Projekat „Prvi nam je put“ – „Mladi posmatraju izbore 2010“ koji je podržan od strane CCI-a (Centar Civilnih Inicijativa), se sprovodi u 9 opština (Gradiška, Čelinac, Ključ, Sanski Most, Bužim, Bosanski Petrovac, Bihać, Banja Luka, Velika Kladuša) u kojima će se u narednom periodu takođe održati info štandovi sa ciljem uključivanja i animiranja što većeg broja mladih da učestvuju u društvenim, ekonomskim i političkim procesima u zajednici i društvu kroz građanski angažman, samoorganizovanje, umrežavanje i zagovaranje, te zalaganje za odgovornu i otvorenu vlast koja će raditi u njihovom interesu i interesu svih građana.

Da bi NAŠ GLAS vrijedio mnogo više pozivamo sve mlade da izađu na predstojeće izbore i daju svoj doprinos pozitivnim društvenim promjenama.

(zurnal.info/DON)

Zašto se premijer Republike Srpske Milorad Dodik žrtvama genocida otišao pokloniti u memorijalni centar Yad Vashem u Jeruzalemu, kad mu je Srebrenica mnogo bliža? Zašto je trebalo potrošiti nekoliko dana, nekoliko hiljada kilometara i još nekoliko stotina hiljada novaca za putovanje u daleki Izrael, sve da bi se poklonilo uspomeni na žrtve nacizma, kad se gotovo istovremeno samo dvadesetak kilometara od Banjaluke obilježavala osamnaesta godišnjica raspuštanja zloglasnog logora Omarska?

"U Omarsku, Manjaču ili Srebrenicu otići ću kad Bošnjaci raskrste sa srebreničkim mitom, jer bih u protivnom bio dio propagandističke mašinerije i specijalnog rata protiv Srba i Republike Srpske", odgovorio bi premijer Republike Srpske, pa napravio značajnu pauzu i smireno objasnio: "Naše srpsko čovjekoljublje obavezuje nas izraziti žaljenje za nevine žrtve, ali smo istovremeno obavezni voditi računa i o tome da se taj naš iskreni gest ne zloupotrebi u propagandističke svrhe suprotne srpskim nacionalnim interesima. A upravo takav efekt proizveli bismo da sam otišao u Omarsku."

Tipični Milorad Dodik. "Nacionalni interes" ispred "čovjekoljublja", "specijalni rat" i "propagandistička mašinerija" ispred "žaljenja" i "iskrene geste", "srebrenički mit" umjesto "nevinih žrtava". Toliko puta smo to čuli.

Pa ipak, Milorad Dodik ovako nešto nikada nije rekao. Barem ne tim riječima. Barem ne na pitanje zašto je otišao u Jeruzalem, a ne u Omarsku.

Da mu, međutim, ponudite odgovore na pitanje zašto je otišao u Jeruzalem, a ne u Omarsku, sam bi Milorad Dodik - pitajte ga - zaokružio c): "jer bih bio dio propagandističke mašinerije i specijalnog rata protiv Srba i Republike Srpske".

A za to pak što Milorad Dodik te riječi nije izgovorio, samo su dva razloga: 1) zato što ga to nitko nije pitao, i 2) zato što je prije & umjesto njega na to pitanje odgovorio Anto Đapić, u to vrijeme predsjednik Hrvatske stranke prava.

"U Jasenovac ću otići kad Srbija raskrsti s jasenovačkim mitom, jer bih u protivnom bio dijelom propagandističke mašinerije i specijalnog rata protiv Hrvatske i Hrvata", odgovorio je Anto Đapić s proljeća 2007. godine, kad ga je na povratku iz Izraela novinarka "Slobodne Dalmacije" pitala zašto je otišao u Yad Vashem, a ne u Jasenovac. "Naše hrvatsko čovjekoljublje obvezuje nas izraziti žaljenje za nevine žrtve, ali smo istodobno obvezni voditi računa i o tome da se ta naša iskrena gesta ne zlorabi u propagandističke svrhe suprotne hrvatskim nacionalnim interesima. A upravo bismo takve učinke polučili da sam otišao u Jasenovac."

Tri godine nakon Ante Đapića u Yad Vashemu se, eto, poklonio i Milorad Dodik. U međuvremenu, cijele kolone stranačkih izaslanstava, parlamentarnih delegacija, visokih crkvenih otaca i državnih funkcionera slijevale su se sa Balkana u Jeruzalem, stoje Hrvati i Srbi pognutih glava u dugačkim redovima pred Memorijalnim centrom Yad Vashem i suzama ispisuju dirljivi in memoriam u Knjizi dojmova & utisaka.

Onda, sve tako očiju crvenih od neukrotivih suza i čela modrih od lupanja o Zid plača, stišću čvrstu ruku izraelskog predsjednika Shimona Peresa, slikaju se za novine i vraćaju kući noseći pod rukom naramak suvenira, papirnate jarmulke, plastične menore i snažnu podršku predsjednika Peresa i izraelske države Hrvatskoj/Srbiji/Republici Srpskoj na putu u Europsku uniju/diplomatskoj borbi za Kosovo/državnosti i suverenitetu Republike Srpske.

Fascinantna je ta iznenadna ljubav hrvatskih i srpskih nacionalista prema Izraelu. I jedni i drugi, primijetili ste, na svojim će hodočašćima Svetom zemljom upoznati židovske prijatelje s istom biblijskom sudbinom svojih naroda, Hrvata bez države i Srba u pogromima, njihovo ih iznenadno hrvatsko-srpsko "čovjekoljublje obavezuje izraziti žaljenje za nevine žrtve", ali ovoga puta bez onog hrvatsko-srpskog "ali": samo u Izraelu, u Memorijalnom centru Yad Vashem, Hrvati i Srbi iz nekog razloga nisu "istovremeno obavezni voditi računa i o tome da se ta iskrena gesta ne zloupotrebi u propagandističke svrhe suprotne nacionalnim interesima". Možda i zato što je obredno plakanje nad nevinim žrtvama holokausta zapravo isključivo u tome, kako se zove, nacionalnom interesu.

I jedni i drugi, naime, i Hrvati i Srbi, do imbecilnosti se dive čvrstoj ruci izraelske države u rješavanju svojih unutarnjih problema s Palestincima, i desnu bi ruku dali da imaju istu takvu. Zato su prošle godine izraelskoj agresiji u Gazi oduševljeno aplaudirali najveći hrvatski i srpski nacionalisti i šoveni, isti oni što bi desnu ruku u vatru stavili da je u Jasenovcu greškom ubijena šačica srpskih terorista i slučajno s njima par Židova, a u Srebrenici da je bila tek saobraćajna nesreća, kad je ono kamion iz humanitarnog konvoja sletio u jarak, pa ispala masovna grobnica. Isti oni, na kraju krajeva, što bi - da je danas 1941. - Hitleru iz Zagreba slali dugačke željezničke transporte, a iz Beograda oduševljene telegrame da je Srbija prva Juden-frei zemlja u cijeloj Europi.

Zbog toga je iznenadni filosemitizam hrvatskih i srpskih nacionalista slobodan od tuđih "zloupotreba u propagandističke svrhe": zato što je u propagandističke svrhe već zloupotrebljen. Malo je što u ovih naših nesretnih dvadeset godina stoga tako odvratno kao filosemitizam raznih đapića i dodika. Neće Đapić ni okom trepnuti kad kaže kako je suđenje upravitelju jasenovačkog logora Dinku Šakiću "montirani proces", neće Dodik ni obrvom zaigrati kad kaže da u Srebrenici nije počinjen genocid, ili kad otkrivajući spomenik haškom optuženiku Momiru Taliću, nekadašnjem načelniku Glavnog štaba Vojske RS, dan uoči godišnjice Srebrenice kaže kako je "Talić dao nemjerljiv doprinos slobodi srpskog naroda i stvaranju Republike Srpske".

A onda će obojica, držeći se za ruke, otići u Yad Vashem, daleko od Jasenovca i Srebrenice, daleko od Gradiške Stare i Omarske, da tamo neutješno plaču nad žrtvama genocida.

Na to ih obavezuje, jasna stvar, njihovo nadaleko poznato hrvatsko-srpsko čovjekoljublje, obavezuje ih njihova prigodna ljudskost izraziti žaljenje za nevine žrtve. U tom perverznom obratu, nacionalforenzičari što izravno negiraju holokauste u vlastitim dvorištima ne samo da nisu, klanjajući se ubijenim Židovima, "obavezni voditi računa o tome da se ta iskrena gesta ne zloupotrebi u propagandističke svrhe suprotne nacionalnim interesima" - oni su upravo obavezni voditi računa da se ta gesta pametno zloupotrebi. Teško da je uopće moguće teže uvrijediti spomen na šest milijuna pobijenih Židova.

Jasno je onda i zašto balkanski dodici moraju voditi računa da slučajno na putu za Jeruzalem ne nabasaju na neku masovnu grobnicu u svom dvorištu: zato što u njima više nisu Židovi, nego neke druge takozvane "nevine žrtve". One koje u tim grobnicama leže protiv svakog nacionalnog interesa vlasnika parcele.

Zato je, eto, Srebrenica mnogo dalja od Jeruzalema, hiljadama kilometara dalje, na kraju svijeta, tamo gdje Bog svoga nema, a Dodik ni ne traži. Zato je Omarska, samo pola sata vožnje od Banjaluke, tako predaleko da brže i lakše živ čovjek, Srbin i premijer stigne na ritualno klanjanje šezdeset pet godina mrtvim Židovima u Yad Vashemu, nego na obilježavanje osamnaeste godišnjice raspuštanja logora u obližnjoj Omarskoj.

Zato će, najzad, Milorad Dodik prije stići u Yad Vashem nego se pokloniti Jadu Našem.

(zurnal.info/nezavisne.com)

Prema podacima koje je prikupio monitoring tim nevladine organizacije ALDI BiH, na svakih 685,70 konvertibilnih maraka, koliko građani Bosne i Hercegovine izdvajaju za plate zaposlenih u opštinama, ministarstvima, parlamentima..., i kojekakvim javnim službama, za projekte mladih potroši se SAMO JEDNA KONVERTIBILNA MARKA! A, ako se nastavi trend ponižavanja mladih, kakav je primjećen u 2010. godini, onda će se budućnost ove zemlje morati zadovoljiti sa CIJELIH 42 FENINGA.

MASOVNI IZLAZ

Ili, da pojednostavimo do kraja: vlasti u BiH su ove godine izdvojile za mlade toliko para koliko najplaćeniji igrač Real Madrida Cristiano Ronaldo zaradi za dvadeset dana, igr'o ne igr'o. Znači, skoro milion mladih Bosanaca i Hercegovaca ovim vlastim vrijede koliko i lijeva kopačka potugalskog napadača.

Ako ovo nije podatak koji bi trebao natjerati mlade u Bosni i Hercegovini da masovno izađu na izbore i otjeraju sve one koji trenutno imaju vlast, onda vladajuća koalicija nema zbog čega da brine.

Ima tih poređenja koliko god treba. Naprimjer, Milorad Dodik, zaposlen kao premijer Republike Srpske na neodređeno, ove je godine dao poslušnim medijima deset miliona ili PET PUTA VIŠE PARA NEGO ŠTO ĆE (možda!) DOBITI SVI MLADI U BOSNI I HERCEGOVINI! Dodikov koalicioni partner, federalni ministar energije i rudarstva Vahid Hećo je preko svog ministarstva i poslušnika u elektroprivrdama (EP BiH i EP HB) podijelio odabranim medijima i vlasnicima billboarda skoro polovinu godišnjeg budžeta za projekte mladih. I sve to uz kretensku poruku: Nije kasno za bolji život... Koliko če tek potrošiti kada saznaju za grunfovski slogan: Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega. (Uf, sada su saznali!?)

MANJE NE MOŽE

Predstavnici ALDI-a, koji su radili na ovom istraživanju, izražavaju razočarenje i konstatuju da su domaće vlasti u protekle četiri godine potpuno zanemarile probleme mladih ljudi u BiH smanjujući izdvajanja za mlade sa 5,2 miliona KM u 2006. na svega 2,2 miliona KM u 2010. godini, što predstavlja smanjenje od 58 posto, dok su plate zaposlenih u državnoj administraciji za isti period porasle za 47 procenata.

Za politike koje su usmjerene na poboljšanje položaja mladih, vlasti u BiH su izdvojile minimalna sredstva u odnosu na ukupnu budžetsku potrošnju, pa tako su ta izdvajanja u planovima budžeta za 2010. godinu najmanja u posljednjih 5 godina.

SVE ZA PLATE

Posmatrajući četverogodišni rad trenutnih vlasti kroz budžete (2007 – 2010) predstavnici ALDI-a konstatuju su u ovom periodu vlasti izdvojile za mlade svega 14 miliona, dok su za isti ovaj period troškovi rada javne administracije iznosili 9,6 milijardi KM.

Kreiranjem Građanske platforme 2006. godine, imajući u vidu loš položaj mladih ljudi u BiH, organizacije civilnog društva su zahtijevale od parlamenata i vlada na nivou države i entiteta da do kraja 2010. godine osiguraju afirmativne politike u oblasti poboljšanja položaja mladih. Iako su se vlasti 2006. godine, svojim potpisivanjem Građanske platforme obavezale da će se zalagati za poboljšanje položaja mladih, tadašnja izdvajanja za mlade koja su iznosila 0,1 posto ukupnih budžetskih sredstava, četiri godine kasnije, su prepolovljena i iznose svega 0,05 posto ukupnih budžetskih sredstava za 2010. godinu.

Kada se malo bolje razmisli, mladima bi bolje bilo da ove vlasti nisu potpisale nikakvu deklaraciju. To zaključuju i u ALDI-u: Smanjenje izdvajanja za mlade u 2010. godini u odnosu na 2006. godinu jasno ukazuje da domaće vlasti nisu ozbiljno shvatile socijalne i ekonomske probleme sa kojima se suočavaju mladi ljudi u Bosni i Hercegovini, te su u protekle četiri godine njihove probleme stavili u drugi plan vodeći prvenstveno brigu kako zaposlenim u državnim institucijama povećati plate i naknade.

Ko zna, ukoliko i u narednih četiri godine ova garnitura ostane u svojim foteljama, mladi će morati izdvajati od džeparca kako bi popunili budžetske rupe, tako da vlasti koje imaju ovakvu omladinu za svoju budućnost ne treba da brinu!

(ZURNAL.INFO)

Laboratorijski nalazi uzoraka vode povodom incidentnog zagađenja rijeke Bosne na području Zenice koji je danas objavila Agencija za vodno područje Save potvrdili su sumnje stručnjaka i lokalnog stanovništva da su incidentno zagađenje rijeke Bosne izazvale ispuštene otpadne vode iz odlagališta šljake kompanije ArcelorMittal Zenica. “Primjetno je da su registrirane vrlo visoka vrijednosti pH, električne provodljivosti TDS (ukupne rastvorene supstance) i suspendovane materije. Utvrđene vrijednosti kontroliranih parametara kvalitete karakteristične su upravo za otpadne vode iz taložnih bazena sa šljakom”, navodi se u analizi. Rezultati obavljenih hemijskih analiza dokazali su da su otpadne vode iz pogona odlagališta šljake AMZ 15. i 16. augusta uzrokovali incidentno zagađenje rijeke Bosne na lokalitetu Banlozi, koje se nastavlja. “Preporučuje se vodnoj inspekciji da zabrani ispuštanje ovakvih otpadnih voda u vodotok, odnosno da naloži ArcelorMittal Zenica da izvrši potreban predtretman tih otpadnih voda prije njihovog ispuštanja u rijeku Bosnu”, stoji u dopisu Agencije za vodno područje sliva Save. Podsjećamo, iz AMZ Zenica sinoć su demantovali da je tehnološki proces koji se izvodi u ovoj kompaniji uzrok novog onečišćenja rijeke Bosne.
(Fena)

Prvi svjedok optužbe poslije tronedjeljne ljetnje pauze na suđenju Radovanu Karadžiću, britanski potpukovnik Richard Mol, viši vojni posmatrač UN-a u Sarajevu rekao je u utorak da je Vojska Republike Srpske u jesen 1992. nasumično granatirala Sarajevo.Tadašnji predsjednik RS-a Radovan Karadžić optužen je za "terorisanje" civila u Sarajevu tokom kampanje artiljerijskih i snajperskih napada 1992-95. Britanski potpukovnik Mol bio je viši vojni posmatrač UN-a u Sarajevu od septembra do kraja decembra 1992. Mol je posvedočio da "nijedan dan nije prošao bez granatiranja grada" i da je "nasumično grantiranje" s položaja VRS "učinilo cijelo Sarajevo opasnim mjestom za život".
Prema tadašnjim procjenama vojnih posmatrača UN-a, u Sarajevu je svakog dana ginulo petnaestak civila od artiljerijske i snajperske vatre, precizirao je svjedok.
- Zaključio sam da je politika okruženja Sarajeva koju su provodili Srbi da zapravo grad izlažu pritisku kako bi ostvarili svoje ciljeve na drugim mjestima, naznačio je svjedok.
Svjedok je potvrdio da je u samom Sarajevu bilo legitimnih vojnih ciljeva, ali je naglasio da VRS njih nije napadala koncentrisanom vatrom, što bi bio vojnički odgovor, već neselektivnim granatiranjem raspršenim po cijelom gradu.
- Kretanje po gradu, stoga, nije bilo slobodno, a stanovništvo je bilo izloženo "ogromnom strahu" dok je pokušavalo da živi svakodnevni život, kazao je Mol.
Predsjedavajući sudija O-Gon Kwon rekao je, na početku današnjeg zasedanja, da će pretresno vijeće do kraja nedjelje odlučiti o Karadžićevom zahtjevu za pauzu od tri nedjelje, kako bi mogao da presluša snimke razgovora komandanta VRS Ratka Mladića, zaplijenjene tokom pretresa Mladićevog stana u Beogradu, februara ove godine.
Bez obzira kakva će odluka sudija biti, vijeće će, prema riječima sudije Kwona, saslušati trojicu svjedoka koja će optužba izvesti do kraja augusta, zato što se Mladićeve trake ne odnose na teme njihovih svjedočenja, prenose agencije.
(Fena)

Izjava predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića da će u slučaju da Opća skupština UN-a potvrdi nezavisnost Kosova i Republika Srpska po istom osnovu izvršiti secesiju je vrlo glupa, prokomentirao je u izjavi za Fenu Špirićeve stavove član Predsjedništva BiH Željko Komšić.
"To je jedna vrlo glupa izjava i opasna, ali po Republiku Srpsku u koju se toliko zaklinju", kazao je Komšić.
(Fena)

Spojili su ih slični porivi i jednaki interesi za muzikom, a onda su 1995. godine formirali band pod nazivom Les Savy Fav (LSF). Od samog pojavljivanja izazivali su komentare; nazivali su ih kretenima, čudacima, drvosječama... Kritičari su uglavnom bili inspirirani karizmatičnim, kontroverznim liderom benda Timom Harringtonom, od kojeg je i krenula saga pod imenom Les Savy Fav.

TRI DUGE GODINE sam čekao da jedan od meni najdražih bandova objavi nešto novo, a za Root for Ruin u najkraćem se može reći kako je to još jedan u nizu odličnih albuma.

Prethodni, Let's Stay Friends koji je objavljen 2007. godine, donio je neke novitete u radu LSF-a. Kombinovali su brze i žestoke stvari sa umjerenim ritmovima i poprilično harmoničnim pjesmama. Kao da su htjeli pokazati kako pored određenog (da ne kažemo urođenog) ludila, što im je glavna kaakteristika, imaju i dosta sentimentalnhog duha. Ovog puta su otišli i korak dalje.

OVA ČUDNA PETORKA iz New York-a, okupila se tokom školovanja na art koledžu na Rhode Islandu. Tamo su po prvi put nastupali uživo. Imali su i svoje uzore. Bez ustezanja su govorili kako su njihove početke odredili Fugazi.

Iako vrlo brzo dolazi do određenih personalnih promjena u sastavu, svoj prvi album pod nazivom 3/5 objavljuju 1997. godine za Self Strater Foundation Records. Hvataju ritam i skoro svake dvije godine objave po jedan album. Prvo The Cat and The Cobra (1999), a potom i Go Forth (2001). A onda praznina od šest godina kada objavljuju već pomenuti Let's Stay Friends. Na svu sreću ne prave ponovo veliku pauzu i objavlju ove godine svoj peti studijski, dugosvirajući album pod nazivom Root for Ruins.

NA PRVO SLUŠANJE Root for Ruins stvara se utisak da momci iz LSF nisu izgubili niti trunku svoje eksplozivnosti, sumanutosti i želje da slušaoca podignu na viši novo. Muzika je opet prepuna brzih pa čak i plesnih ritmova, tvrdog i prodornog zvuka bas gitare, kao i čvrste, teške buke. Na albumu se nalazi 11 numera za koje se može reći da su sa očitom namjerom poredane tako da se pjesme jednostavno ne mogu vezati u jednu kompaktnu cijelinu. Međutim, ne gledajući taj aspekt albuma, momci iz LSF-a veoma su dobro izbalansirali brze i čvrste pjesme s onim laganijim. Pokazali su da su veliki majstori muzičke ravnoteže ne čineći time nikakvu štetu na račun kvalitete samog albuma.

Srećom opet nam se smiješi jedan dobar album. Momci iz LSF pokazuje svu zrelost koja se već mogla nagovijestiti na njihovom prethodnom albumu, a sada je u potpunosti i potvrđena. Potpuna autorska zrelost prepoznaje se na pjesmama koje završavaju bez prevelikog komplikovanja i pozornost slušaoca ne popušta niti jednog trenutka. Sve se svodi na nestrpljivo iščekivanje onog što tek dolazi.

Album otvara fantastična Appetites. Hrapavi, neurotično psihotični stil Tima Harringtona, od samog početka vas uvjerava kako je on nesumnjivo žila kucavica banda, mada na svojim nastupima i ne izgleda kao osoba koja je pri zdravom razumu, ali ipak čini sve da njihov nastup ne bude dosadan i apatičan, ni jedne sekunde. Čak se i on sam nerijetko izvinjavao publici zbog svojih sumanutih i na momente luđačkih nastupa u čudnim i morbidnim kostimima. Često je tvrdio kako je bina više od seksa i da je seks osnovna tačka konverzacije samog banda. Iako Tim Harrington i ne odiše baš nekom seksualnošću, njegovi nastupi obiluju energijom i erotskom napetošću, uz velike doze humora. Appetites vratolomno juri na vrištećem vokalu Tima Harringtona i mahnitim bubnjevima Harrissona Haynesa. Dirty Knails je samo nastavak žestoke Appetites i zaista odlično paše kao druga numera na albumu. Isprekidani i cvileći zvuk gitare dodatno pojačava užitak...

Treća numera Sleepless in Silverlake mijenja nepisano pravilo samog LSF-a da numera mora biti što brža i što glasnija. Tako dobijamo melodičnu numeru gdje Tim pokazuje i svoje vokalne kvalitete koji su se obično mogli opisati kao kvalitetno vrištanje, što u velikoj mjeri podsječa na muziku Bloc Partya. U istom ritmu i stilu nastavljaju sa četvrtom numerom Let's Get Out Of Here gdje band uzima tek mali zalet za ono što slijedi svirajući numere koje su veoma slušljive i podsjećaju na Pixiese. Numera Lips n' Stuff je peta numera na albumu i vjerojatno i najneupečatljivija od svih jedanaest koje se nalaze na albumu Root For Ruin. Prisutan je osjećaj da su se malo prekombinovali gdje očito ni sami nisu znali kako da naprave prelaz na albumu. Bezidejna i prosječna pjesma koja s obzirom da se na albumu nalazi još deset numera mogla i izostati.

Potom slijedi pjesma za koju se bez ustezanja može reći da ju je odsvirao sasvim drugi band. Ako bi se za sve druge moglo reći da su odsvirane u post-punk-hardcor stilu, numera Poltergeist zalazi u '80 godine i više pristaje dark-gothic periodu nego onome što Las Savy Fav inače sviraju. Komorna atmosfera sa teškim ritmom i čudnim pjevanjem Tima Harringtona u potpunosti se približava PIL-u, prije nego onome što očekujemo od samih LSF-a. Nakon skoro četiri minute darkerskog ispada opet slušamo stari LSF sa plesnim i žestokim ritmom i čvrstom ritam sekcijom, te prepoznatljivim Timovim pjevanjem. Numere High and Unhinged i Excess Engergies jednostavno razvaljuju i dižu album do samog vrhunca. Pjesme na albumu su u suštini veoma ritmične, sa svojim ludačkim i nenadanim promjenama. Međutim, uz svaku pjesmu stoje čvrsto i jako vuku svaku pjesmu prema svom kraju.

ZANIMLJIVA DEAR CRUTCHES je jedina «balada» na albumu. Sa srednje brzim tempom i mirnim, te dovoljno čistim Timovim pjevanjem, pokazuje da s razlogom nalazi svoje mjesto na albumu. Posljednje dvije numere Calm Down i Clear Spirits na divan način završavaju album. Pretposljednja Calm Down svojim skladom i prelijepim bas uvodom, koji se ubrzo utapa u brzi i raztrzani ritam, sama biva prošarana povremenim gitarskim solažama, no one, za divno čudo, odlično pristaju samoj numeri. Album završavaju sa haotičnom i veoma teškom Clear Spirits numerom koja, kao i inače, ne čini nikakvu vezu sa prethodnim. Ovdje preovladava industry zvuk sa škripećim gitarama i uz veliko korištenje jeke privode ovaj album kraju.

Glavna osobina albuma je da svaka pjesma jednostavno može biti postavljena sama za sebe i uz to da ipak čini cjelinu.

Jedina mana je to što među pjesmama nema zajedničkog imenitelja, nešto što bi zaokružilo ovaj album. Nekome to može biti opravdanje da ovaj album ne proglasi remek dijelom, a on je svakako blizu toga.

Nijedna politička stranka u svom programu nema nijednu konkretnu aktivnost, mjeru ili cilj koja bi se odnosila na rješavanje problema romske populacije. Ovo je rezultat analize koju je Udruženje „Budi moj prijatelj“, uz finansijsku podršku Centara civilnih inicijativa BiH, napravilo kako bi se istražili sadržaji političkih programa političkih subjekata u BiH s ciljem procjene usklađenosti programa sa segmentima iz državnih strateških dokumenata za rješavanje romske problematike u BiH. Nakon što su 27 udruženja Roma, na inicijativu organizacije „BOSPO“, te udruženja Roma „Euro Rom“ i „Romalen“, 30. juna uputila zajedničko Otvoreno pismo političkim partijama u BiH u kojem se tražilo da se partije jasno izjasne na koji način planiraju pristupiti romskoj problematici ukoliko dođu na vlast, danas se može konstatovati da se nakon 50 dana nijedna politička partija u BiH nije udostojila da odgovori predstavnicima romske populacije. Rezultati analize pokazuju da niti jedan politički subjekt nema u svom programu niti jednu konkretnu aktivnost, mjeru ili cilj koja bi se odnosila na rješavanje problema romske populacije. Imajući u vidu rezultate istraživanja ovaj zahtjev udruženja Roma bio je idealna prilika da politički subjekti u posljednjem momentu svoje programe ipak približe i romskoj populaciji. Nažalost, sada je jasno da politički subjekti ne namjeravaju posvetiti ni najmanju pažnju najbrojnijoj nacionalnoj manjini u BiH, kaže se u saopštenju ovih udruženja. U predstojećem periodu aktivisti organizacija „BOSPO“, „Euro Rom“, „Romalen“ i „Budi moj prijatelj“ će pokrenuti kampanju obilaska romskih zajednica tokom kojih će posjetiti najmanje 20 romskih zajednica širom BiH, a u svakoj romskoj zajednici će informisati Rome o odnosu političkih partija prema romskoj populaciji. Ukoliko bilo koja politička partija uskladi svoj program sa osnovnim zahtjevima romske populacije o tome će biti obavješteni stanovnici romskih zajednica sa preporukom da svoje glasove daju samo onim partijama koje u svojim programima imaju konkretna rješenja za Rome.

(zurnal.info)

rodio se u poznatom stočarskom kraju

u Jablanici

Kada je došao u Mostar

Asim Kamačo mu je postavljao štapove

i učio ga da pravilno hoda.

Vaha, ti si u Veležu bio idol

i mi ti se klanjamo

Zato Vahide, kada ti je

račun u kafiću 8 KM

reci konobaru «u redu je»

a ne da uzimaš kusur

da platiš parking u Jablanici

(Pjesma o Vahidu)

Tako je o Vahi pisao rahmetli Mehmed Humačkić aka Meho Džeger. Vaha je istinska legenda mostarskog Veleža. Jedan od najvećih igrača koje je taj klub iznjedrio. A vjerovatno, pored Sule Repca (koji je za mostarski nogomet što je Luka Kaliterna za splitski) i Duška Bajevića, i najveći trener koji je prve nogometne korake naučio u Veležu. Igrao je u generaciji sa Bakom Sliškovićem. Njih dvojica zajedno su bili najveća opasnost za Veležove protivnike.

NE KVARITE DATUM

Upravo u doba Bake i Vahe zagrebački Dinamo doživio je najveći poraz u svojoj povijesti. Bilo je to pod Bijelim Brijegom tijekom Veležovog februarskog turnira 1980. godine. Rezultat je bio 9:2 u korist Veleža. Nakon te utakmice Dinamovi igrači se žalili Baki kako su tako katastrofalno izgubili zbog mamurluka, jer su, navodno, prethodnu noć “zaružili”. Baka ih je na to upitao: “A šta mislite gdje smo mi bili? U pozorištu?”. Utakmica je igrana 09.02., a kad su igrači Veleža zabili deveti gol cijeli je stadion skandirao “Ne kvarite datum! Ne kvarite datum!”

1981. godine Velež je osvojio prvi od dva kupa bivše države. Vaha je zabio odlučujući gol, a svi Veležovi navijači pali su na koljena kao da klanjaju i otpjevali, danas već legendarno “Vahideee, Vahideee!”.

Legendarna je i priča o Vahidovom samoranjavanju početkom rata. Ali od svih anegdota i priča ispričanih o Vahi meni je najdraža ona kad se, nakon što je potpisao ugovor sa PSG-om, iz Pariza vratio u Mostar. Sjedilo se u nekoj kafani i, kao i obično, uzdizalo mostarski duh i grad Mostar nebu pod oblake. Vaha je sve to slušao i, u jednom trenutku, mrtav ozbiljan izvalio: “Ljudi, mi moramo biti realni, Mostar je za Pariz jedno veliko selo!”

Još mi je jedna Vahina izjava ostala u sjećanju. Ta je poratna, dao ju je u vrijeme dok je vodio Lille. Pitao ga Ahmed Burić u jednom intervjuu zbog čega nije češće pozivan u reprezentaciju SFRJ, a on je na to mrtav hladan, k’o iz topa odgovorio: “Nije mi prezime moglo stati na beogradski semafor.”

Takav je valjda Vahid. Realan. Dobro, to možda i nije. Svakako je osebujna ličnost. Tvrd i radišan trener. A bogami i uspješan. Vjerovatno najuspješniji BH stručnjak u proteklom desetljećju. Iako ima pomalo čudne metode treniranja. Kad je, ovaj put kao trener, došao u PSG prva stvar koju je napravio jeste to da je prodao Ronaldinha. Ne voli, naš Vahid, zvijezde, iako je ovaj u tom trenutku bio najbolji igrač svijeta. O njegovim se uspjesima zna sve. Sve je napisano. O liku također. Komplicirana je to i konfliktna osoba. U svemu vidi zavjere. A sad se, iz samo njemu poznatih razloga, uvalio u najveću, što bi Dalmatinci rekli, kašetu brokava u svojoj karijeri.

VAHID U ZAGREBU

Kad je Velež dobio Dinama 9:2 Vaha je počinjao svoj uspon ka vrhu, a danas je potpisao trenerski ugovor sa Dinamom iz Zagreba. Ugovor je, zapravo, potpisao sa ZG kaubojem, također drčnim Hercegovcem Zdravkom Mamićem. A tko god prati nogomet zna se kako kod Mamića prolaze treneri. Otuda ona kašeta brokava. Dinamo Zagreb je za svakog trenera u posljednjem desetljećju upravo kašeta brokava. Sa gazdom dalekoistočnog tipa koji bi se miješao u apsolutno sve. On dovodi igrače, prodaje, sastavlja ekipu, motivira (to je učio od Ćire Blaževića i ta se vrsta motivacije zasniva na jebavanju majke igračima), ulazi u svlačionicu, polemizira s medijima (iako Dinamo ima zaposlenog glasnogovornika). Mamić je pravi balkanski showmen. Psuje u javnosti, omalovažava i vrijeđa novinare, bahati se u gradskim i državnim institucijama, određuje sudije za Dinamove utakmice i radi apsolutno sve što ga je volja. Naprosto, čovjek je idealan materijal za današnje medije. Incidentan je i s njim nikad nije dosadno. Savršen je za zgražanje “ćudoredne” hrvatske javnosti. Pravi primjer suvremenog balkanskog skorojevića.

Kad sam neki dan prvi put čuo za mogućnost da Vaha preuzme Dinamo, a poznavajući rigorozne Vahine metode, a i urođenu centarforsku i trenersku aroganciju, predvidio sam da će, ako Vaha potpiše za Dinamo, taj klub postati najzabavniji klub u Europi. Frcat će na sve strane. Konfliktan trener i još konfliktniji gazda. Trener koji radi na duge staze i gradi klub iz temelja po vlastitim metodama (šifra: Lille) i gazda koji želi trenutačne rezultate.

Vaha je tvrd, ne odustaje od svojih principa i takav teško da će dugo izdržati s Mamićem. Iako, Vaha je možda jedini lik koji može Mamića istjerati iz Dinama. Vahu BBB – i sigurno neće voljeti pa i ako dovede Ligu prvaka u Maksimir. To mu je kod Mamića plus. Zdravkec ne podnosi trenere koje navijači obožavaju.

Vahine ekipe obično igraju tvrdo, na rezultat što bi se reklo. Vaha ne voli zvijezde na terenu. A ni to kod Mamića ne prolazi. On bi i ovce i novce.

Vahide, što ti je ovo trebalo? To je pitanje koje me muči. Razumijem želju za dokazivanjem. Pokušaj da izgradi zdrav klub. Dinamo za to ima potencijala, ali Dinamo zadnjih godina nije zdrav. Dinamo je Zdravko. A Zdravku ne ide u prilog zdrav klub. U zdravom klubu sigurno neće biti mjesta za Zdravka.

I tak, bumo vidli, ne!?

Jebiga, Vaha je ušao u jednu kontroverznu fazu karijere. Morat će se dodvoravati hrvatskoj javnosti koja ne simpatizira njegovo javno djelovanje u proteklih dvadesetak godina. Pogotovo njegov odnos sa Ćirom Blaževićem. Već su počeli vaditi i podatke kako je Vahin brat Eno sudjelovao u zločinu u Doljanima. Puno puta će Vahid sam sebi uskočit u usta, jer nije mu bilo mrsko dohvatit se politike i prilično jasno dati do znanja što misli o kome. S druge strane imat će zadatak da stvori ekipu sposobnu za ulazak u Ligu prvaka. E, pa sretno mu.

UTJEHA

Ono što meni raspaljuje maštu jeste to što se Vahid vratio na Balkan. Sad nam je puno bliže. Puno bliže je i dan kad bismo ga mogli vidjeti na klupi reprezentacije BiH. A onda možda ponovno čuje ono legendarno “Vahideee, Vahideee!”. Čovjek lagano ulazi u sentimentalne godine, sigurno se uželio.

(zurnal.info)

ABECEDA RODITELJSTVA je zapravo neobično kratka. Sve stane u jedno slovo. L kao prvo slovo riječi Laž.

Od kad se medena rodila ja lažem. Prvo da je porod bio lagan. Sve OK, sve za 5, nema nikakvih posljedica, ja sam žena od čelika. Rana? Ma to nije rana, to je šaša, evo vidite me, već plešem kazačok po kući. Baš sam jučer prenijela bračni krevet jednom rukom, dok sam drugom muzla dojku.

Uopšte ne znam otkud mi taj poriv da lažem. Mislim već četvrti mjesec ne osjećam ama baš ništa oko reza a vjerujte mi obzirom na to koliko sam se razvukla u trudnoći to je jedno pogolemo područje. Moj najdraži, sirotan, upinje li upinje, ali ta zona poznata kao bikini ostaje - kako da to kažem delikatno - neosjetljiva na sve njegove podražaje, kako god oni vrsni bili, a vjerujte mi nije što je moj muž on to jako dobro radi. Tako da je naš seks sad dobio i jednu novu dimenziju, onako drvenastu. Šteta što nismo greenpeacovci, pa da uživamo u tom eco friendly ukusu.

Lažem ja i u drugim sferama života. Na primjer, da mi ne smetaju dobronamjerni savjeti. Ma kakvi niste dosadni, samo vi meni recite kako ste vi to odgajali dijete '45. godine? Sigurno mogu iskoristiti neki od tips and triksova za lakše kupanje od prije 100 godina kad niste imali ni tekuću vodu u kupatilu. Da, da, užasno me interesuje kojim ste vi deterdžentom prali odjeću sedamdesetih godina kada se deteržent dijelio na bijeli i plavi Radion. Hmm, baš je zanimljivo da vi niste davali djeci do prve godine bananu. Možda zato što je nije bilo na pijaci u selu iz kojeg ste vi potekli?

PRIMJETILA SAM da polako ali sigurno postajem virtuoz u pretvaranju. Kako je to zanimljivo, kažem ja tako smjerna lika očiju uprtih u vedro dječije lice, mislite da je kruška teška za želudac? A teletina koju je pedijatar preporučio nije? Baš se čovjek uči dok je živ zar ne? Ja sam budala uvijek vjerovala da je meso to koje se teško vari ali eto...

Dok sam svladala laganje bližoj i daljnjoj porodici, najteže mi pada laganje neznancima. Kako su oni neznanci je l' te nemam prirodne odbrane protiv njih a i nisam u stalnoj pripravnosti jer ih ne viđam na regularnoj osnovi. Tako da me neznanci u koje ubrajam i komšije iz lifta najčešće uhvate u pravom stanju koje bi se moglo onako plastično opisati kao vučje.

Ogoljenih zuba i napetih desni cijedim da, da to je curica, a ne dječak i ne nije mi teško odgajati dijete u današnjoj državi i hoću vratiću se na posao. Kako? Pa nogama na primjer. Slobodno vi probudite moje dijete da biste ga podragali tim debelim prstom to će joj sigurno donijeti ljepše snove. Ne nema joj ništa draže nego da joj se nepoznata lica guraju u nosiljku dok ona pokušava doći sebi. Niste vjerovali da ćemo nas dvoje ikad imati dijete? Ne, nismo imali zdravstvenih problema. Ozbiljno.

A tek kad krenu tepati! Tek tad shvatim kakav smo mi u dubini duše čudan i izopačen narod. Kako drugačije da kažem kad se naše tepanje bebi svodi na DOSLOVNO CITIRAM: Pu, pu, kakva si to koke te pokakile! Jesi ružna, ma jesi, baš si jedna ružna beba... Jedna od dražih mi je: Mrš tamo što mi se smiješ čuješ li me mrš! A tek ova: Jesi li se to ukakila smrdljivice jedna što smrdiš dabili smrdiš, ih ih ih... Jedna prijateljica je čak svo vrijeme gledala u nokte – pogleda u medenu pa u svoje nokte da je kao ne urekne!

Shvatate li vi kako mi bebi tepamo a sve u namjeri da joj se dodvorimo? Da je ružna. Želimo da je kokoške pokake. Na njen osmijeh odgovaramo sa Mrš.

Halo????? U našoj tradiciji je bolje gledati u nokte nego u nevino dječije lice. I hajd ti nemoj lagati da ostaneš normalan.

PONEKAD ME priznajem u sitnim satima uhvati griža savjest. U laži su kratke noge i slično. Ali onda se sjetim da su mi noge staklene, dakle bolje i kratke nego nikakve. Moj život se trenutno drži zubima za posljednje komadiće nekadašnje Dženane. Param se na više mjesta nego mamima omiljena podna krpa. Na meni nema mjesta ni za jedan pristojan džep. Sva sam izvrnuta napolje. Kao trudnica bila sam svačije dobro. Kao majka postala sam kanta koju svako puni čim hoće. Prstohvat savjeta: ti radi kako hoćeš ali ja bih joj obukla i čarape i majicu i hlače i pokrila dekom. Iako je vani 40 stepeni kuća je hladna. Koji prijekorni komentar za duge tople noći: Vidi nje što doji na ulici! Eto te ko Ciganka još će ti neko udijeliti para... Malo šale koja zaista, ali zaista, jeste na odmet: Što ti dobro stoji kako si se udebljala u trudnoći! I voila, dobrodošla u klub majki.

(zurnal.info)

Izricanje presude pred Odjelom II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Suda BiH u predmetu Marica Ćulum i drugi zakazano je za sutra s početkom u 15 sati, u sudnici 6.Optužnica tereti Maricu Ćulum, Nikolu Glušca, Borisa Samardžića, Iliju Bjeletića i Antu Prcu za krivično djelo organizirani kriminal u vezi s krivičnim djelom neovlašteni promet opojnim drogama.
Optuženi su, kako navodi optužnica, pristupili zločinačkoj organizaciji i učestvovali u prebacivanju opojne droge marihuana - skank s područja Republike Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu, radi daljeg prebacivanja, posredovanja i prodaje na područje Republike Hrvatske. ločinačka organizacija je u periodu od februara 2008. pa do kraja augusta 2008. godine vršila neovlašteni međunarodni promet opojnim drogama, saopćeno je iz Suda Bosne i Hercegovine.
(Fena)

Arapske zemlje apeluju na Washington i druge sile da podrže pritisak na Izrael s ciljem da dopusti međunarodnu inspekciju svog nuklearnog programa, uprkos upozorenju SAD-u da se ta država ne izdvaja.Islamske zemlje već dugo pozivaju da Izrael, za koji se vjeruje da je jedina nuklearna sila na Bliskom istoku, objelodani nuklearni program, jer jevrejska država nikada nije priznala ali ni negirala da posjeduje takvo oružje. injenica da je Arapska liga (AL) direktno zatražila od Washingtona i drugih saveznika Izraela podršku na sastanku Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) u septembru smatra se značajnom, imajući u vidu da je američki predsjednik Barack Obama na to upozorio još u julu. On je tada rekao da bi takav korak pokopao nade za napredak u pregovorima o Bliskom istoku kao zoni bez nuklearnog oružja, kako je predloženo prije tri mjeseca na konferenciji 189 zemalja o Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja.
Na skupu je usvojen plan, koji su prvi podržale SAD, kao i druge nuklearne sile, da se razgovori na tu temu održe 2012. godine. Arapske zemlje već deceniju i po vrše pritisak da se takav skup održi.
Arapski poziv da se pojača pritisak na Izrael prijeti da skrene pažnju s iranskog nuklearnog programa, koji Washington i njegovi saveznici smatraju velikom prijetnjom, iako Teheran tvrdi da će program služiti u mirnodopske svrhe i da mu nije cilj proizvodnja atomskog oružja.
Poziv je sadržan u pismu koje je potpisao generalni sekretar AL Amr Moussa, a prenosi AP. U njemu se traži podržka za rezoluciju koju će arapske zemlje podnijeti na skupu IAEA sljedećeg meseca. U nacrtu rezolucije izražava se zabrinutost zbog izraelskog nuklearnog programa i apeluje na tu zemlju da potpiše Sporazum o neširenju nuklearnog oružja.
Od belgijske ambasade u Kairu se traži da preda pismo i nacrt šefu vanjskih poslova Belgije, koja trenutno predsjedava Evropskom unijom. Pismo je navodno poslato takođe američkoj državnoj tajnici Hilary Clinton i šefovima diplomatija Rusije, Kine,Velike Britanije i Francuske - koje su stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a.
Obama i izraelski premijer Benjamin Netanyahu dogovorili su se u julu da se zajedno usprotive prozivanju Izraela na konferenciji kojoj će prisustvovati predstavnici 150 zemalja. Oni su upozorili u saopćenju da će takvi napori umanjiti izglede za održavanje skupa o stvaranju zone bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku.
(Fena)

Osim mlinskopekarskih proizvoda najavljuju se i poskupljenja mlijeka i mliječnih proizvoda, mesa i drugih artikala. Veliko je pitanje koliko bi rast cijena bio opravdan ili su posljednje najave u funkciji ispipavanja pulsa građana

Povedeni ovim primjerom i iz ostalih sektora ubrzano najavljuju rast cijena. Ipak, najavljena poskupljenja problematična su s najmanje dva aspekta, tvrde sagovornici Žurnala. Gordana Bulić iz Društva za zaštitu potrošača Tuzlanskog kantona upozorava da suše u Rusiji, kojima se ovih dana opravdava najavljeni rast cijena pšenice nikako nisu valjan razlog:

Također, smatra Bulić, vapaji iz minskopekarske industrije kako su rezerve iscrpljene govore o lošem radu Vlade Federacije ali i mlinsko-pekarskih proizvođača

-  Nabavka pšenice realizuje se u januaru ili februaru a ne sada, tako da sadašnje cijene ne bi smjele biti razlog poskupljenja. Velika je neodgovornost proizvođača ukoliko sada svoj loš menadžment i organizaciju budu prelamali preko leđa potrošača na taj način što će podići cijene. Veliko je i pitanje zašto Vlada Federacije nije nabavila zalihe pšenice na vrijeme i zašto su robne rezerve već pri kraju – objašnjava. Upravo zbog toga što su robne rezerve skoro iscrpljene država neće moći amortizovati nova poskupljenja, ali očito ni kontrolisati proizvođače. Cijenu, i to opet višu, platiti će građani.

Ispipavanje pulsa građana

Osim mlinskopekarskih proizvoda najavljuju se i poskupljenja mlijeka i mliječnih proizvoda, mesa i drugih artikala. Veliko je pitanje koliko bi rast cijena bio opravdan ili su posljednje najave u funkciji ispipavanja pulsa građana:

- Sad se postavlja pitanje ima li tu političke igre da se građani natjeraju da stvaraju zalihe i tako ubrzaju priliv PDV-a u vladine kase, a kasnijim poskupljenjima povećaju PDV. Vjerovatno se očekuje reakcija građana, da se vidi da li će dizati mnogo buke ili će progutati i najnovija poskupljenja. Pa ako prođe – prođe, a građanima ostaje samo da odluče hoće li kupiti i jesti, a to moraju – upozorava Gordana Bulić.

Da u najavljenim poskupljenjima itekako ima političke igre smatraju i u SDP-u BiH. Komentarišući te najave, tvrde kako nadležna tijela moraju reagovati kako bi se zaštitili potrošači:

- U isto vrijeme dok se s jedne strane uz prešutnu saglasnost vlasti u BiH najavljuje poskupljenje hljeba, s druge strane javna preduzeća poput BH Telecoma kupuju zgradu za nekoliko desetina miliona KM. Većina građana BiH, koji se ionako nalaze u teškoj finansijskoj situaciji ne smiju biti taoci neodgovorne vlasti i njene nesposobnosti da u svim sličnim situacijama zaštiti interes običnog čovjeka – stav je SDP-a.A iz BOSS-a upozoravaju kako građani nisu zaboravili da je u prethodnom periodu uništeno više stotina tona pšenice iz robnih rezervi, i to zbog neodgovornosti vladajućih stranaka. Ekonomski stručnjak i kandidat BOSS-a za člana Predsjedništva BiH Izudin Kešetović smatra kako vlade ne rade u interesu građana:-       To je rezultiralo da BiH godišnje uvozi oko dvije milijarde prehrambenih proizvoda iako je država u mogućnosti da raspoloživim kapacitetima i ispravnom ekonomijom proizvede 90 odsto kvalitetne hrane za potrebe građana – upozorava. U Vladi Federacije – muk. Još uvijek nema nikakvih oglašavanja o poskupljenjima. Ne bi ni bilo mudro u ovo predizborno vrijeme. Ali  nema ni strategije ni konkretnih poteza kako ublažiti novu krizu koju bi jesenja poskupljenja donijela građanima. 

(zurnal.info)

Episkop Zahumsko – hercegovački Grigorije, inače poručnik pretorijanske garde Milorada Dodika (odjeljenje Jug), do te mjere je ogrezao u kriminalu i korupciji da će, kad za to vrijeme dođe, Strašni sud o njegovom slučaju morati zasjedati najmanje u tri nastavka.

Grigorije, alijas Mladen Jevrić Durić, Dodika je proizveo u Boga, sopstveno Zlatno tele, i klanja mu se do zemlje, a zauzvrat prima milionske naknade iz sredstava Investiciono razvojne banke RS, budžeta RS, te opštinskih budžeta. Većinu tog novca, ovaj crkveni fićfirić je proćerdao, tako da je sada dužan i Bogu i narodu.

BLOKIRANJE RAČUNA

Koliko daleko je nekadašnja »velika nada« Srpske pravoslavne crkve otišla u »poslovnom ludilu«, svjedoči i šokantni podatak da je čak založio i pravoslavne hramove, te zemljište eparhije, kako bi se dokopao novca i bavio se neimarstvom i drugim unosnim poslovima. Problem je što su vladika i njegovi tajkuni potpuno nesposobni, te im je većina projekata propala ili zapala u teške finansijske neprilike. I to tolike da bi Eparhija Zahumsko-hercegovačka uskoro mogla ostati bez hramova, što znači da bi narod vjerujući, zahvaljujući samoprijegornom radu polupismenog vladike, ubrzo mogao da se moli na ledinama ili pod svodovima i u portama određenih banaka. Na primjer, Hercegovcima se može desiti da se vjenčavaju ili djecu krštavaju u hramu Svete Balkan investment banke, koja je prije nekoliko mjeseci blokirala račune eparhije, zbog neizmirenja kreditnih obaveza.

Hram Svetog Arhangela u trebinjskom naselju Hrupjela, Vladika Grigorije je založio kao jemstvo kod Balkan investment banke, koja je odobrila kredit od 350 hiljada KM firmi »Neimarstvo«, koja je u vlasništvu Mate Uljarevića, episkovog ličnog graditelja. Iz Zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo je da je ova bogohulna transakcija sudski verifikovana 11.05.2007. godine. Vladika je pare uzeo, ali trebalo je vraćati kreditne rate, što je »Neimarstvo« prestalo da čini. Nakon toga Balkan investment banka blokirala je račune Eparhije i već mjesecima sa njih skida novac, koji joj se duguje. Ukoliko novca ponestane, crkva Svetog Arhangela otići će na doboš. A zajedno sa njom i njeno dvorište.

Crkva Svetog Arhangela je, u stvari, austrougarska kula pretvorena u hram. Kula je do 2000. godine bila u vlasništvu Ratka Bodiroge, a onda je on zamijenio sa vladikom koji mu je dao kuću u centru Trebinja. Crkva još nije završena, iako se u njoj održava služba.

Grigorije, Dodikov Poncije Pilat, donedavno je bio apsolutni gospodar Hercegovine, ali stvari se mijenjaju, jer mu narod masovno okreće leđa i pokazuje prezir prema njemu, svjestan da je ogrezao u kriminalu i korupciji, te da nije nikakav božiji, već sluga Saveza nezavisnih socijaldemokrata i njihove nakazne politike. Grigorije, koji je Dodika svojevremeno karakterisao kao »dobro komunističko đače«, te lažova i prevaranta, sada je jedan od njegovih najvećih ulizica, spreman i na fizičke obračune sa svim protivnicima nenarodnog totalitarnog režima koji uništava ovaj entitet. Grigorije je nalogodavac napada na kritičare režima poput Nikole Sekulovića i Blaža Stevovića (na njima primijenio i inkvizitorke metode i isključio ih iz SPC), a ne preza ni da naloži premlaćivanja, kamenovanja i svaku vrstu pritisaka, samo da bi što duže omogućio vladavinu Dodiku i njegovim gaulajterima.

KRIMINAL U ULICI PLATANA

Nagrada slugi pokornom Grigoriju stigla je u milionskoj protivrijedosti, a samo iz Investiciono-razvojne banke dobio je 3,2 miliona maraka, koje je, poput bekrije, proćerdao. Njegov hotel »Platani« je dobio 2,4 miliona, od čega 1,2 miliona u septembru 2008. (HYPO ALPE ADRIA BANK), a drugih 1,2 miliona u junu prošle godine (preko Volksbanke). Nema sumnje da je ovdje riječ o strašnom pranju para, jer od hotela radi samo bašta i to ljeti. Nisu loše prošli ni »Podrumi manastira Tvrdoš«, koji su od IRB-a u novembru 2008.- godine maznuli 420 hiljada KM. Vladika proizvodi vino, a pijan od ludila već godinama pokušava da nanese štetu konkurenciji i onemogući ugledne hercegovačke vinare da razvijaju posao. I treća vladikina firma »Popovo polje« dobila je novac od IRB-a: šesto hiljada KM inkasirali su oktobra 2008- godine. Prošle godine vladika je radnike poslao »na čekanje«, jer je firma potpuno propala. Propale su i pare IRB-a, a jasno je da u »Popovo polje« i nisu uložene, već u neke druge poslove. Tako je bilo i sa novcem za »Platane«.

FONDACIJA ZA KRIMINAL I UTAJE

Kao i Milorad Dodik, Grigorije je ima svog ličnog neimara, ovaploćenog u liku i nedjelu Mate Uljarevića, vlasnika firme »Neimarstvo«. Ta firma u Trebinju dobija najartaktivnije poslove i parcele za gradnju stambeno-poslovnih objekata. Jedan od njihovih zajedničkih nezakonitih projekata je izgradnja takozvane Mandićeve zgrade koja je počela još 2002. godine. Eparhija je od HET-a besplatno dobila zemljište, čiji je jedan od čelnika Jovo Marić, čovjek koji je tokom i nakon rata bio jedan od najvažnijih vladikinih saradnika u mutnim radnjama. Marić je Grigoriju zemljište poklonio na ime naknade za oduzetu imovinu Crkve, koju sada koristi HET! Grigorije sklapa poslovnu saradnju sa preduzećem Manko, vlasništvo Moma Mandića, po kome će ovo preduzeće biti izvođač a Crkva će dobiti nekoliko stanova kao kompenzaciju. U zvaničnim dokumentima Eparhija je investitor, te je bila dužna da plati i rentu. Međutim, fizička lica koja su željela kupiti stan morala su uplatiti novac na račun "Manka". Cijena kvadrata se tada kretala od 950 do 1.100 KM. Uplaćen je novac za oko 50 stanova i 20 poslovnih prostora. Zgrada se radila skoro dvije godine i onda je nestalo para, a i Momo Mandić je uhapšen i gradnja je stala. Nesuđeni stanari tražili su pomoć od Crkve, Opštine, Vlade, OHR, Suda, ali pomoći nije bilo. Tek krajem 2005. godine, protivno volji načelnika opštine Dobroslava Ćuka, odbornici su iz trebinjskog budžeta izglasali pomoć stanarima od 100.000 KM, kako bi se stvorili uslovi za priključenje vodvodne i kanalizacione mreže. Ćuk nije htio ispalatiti ova sredstva sve dok mu Dodik, početkom 2006. kada je ponovo preuzeo vlast, nije izdao naredbu da novac isplati. Uz to je Dodik iz sredstava od prodaje Telekoma uplatio dodatnih 400.000 KM na račun Eparhije, a radove je nastavilo da izvodi «Neimarstvo» Mate Uljarevića. Nevjerovatno, ali tačno - RS je tako platila obaveze investitoru umjesto da bude obratno, što je teško krivično djelo.

Priču o bezbožnom vladiki upotpunjuje Fondacija za razvoj sporta i kulture, čiji su osnivači manje više srpski tajkuni. Suština postojanja ove fondacije je projekat otimanja imovine radi izgradnje stambene zgrade uz rijeku Trebišnjicu i sprečavanje izgradnje istorijsko-kulturnog objekta Bgova kuća. Kamp Dejana Bodiroge je samo pokriće za opstrukciju koja se više godina sprovodi oko obnove Begove kuće. Vlada RS je izdvojila 1.000,000 KM za obnovu Begove kuće, što nikada nije učinjeno, a gdje su pare završile ne zna se.

(zurnal.info)

Ima tome i pola godine kako je na ovom mjestu konstatirano da živimo u takvoj državi u kojoj je sve ono što se danas čini nemogućim već sutradan postaje izvjesno a prekosutra nam je surova realnost. Da je ova konstatacija bila nesumnjivo tačna dokazala nam je posljednja „spektakularna policijska akcija“ MUP-a Republike Srpske u kojoj je, prema opširnim izvještajima medija pod kontrolom zločinačkog režima Milorada Dodika, uhapšeno pet osoba osumnjičenih zato što su, kako stoji u zvaničnom obrazloženju, „u proteklih mjeseci na području Republike Srpske propagandnim i zabranjenim materijalima širili nacionalnu, vjersku i rasnu mržnju i netrepeljivost“. Ne znam šta bi o ovoj spektakularnoj akciji imao da kaže vojvoda Ravnogorskog četničkog pokreta (inače najagilnijeg predstavnika multietničkog nevladinog sektora u RS honoriranog od aktuelnog zločinačkog režima), ali na osnovu „dokaznog materijala“ prikupljenog u akciji policajaca Dodikovog prvog pendreka Stanislava Ćađe doznali smo da su „neprijatelji režima“ u svojim domovima na području Bosanskog Novog i Bosanske Dubice ( gradova koji su, sjećamo se, u ratnozločinačkom zanosu Radovana Karadžića 1992. prvo temeljito etnički očišćeni od Bošnjaka a potom preimenovani u Novi Grad i Kozarsku Dubicu) posjedovali i tako opasne materije poput pc kompjutera, mobilnih telefona i inkriminirajućih cd-ova. Osim opreme imanentne samo prekaljenim teroristima i ubicama ( koju, by the way, po pouzdanim policijskim informacijama posjeduju čak i Dodikova unučad) nakon policijske akcije mogli smo doznati i još neke uznemirujuće činjenice. Tako su Nezavisne novine građevinara Željka Kopanje, pozivajući se na policijske izvore, objavile da je Hajrudin Dedić uhapšen zato što „živi na osamljenom mjestu do kojeg se dolazi uskim blatnjavim putem“ a Edhem Gaši zato „što je svakodnevno posjećivao lokalne džamije“. Tako je režim Milorada Dodika u policijsko-pravosudnu praksu uveo nove zakonske odredbe prema kojim Bošnjaci više nemaju mogućnost da žive „na osami“ ( daleko od SNSD-ovskog sjaja etnički očišćenih gradova u RS) i da „svakodnevno posjećuju džamije“. „Pa nismo ih mi rušili da bi Turci sad u njima svakog dana klanjali“, kao da iz haške ćelije laktaškog nacionalsocijalistu ohrabruje njegov politički guru alijas dr. Dragan Dabić.

U ČEMU JE ZAPRAVO FOL ILI U KOJEM GRMU LEŽI FAŠIZAM?

Posljednja „Kristalna noć“ u aranžmanu Dodikovog režima ne predstavlja ništa drugo nego fašistički pokušaj mafijaške hobotnice da na trenutak amortizira izvještaj američkog State departmenta o Bosni i Hercegovini u kojem su političari iz Republike Srpske optuženi za urušavanje i opstrukciju rada bh. institucija usljed čega je vladavina zakona u BiH dovedena u pitanje. Nakon što laktaški vožd i njegovi „psi režima“ ( razni, zločinom optočeni, vasići, simići, radmanovići, kusmukice, davidovići...) istupima u svojim medijima očigledno nisu, u očima SAD i EU, uspjeli amnestirati vlastitu ulogu u višegodišnjem rušenju međunarodno priznate članice Ujedinjenih naroda Bosne i Hercegovine, dodikovci su preko svoje policije krenuli u dokazivanje nedokazivog, da se, eto, i oni bore protiv „islamskog globalnog terorizma“. Hapšenje ljudi samo zato što su posjedovali mobilne telefone, kompjutere i što su „gotovo svakodnevno posjećivali džamije“, a uz to su i Bošnjaci koji imaju tu nesreću da žive na teritoriji Dodikove srpske Republike Srpske, predstavlja još jedan pouzdan dokaz da je aktuelna vlast u Republici Srpskoj duboko zaglibila u fasističko blato. U tom blatu Dodik i njegov režim imaju samo jednog neprijatelja- žive Bošnjake. O četnicima koji, načičkani pripadajućom zločinačkom ikonografijom, slobodno špartaju Dodikovim entitetom i prijete rijetkim preostalim i još uvijek od režima neprocesuiranim Bošnjacima, mafijaška hobotnica ne razmišlja drugačije nego što ih je svojevremeno tretirao Čiča Draža. Kao i 1992. na pola teritorije Bosne i Hercegovine Bošnjacima nije dozvoljeno da „svakodnevno posjećuju džamije“ i da žive na „osamljenim mjestima“, ali je zato sasvim normalno da u centru Banjaluke bude brutalno likvidiran svjedok Dodikovog kriminala pokojni Milan Vukelić i da za njegovo ubistvo nikada niko ne bude čak ni optužen. Istina, zbog Vukelićevog ubistva svojevremeno je pred kamerama republičkosrspkih gebelsovskih medija uhapšen (pa ubrzo pušten na slobodu) jedan Bošnjak koji živi, već pogađate, na prostoru Republike Srpske. Režim zna da su za sve uvijek krivi Bošnjaci, ti tradicionalni neprijatelji Dodkove mafijaške hobotnice. Oni su krivi i za Vukelićevo ubistvo, i za život „na osamljenom mjestu do kojeg se dolazi uskim blatnjavim putem“, i „za svakodnevno posjećivanje lokalnih džamija“, i za izvještaj State departmenta u kojem je do kosti ogoljena višegodišnja zločinačka politika rušenja Bosne i Hercegovine od kadrova SNSD-a... Kako je krenulo, Dodikovi mediji, policija i pravosuđe uskoro bi i za genocid u Srebrenici iz ljeta 1995. mogli optužiti Bošnjake. Dodik je doduše to i verbalno uradio, a šta će dalje biti...?

Kako rekosmo, ima tome i šest mjeseci, živimo u takvoj državi u kojoj je sve ono što se danas čini nemogućim već sutradan postaje izvjesno, a prekosutra nam je surova realnost. I više ništa neće biti Smrt fašizmu, sloboda narodu.

(zurnal.info)