 minuta prije tvoje, ne igra nikakvu ulogu i ne utiče na „igrače“.

Bez vizije, bez stvarne želje da se stvari promjene (pustite priču), bez posvećenosti zajedničkom cilju i istinskog rada na prevazilaženju razlika (uz zadržavanje prepoznatljivosti i autonomnosti, a ne siledžijskim nametanjem rješenja), bez ličnih žrtava, u krajnjoj liniji, odnosi na našoj političkoj sceni ostaće zacementirani unedogled. I tek da spomenemo, da ne bi bilo da su „svi isti“ – odgovornost najjačih je, nesumnjivo, i najveća. Kao što su posljedice njihove egocentričnosti, „uvredljivosti“ i bahatosti najteže. Arogantni, drkadžijski stav „Ako hoćete promjenu, glasajte za nas“, osuđen je na propast. Glasači očekuju da vide ozbiljnost i političku odgovornost na djelu.

Kompromisi, najšira saradnja i odgovornost svih protivnika zločinačkih režima - o tome nas uči i istorija i svojevremeni raspleti u najbližem okruženju (rušenje Miloševića i Tuđmana) - jedini su put za promjenu. Gotovo nikad niko (u smislu određene političke snage) u istoriji, samostalno nije uspio srušiti takav režim. Oni su rušeni jedinstvom teško pomirljivih opcija, kojima je to rušenje často bilo jedini zajednički cilj i koje su sve svoje razlike ostavljali, privremeno, na stranu i svojim jedinstvom dali građanima razlog i snagu za odlučan iskorak, koji su, zapravo, jedino oni i mogli učiniti.

„Sposobnost dolaženja do kompromisnih rješenja je jedna od temeljnih evropskih vrijednosti“, jedan je od rijetkih suvislih argumenata slovenačkih kriptonacionalista i eurointegracijskih profitera u sukobu sa Hrvatskom. E, upravo sposobnost stvaranja ozbiljne snage od rascjepkanih segmenata sekularne, demokratske, antinacionalističke scene, temeljni je test političke zrelosti i ozbiljnosti, pred koji građani BiH stavljaju potencijalnu alternativu vladajućoj mafiji. Makar toga i ne bili svjesni.

P.S. ili LIČNI POGLED NA CRNO-NEBIJELI SVIJET

Svojevremeno sam, u različitim situacijama, nekim značajnim „igračima“ sa medijske scene o kojoj govorim, na njihovo uporno i dosljedno ocrnjivanje nekih drugih vrlo značajnih aktera te scene (i na sugerisanje da s njima ne bih trebao da sarađujem) insistiranjem na određenim biografskim mrljama ili negativnim aspektima njihove trenutne orijentacije, vrlo izvjesnim političkim dilovima u koje su stupili ili tek „karakternim nesavršenostima“, rekao (s jasnim upozorenjem da bi taj princip kad tad obuhvatio i njih) da ako počnem na taj način posmatrati ljude i eliminisati mogućnost saradnje sa svakim koji je u životu napravio neko sranje, ko priča ili piše nešto što se ne poklapa sa mojim viđenjima ili mi se iz ovog ili onog razloga ne sviđa, onda ću, vrlo brzo, završiti sam sa svojim odrazom u ogledalu (a nisam siguran ni da ću njega moći dugo trpiti!).

Ne treba, naravno, biti ni glup, ni slijep, ni nesklon objektivnosti. Nisu, naravno, likovi na tzv. nezavisnoj medijskoj (ili, da proširim – na antinacionalističkoj, sekularnoj) sceni savršeni (ko jeste, uostalom, jebiga). Sa dobrim dijelom njih sam, u zadnjih petnaestak godina, došao u neki konflikt (direktan ili indirektan), o nekim stvarima koje su mi bile neprihvatljive u njihovom djelovanju (kao o svojevremenom brutalnom razvaljivanju opozicije od strana Dana i nevladinih organizacija od strane Slobodne Bosne) sam (kritički) pisao, s nekim od tih ljudi sam se i ružno (privatno) razilazio (za razliku od onih na „drugoj strani“, s kojima nit sam se razilazio, nit sam stupao u lične konflikte, jer osim što su mi povremena tema i što me tuže zbog tekstova, sa nacionalističko-gangsterskim smećem nemam nikakvog kontakta; niti ga planiram imati!), ali nikada ne bih sebi dozvolio da ignorišem ili negiram ogromni značaj koji svako od tih „nezavisnih likova“ i projekata kojima su bili na čelu, ima u poratnom životu Bosne i Hercegovine, u kome su neki od njih godinama predstavljali jedine organizirane stubove otpora jednoumlju i bezumlju na ovim prostorima (sa svim posljedicama takvog djelovanja). Krediti su to, koje ni profesionalno lutanje ni lične uvrede ne mogu anulirati.

Čak i ugašeni svjetionici (ako prihvatimo da takvih ima) su nekad svjetlili (što je stvar za poštovanje), a mrak je uvijek bio samo – mrak. Čak i kad ga je Dino Merlin zvao svjetlom.

Nesavršenost igrača na opoziciono-nezavisnoj sceni ne izjednačava ih sa onim na naci-klerikalno-mafijaškoj. Nije to, možda, sukob između crnog i bijelog, ali, samo će glupan izabrati crno ili odbaciti bijelo, samo zato što ono (bijelo) na sebi ima po koju mrlju. Ili, što je u međuvremenu posivilo.

Po cijenu da budem dodatno patetičan, u ovom inače problematičnom tekstu, završiću s konstatacijom: Nama, na ovoj, antinacionalističkoj, sekularnoj, demokratskoj, antimafijaškoj strani – treba svaki čovjek! Jer, mi smo vrsta u nestajanju. U stalnoj opasnosti da naprosto budemo zgaženi. I da parafraziram misao s početka teksta: Ko je protiv aktuelne stoke na vlasti, protiv nacionalista, vjerskih fundamentalista i ekstremista, protiv ugrožavanja ljudskih prava, protiv mafije, a za izgradnju sekularne, demokratske, pravne države - taj je s nama! Nije nužno da nam bude ni najbolji prijatelj, ni odraz u ogledalu.

(zurnal.info)

U BiH se očekuje porast broja zaraženih Novom gripom tokom septembra približno do broja zaraženih sezonskom gripom: oko 35.000 ljudi. U tom slučaju bi se prekinula nastava, zabranila javna okupljanja i grupna putovanja

 Više od 35.000 Bosanaca i Hercegovaca moglo bi se u toku septembra zaraziti virusom gripe H1N1, procjene su domaćih stručnjaka. Novi val zaraze očekuje se u septembru i oktobru jer taj period svojom klimom odgovara širenju ove gripe. U najboljem slučaju, očekuju stručnjaci, Novom gripom bi se mogao zaraziti jednak broj ljudi kao i takozvanom sezonskom gripom, kojom se se svake godine u BiH u prosjeku zarazi više od 35.000 ljudi. To se odnosi samo na prijavljene slučajeve, a realno se očekuje više od 50.000 zaraženih do Nove godine. Mada zbog mutacije virusa i ubrzanog širenja niko ne može procijeniti najgori mogući scenario.

VANREDNO STANJE U SEPTEMBRU?

Vakcina protiv ove gripe očekuje se tek sredinom oktobra što bi moglo biti prekasno pa je gotovo izvjesno da nas očekuju mjere protiv širenja gripe koje su donijela entitetska ministarstva zdravstva. To znači zabranu masovnih okupljanja poput koncerata i utakmica te izbjegavanje putovanja.

Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske pozvalo je početkom mjeseca osnovne i srednje škole da sve ekskurzije odgode za kraj školske godine.

Na osnovu ukupne epidemiološke situacije i na osnovu stručnog mišljenja Instituta za zaštitu zdravlja RS-a, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite ne preporučuje organiziranje đačkih ekskurzija u septembru 2009. godine, smatraju u Ministarstva prosvjete RS-a.

Još uvijek nije razrmatrana mogućnost odlaganja početka nastave u školama, ali bi škole mogle biti zatvorene ukoliko dođe do pandemije, odnosno velikog širenja gripe.

Stručnjaci 27 zemalja članica Evropske Unije već su preporučili zatvaranje škola pojedinačno u slučaju potrebe. Zatvaranje škola pratit će i zabrana bilo kakvog okupljanja djece.

Problem je što se ovakvi virusi po pravilu najbrže šire kod djece. Rizik bi se zbog navodnih kontraefekata uzimanja Tamiflua kod djece mogao i povećati. Nedavna studija Britanskog medicinskog žurnala (BMJ) o štetnosti po zdravlje djece nakon uzimanja Tamiflua bila je upozorenje tamošnjem ministarstvo zdravstva da razmisli o prestanku ove prakse.

Više je negativnih učinaka sistemskog prepisivanja lijeka, kao što je praksa u Engleskoj, a jedina prednost mu je da simptome skraćuje za dan i po, rekao je Dr. Carl Henegan, liječnik opće prakse i stručnjak iz bolnice John Radcliffe u Oxfordu, jedan od autora tog istraživanja. On smatra neprikladnim uzimanje Tamiflua za relativno benignu bolest.

Istraživanje je pokazalo da Tamiflu može kod neke djece izazvati povraćanje, dehidraciju i druge komplikacije. Većini ispitanika ovaj lijek uopšte nije pomogao ili su efekti bili jako mali. U BiH nisu rađena nikakva istraživanja o djelovanju ovog lijeka na djecu ali se prate preporuke Svjetske zdravstvene organizacije da se izbjegava davanja Tamiflua djeci mlađoj od 12 godina.

ŠTEDNJA NA ZDRAVLJU

Svijet sa nestrpljenjem čeka vakcinu protiv gripe stručnog naziva H1N1 najavljene za sredinu oktobra.

Nadamo se da ćemo vakcinu imati na raspolaganju oko 15. oktobra, izjavila je Kathleen Sebelius, američki sekretar za zdravlje i upozorila da se zaraženi tek nakon pet sedmica mogu smatrati imunizovanim. Broj umrlih od ove gripe u SAD-u premašio je cifru od 450; u Hrvatskoj već ima više od 70 zaraženih; imun na virus nije osta niti Oscar Arias, kostarikanski predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir. U Iraku je zaraženo 67 američkih vojnika...

Toliko čekana vakcina možda ne bude konačno rješenje zbog moguće mutacije virusa.

- Vjerujem da je vakcina dobra jer je rađena na bazi dobro definisanog virusa sa moćnom tehnologijom. Koliku će zaštitu pružiti zavisi od procenta vakcinisanog stanovništva. Što se tiče mutacije virusa, on je kontinuirani i nepredvidiv proces. Naš stalni zadatak je da radimo na izolaciji virusa, prepoznavanju njegovih genetskih promjena i razvijanju vakcina na bazi izolovanih, promjenjenih virusa – kaže Mirsada Hukić, šefica Instituta za mikrobiologiju Kliničnog centra Univerziteta u Sarajevu.

Federalno ministarstvo zdravstva napravilo je upustva o ponašanju medicinskih radnika u slučaju pandemije ali nadležni još uvijek nisu izdvojili dovoljno sredstava u slučaju velikog broja zaraženih.

- Naša pažnja i opreznost treba da budu usmjereni na praćenje razvoja pandemije. Potrebno je obezbijediti sredstva, koja će se moći koristiti u slučaju masovnog obolijevanja u BiH – kaže Hukićeva.

Sa ovako opterećenim budžetima, posebno federalnim, teško je očekivati da će premijeri uspjeti iscijediti dovoljno novca za kvalitetnu prevenciju pandemije. Sve do masovnih zaraza i alarmantnog stanja, kada možda bude prekasno.

Uputstva u slučaju simptoma gripe
(Zavod za javno zdravstvo FBiH)

AKO SE VRAĆATE IZ ZEMLJE GDJE JE REGISTRANA NOVA GRIPA:

*Pratite svoje zdravsteno stanje najmanje 7 dana po povratku s puta;

*Ako se u tom roku pojave simptomi slični gripi, javite se najbližoj zdravstvenoj ustanovi.

U SLUČAJU POJAVE BOLESTI:

*Izbjegavajte kretanje;

*Ne putujte bez potrebe;

*Izbjegavajte kontakte s oboljelim od gripe;

*Obogatite svoju prehranu svježim voćem i povrćem;

*Primjenjujte druge zdrave navike;

*Provjeravajte i slušajte informacije u tisku, medijima;

*Češće perite ruke sapunom i toplom vodom;

*Izbjegavajte skupove u zatvorenom prostoru, velike gužve;

*Provjetravajte često prostorije;

*Pokrijte nos i usta kod kihanja, kašljanja, najbolje jednokratnom maramicom koju pravilno odlozite;

*Izbjegavajte dodirivanje nosa, očiju, usta;

*Izbjegavajte kontakt s oboljelim osobama;

*Održavajte higijenu okoline (čišćenje, provjetravanje, dezinfekcija površina, predmeta, igračaka..).

(zurnal.info)

Novinarima i medijima ne vjeruje 43,4 posto građana, pokazuju rezultati online ankete našeg magazina.

Još porazniji podatak je da onome što mediji objavljuju vjeruje tek manjina čitalaca, gledalaca i slušalaca, 13,1 posto, što je definitivno pokazatelj katastrofalnog stanja, kako u samim medijima tako i u čitavom društvu.

- Sigurno je da ima puno razloga za nizak nivo povjerenja građana prema domaćim medijima. Radi se posljedici stanja u kome se nalaze bh.mediji ali i ukupnog stanja u našem društvu, tako da ne zavisi sve isključivo od medija. Vjerovatno je jedan od glavnih problema kvalitet domaćih medija, pri čemu je ključ za izlazak iz ovakvog stanja veći profesionalizam novinara, kaže u razgovoru za Žurnal, Mehmed Halilović, zamjenik Ombudsmena Federacije BiH za medije.

Najveću grupu ipak čine oni koji medijima vjeruju “djelimično”. Zavisno od toga da li ste optimista, koji čašu vidi do pola punu ili pesimista, za koga je čaša uvijek poluprazna, ova najveća grupacija, sa svojim “uslovnim povjerenjem” može donekle popraviti ukupnu sliku kada je riječ o povjerenju građana u medije.

Ipak, ni najveći optimisti ne mogu ignorisati više od 40 posto građana koji medijima ne vjeruju. Najbolji pokazatelj (ne)povjerenja građana u medije su i simbolični tiraži bh. štampanih medija u odnosu na tiraže u susjednim državama, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, za šta jedini krivac sigurno nisu samo prazni džepovi bh. građana. Razlog je mnogo jednostavniji, barem kada je riječ o štampanim medijima.

Ako je medijima prvenstvena zadaća da informišu a građani ponuđenim informacijama ne vjeruju, onda je sasvim logično da građani ne vide nikakav razlog da svoj novac potroše na kupnju takvih novina ili magazina. Utoliko prije što podjednako nepozdane informacije mogu dobiti besplatno, na radiju, TV i pogotovo na Internetu.

(zurnal.info)

"Ne žalim zbog svoje uloge", navodi bivši čelnik bosanskih Srba u pisanom intervjuu za Reuters iz ćelije u Den Haagu u kojoj čeka početak suđenja za genocid pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). 

"Nisam tražio javnu funkciju, ali kada sam je obnašao, obavljao sam svoje dužnosti misleći na interese svojeg naroda", dodaje Karadžić. 

"Najviše se ponosim time što sam ispunio svoju dužnost ne tražeći osobnu korist i ne za vlastiti interes", rekao je. "Zato ću se osjećati slobodnim gdje god se budem nalazio ostatak života."
 
Bivši sarajevski psihijatar optužen je u 11 tačaka za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući dvije za genocid zbog 43-mjesečne opsade Sarajeva i pokolj 8.000 Bošnjaka u Srebrenici 1995. 

On odbacuje sve optužbe, ali u pismu žali zbog rata za koji, kao i prije, okrivljuje Bošnjake. "Žalim zbog onoga što se dogodilo tokom rata u Bosni, mnogih izgubljenih života, zbog patnje ljudi svih narodnosti i uništavanja obitelji i imovine", navodi Karadžić. "Duboko žalim zbog rata, ali on nije bio naš izbor." 

Srbijanske vlasti uhapsile su Karadžića prošlog ljeta u Beogradu gdje je živio skrivajući se iza guste brade i predstavljajući se kao iscjelitelj. 

"Ne sanjam o nezavisnoj Republici srpskoj", nastavlja Karadžić u pismu Reutersu. "Nema razloga zašto BiH ne bi mogla postojati s dva etnička entiteta. To ne bi bio prvi takav slučaj u Evropi. Treba se samo sjetiti Belgije, Švicarske i Španije..."

Karadžić se ne smatra srpskim herojem i ne želi reći kako bi ga povijest trebala pamtiti, prenosi Hina. "Jedan veliki srpski pisac rekao je da vrijeme najbolje sudi", kaže on. "Moj doprinos povijesti moći će se procijeniti samo kad prođe mnogo vremena", zaključio je.

(Fena)

-Sarajevo nema sreće. Ekipa u ovom trenutku nema problema u igri, stvaraju mnogo prilika, međutim, u dosta situacija i nemaju sreće. Treba samo nastaviti i rezultati u prvenstvu će doći, u to sam siguran. Vidio sam i da su navijači zadovoljni i da pružaju podršku svom timu.

Budući da ste bili u svečanoj loži, pretpostavljam da ste svjedočili nemilim scenama odnosno sukobima simpatizera Sarajeva i Veleža?

-Jesam, bio sam u srcu tog incidenta u svečanoj loži. Ono što sigurno mogu reći jeste da incident nije počeo navijač Sarajeva nego jedan gost iz Mostara.

Možete li reći o kome se radi?

-Ne znam ga, zaista. Nije niko od ljudi koji predstavljaju Velež. Ono što mogu dati kao opasku ljudima u FK Sarajevo jeste to da moraju mnogo bolje organizovati utakmicu. Mora se znati ko može ući u svečanu ložu. Dobro je da je to sve brzo završilo. Razumijem tenzije, posebno kada je rezultat u pitanju. Svi žele doći do bod(ov)a. Međutim, želim i vama reći, nemojte sve gledati negativno. Ima mnogo pozitivnih stvari u našem fudbalu.

Sarajevo u četvrtak igra prvu utakmicu 4.pretkola Evropske lige protiv rumunskog Cluja. Kakva su vaša razmišljanja uoči ovog susreta? Šta očekujete?

-Sarajevo ima šansu u ovom dvomeču. Istina, na Koševu je prva utakmica, dok se drugo poluvrijeme igra u Rumuniji. Igramo protiv rumunskog, ali to je evropski klub. Oni imaju 18 stranaca, zapamtite to. Prema onome što sam ja vidio, mislim da Sarajevo može pronaći svoje prilike u susretu sa Rumunima. Publika u prvoj utakmici može puno pomoći igračima da dođu do povoljnog rezultata. Zato pozivam čitavu bordo familiju da dođe na Koševo i da podržimo Sarajevo u ovoj vrlo važnoj utakmici.

Kada god je Faruk Hadžibegić u Sarajevu, a bordo tim u problemima koji bi mogli rezultatirati smjeni trenera, u kombinaciji je i vaše ime. Kako vi reagujete na tu činjenicu?

-Ja sam najobičniji i najvatreniji navijač Sarajeva. U subotu sam protiv Veleža bio u svečanoj loži zato što sam se htio vidjeti sa mojim starim prijateljima Kajtazom, Kalajdžićem, Tucom, Tanovićem. Inače, navijač sam kluba kao i svi ostali. Naravno, uvijek stojim na raspolaganju klubu.

 -To ne znači to. Prvo, Čala neće otići. Drugo, ja ne bih bio trener Sarajeva, a živio vani. Ja tek polako pripremam teren kako bih se jednog dana vratio da živim u Sarajevu.

Nedavno ste razgovarali sa aktuelnim selektorom naše reprezentacije Miroslavom Blaževićem. Bili ste jedan od protivnika njegovo dolaska na kormilo reprezentacije. Izgladili ste nesporazume?

-Da, bio sam sa Ćirom. Ispričali smo se. Rekli jedan drugom sve što imamo. On mi je rekao u svom stilu „Sine, p... ti m...., mi ćemo sarađivati.“ (smijeh).

Možemo li do Južne Afrike?

-Vrlo smo blizu plasmanu na Svjetsko prvenstvo. Atmosfera u i oko reprezentacije je zaista sjajna i to treba podržavati. Zadovoljan sam i zbog toga što zaista imamo kvalitetnu reprezentaciju, selekciju koja je sprema i za najveće domete.

(zurnal.info)

Rješenje je donijeto nakon davanja iskaza svjedoka Amre Hadžimuhamedović, predsjedavajuće Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, a na prijedlog advokata Omera Borovca, branioca okrivljenih.

Da podsjetimo, prije nekoliko godina ovo udruženje je na Mostu Mehmed-paše Sokolovića postavilo spomen-ploču nastradalim sugrađanima, a koje ju je komunalna inspekcija uklonila.

(FENA)

Program će se sastojati iz dva dijela, prvi će se održati u Travniku, a drugi u Sarajevu.

Edukacija je osmišljana kroz interaktivne radionice, prezentacije, performanse i istraživanja.

- U sklopu ovog edukacijskog programa govorit će se o spolu, rodu, dakle o definicijama tih pojmova. Učesnice će biti podijeljene u četiri grupe. Radit će se istraživanja o važnim ženama koje su se pojavljivale kroz historiju. Bit će riječi i o emancipaciji žena, pravnom okviru, razgovaraćemo o nasilju nad ženama te kako to nasilje spriječiti, analizirat će se uloga medija. Vrlo je bitno govoriti o feminističkom aktivizmu, te lokalnim akcijama koje kod nas nedostaju, kaže Taida Horozović aktivistica Fondacije CURE.

Svrha ove edukacije, kako nam je rečeno iz Fondacije, je predstavljanje informacija djevojkama koje će im pomoći da misle pozitivno i djeluju aktivno.

- Želja nam je da kod žena podignemo svijest na višu razinu, a to se može postići aktivizmom, kroz predavanja, učenja, interakciju i druženja, govori Taida.

Nakon završetka programa, polaznice će dobiti certifikate, mogućnost za besplatno pohađanje pozorišnih radionica, mini grantove za svoje akcije, mogućnost da sarađuju sa aktivisticama iz BiH i svijeta.

Edukativni program je besplatan i sve troškove edukacije snosi Fondacija CURE uz podršku Švicarske feminističke organizacije.

Lift pada

U podrumu pacovi

Kolo vode

Svi pričaju

A sve je manje slobode

Kola jedu

Putnike i pešake

Bombe pucaju

Novinari i političari

Od sreće svetlucaju

Vetar dune

Podigne se voda

Dvesta hiljada ljudi ode

Eto prilike da se mrtvima pomogne

Ruševina sve više

Demokratija uspešno

Proces kontroliše

Na televiziji i dalje Lepa Brena

Niko se više ne seća

Dobrih vremena

Otvori se , zatvori se

Ako smeš na mene osloni se

Telefon zvoni

Poštar pljačka zgradu

Mušica probija zaštitnu ogradu

Avion iznad grada gori

Komarci bezglavo beže

Svi za sve razloge znaju

Ali nose to sa sobom

Kao dobro čuvanu tajnu

Klinac prdne

Uznemiri se zemlja

Osamdeset hiljada ljudi ode

Eto prilike da se mrtvima pomogne

Reakcija

Pravovremena kupovina akcija

Ko je na pravoj strani

Taj i ruši i gradi

Na televiziji i dalje jedan čovek

I jedna žena

Niko više ne veruje

Da je to moguće

Za sva vremena

Otvori se, zatvori se

Ako smeš na mene osloni se

Dobro je preživeti

Al' je bitnije uživati

Dobro je biti jak

Ali važno je ne biti bahat

Dobro je ne pušiti

Ali i ne gušiti

Bolje da malo manje serem

Jer ću posle sve to morati

Da pojedem  

Aleksandar Stojković St