Hećo je dakle javno priznao kako postoje kompanije koje finansiraju kampanju njegovog ministarstva, uoči samih izbora
Razriješena je misterija oko naručivanja i plaćanja kampanje “Nije kasno za bolji život” u kojoj se promovira svijetlija nam energetska budućnost u Federaciji BiH. Nagađanja ko je platio, ko je naručio i kome treba priča da milijarde stoje vani, samo ih S BiH mora pokupiti, razriješio je sam ministar energetike, industrije i rudarstva u Vladi Federacije Vahid Hećo. Priznao je, javno, kako postoje krugovi koji njemu sada plaćaju milione da jednog dana dobiju poslove vrijedne nekoliko milijardi.
Više od mjesec dana su građani Federacije BiH obavještavani kako će Hećo i Stranka za BiH zaposliti hiljade ljudi i donijeti milijarde stranih investicija u zemlju. Mi ne moramo ništa raditi, naše je samo da stavimo iksić pored imena Harisa Silajdžića i, ako nam nije mrsko, ispred Stranke za BiH.
Onda je Transparency International postavio pitanje: S obzirom na oprečne izjave iz kojih ponovo nije jasno iz kojeg izvora je finansirana kampanja, TI BiH smatra da ministar Hećo duguje građanima objašnjenje:
ko je finansirao kampanju Elektroprivrede,
koliko je utrošeno na nju, te
koja je agencija, i na koji način, odabrana da kreira i sprovede kampanju?
Pošto su na reklamama bili potpisane Elektroprivrede BiH i HZ HB logično je bilo za pretpostaviti da su oni finanasirali makar dio kampanje. No, kažu da nisu. Nije ni Vlada Federacije, barem prema riječima premijera Mustafe Mujezinovića.
Hećo je pokušao da se brani šutnjom ali nije izdržao. Obzirom na sadržaj pismenog odgovora koji je poslao u TI BiH, bolje bi mu bilo da je istrajao u nastojanjima.
“... obavještavamo vas da je Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije pokrenulo navedenu kampanju na zahtjev menadžera pojedinih firmi koje su i finansirale kompletnu kampanju, a iz razloga što su našli interes u ovim projektima i očekuju da će i njima biti pružena prilika da dobiju poslove na istim, što bi bilo na korist ovom Ministarstvu, elektroprivredama i svim menadžerima uključenim u ovu kampanju, a sve za dobrobit svih građana Bosne i Hercegovine.
Ujedno vas obavještavamo da ovo Minisitarstvo nije učestvovalo u raspisivanju javnog poziva za izbor najpovoljnije ponude za implementaciju navedene javne kampanje, niti je na bilo koji drugi način učestvovalo u ocjenjivanju i izboru najboljeg ponuđača, kao ni finansiranju iste.”
Hećo je dakle javno priznao kako postoje kompanije koje finansiraju kampanju njegovog ministarstva, uoči samih izbora. Kampanju koja kaže ako Hećinoj stranci date glas biće para, posla..., ma svega. Oni se, dakle, nadaju da će postati “strateški partneri” Stranke za BiH i dobiti poslove od nekoliko milijardi, i ko zna šta sve još.
Ako i druga ministarstva krenu Hećinim putem, uskoro bi mogli imati firme koje podržavaju gradnju GAK-a nadajući se da će dobiti tendere za nabavku medicinske opreme ili trgovce automobilima koji finansiraju kampanju bezbjednosti u saobraćaju ne bi li lakše prodali svoje skupocjene automobile državnim institucijama i ministrima.
Al' to nije korupcije, zar ne.
Upravo toliko je bilo potrebno reprezentaciji BiH da postigne tri pogotka u meču protiv Luxembourga. Redom su mrežu pogađali Ibričić, Pjanić i Džeko. Najsjajniji trenutak je bio Pjanićev slobodnjak u stilu Juninhoa. Nitko se na stadionu nije ni pomakao, a lopta se zakoprcala u mreži nakon putanje u onom čudnom luku kakav je bio karakterističan za šut legendarnog Lyonovog Brazilca.
Ono što zabrinjava jeste da je tih 15 minuta bio jedini period istinski kvalitetne igre naše reprezentacije. Igralo se brzo, kratkim pasovima bez puno zadržavanja lopte i to je urodilo plodom. Nakon toga uslijedila igra kakvu gledamo od naše reprezentacije od kada je selektor Safet Sušić. Bila je to igra bez jasne ideje, igra bez sustava, balkansko bahaćenje nogometnom genijalnošću, koja redovito zaboravlja da jedino sustav može izroditi kvalitetnu igru iz koje se dolazi do čistih šansi, kojih, da budemo iskreni, nakon ta tri gola nije ni bilo.
Lijepo je da smo pobjedili, ali bojazan ostaje. Bojazan da Sušić ne zna upravljati brodom koji je, po kvaliteti, sigurno sposoban da se bori za pobjedu protiv bilo koje ekipe svijeta. Doduše, treba se rješiti luzerskih kompleksa.
BAHO
Baho ponovo jaše. Nesuvislo mlati praznu slamu. Po cijelu utakmicu izvikuje usiljene i isprazne „patriotske“ parole umjesto da prenosi utakmicu. Pada u euforiju i kad izborimo aut. Luxembourg je ipak najniža razina i padanje u euforiju nakon pobjede nad njima je, u najmanju ruku, ridikulozno. „Zamislite samo da pobjedimo Francusku!!! Zamislite!!!“ – dernja se Baho u mikrofon.
Evo, zamislio sam. I? Pa ništa. Kako ništa!? Nemam pojma, ali ništa. Život mi se nije promjenio. I dalje živim u luzerskom okruženju gdje pobjede možeš samo zamišljati. One su u pravilu rezervirane za one koji ništa ne zamišljaju već izađu na teren i pobjede.
LUXEMBOURG
Simpatična družina iz bankarske državice nije imala što tražiti na terenu nakon furioznih uvodnih 15 minuta uktakmice, koje je odigrala BH ekipa. Nema se o njima što posebno reći. Nakon svega, vjerojatno su sretni da su izgubili sa samo 3 razlike.
LULIĆ
Evo još jednog slučajnog dobitka. Srećom po nas Young Boysi su na početku europske sezone napravili par sjajnih rezultata, a mi smo dobili rješenje za lijevi bok. Doduše, dečko je ofenzivac i to se vidjelo u njegovim stalnim izlascima prema naprijed, ali kad se vrati Salihović bit će to podosta ofenzivan lijevi bok, ali tjelsno sposoban i da odradi sve defenzivne zadaće.
MUJDŽA
Položio. Definitivno. Konačno smo mirni što se tiče stražnjeg desnog boka. Jedino zabrinjava što nemamo adekvatnu alternaciju. Možda za takvo što treba spremati Jahića?
DŽEKO
Opet sebičan. Teži kompliciranim rješenjima. Lagano postaje iritantan. Ekipa na ulici bi rekla da pametuje kad ne treba. S njim treba raditi. Natjerati ga da u reprezentaciji bude jednako svrhovit i jednostavan kao što je to već par godina u Wolfsburgu. Svaka čast za gol, ali ostalo je totalna kriza. Svaka ozbiljna ekipa kaznit će paralele koje redovito šalje cijelom širinom terena umjesto da doda loptu najbližem igraču i krene naprijed. Zna on to, ali iz nekog razloga se zajebava. I to samo u dresu reprezentacije.
FRANCUSKA
U utorak nas čekaju Francuzi još potreseni od mundijalskog kraha. Sad je vrijeme da ih se pobjedi prije nego Blanc, a sigurno hoće, posloži tu vrhunsku ekipu u učinkovit stroj. Ako su im Bjelorusi spakirali senzaciju na njihovom terenu zašto mi ne bismo mrtvo hladno izašli na teren i zakomplicirali im situaciju do kraja. Sad će tek gristi protiv nas, tako da nam pobjeda Bjelorusa i ne ide na ruku. Za nas će to, svakako, biti utakmica istine. Utakmica koja će nam odgovoriti na pitanje imamo li dovoljno zrelu ekipu da se plasiramo na neko veliko takmičenje. Bit će to istina i o Sušiću kao treneru. Ako uspije napraviti pozitivan rezultat protiv Francuza dobit će mir potreban da napravi korekcije i unaprijedi našu igru. Još da se rješi bljutave arogancije kupit će i svoje najžešće kritičare.
Čini se da smo boljku na bokovima rješili. Imamo genijalnog Pjanića, koji igra zrelije i od svojih iskusnijih kolega. Imamo racionalnog Rahimića, nadahnutog Ibričića, mangupa Misimovića, imamo i dvije gol mašine, srčanog kapetana i korektne alternacije za svaku poziciju. A prvih 15 minuta utakmice sa Luxembrougom je putokaz kako treba igrati svih 90 minuta svake utakmice protiv bilo koga, jer imamo ekipu koju se ne smije tjerati da se brani, naprosto nemamo igrače za defenzivan pristup. To je jedini dobar period naše igre u dosadašnjoj eri Safeta Sušića. I sada, čekamo našu nogometnu istinu, a ta se istina zove Francuska.
(zurnal.info)
U Izbornoj 2010 godini Unija za održivi povratak i integracije u BiH želi probuditi nadu i entuzijazam među izbjeglim i raseljenim licima, te ih uvjeriti da je njihova pregovaračka snaga relevantan i odlučujući factor u izbornom procesu. Ovim nastojimo upoznati javnost sa realizovanim/nerealizovanim obećanjima političkih partija u protekle četiri godine.
Također, želimo podsjetiti aktuelne sadašnje vlasti da su trebale raditi svoj posao na način na koji su se obavezali potpisivanjem Platforme IRL 2006 – 2010., a buduće izabranike upozoriti da je proces povratka najosjetljiviji segment u BH društvu i da još uvijek nije završen.
Ukupni rezultati: Negativna ocjena 51,5%; Pozitivna ocjena: 48,2%
Kvalitet primjene Ustava BiH u odnosu na prava raseljenih lica i povratnika su predstavnici mjesnih zajednica ocjenili umjereno negativnona.Rezultate dajemo na osnovu tabelarnog pregleda i prikazanog grafikona.
Ukupni rezultati: Negativna ocjena:51,2 %; Pozitivna ocjena:48,5 %
Poštovanje ljudskih prava raseljenih lica i povratnika umjereno negativno su ocjenile mjesne zajednice Rezultate dajemo na osnovu tabelarnog pregleda i prikazanog grafikona.
Ukupni rezultati: Negativna ocjena: 60,4%; Pozitivna ocjena:39,3 %
Realizaciju procesa povratka prognanika i raseljenih lica predstavnici mjesnih zajednica ocijenili izrazito negativno.
(UZOPI BiH/zurnal.info)
Transparency International Bosne i Hercegovine (TIBiH) sa zvaničnim početkom izborne kampanje pred opće izbore kreće s monitoringom tokom kojeg će se, uz pomoć agencije za praćenje i analizu medija, pratiti količina i tip oglašavnja političkih stranaka u elektronskim i štampanim medijima, te količina sredstava koje su partije utrošile na kampanju.
Monitoring predizborne kampanje uključit će uzorak od deset političkih partija: Stranka demokratske akcije (SDA), Stranka za BiH, Stranka za bolju budućnost (SBB), Socijaldemokratska partija BiH (SDP), Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ), Hrvatska demokratska zajednica 1990. (HDZ 1990), Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Srpska demokratska stranka (SDP), Partija demokratskog progresa RS (PDP RS) i Demokratska partija (DP).
Za ovih deset stranaka TIBiH će pratiti, i o tome redovno izvještavati javnost, koliko su i na koji način trošile sredstva za predizbornu kampanju, te na samom kraju uporediti ove podatke sa zvaničnim podacima koje su stranke dale Centralnoj izbornoj komisiji.
Tokom predizborne kampanje TIBiH će nastaviti i s redovnim praćenjem svih nepravilnosti i zloupotreba stranaka u svrhu predizborne promocije, s ciljem da glasačima pruži što više informacija, kako bi mogli držati stranke odgovornim za svoje postupke.
TIBiH, također, na dan početka predizborne kampanje još jednom apelira na stranke da se odgovornije i transparentnije ponašaju prema svojim glasačima i na taj način pokažu spremnost i volju za unapređenje oblasti finansiranja političkih partija, saopćeno je danas iz te nevladine organizacije.
(Fena)
Danas je počela još jedna predizborna kampanja. Nema sumnje, biće prljavija nego ijedna do sada.
U osvit bitke predsjednica Centralne izborne komisije BiH Irena Hadžiabdić upozorila je učesnike da će energično biti sankcioniran govor mržnje, koji bi mogao inicirati nasilje ili širenje mržnje. Također, kandidati su zamoljeni da se uzdrže od korištenja antidržavne i nacionalističke retorike i svih izjava koje dižu tenzije. U suprotnom, upozorila je, Komisija ima ovlaštenja da naplati novčanu kaznu do 10.000 KM, ukloni ime kandidata s liste ili poništi ovjeru političkog subjekta.
Ne vjerujem da će ovo zaustaviti ključne borce. Jer, ako im se uskrati antidržavna i nacionalistička retorika, šta im je drugo preostalo? Kako privući letargični puk? Pornografija, striptizete, turbo folk, besplatni iftari, steone junice, motokultivatori, thompsoni i merlini vrlo brzo će dosaditi. Što bi rekao jedan moj prijatelj – ne može se ni burek svaki dan jesti. Kako onda održati pažnju do kraja kampanje?
Ništa lakše nego vratiti se staroj, dobroj ratnoj prošlosti (čiji je zločin veći), nastaviti sa manipulacijom strahom (oni se hoće otcijepiti a mi im ne damo), pa svršiti sa predziđima, bogumilima i pansrpstvom.
Cijena od 10.000 maraka za to zadovoljstvo – prava sitnica. Sve ostalo ići će preko naših leđa.
(zurnal.info)
Političari u Bosni i Hercegovini problem romske populacije namjeravaju riješiti tako što će se praviti da Romi ne postoje. Kao što ne postoje u njihovim planovima, projektima, pa čak ni u predizobornim obećanjima
Političari lažu! U Bosni i Hercegovini to je već aksiom. Kao što je i fakat da kradu. Bosanskohercegovačko društvo bazirano je na ova dva principa već dvadeset godina. Niko pouzdano ne zna kako ali sistem funkcioniše. Političari lažu i kradu, narod šuti i trpi. Problem nastaju ako se nešto poremeti u toj bizarnoj ravnoteži. Šta se dešava ako vas političari u BiH prestanu, recimo, lagati? Tu onda nešto nije kako treba. Ili ste zaboravljeni ili, jednostavno, ne postojite.
To se upravo dešava Romima u Bosni i Hercegovini. Roma nema ni u predizbornim lažima.
BIT ĆE PROBLEMA
Najnovije istraživanje UG “Budi moj prijatelj” i UR “Euro Rom” pokazalo je da čak 87 posto Roma koji poseduju važeće dokumente žele glasati na Opštimim izborima 3. oktobra.
Prema njihovim rečima glasat će za one opcije koje im ponude najbrže rešavanje njihovih problema. Sada je red da politčke partije do 3. oktobra ipak ponude nešto konkretno romskoj populaciji, jer više niko ne može reći da Romi nisu zainteresovani za izbore.
Ključno pitanje u celoj ovoj predizbornoj ujdurmi, a vezana za Rome, jeste da li postoji zloupotreba u svrhu dobijanja romskih glasova? Ako znamo da su u politici sva sredstva dozvoljena i uzmemo u obzir da ova garnitura političkih subjekata ima iskustva u “uzimanju” romskih glasova, realno je za očekivati da se ponovi scenario od prethodnih izbora.
Muradif Biberović, romski aktivista iz Živinica svedoči o načinu koji političari vešto koriste kako bi “odneli” što veći broj glasova.
-Postoji zloupotreba, ali indirektna. Političari svoju “kampanju” provode preko Roma koji su jako uticajni u svojim naseljima. Njima se nešto obeća, da im se neki novac, a oni odrade ostatak posla-kaže Biberović.
Ti Romi su uticajni, ali na jedan drugačiji način. Oni uživaju strahopoštovanje i “njihova volja” se mora poštovati. Pod lažnim obećanjima njihovih sunarodnika, ali i iz straha, Romi godinama poklanjaju glasove na izborima, a za uzvrat dobiju šikaniranje, diskriminaciju, a ponekad nešto brašna i ulja.
-Ne znam kako, ali ti Romi imaju jake veze u policiji, opštini, a neki su i članovi stranaka. Dođu u naselje, zaprete da niko neće dobiti socijalnu pomoć i da neće moći ostvariti dodatna prava, dobiju brojeve koje će zaokružiti na listiću i posao je završen-govori Muradif.
U razgovoru sa Muradifom, saznali smo da je već bilo poseta nekih političara romskim naseljima. Pojedini Romi se javno hvale “partijskom knjižicom” a i krenuli su u kampanju po romskim naseljima obećavajući “bolju budućnost”.
-Rekao bih ja vama koji je političar u pitanju i ko radi za njega, ali bojim se da ću imati problem zbog toga-kaže Muradif.
Dakle, nisu samo političari krivi, krivi su i sami Romi. Za “šačicu dolara” godinama trguju sa glasovima svojih sunarodnika čiji se život godinama ne menja, jer i dalje žive u bedi i čekaju da se nešto desi.
Zapravo, ovo je preslikan sistem državne politike BiH. Jedna šačica odabranih ljudi uživa u životu, dok drugi nemaju šta da jedu.
NAKON TREĆEG DOLAZI ČETVRTI OKTOBAR
Dok većina građana u BiH vjeruje da nakon trećeg oktobra dolazi bolji život, Muradif očekuje četvrti oktobar, a potom jesen, zimu...
-Sve dok se stvari ovako razvijaju, teško da će Romi ugledati bolji život. Mi ne postojimo, nikoga ne zanimamo. Dođu možda neki ljudi, potapšu te po ramenu, a znamo šta to ovde znači. Mora da se nešto promeni, odmah-govori Muradif.
Ideja o osnivanju političke stranke Roma je ovde stara ideja. Postojala je nekad, ali je bila vođena na pogrešan način. Bio je to dobar pokušaj i znak pozitivne inicijative, no to nije bilo održivo.
S druge strane, ono što je možda manje poznato, postoji jedan broj visoko obrazovanih Roma koji su članovi većinskih stranaka, ali “mimikrija” je učinila svoje. Oni su sve, samo nisu Romi. Imaju dobar posao, ali nemju identitet. Izgubljeni su, a možda se samo prave ludi. Što bi sada oni učinili nešto za svoj narod, ako je njima dobro.
-Ima inžinjera, profesora... Znam neke u Lukavcu koji su članovi recimo stranke SDA ili SDP, ali nemaju oni nikakvu moć. Oni tamo predstavljaju interese stranke, a nikako interese Roma. Ono što je najgore, vremenom ti ljudi zaborave da su Romi-kazao nam je Muradif.
Romi su sami, na cedilu, nevidljivi, čak i nepoželjni. U programima stranaka ne postoje, a od ono malo obrazovanih Roma koji mogu nešto učiniti odbačeni. Oni Romi koji se “zalažu” za njih su “ovlašteni stranački aparati” koji rade na štetu svojih sunarodnika.
Da budemo ironični do kraja: političke stranke u BiH imaju rješenja za probleme Roma u Bosni i Hercegovini. Za njih Romi jednostavno ne postoje. Dakle, nema Roma nema ni romskih problema. Samo se moramo upitati, ako ova vlast nastavi ovako rješavati probleme društva i ako danas nema Roma, ko će sutra faliti: penzioneri, bolesni, djeca...?
PODMAZIVANJE IZBORA: Litar ulja - jedan glas
U.G. „Budi moj prijatelj“ iz Sarajeva, zajedno sa U.R. „Euro Rom“ iz Tuzle je od 27. augusta pokrenulo kampanju obilaska romskih zajednica, te su od tada obišli romske zajednice u Zavidovićima, Kozarskoj Dubici, Prijedoru, Novom Sarajevu i Visokom.
Tokom obilaska zajednica romska populacija je informirana da niti jedna politička partija u BiH, registrovana za izbore, nema u svojim programima i/ili platformama niti jedan segment koji se tiče romske problematike u BiH, iako su te iste partije u protekle četiri godine usvojile Akcione planove za rješavanje problema Roma u oblasti stambenog zbrinjavanja, zdravstvene zaštite i zapošljavanja, te su time prepoznale romsku populaciju kao ugroženu prema navedenim oblastima.
Također, Romi su upoznati sa dosadašnjom praksom političkih partija da za litar ulja i kilogram brašna kupuju romske glasove, te su informirani da sve takve slučajeve prijavljuju organizacijama koje se bave pravima Roma, a udruženja Roma su se obavezala da će takve slučajeve fotografirati i fotografije dostaviti medijima.
Iako političke partije još uvijek nisu ništa konkretno ponudili romskoj populaciji, istraživanja u zajednicama pokazuju da čak 87 posto Roma koji posjeduju važeće dokumente želi glasati na Općim izborima 3. oktobra. Prema njihovim riječima glasati će za one opcije koje im ponude najbrže rješavanje njihovih problema. Sada je red da politčke partije do 3. oktobra ipak ponude nešto konkretno romskoj populaciji, jer više niko ne može reći da Romi nisu zainteresirani za izbore.
(zurnal.info)
Igor Dodik, sin premijera Republike Srpske (RS) Milorada Dodika je milioner koji u prošloj godini nije zaradio niti marke. Prema izjavi o imovinskom stanju koju je Igor potpisao u julu ove godine, on nije imao prihoda, ali jeste imovinu vrijednu 2.686.404 KM. Njegov otac, premijer Dodik u svojoj izjavi navodi da svog sina izdržava.
Igor navodi da je vlasnik 50 posto firme Fruit Eco, te svoj udio procjenjuje na 2.625.095 KM. Osim toga, vlasnik je automobila vrijednog 50.000 KM i računa u Hypo banci na kojem se nalazi 10.804 KM.
Fruit Eco je 2008. godine dobila kredit Investiciono-razvojne banke RS od 3 miliona KM, a odobrio ga je Kreditni odbor akcionara banke na čijem se čelu nalazi premijer Dodik.
Ovo je samo dio imovine koju je četveročlana porodica Dodik navela u danas objavljenom imovinskom kartonu za 2010 godinu.
Oni su, kao i porodice ostalih kandidata za oktobarske izbore bili dužni Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine (BiH) dostaviti popunjene obrasce o imovinskom stanju. Za razliku od ranijih godina, ovaj put su morali detaljnije opisati razne novčane prihode, ušteđevinu, dionice, kao i kreditne obaveze, pokretnu i nepokretnu imovinu, uz preciziranje njene vrijednosti.
Svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu porodica Dodik je procijenila na 5.760.867 KM. Ako ovom iznosu dodamo ukupne prihode od plata, poljoprivrednog imanja i rente u iznosu od 305.220 KM, dobijamo cifru od 6.066.087 KM ukupnog bogatstva Dodikovih u 2009. godini.
Po visini prihoda i vrijednosti nekretnina u porodici prednjači Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i ovogodišnji kandidat za predsjednika RS.
Njegova imovina, naveo je u kartonu, vrijedi ukupno 2.850.505 KM. U to spadaju kuća u Beogradu vrijedna 1,7 miliona KM, kuća u Laktašima od 300.000 KM, dva stana u Beogradu vrijedna ukupno 600.000 KM i stan u Laktašima od 110.000 KM. Iste nekretnine Dodik je prijavio i prije četiri godine, no njihova vrijednost je u međuvremenu značajno porasla - stanovi u Beogradu su prije četiri godine vrijedili 160.000 KM, a stan u Laktašima 30.000 KM.
Milorad Dodik je prijavio i ukupnu prošlogodišnju platu od 59.220 KM, prihode od poljoprivrede u ukupnom iznosu od 80.000 KM, te rentu za kuću u Beogradu od 100.000 KM.
U njegovom vlasništvu nalazi se automobil vrijedan 100.000 KM. Premijer RS je dioničar Banje Laktaši, kao i sva tri člana njegove porodice, sa jednakim udjelima od po 0,003924 posto. Svaki od udjela vrijedi svega 505 KM. Milorad Dodik ima i 10.000 KM na računu u Novoj banci Banja Luka.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva je prošle godine objavio tekst o imovini premijera RS u kojem je otkrio da je Dodik 2008. godine uzeo od Pavlović International banke kredit od 1.468.373 KM na rok otplate od osam i pol godina. U ovogodišnjem imovinskom kartonu Dodik je potvrdio zaduženje u ovoj banci ali je naveo da je dužan 1,7 miliona KM i da je kredit reprogramiran na rok otplate od 20 godina.
Osim premijera i njegovog sina izjave o imovinskom stanju su dostavili i supruga Snježana i kćerka Gorica Dodik Trišić.
Supruga Snježana je u prošloj godini, kao kooperant zajedničkog poljoprivrednog imanja zaradila 45.000 KM, a uz spomenute dionice u Banji Laktaši, prijavila je i poslovni prostor procijenjen na 100.000 KM, te automobil Peugeot 407 vrijedan 30.000 KM. Prijavila je da duguje 100.000 KM firmi u čijem se vlasništvu nalazi poslovni prostor.
Kćerka Gorica je vlasnik firme Trinity Media & Consulting vrijedne 92.874 KM. U prošloj godini zaradila je 21.000 KM, ali na računu u NLB Razvojnoj banci nije ostalo mnogo - Gorica je prijavila da se na njenom kontu nalazi svega 74 KM.
Kao i njen otac Milorad, Gorica je također dugoročno zadužena. Komercijalnoj banci je obavezna vratiti dva kredita: 95.000 KM do 2022. godine i 47.417 KM do 2018. godine.
Udvostručili vrijednost imovine
Porodica Dodik nije jedina koja je u znatnoj mjeri imala korist od bavljenja politikom svog člana. Kandidati Stranke demokratske akcije (SDA) i Stranke za BiH Šemsudin Mehmedović i Ekrem Ajanović su u proteklih osam godina profitirali kao poslanici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Mehmedović je svoju imovinu 2002. godine procijenio na 232.000 KM. Činili su je garsonijera od 50.000 KM, dionice vrijedne 150.000 KM, te 22.000 KM gotovine. Ove godine Mehmedović je svoju imovinu procijenio na najmanje 451.275 KM. Danas je vlasnik dva stana ukupne vrijednosti 351.275 KM, zemljišta u opštini Doboj Jug u vrijednosti od 40.000 KM, kao i Audija A6 od 60.000 KM. Prijavio je da ima novac na računu u banci i dionice, no nije naveo iznose.
Vrijednost Ajanovićeve imovine je također udvostručena u protekle četiri godine. Ajanović je 2006. godine prijavio nekretnine u vrijednosti od 380.000 KM. Na listi su se našli kuća od 100.000 KM, vikendica od 40.000 KM, 60 duluma zemlje u vrijednosti od 180.000 KM, te dva dućana vrijedna ukupno 60.000 KM.
Ove godine u imovinskom kartonu Ajanović navodi da njegova imovina vrijedi 805.000 KM, te da je u prošloj godini zaradio 89.409 KM. Ajanović je u međuvremenu postao vlasnikom garsonijere i jednoiposobnog stana u Sarajevu, jednoiposobog stana u Tešnju, a vrijednost njegove kuće porasla je na 250.000 KM. Prijavio je i ušteđevinu od 60.000 KM.
Ajanovićeva supruga Dževdeta, redovna profesorica Filozofskog fakulteta u Sarajevu u prošloj je godini zaradila 61.000 KM, a u kartonu za 2010. prijavila je i stan u Sarajevu od 220.000 KM. Ovu nekretninu Dževdeta nije navela 2006. godine.
Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH i kandidat SNSD-a za Parlament BiH, u 2002. godini je prijavio automobil od 20.000 KM, štedne uloge od 102.258 eura i 83.383 švicarska franka, te staru deviznu štednju od 50.000 KM, stan u Sarajevu, te zemljište i dio porodične kuće u Drvaru, čiju vrijednost nije precizirao.
U kartonu za 2006. godinu naveo je samo stan i automobil, bez tačne vrijednosti. Međutim, u izjavi koju je morao predati komisiji Parlamenta BiH kao kandidat za Vijeće ministara naveo je mnogo više: u samo četiri godine visina njegovog štednog uloga se gotovo utrostručila – iznosila je oko 378.300 eura i 18.140 KM. Prijavio je i troiposoban stan u Banjaluci, dvoiposoban stan u Novom Sadu, te dvoiposoban stan u Beogradu čiji je vlasnik njegov sin.
U imovinskom kartonu prije Opštih izbora 2010. Špirić je prvi put javnosti dao na uvid te podatke, a osim dva vlastita stana, vrijedna 120.000 KM i 75.000 KM, i sinovog vrijednog 150.000 KM, prijavio je i automobil Audi A6, te porodično imanje čiju je vrijednost procijenio na 40.000 KM.
Ukupna vrijednost štednih uloga mu je smanjena na 48.060 eura, 38.600 dolara i 85.000 KM, ali ovoga puta za kćerku Jovanu, koja nema vlastitih prihoda, navodi da je vlasnica stana u Austriji, vrijednog 400.000 KM.
U proteklih osam godina postepeno se povećavala i imovina Borjane Krišto, aktualne predsjednice Federacije BiH i kandidatkinje Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) za člana Predsjedništva BiH. U imovinskom kartonu iz 2002. godine ona je pored ličnih primanja za sebe i supruga Branka navela i ušteđevinu u ukupnom iznosu od 60.000 KM, te stan i nekretninu u BiH ne navodeći njihovu vrijednost ni lokaciju.
Četiri godine kasnije prijavila je kuću u izgradnji, bez navođenja vrijednosti, da bi njen suprug kao kandidat HDZ-a za Općinsko vijeće Livno u 2008. godini naveo da posjeduju kuću vrijednu 400.000 KM.
Sa 60.000 KM u 2002. godini njihova ušteđevina je četiri godine kasnije porasla na 70.000 KM, u 2008. je iznosila 100.000 KM, a u 2010. - 150.000 KM.
Hamdija Lipovača, načelnik Općine Bihać i kandidat Socijaldemokratske partije (SDP) za Parlament BiH u imovinskom kartonu iz 2002. godine nije prijavio imovinu. Dvije godine kasnije navodi naslijeđen stan od 60.000 KM, auto Laguna II od 52.000 KM, te račun u banci od 28.000 KM.
U 2008. godini vrijednost stana je povećana na 80.000 KM, dok je iznos na banci za četiri godine uvećan na 200.000 KM. Prijavio je i automobil vrijedan 60.000 KM, polovicu porodične kuće od 150.000 KM, kuću na moru od 100.000 KM i zemljište vrijedno 5.000 eura. U tom kartonu naveo je i kredit od 200.000 KM koji treba izmiriti do 2028. godine.
U imovinskom kartonu za Opšte izbore 2010. Lipovača je prijavio dva naslijeđena stana ukupne vrijednosti 160.000 KM, a vrijednost kuće na moru je udvostručena i sada iznosi 200.000 KM. Ovoga puta navodi i vikendicu od 30.000 KM, auto Hyundai od 40.000 KM, polovicu naslijeđene kuće od 150.000 KM i poslovni prostor (poklon od oca) od 10.000 KM.
Iznosi novca na računu i kreditnog zaduženja ostali su isti - po 200.000 KM.
Njegov stranački kolega i zastupnik u Skupštini Brčko distrikta Izet Banda u imovinskom kartonu iz 2004. godine je naveo ušteđevinu od 25.000 KM, kuću od 100.000 KM, vikendicu od 20.000 KM i automobil Golf 2 od 2.000 KM. Četiri godine kasnije prijavio je samo kuću iste vrijednosti i vikendicu kojoj je vrijednost porasla na 30.000 KM.
Međutim, u najnovijem imovinskom kartonu vrijednost Bandine kuće je dvostruko uvećana – na 200.000 KM, a osim nje prijavio je i 5 duluma zemlje od 50.000 KM, poslovni prostor od 110 metara kvadratnih čiju vrijednost je procijenio na 35.000 KM, Škodu Fabiu od 15.000 KM, te 70.000 KM novca na računu u banci.
I imovinski karton porodice poslanika Srpske demokratske stranke (SDS) u Parlamentu BiH Mirka Okolića je postao sadržajniji, kako po količini prijavljene imovine tako i po njenoj vrijednosti.
Okolić je 2006. godine prijavio stan od 106.000 KM, auto od 20.000 KM, kao i 18.000 KM na računu. Četiri godine kasnije stan vrijedi 180.000 KM, Okolić vozi Audi A6 od 30.000 KM, na računu ima oko 30.000 KM, a uspio je uštedjeti i 58.681 euro. Ove godine imovinu je prijavila i njegova kćerka Neda. Ona je vlasnik poslovnog prostora od 88 kvadratnih metara koji je procijenjen na 180.000 KM. Neda je prijavila Golfa 6 vrijednog 40.000 KM i platu za deset mjeseci prošle godine u ukupnom iznosu od 4.600 KM.
(CIN)
