Predsjednik SDA ispravno računa da se ukoliko u Titovoj 16 ni nakon ovih izbora ne bude kandidata najveće bošnjačke stranke Izetbegović već 3. oktobra za sva vremena može poselamiti sa ozbiljnom političkom karijerom

Nedavno je predsjednik SDA Sulejman Tihić izjavio kako je Predsjedništvo Bosne i Hercegovini u kojem je djelovao u društvu SDS-ovca Borislava Paravca i HDZ-ovca Ive Mire Jovića predstavljalo „najfunkcionalnije državno Predsjedništvo BiH od Dejtona do današnjih dana“. Na stranu sad što su, za razliku od Tihića, bivši srpski i hrvatski član u najvišu izvršnu instituciju BiH dospjeli bez ikakvog izbornog legitimiteta (političkim dogovorom tadašnje vladajuće koalicije i njihovim lansiranjem iz državnog parlamenta nakon smjena/hapšenja Dragana Čovića i Mirka Šarovića). Nećemo ni o razlozima koji su „rukovodili“ šefa SDA da dvojicu karikaturalnih antibosankohercegovačkih političara promovira u vizionare i predvodinike „neke bolje Bosne“. Ništa od toga nije bitno kao što je ovoga puta važno raspetljati motive zbog kojih predsjednik vječito vladajuće i jedne duboko kriminalizirane firme poput SDA u jeku predizborne kampanje za oktobarske izbore umjesto na podršku izbornim kandidatima vlastite stranke vrijeme i energiju radije troši na isticanje zaboravljenih i samo njemu poznatih zasluga u navodnoj izgradnji ove nesretne države.

ČOVIĆEV RECEPT

Komičnom promocijom „svoga“ Predsjedništva skupa sa Paravcem i Jovićem u „lokomotivu reformi“, Tihić nam opet dokazuje da ga ni gotovo četverogodišnji delegatski staž u državnom Domu naroda nije uspio izliječiti od teškog izbornog poraza koji su mu svojevremeno priredili Dnevni avaz, reis Mustafa Cerić i njegov tadašnji politički suparnik Haris Silajdžić. Mora se priznati da razočarenje šefa SDA zbog činjenice da su bh. glasači prije četiri godine naivno povjerovali u Silajdžićeve ublehe o „100 posto BiH“ ima ozbiljnog i utemeljnog osnova, ali, ako je već tako (a jeste), postavlja se pitanje zbog čega je onda predsjednik SDA odmah nakon prošlih izbora sa istim onim koji su ga u predizbornoj kampanji 2006. medijski masakrirali i optuživali za izdaju Bosne i prodaju Hercegovine za tili čas sastavio koaliciju, podijelio ministarske fotelje i zauzeo rukovodeća mjesta u preostalim državnim preduzećima? Na to pitanje postoji samo jedan precizan i tačan odgovor. SDA se, kao uostalom i njen predsjednik, očajnički plaše gubitka vlasti i svih kraljevskih privilegija koje svaka vlast donosi. Međutim, izbori koji dolaze dokazuju nam da panika zbog mogućeg opozicionog staža nije jedina teška briga koja mori čelnika najveće bošnjačke stranke. Ima, naime, nečeg i u Tihićevom neskrivenom strahu od novog ličnog poraza i još jednog javnog političkog poniženja nakon kojeg po svemu sudeći više ne bi mogao računati ni na sinekuru u „domu izbornih propalica“ kako se u hodnicima državnog parlamenta na Marijin dvoru odavno tituliraju delegati iz Doma naroda BiH. Kao dokaz ovoj tvrdnji, odnosno Tihićevom mudrom bijegu od mogućeg novog javnog debakla, prilažem izborne liste Stranke demokratske akcije na kojim „ni za lijeka“ nema prvog čovjeka najveće bošnjačke stranke. „Kakva je to stranka čiji predsjednik ne smije u izbornu utakmicu ?“ pitao se vrli pitac neki. Znamo iz proteklih „godina koje su pojeli skakavci“ da je Tihić rijetko donosio riskantne i uz to originalne, nove, svježe političke odluke. Tako je i ovoga puta, navodno u ime „pružanja šanse mladim i novim licima SDA“, samog sebe sačuvao od neugodnog izbornog poraza. Kako rekosmo, Tihić već dugo nema originalnih autorskih ideja pa je i ovu posljednju po copy-paste principu preuzeo od svog vječitog koalicionog partnera i prudskog kolege Dragana Čovića koji je još prije četiri godine vlastiti bijeg sa izbornih listi objašnjavao „potrebom da se stara lica sklone u hladovinu i ustupe mjesto mlađim i sposobnijim.“ Taj potez Čović je povukao u vrijeme teških raskola unutar HDZ-a BiH. Nakon što je uspio značajno konsolidirati vlastitu stranku te ovogodišnje izborne šanse odmetnika iz HDZ-a 1990 četiri godine kasnije sveo na teorijsku mogućnost prebacivanja izbornog praga, privatizacijski pljačkaš hercegovačkih firmi na velika se vrata vratio u politički život BiH i to kao nosilac liste HDZ-a BiH u Izbornoj jedinici 2 za državni parlament. Iskustvo Čovićevih metoda obračuna sa unutarstranačkim neprijateljima Tihiću je bilo od krucijalne važnosti prilikom donošenja odluke da u krajnje neizvjesnu ( ne usuđujem se napisati unaprijed izgubljenu) utrku za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH pošalje svog najozbiljnijeg suparnika u „rukovođenju i komandovanju“ SDA-om Bakira Izetbegovića. Siguran sam, mada je to danas teško dokazati, da bi Čović prije četiri godine sa obje ruke potpisao da „na crtu“ SDP-ovcu Željku Komšiću u utrci za Predsjedništvo BiH pošalje Božu Ljubića. To se nije dogodilo samo iz razloga što je u međuvremenu osnovan HDZ 1990 koji je Ljubiću, istina, osigurao izborni poraz od Komšića, ali ne i političku kapitulaciju pred Čovićem.

AKO... ONDA...

Čovićeva iskustva, pa i ona u obračunima sa političkim protivnicima unutar HDZ-a BiH, kako rekosmo, posljednjih mjeseci koristi Sulejman Tihić, čovjek i (bivši) komunista poljuljanog političkog kredibiliteta. Predsjednik SDA ispravno računa da se ukoliko u Titovoj 16 ni nakon ovih izbora ne bude kandidata najveće bošnjačke stranke Izetbegović već 3. oktobra za sva vremena može poselamiti sa ozbiljnom političkom karijerom. U tom slučaju (ukoliko, dakle, Izetbegović izgubi izbore u što se nikako ne bih smio kladiti) Tihića već na narednim izborima možemo očekivati u sadašnjoj Čovićevoj ulozi. Dakle, osvježenog, razigranog, elanom ispunjenog nosioca liste za državni parlament. U suprotnom, ukoliko Izetbegović nekim izbornim čudom ipak useli u kabinet koji je desetak godina dijelio sa svojim ocem, e onda SDA očekuje vanredni Kongres... Ali to je već neka druga priča. Priča u koju valjda još jedino čvrsto vjeruje Izetbegović junior dok sa anonimnim stranačkim volonterima obilazi skromno posjećene predizborne skupove. Skupove na kojim na mapi nema ni Tihića, ni njegovih ljudi iz rukovodstva SDA...

(zurnal.info)

Centri civilnih inicijativa (CCI) su predstavili izvještaje o monitoringu rada Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo za 2010. s komparativnim pregledom rada od konstituiranja vlasti nakon izbora 2006. godine.

U posljednjoj godini mandata Vlada i Skupština KS-a ostvarile su najlošije razultate, dok su oscilacije u funkcioniranju vlasti obilježile cjelokupni mandat.

Ostavka premijera Samira Silajdžića, višemjesečni pregovori o izboru novog mandatara, budžetska kriza, nesuglasice unutar koalicije SBiH-SDA, preglasavanja i nejedinstvo vlade, napuštanja sjednica ministra SDA, prepirke, nedostatak kvoruma za održavanje sjednica Vlade, istupanje pet poslanika iz SBiH itd., dovelo je vladajuću koaliciju na ivicu parlamentarne većine što je oborilo efikasnost rada, predstavljeno je u izvještaju CCI-a.

Konsultant za monitoring CCI-a Miloš Karišik je pojasnio da je u posljednje dvije godine mandata utrošeno mnogo više vremena na zasjedanja, a razmatrano manje mjera i postizanje dogovora.

''Neopravdano mnogo vremena je utrošeno na donošenje odluka o imenovanjima dorektora osnovnih i srednjih škola, te članova školskih odbora. To upućuje na visok nivo politizacije obrazovnog sistema'', kazao je Karišik.

Najlošiji pokazatelj rada kantonalne vlasti je konstantan pad realizacije zakona po godinama. U toku tri i po godine mandata usvojena su 44 zakona ili 37,93 posto, od 116 planiranih. Posmatrajući četverogodišnji period, najveći procent realizacije svojih programa imali su Ministarstvo zdravstva (92,6%), Ministarstvo kulture i sporta (92,5%) i Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice (90%), koja su imala i najveći broj planiranih mjera, dok je najmanju realizaciju imalo Ministarstvo saobraćaja (45,7%).

Projekt menadžer CCI-a Adis Arapović je kazao da je Vlada KS-a dozvolila prisustvo predstavnika CCI-a na svojim sjednicama i time omogućila direktan monitoring i veći transparentnost rada Vlade KS-a.

Skupština KS-a je u četiri godine mandata zasjedala 63 puta.

Jedina dva poslanika koja su prisustvovala svim sjednicama su Emir Baraković (SBiH) i Mirsad Pindžo (SBiH). Najviše su izostajali Ivo Komšić (SDU) s 18 izostanaka, Elvir Lojić (samostalni poslanik, istupio iz SBiH) sa 17 izostanaka, Edina Papo (SDP) sa 14 izostanaka, Muharem Serbezovski (samostalni poslanik, istupio iz SBiH) s 12 izostanaka, Sabahudin Delalić (SDA) s 12 izostanaka i Saša Magazinović (SDP) s 11 izostanaka.

Miloš Karišik je skrenuo pažnju da se mnogi od navedenih poslanika nalaze na listama kandidata za predstojeće izbore te da netoplaća za mandatni period profesionalnog poslanika iznosi više od 100.000 KM, odnosno u prosjeku 1.415 KM mjesečno, a da su neki od njih uspjeli skupiti godinu dana bez učešća na skupštinama.

Od 196 zasjedanja Vlade KS-a najveći broj izostanaka imao je ministar kulture i sporta Emir Hadžihafizbegović sa 103 izostanka. U posljednjoj godini mandata (do 1. septembra) bio je prisutan na samo 11 od 49 zasjedanja (22%).

Jednostavna dvostranačka koalicija, značajni prihodi i centralna pozicija Kantona Sarajevo, usmjerili su očekivanja da ova vlada i skupština budu dobri primjeri efikasnosti i uspjeha, međutim, međustranački obračuni, politizacija pitanja, bijeg od odgovornosti, preuranjene predizborne kalkulacije i drugi faktori, skrenuli su vladajuće stranke s puta zastupanja interesa građana, sumirano je izvještajem.

Adis Arapović je naglasio da građani mogu očekivati da će novi saziv Vlade i Skupštine izvući važne pouke iz loših razultata ovog saziva, ali da će morati svojim učešćem na izborima te ispravnim biranjem, doprinijeti uspostavljanju efikasnije i odgovornije vlasti.

(Fena)

Posla za firmu ima, ali je preko osamsto njenih radnika na ulici! Ovakav apsurd moguć je samo u Bosni i Hercegovini, preciznije u trebinjskoj firmi “Novoteks”. Uz sve to, aktuelno rukovodstvo moli radnike da se vrate na posao, ali grupa njih “sindikalno organizovanih” to ne dozvoljava, zahtijevajući isplatu svih zaostalih plata. Epilog je već rečen, a pfeniga niko dobiti neće još godinama. I sve se to dešava u jeku predizborne kampanje, kada vlastodršci otvaraju puteve, hale, škole, temelje svega i svačega, a sve uz sasluženje korumpiranog klera (koji svetu vodicu naplaćuje po cijenama američkih državnih obveznica), i kada nikome, ama baš nikome, ne bi trebalo da odgovara zatvaranje firmi i slanje radnika kućama. Malo morgen.

KO JE UKRAO 13 MILIONA?

“Novoteks” je, izvan svake razumne sumnje, žrtva mafije koja ne dozvoljava da se firma pokrene, jer bi to značilo raskrinkavanje njihovih nedjela, odnosno pljačke od preko 44 miliona maraka. Uz sve to, mafija ima velike planove sa zemljištem na kojem se nalazi preduzeće, jer se radi o atraktivnoj lokaciji na kojoj je već odavno predviđena izgradnja stambeno-poslovnog objekta, čijom prodajom namjeravaju uzeti milionska sredstva. Krenimo redom.

Nakon rata se u austrijskim bankama gubi svaki trag sumi od cca 13 miliona maraka. Novac je nestao prije privatizacije preduzeća, čijih je 24 posto kupio Radovan Vučković, 2004. godine. Vučković do većinskog udjela dolazi krajem 2008., ali pomenutih 13 miliona nije pronašao ni tada, a ni do sada, premda je, nema dileme, “Novoteks” i kupio da bi se domogao tih para. Ništa sporno: Sam pao, sam se ubio, rekao bi običan svijet. Vučković, koji se “Žurnalu” nije javio uprkos brojnim pozivima, uspio je na kraju da pronađe partnere firmi i da pokrene poslove, ali ga je “sindikalna grupa” u tome onemogućila. Između ostalog, da se ne bi ušlo u trag onim milionima iz Austrije, premda je jasno da “sindikalci” o tome pojma nemaju, ali to itekako dobro znaju oni koji stoje iza njih. Pitanje je ko je pare pokupio? Na njega nema odgovora, sem špekulacija da se novca navodno dokopao Boro Vučurević, ratni i poratni direktor “Novoteksa”. Vučurević, osnivač SDS-a, firmom je gospodario do 1998. godine, kada ga je naslijedio Dragomir Benderać, socijalista i čedo trebinjskog grobara Slobodana Mrdića, koji je firmu dotukao. Neki špekulišu da je Benderać, a ne Vučurević pokupio milione, a na to pitanje nikakav odgovor nisu dali ni Tužilaštvo, a još manje policija, kojima je krivična prijava upućena početkom prošle godine. Previše je para da bi narečeni išta ozbiljno uradili, a sasvim je realno da su se i oni “ugradili”, kako bi slučaj, baš kao i “Novoteks” progutala crna zemlja. To što će progutati i osamsto porodica, koga briga. Tu je Crveni Vladika Grigorije da grešne razriješi svih grijeha, a bezazlenim obeća bolje radno mjesto u Raju.

RED OPELA, RED VESELJA

Legenda u Trebinju kaže da su “Novoteskove” pare završile u naftnim platformama kod Norveške, a ko ubire oktanski kajmak, teško da ćemo saznati. Tek, ni Vučurovićevo ni Benderaćevo maslo nije za ramazana. Prvi je za samo godinu dana (2006.-2007.) zadužio firmu za cca 5 miliona, koje mu je otpisao Gojko Gepek Kličković, dok je drugi tokom decenijske vladavine “Novoteksom” preduzeće zadužio za, kako u ovoj firmi tvrde, ravno 30 miliona maraka. Benderać je na čelo “Novoteksa” došao marta 1998. godine, samo dva mjeseca nakon što je Milorad Dodik otpočeo svoj prvi premijerski mandat. Benderać je tada bio u dresu SP RS, a danas je u SNSD. I zaslužio je nakon tolike pljačke. Čak i u ovakvoj nakaradnoj i mafijaškoj državi toliku pljačku teško je prikriti, te je cilj svih ciljeva uništiti “Novoteks”, pozvati Grigorija na opijelo, izgraditi zgrade, pozvati Grigorija na veselje, a sve to nakon što SNSD još jednom dobije izbore, što i jeste kratkoročni cilj onih koja stoji iza “sindikalne grupe”.

Aktuelna vlast saučesnik je mafije koja poravnava “Novoteks”, jer ta firma slovi kao SDS-ova, pa se smatra da njeno spaljivanje u Trebinju donosi pobjedničke glasove, čiji su vlasnici poraženi radnici. Paradoks, idiotizam, pragmatizam, sve je maksimalno upotrijebljeno u ovoj firmi. Vlastodršcima ne smeta što su firmu načeli SDS-ovci, dokusurili njihovi socijalisti, ali im smeta što se lani počela oporavljati i otplaćivati dugove državi. Premijer Milorad Dodik obećava stečaj, što se slavi kao najveći poslovni uspjeh. Kojeg li nonsensa: ne trebaju im partneri sa zapada, ali stečaj i konačno uništenje firme je itekako dobro došlo. Nakon nje ostaće pusta ledina na koju su oko bacili čelnici trebinjske firme “Neimarstvo”, čiji je vlasnik Mato Uljarević, a duhovnik Grigorije, vladika odmetnut od pameti, koji se služi svim nezakonitim sredstvima kako bi se dočepao miliona i njima izlobirao mjesto patrijarha. Grešan je Grigorije, a Strašni sud će u njegovom slučaju, (kad za to dođe vrijeme), zasjedati mjesecima. “Nema grijeha koji mi nije pao na pamet...”, otpočeo je jednu svoju besjedu u Hramu odmetnuti vladika. I nema, kao što nema grijeha koji nije počinio i koji i sad ne čini i kao što nema grijeha koji neće počiniti da bi pokušao postati ono što nikada postati neće.

OPERACIJA USPJELA, PACIJENT UMRO

Grigorije i Mato Uljarević, te interesna grupa koju okupljaju, stoje iza “sindikalne grupe” koja je opstruisala sve poslove, što ih je rukovodstvo “Novoteksa” dogovorilo. Oni će firmu “potvrditi”. U to nema nikakve sumnje, jer je na čelu male, ali odabrane “grupe sindikalaca” Bosiljka Uljarević, rođena Matina sestra, što samo za sebe dovoljno govori.

Radnici su sada kućama, čekaju izbore; glasaće kako će glasati, nesvjesni da su žrtva mafije, koja svoje pipke ima u svim strankama. Ogromna većina njih nikada nikakav posao više neće dobiti. “Novoteks” je definitivno mrtav, kao i brojne druge firme u RS i BiH. Grigorije se tome raduje, jer će Mato graditi zgrade za žive. Koji će doletjeti avionima na trebinjski aerodrom, da bi kupili stanove izgrađene na zgarištu firme koja je imala sve šanse da uspije, ali nije bila jača od mafije.

GREŠNI GRIGORIJE I MATE NEIMAR

«Neimarstvo» je besplatno izgradilo Grigoriju kuću u naselju Todorići, dok je njegovoj majci sagradilo stan u naselju Bregovi. Uz sve to, džaba je renovirana i Grigorijeva «Gradska kafana». «Neimarstvo» je izgradilo i zgrade na Goričkom polju za Industriju alata. Dogovoreno je 520 KM po kvadratu, ali ih je koštalo 750. Radnicima je obećana cijena od 900 KM, ali su na kraju plaćali po 1100 KM po kvadratu.

Političke partije u BiH u dosadašnjem toku predizborne kampanje u dobroj mjeri ignoriraju interese građana i zahtjeve civilnog društva, te nude samo "prazne" parole bez konkretnih razgovora o životnim problemima građana.

Ovo je zaključak analize dosadašnjeg toka predizborne kampanje koju je uradilo 27 nevladinih organizacija u BiH, a čiji su rezultati prezentirani danas na pres-konferenciji u Sarajevu.

Cilj ove analize je da organizacije upute građanima poruku o tome šta da očekuju od političkih subjekata u nastavku kampanje i da 3. oktobra glasanju pristupe odgovorno.

Kako su kazali predstavnici nevladinih organizacija, osnovna karakteristika kampanje je manipuliranje građanima, te mnogobrojni pritisci i pokušaji kompromitacije predstavnika civilnog društva zbog nezavisnih analiza i zahtjeva.

Direktor omladinske informativne agencije Jan Zlatan Kulenović kazao je da stranke na vlasti nisu građanima objasnile razloge zašto nisu ispunile većinu datih obećanja na prethodnim izborima, odnosno zašto su ispunile samo devet posto njih.

Nevladine organizacije stoga pozivaju stranke da odgovore na pitanje da li imaju konkretne mjere i rješenja za najugroženije kategorije stanovništva, te da li nude stručne kadrove za funkcije izvršne vlasti.

Također, potrebno je da javnosti prezentiraju detaljne podatke na koji način i iz kojih izvora finansiraju svoje kampanje.

-Zahtijevamo od partija da prestanu manipulirati nacionalnim i drugim razlikama i da se do kraja izborne kampanje bave konkretnim pitanjima i pokažu brigu za građane, poruka je nevladinih organizacija.

S druge strane, organizacije pozivaju građane da iskoriste šansu i glasaju na izborima i na taj način pokažu "koliko im je dobro ili nije dobro".

(Fena) 

U zadnjih mijesec dana, putujući na različite koncerte doživio sam par malih zanimljivih događaja koje želim podijeliti sa širom zajednicom.

Početkom mjeseca smo svirali u Šapcu. Dođemo lagano do granice u Zvorniku i kada smo prošli BiH kontrole dolazimo do policije republike Srbije. Ljubazna policajka pregleda pasoše i obraća se mom burazeru koji vozi : „Dragane Bog te jebo, pa ti u ovom kombiju jedini Srbin!“, osmjehne se u znak odobravanja poželi nam ugodan put i klimne glavom kao : Sve ok, razgulite dalje.“Ostalo je neriješeno da li je ljubazna granična policajka htjela da pohvali tu skladnu multietničnost koja vlada u ovom rock sastavu ili nam je pak htijela skrenuti pažnju da s obzirom da smo bend koji je sastavljen od pučanstva iz tri kantona, a bavimo se muzikom koja govori o socijalnim i poltičkim pitanjima možda trebali razmisliti i o pravilnijem i pravednijem rasporedu kada je u pitanju etnička pripadnost.

Dan poslije Šapca putujemo na kocert negdje u Sloveniji. Na ulasku u Republiku Hrvatsku, granični policajac, u trenutku dok mu dodajem pasoše otpočinje razgovor :
Bog vas ne jebo, gdje ste vi krenuli?“. Ponovo ostaje neriješeno, da li je gospodin redarstvenik htio da započne javnu debatu koja ima za cilj da aktivno progovori o aktuelnom i neriješenom pitanju viza koje BiH građani još uvijek moraju da prose ili se gospodin redarstvenik ,tek onako razgovora radi, zanima za destinaciju na koju putujemo.

Na povratku kući dočekuju me dvije novotarije vezane za prosperitet naše domovine. Prva se oslikava u nevjerici da u trenutku kada ulazimo preko granice u Bosanskom brodu, dolazimo na dio puta koji je u internim krugovima nazvan „Tamni vilajet“, nema onih rupa koje naši bubrezi tako dobro poznaju. Na potpuno iznenađenje svih prisutnih u kombiju cesta je gajnc nova, asfalt ko staklo a, linije friško ocrtane. 250 kilometara kasnije stignem do pred kuću kad tamo novi šok- popravljaju korito usmrđenog potoka koji služi isključivo kao deponija. Nema druge ovo je sve zbog IZBORA 2010.

Kontam: ako je ovdašnjim vlastodršcima varijanta da četiri godine klepaju budžete, a onda mijesec dana prije izbora krenu u velike infrastrukturne projekte i popravke, dabogda onda IZBORI bili svaka tri mjeseca.

(zurnal.info)

Završen je prvi krug ovogodišnje Lige prvaka. Nogometni urnebes svoj posljednji krug na putovanju imat će na mitskom mjestu engleskog i svjetskog nogometa, londonskom Wembleyu.

San je svakog klinca, koji je ikada šutao loptu, jednog dana zaigrati na svetom travnjaku engleskog ponosa. Tim legendarnim stadionom, prije i poslije njegove obnove, trčala su skoro sva važna nogomenta imena u povijesti. Wembley je sigurno dodatni motiv za svakog igrača čiji tim ove godine sudjeluje u Ligi prvaka.

GUŠTI SU GUŠTI

„Poštovani gledaoci na drugim stadionima padaju golovi. Pošto nakon ovog prenosa možete pogledati skraćene snimke svih utakmica Lige prvaka neću vam reći šta se događa da vam ne kvarim gušt....“

Tako nekako, uporno, pri svakom prijenosu Lige prvaka na BHT - u bulazni Igor Kristić. Vrijeme bi bilo da mu netko kaže da većina nesrećnika, koji su osuđeni da ga slušaju, saznaju rezultate i prije njega. Obzirom većina BH muškaraca ima tu nezgodnu navadu da se kladi na rezultate utakmica oni prijenose uglavnom slušaju, a bulje u, za Kristića očito, čudo tehnologije koje se zove Teletext. Kako prenosi utakmice, ne bi me čudilo da i Kristić zapravo gleda Teletext i svoj sretni listić, a o utakmici koja ide na TV – u govori onako ofrlje, preko oka pogledavajući u studijski monitor.

FAVORITI

Mišljenja sam da su najozbiljniji favoriti ovogodišnjeg izdanja Lige prvaka tek Barcelona i Chelsea. Imaju najmoćnije ekipe, koje su i najuigranije. U njihovoj igri nema lutanja, sve je precizno zacrtano, ne moraju se tražiti i prilagođavati što im daje prednost pred svim ostalim sudionicima Lige prvaka.

U krug favorita svakako ulaze i milanski Inter, Real Madrid, Milan, ManU i Bayern. Nema tu ništa posebno novo. Od istočnoeuropskih ekipa, možda je jedino Šahtjor iz Donjecka dovoljno svoj da prevali ovu dugačku i napornu rutu zvanu Liga prvaka. A londonskom Arsenalu odavno više nitko ne vjeruje, iako, ako ih ozlijede zaobiđu, mogli bi sigurno napraviti puno toga, jer imaju jasnu viziju igre i igrače koji su tu viziju sposobni preslikati na teren. Također, Wilkshire, Walcott i Ramsey obećavaju i više britanskog štiha, što im je, po meni, do sada nedostajalo za velike stvari. Tek odigrano, prvo kolo može služiti kao potvrda gorenavedenog.

DOBRO OBAVIJEŠTENI ZEKO

Počesto na našim ekranima nogometni stručnjaci znaju izvaliti kojekakve budalaštine. Jednu budalaštinu velikog kalibra ispalila je legenda zagrebačkog Dinama Velimir Zeko Zajec. Dobro obaviješteni Zajec, govoreći o nogometnom čudu u Donjecku, ustvrdio je da Donjeck ima velebnu Donbass Arenu kapaciteta 51.000 gledatelja, iako sam grad ima jedva malo više stanovnika. Obzirom koliko se pažnje, zbog Darija Srne, daje ukrajinskom klubu u hrvatskim medijima, Zeko je do sada morao znati da je Donjeck drugi po veličini ukrajinski grad u kojem živi milijun i sto tisuća stanovnika. To je, ipak, priznat ćete, puno više, nego Zekinih jedva malo više, od 51.000.

LIVERPOOL

Teško mi je gledati Ligu prvaka bez Liverpoola. Šmrc, šmrc.

PLATINI

Platinijeve reforme su uspjele. Ove godine imamo najveći broj debitanata u Ligi prvaka, a tu su i predstavnici manje bogatih liga poput Žiline i Partizana. Pomak je to koji moramo pozdraviti, jer konačno su i mali dobili priliku da zaigraju u svijetu velikih.

VALENCIA

Zapanjujuće je kako, unatoč rasprodaji najvećih zvijezda, iz godine u godinu, pametnom klupskom politikom opstaju u vrhu španjolskog i europskog nogometa. Prodali su Davida Silvu i Davida Villu, što je stavka od koje bi se bilo tko teško oporavio. Kupili su i doveli neke manje poznate igrače, otišli su na gostovanje u Bursu i razbili Bursaspor sa 4:0. I nije rezultat ono što zadivljuje, nego igra i činjenica da su uspjeli, u rekordnom roku, nove igrače uklopiti u svoj sustav igre. Ti ljudi su igrali kao da su oduvijek zajedno. Zasigurno je to zasluga trenera, ali na prvom mjestu i cijelog kluba koji kupuje upravo onakve igrače koji se ekspresno mogu uklopiti u klub i igru koju Valencia njeguje. Respect, ali totalni.

POTEZ KOLA

Drugi Messijev gol. Dva dupla pasa na jedva nešto više od 5 metara kvadratnih. Messi – Xavi – Messi – Pedro – Messi i Camp Nou je u transu. Briljantno.

NAKON PRVOG KOLA

Ostalo je mnogo nepoznanica, koje će se razriješiti već kroz par narednih kola. Ono što je sigurno jeste da nas očekuje još jedna urnebesno zabavna sezona sa Ligom prvaka. Definitivno, tome više nema spora, Liga prvaka postala je najatraktivnije nogometno natjecanje na svijetu. Čelnici FIFA-e morat će se dobro potruditi da Svjetskom prvenstvu, nakon podosta skandala i negledljivog nogometa u Južnoj Africi, vrate ugled koji je to natjecanje do sada imalo kod svih zaljubljenika u nabijanje kožnate mješine. UEFA je bacila rukavicu. Čekamo odgovor i reforme od strane svjetske nogometne asocijacije. A do tada, od Donbassa do Luza, od Burse do Glasgowa, održavat će se najveći nogometni cirkus na planetu.

(zurnal.info)

Projekt Izbori 2010: TV debate i forumi doživio je debakl i prije nego što je krenuo. RTV FBiH povukla se iz projekta jer smatraju da bi ovakvim debatama bio narušen princip ravnopravne i fer zastupljenosti političkih subjekata u programu

Projekat Nacionalnog demokratskog instituta (NDI) “Izbori 2010: TV debate i forumi” doživio je debakl i prije nego što je krenula njegova realizacija. Radio-televizija Federacije BiH u četvrtak, 16. septembra, saopštila je da se povlači iz projekta, odnosno da neće učestvovati u produkciji i emitovanju izbornih tv debata koje organizuje NDI u saradnji sa javnim emiterima.

Iz RTV Federacije BiH pojasnili su da se povlače iz projekta, jer postoji debalans u smislu predstavljanja političkih subjekata, s ozbirom na to da su Centralna izborna komisija (CIK) i Regulatorna agencija za komunikacije (RSK) jasno definisali da izborni program mora biti u skladu sa važećim pravilima. Još su upozorili, navodi se u saopštenju RTV Federacije BiH, da ne smije doći do debalansa u pogledu predstavljanja političkih subjekata u izbornom programu ove medijske kuće

- Emitovanjem ovih debata bio bi narušen princip ravnopravne i fer zastupljenosti političkih subjekata u programu RTV FBiH. Radio-televizija Federacije BiH ne prejudicira ocjenu da će ova debate narušiti balans u programima ostala dva emitera, s obzirom na to da je svaki emiter autonomno izradio svoj plan izbornog programa, naglašava se u saopštenju.

Osim toga, navedeno je, debate su organizovane po neprihvatljivim pravilima, kojima je ugrožena i narušena autonomnost uređivačke politike ovog javnog emitera i prema kojima voditelj (urednik) RTV Federacije BiH nema slobodu izbora.

Kako saznaje „Žurnal“, ovakva odluka RTV Federacije BiH donesena je zbog ignorisanja zahtjeva njihovog predstavnika u pripremama za prvu izbornu debatu, koja će se emitovati iz Banjaluke 16. septembra. Predstavnica Federalne televizije na pripremnom sastanku odbila je zahtjev NDI da se unaprijed napišu pitanja, koja bi se tokom debete postavila političarima, što su novinari BHT i Radio-televizija RS unaprijed prihvatili. Predstavnica FTV-a je upozorila da je to klasičan primjer cenzure i ograničavanja novinarskih sloboda, predlažući da se utvrde tek okvirne teme, a da tokom emisije svaki od novinara postavlja pitanja koja smatra relevantnim. Uz to, saznajemo, predstavnica FTV-a insistirala je da se u studiju zadrži prazna stolica, predviđena za predstavnike Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koji su davno ranije otkazali učešće u svim izbornim debetama koje organizuje NDI. Predstavnici NDI, BHT i RT RS-a odlučili su da iz studija izbace SNSD-ovu stolicu i pored opaske novinarke FTV-a da „prazna stolica mnogo govori sama za sebe“.

Također, saznajemo da su predstavnici NDI u pripremi samog projekta bili obaviješteni da SNSD neće učestvovati u njihovim debatama, a da su ostale političke stranke, učesnike debate, o tome upoznali samo dan ranije. Političari iz RS, koji su prihvatili učešće u debati, nezadovoljni su činjenicom što se direktno neće moći sučeliti sa predstavnicima vladajuće stranke, koju smatraju najodgovornijom za loše stanje u ovom entitetu.

Prema projektu NDI, predizborne debate čiji će učesnici biti predstavnici političkih partija na entitetskom nivou biće prikazane 16. septembra u Banjaluci odnosno 23. septembra u Mostaru, dok je na državnom nivou televizijska debata zakazana za 30. septembar.

(zurnal.info)

Bijeljinsko tužilaštvo konačno bi trebalo da razriješi dilemu da li je odbornik u Skupštini opštine Osmaci Lazo Vidaković kidnapovan po nalogu načelnika te opštine Branislava Boškovića ili je riječ o bizarnoj ujdurmi

Bijeljinsko Okružno tužilaštvo konačno bi trebalo da razriješi dilemu i objelodani - da li je odbornik “Naše stranke” u Skupštini opštine Osmaci Lazo Vidaković kidnapovan po nalogu načelnika te opštine Branislava Boškovića ili je riječ o bizarnoj ujdurmi, koja je njegovoj stranci trebalo da donese predizborne političke poene.
Glavni okružni tužilac Novak Kovačević rekao je da tužilaštvo provjerava sve informacije koje je o ovom slučaju dostavila policija.

- Mi nismo sasvim sigurni da li istragu uopšte treba pokretati. Nedostaje nam puno stvari da se slože kockice, zato što je čovjek, navodno, otet, a tri dana je hodao po Srbiji, po Novom Sadu, ne javljajući se ni policiji ni bilo kome drugom, rekao je tužilac Kovačević “Žurnalu”.

SPORNA TRI DANA

Vidaković tvrdi je sporna tri dana bio u Novom Sadu i Sremskoj Kamenici, jer slučaj svoje otmice nije želio da prijavi policiji u Srbiji, sumnjajući da bi ga oni predali policiji Republike Srpske u koju nema povjerenja. Uz to, kod sebe nije imao lične dokumente, pa nije mogao da pređje granicu. Pozvao je zeta i obavijestio ga da je uspio pobjeći otmičarima, a ovaj mu je potom u Srbiju donio ličnu kartu i pasoš.

- Smatrao sam da načelnik Bošković, koji me je kidnapovao, ima veze u vrhu policije RS, pa je cijala stvar mogla da bude predstavljena drugačije nego što zaista jeste. Zato sam odlučio da se predam lokalnoj policiji u Osmacima, jer mi je to bilo sigurnije. Sačekao sam zeta da mi donese dokumente, kako bi prešao granicu, a onda sam sve prijavio policiji u Osmacima, rekao je Vidaković “Žurnalu”.
On je ponovio da su ga 1. septembra, oko pola deset, načelnik Bošković i dvije nepoznate osobe odveli iz kafane u Kalesiji do Dri ne.

- Odmah su mi oduzeli telefon, saobraćajnu i vozačku, a lična i pasoš su mi ostali kod kuće. Prebačen sam čamcem u Srbiju gdje nas je čekalo drugo vozilo sa srbijanskim registracijama, ispričao je Vidaković. Tvrdi da je 12 dana bio zatočen u nekom mjestu u okolini Beograda, da fizički nije maltretiran, te da je, iskoristivši odsustvo dvojice otmičara, skočio sa terase i pobjegao.
- Bio sam u okolini Beograda. Uspeo sam da dođem do pruge. Vozom sam otišao za Novi Sad, pa dalje za Sremsku Kamenicu, Šabac ... Nisam imao telefon, kazao je Vidaković.

On je ubijeđen da njegova otmica ima političku pozadinu, jer nije pristao na ponudu Boškovića da dobije mjesto potpredsjednika lokalne skupštine, a da zauzvrat pristupi skupštinskoj većini koja podržava načelnika. Prema njegovim riječima, cilj je bio da se ne pojavi na sjednici Skupštine opštine Osmaci 13. septembra, kako opozicija ne bi imala većinu.

- Ovo je sve urađeno sa ciljem da se blokira skupština, da nemamo većinu i da on i dalje ostao načelnik, iako je na referendumu izglasan njegov opoziv, ističe Vidaković.

Odbornik Naše stranke uspio je da stigne na sjednicu lokalnog parlamenta, navodeći da je tako propao Boškovićev plan da opozicija nema većinu i ne izglasa izvještaj komisije nakon održnog referendum.

Građani Osmaka su na referendumu, održanom 8. avgusta, izglasali nepovjerenje SNSD-ovom načelniku Branislavu Boškoviću, ali će on na toj funkciji ostati sve dok Centralna izbora komisija (CIK) ne potvrdi rezultate referenduma.

- Odbornici su tražili da se izja snim i ispričao sam im šta se desilo. Nakon to ga smo donijeli odluku i pri hvatili izvještaj o sprovođenju referenduma i po slali ga CIK-u u Sarajevo, kazao je Vidaković.

IGRE I TUŽILAŠTVO

Nismo uspjeli stupiti u vezu sa načelnikom Boškovićem, a na telefon na centrali opštine niko se nije javljao. Bošković je ranije opovrgao da ima bilo kakve veze sa Vidakovićevom otmicom, tvrdeći da su to “gnusne laži, koje se koriste u političke svrhe”. Vidaković, međutim, za “Žurnal” kaže da je Boškovicć vozio auto kojim je dovezen do Drine, odakle je prebačen u Srbiju, dok ostalu dvojicu otmičara ne poznaje.
Glavni tužilac bijeljinskog Okružnog tužilaštva Novak Kovačević kaže da tužilaštvo neće dopustiti da bude uvučeno u političke igre, sa bilo koje strane.

- Neka političari rade šta hoće, ali ne mogu da uvlače tužilaštvo u svoje igre, kazao je Kovačević. Tužilac Ratko Kerović policiji je već izdao naloge da izvrše dodatne provjere, poslije čega bi trebalo da donese konačnu odluku- da li će istraga biti pokrenuta ili ne.
Odbornik Vidaković najavio je da će sutra o slučaju svoje otmice imati sastanak sa visokim predstavnikom Valentinom Inckom. “

- Dotle je došlo, jer tužilaštvo nije radilo. Poslije sastanka sa visokim predstavnikom vidjećemo šta će biti, zaključio je Vidaković.

Zapanjujuće je da nijedna politička stranka u RS nije reagovala na cijeli ovaj slučaj.

(zurnal.info)

Strip album EPP, autora Samira Šestana i Milenka Tunjića objavljen je 2001. godine u simboličnih 666 primjeraka. Bila je to do tada nezabilježena, a do sada neprevaziđena satirična diverzija, koja je izuzetno duhovito i isto toliko precizno pokazivala najpoganije strane bosanskohercegovačkog društva.

Tokom godina nadali smo se da će Milenko i Samir objaviti nastavak svojih etičko preventivnih pizdarija. Nismo bili te sreće, ali kada se danas prelistava EPP, shvatimo da za nastavak i nije bilo prave potrebe.

Jer, u BiH se ništa nije promijenilo za tih devet godina, isto je beznađe, isto zlo, iste su gadarije i prljavština. Svaki kvadrat albuma je i dalje aktuelan, možda je pokoji akter sramno napustio političku ili životnu scenu, ali upražnjena mjesta popunjena su identičnim karakterima.

Uvjerite se sami, u nekoliko nastavaka objavljujemo probrane table kultnog strip albuma.

(zurnal.info)

Vijeće Evrope kritiziralo je vlasti BiH zbog diskriminacije jer dvojici predstavnika Jevreja i Roma nije dozvoljeno biranje u Predsjedništvo BiH i Doma naroda.

Vijeće Evrope kritiziralo je vlasti BiH u izjavi objavljenoj nakon posjete predizborne promatračke misije toj zemlji, upozoravajući da se predstojeći izbori neće održati sukladno presudi Suda za ljudska prava koji je utvrdio diskriminaciju predstavnika manjinskih naroda te su zatražili izmjene spornih odredbi, objavili su iz ureda Vijeća Europe u BiH.

-Izaslanstvo je ozbiljno zabrinuto jer su, unatoč preporukama Parlamentarne skupštine VE jednako kao i kršenju pravomoćne presude Evropskog suda za ljudska prava, vlasti propustile promijeniti državni ustav, navodi se u izjavi promatračke delegacije Vijeća Evrope.

Dodaje se da će se zbog toga izbori za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH održati prema propisima koji nisu u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i dodatnim protokolima.

-Vijeće Evrope očekuje od vlasti da učine najveće napore nakon izbora kako bi se žurno riješio ovaj problem, navodi se u izjavi.

Sud za ljudska prava presudio je u korist dvojice predstavnika manjinskih naroda Jevreja i Roma da se njihovi predstavnici prema odredbama Ustava BiH ne mogu birati u Predsjedništvo BiH i Dom naroda nego samo predstavnici konstitutivnih naroda Hrvata, Srba i Bošnjaka. Sud u Strasbourgu takve je ustavne odredbe u decembru prošle godine ocijenio protivnim Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.

Delegacija Vijeća Evropa je tokom posjeta BiH zamjerilo vladajućim strankama zbog netransparentnog načina finansiranja, mogućih zloupotreba u procesu brojanja glasova.

Pozvali su političke stranke da se umjesto poruka o podjelama u izbornoj kampanji usmjere rješavanju korupcije i kriminala.

Iz Vijeća Evrope su najavili da će 30 njihovih promatrača nadzirati odvijanje izbora u BiH 3. oktobra ove godine, prenosi danas Hina.

(Fena)

S pancirnim prslukom i četom tjelohranitelja Fahrudin Radončić posjetio je potencijalne glasače u Varešu i Brezi, nazvao ih mačićima, pohvalio se porodičnim gelerima pa podigao pesnicu i obećao zatvor za mafiju i kretene

 - Mi nismo ljevica, mi nismo desnica, mi smo pesnica! I pobijedit ćemo – grmi sa bine krcate kinosale u Varešu predsjednik i osnivač Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudin Radončić. Frenetičan aplauz. Iako na predizbornim skupovima, kao uostalom i većina njegovih političkih protivnika, ponavlja mahom iste stvari, u Varešu to zvuči kao da je dobro proučio njegove stanovnike, jer ih svaka njegova rečenica ili konstatacija baca u euforiju. Na skup je stigao s četom tjelohranitelja i pancirnim prslukom, automobilima koji su sve vrijeme stajali upaljeni, a ispred sale u Brezi bili su prisutni i policajci u civilu. Prisutnima u sali najavljen kao „čovjek vizije čiji je poslovni put obilježen uspjehom“, u uvodnom dijelu svog govora pozdravio je Varešake riječima:

- Selam alejkum i dobar dan, zaboravljeni grade.

Publika, dirnuta emotivnim uvodom, uzvraća burnim aplauzom:

- Uvijek govorim jednu stvar – dok čovjek ne kaže jednu riječ on vlada njom, a kad kažete riječ ona vlada vama - kaže lider i malo relaksira stvar:

- A sada ne znam bih li vam rekao jednu veselu stvar ili da odmah pređemo na ozbiljne stvari?!

- Aj' veselu – čuje se iz publike!

- Dobro, onda ću vam ispričati jedan vic. Kupio predsjednik jedne nekada velike stranke svom unuku pet mačića za rođendan. Poslije tri dana dolazi unuk i kaže: „Dedo, dedo, tri mačića su iz SBB-a!“ Pita Tihić: „Kako znaš?“ „Pa“, kaže mali, „progledala, dedo, progledala“. I mi hoćemo da naš narod progleda! – šala iz rubrike SMS čitalaca u Dnevnom avazu je uspjela i posljednje riječi jedva se čuju od smijeha prisutnih.

- Čuj, i sad mi kao mačići, jel'? – dva mladića u jednom od posljednjih redova u nedoumici su da li ovo poređenje ipak sadrži i uvredljive elemente.

Nema koalicije s kretenima!

Vrijeme je ipak da se krene na ozbiljniji način propagande pa se prelazi na obećanja kako će Sarajevo početi vraćati Varešu sve ono što je Vareš dao za Sarajevo, nekada neomalterisanim kućama Albanije koja danas gradi po 100 km autoputa godišnje, odakle Radončić nosi novinarska iskustva od prije 20 godina. Nakon toga izvlači se teška artiljerija koja će se kasnije spomenuti i u Brezi:

- Moja žena izgubila je dva brata, od 19 i 21 godinu, moja sestra muža a sestrična hoda s 11 gelera. Ja sam svaki dan rata bio u Sarajevu, borio se. Niko od nas nije toliko stradao da bismo sad ovako živjeli. Ne dozvolite da postanemo Palestinci u vlastitoj državi! Naši invalidi moraju na reviziju svake dvije godine, kao da im je u međuvremenu mogla izrasti noga ili ruka.

Dio prisutnih dirnut je do suza ali ih razgaljuju obećanja kako će, ukoliko bude sjedio u Predsjedništvu BiH, Radončić ukinuti finansiranje političkih partija, tražiti „da se to ne može raditi ovako, da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva, te da će se sve ingerencije s tog tijela prenijeti na Vladu.“ Najavljuje se i konačni obračun s izdajnicima ali i poručuje kako koalicija neće biti:

- Pitaju nas s kim ćemo u koaliciju! Neću u koaliciju s onima koje Milorad Dodik grli po novinama kao kretene! Koji potpisuju Prud i izdaju vlastite zemlje! Neću! Zatvor za mafiju, sloboda za ekonomiju!

Okean bolje budućnosti

Ovom govoru prethodili su govori drugih članova SBB-a, kandidata na raznim nivoima, ali i muzičko zagrijavanje neposredno prije skupa. Iako je najavljen u 16 časova već u 15.30 sala je puna. Sa razglasa Ismeta Dervoz, svježa članica Saveza, pjeva Zemljo moja. Muzička lista izgledala je otprilike ovako:

• Zemljo moja – Ismeta Dervoz

• Sviraj nešto narodno – Halid Bešlić i Donna Ares

• Dvije ili tri pjesme H. Bešlića o plavom oku, navikama i sl.

• Mejra na tabutu – instrumentala

• Prođoh Bosnom kroz gradove – bend AS – live.

Društvo je mješovito, ima starijih i mlađih, uglavnom dotjeranih. Dobar dio njih kasnije će se preseliti u Brezu na drugi skup. Između redova provlači se krupniji muškarac i dijeli neke letke i papire s imenima kandidata iz Ze-do kantona:

- Uzmi ovo, nemojte da vam dajem i u Brezi - kaže djevojkama u redu iza.

- Koje je Breza? - pita, a stariji bračni par diže ruke. Uskoro se pušta himna BiH:

- Ustaj, ustaj - čuje se. Iste riječi čuju se i kasnije, kada lider izlazi na scenu. Nakon učenja Fatihe i odavanja počasti šehidima i stradalima u proteklom ratu, na scenu izlazi podmladak SBB-a. Najmlađa od njih, Alina Čabaravdić, nositeljica je liste za Predstavnički dom Parlamenta FBiH. Rođena je 1990. godine:

- Poštovani, Selam alejkum i dobar dan - počinje.

- Dobra ti sreća – odvraća stariji gospodin iz publike.

- Ja sam Alina Čabaravdić i rođena sam 1990. godine...

- Auuuuu – čuje se žamor iz publike, iz reda vremešnijih mještana. Dvojica od njih jedan drugom povjeravaju sumnju da je neko ko je rođen 1990., iz njihove perspektive, uopšte „i progled'o kako treba“.

- Skroz je dobra – komentarišu mladići iza.

Srećom, ona na sceni nema priliku čuti seksističke primjedbe. Izlaže ideje kako mlade izvesti iz beznađa:

- Ja sam mlada osoba kojoj je pružena velika odgovornost. Ukoliko bih dobila povjerenje, otvorena sam za sve vrste pomoći mladima. Na politički aktivizam najviše me ponukalo stanje u školstvu koje se plaća, niska primanja penzionera, nezaposlenost, loše stanje u ovoj državi. Korupciju u obrazovanju riješila bih smjenom svih ministara, jer kad bi oni radili kako treba stanje ni slučajno ne bi bilo kakvo jeste, kaže ova mlada studentica prve godine Fakulteta za kozmetologiju i estetiku u Banjoj Luci.

- Kosmologiju? – iščuđava se jedan od prisutnih nakon čitanja kratke Alinine biografije – šta je kosmologija?

Prisutnima se obratio i jedan od starijih članova Saveza, Adnan Bašić, rođen 1945. Dojmio se Varešaka govoreći o starim vremenima i Varešu kakav je nekad bio. Danas je, konstatuje, stanje katastrofalno ali nada postoji.

- Bilo je dobro a onda je došla oluja. Mnogi su mi govorili da šutim ali Bosna nije Sparta a ja nisam čovjek koji lakonski govori, pa moram nešto reći. Fahrudin Radončić je čovjek kojeg ljudi u Bosni uzmu u srce, to je tako - govori na oduševljenje prisutnih i metaforično dodaje:

- SBB, nekada mali talas, danas je okean koji je preplavio ne samo BiH nego i dijasporu.

I sam 100% ratni invalid, „graditelj i rudar koji se borio za ljudska prava“ i on upozorava na apsurd da RVI idu na stalne revizije „baš kao da mogu invalidu izrasti noge“.

Četvrt stoljeća kurvaluka

“Onaj ko vas nikad nije slagao i prvi put izlazi na izbore je SBBBiH Fahrudin Radončić”, najavljuje se u jednom trenutku s govornice. U sali odobravanje, klimanje glavama. Nakon govora predsjednika skup se završava i dobar dio pristalica odlazi u Brezu da prisustvuje okupljanju u 17.30. Sala ostaje poluprazna, a za Varešake je pripremljen nastup AS benda iz Vareša s pjesmom Prođoh Bosnom kroz gradove. Sada je slika u sali malo tužnija. Rascjepkane grupice, ni traga mladim i našminkanim SBB-ovcima. U mraku, u samom ćošku sale sjede tri žene i muškarac. Dok pokušavam otkriti jesu li simpatizeri, članovi ili uljezi, Fetić Elmira i Devadžija Refija potvrđuju mi kako do sada nisu glasale. Jedna jer nije imala za koga, a druga jer nije imala ličnu. Ove godine izlaze na izbore i glasaju, kažu, za SBB:

- Nisam nikako izlazila jedno tri, četiri godine. A sad, probat ćemo pa ćemo vidjeti. Nadamo se, u nadi je spas – nakon kraćeg razmišljanja složno dodaju:

- Ali ako nas i on iznevjeri, onda više nikada nećemo glasati.

- Kurvaluk – mrmlja u bradu čovjek iza.

Radi u Hrvatskoj i, iako je državljanin BiH, nikada ne izlazi na izbore, a BiH ne smatra svojom državom.

Jedan od onih koji su svaku predsjednikovu riječ upijali s oduševljenjem je i Avdo Musa. Vjeruje u Savez, glasat će za Radončića jer vjeruje u „ljude od prave branše, doktore, političare i biznismene“. Na prošlim izborima glasao je „za Silajdžića, a na onamo onim za Tihića. Mnogo su obećali, malo dali, i više im ne vjerujem. Omladina je napaćena i izvarana. A pogledaj ovo, ovaj Savez“, analizira:

- Pogledaj ti ovog predsjednika! Ovi svi što govore da je on lopov, lažu. On je digao kredit pa će vratit i više. Pogledaj ti njemu štampe, šta ti za marku dobiješ – fino, kvalitetno. Pa i da ništa ne valja, kakva je, možeš njoj sedam dana vatru odlagat!

Ostali su, kaže, imali svoju šansu, ali su je upropastili:

- I ovo što su nam čete ostavile ovi su prodali.

Malo kasnije, slična slika u Brezi. Malo veća sala, više ljudi, neka poznata lica. Opet euforija prilikom predsjednikovog ulaska. I opet sličan govor. Kritika još uvijek aktuelne vlasti jer „nam je uzela 15 godina“, i koja nakon par rečenica,“već 20 godina nije uradila ništa“, da bi već pri kraju govora bila „ona koja nas vara četvrt stoljeća“.

- Četvrt stoljeća - nekritički prihvata i šapuće zabrinuti pristalica, - Hej, četvrt stoljeća...

(zurnal.info)

Ovogodišnja predizborna kampanja je sve drugo samo ne dosadna. Ako uporedimo ove dosadašnje sa rezultatima izbora, mogli bismo se ponadati da je ovo znak kako će ipak biti nekih promjena. Niko se ne može kladiti da će krenuti nabolje jer iako je teško povjerovati da gore ne može, život u Bosni i Hercegovini nas razuvjeri. Pogled na predizbornu kampanju materijalni je dokaz te tvrdnje.

Predizborne priče o ugroženim nacijama, novim kilometrima autoputeva, zlatnim kašikama i mitskim narodima..., tehnički su evoluirale u video uratke koji slobodno levitiraju globalnom svjetskom mrežom. I prije zvanične predizborne kampanje na Youtube-u pojavili su se izmontirane verzije filmova na kojima istorijski ličnosti i filmski likovi personificiraju pojedine političare. Tako su, u ko zna kojem pokušaju, kadrovi iz filma Hitler: Konačan pad iskorišteni da se ocrne Milorad Dodik i njegova SNSD. Uradak je vrlo brzo skinut sa Youtube-a ali je činjenica da su “režiseri” ostvarili svoj naum. Cilj je ostvaren i bilo je samo pitanje ko je sljedeći.

Nije se dugo čekalo a na red je došao Sulejman Tihić. U video klipu “Tihic-parodija” iskorišteni su kadrovi iz Gospodara prstenova. Živopisni lik golum Smigl postao je predsjednik najveće bošnjačke stranke. Gledaoci su u titlovima mogli pročitati sve ono što se posljednjih godina piše po medijima u vlasništvu Fahrudina Radončića.

Po pravilu autori ovih video uradaka uvijek ostanu anonimni ali se njihov naručilac prepoznaje po kontekstu. Nad parodiranjem Sulejmana Tihića stameno stoji sjena utemeljitelja najtiražnije dnevne novine u Bošnjaka. Njegova sjena i riječnik koji potpisuju novinari Avaza mogu se prepoznati i u najnovijem video klipu Mafija za BiH.

Kultni film Francisa Ford Coppole poslužio je autoru da Stranku za BiH prikažu kao Cosa Nostru a njenog lidera Harisa Silajdžića kao kuma Don Vita Corleona kojeg je glumio Marlon Brando. Ne treba posebno napominjati da je scenarij urađen prema sadržaju tekstova novinara Avaza. Teško je govoriti da li iza svega stoji neko iz te medijske kuće, odnosno Radončićevog Saveza za bolju budućnost ili je to tek djelo nezadovoljnika koji je svjesno usvojio ne baš maštovitu terminologiju Avazovih novinara.

Očito da rat u virtualnom svijet ulazi u žestoku fazu sa nesagledivim posljedicama. Nakon svih ovih kreacija, vrlo se lako mogu očekivati novi video klipovi. Možda King Kong na vrhu Empire State Buildinga ili Snježana i sedam-osam patuljaka... U svakom slučaju, od ovih prepucavanja najmanje koristi imaju građani. Da su političari i njihovi kreativci uložili toliko energiju u pravljene klipova u kojima navode konkrente planove za poboljšanje života u BiH koliko se troše na ovim glupostima, čovjek bi i mogao povjerovati u kakve takve promjene. Ali narod kojim ima ovakve infantilne tipove na čelu stranaka itekako mora biti zabrinut za bolju budućnost.

(zurnal.info)

Udruženje građana "Zašto ne" saopćilo je da građani/ke Mrkonjić Grada najbolje osjete "rezultate" vlasti SNSD-a, optuživši ih da se od početka predizborne kampanje, konstantno razmeću "rezultatima" koje nisu postigli i navodno ispunjenim obećanjima od kojih se većina nikada nije realizovala.

-U najnovijem medijskom istupu, na predizbornoj tribini u Mrkonjić Gradu, Milorad Dodik, Nebojša Radmanović, Nikola Špirić i Igor Radojičić još jednom su pokazali nepoštovanje prema svojim potencijalnim biračima/cama iznoseći neistine o svojim "uspjesima" i ponavljajući obećanja koja su već data u prethodnom predizbornom periodu, ali od tada nisu realizovana, navode iz ovog udruženja.

Naglašavaju i da predstavnici SNSD-a u svojim govorima uzimaju ekskluzivne zasluge za buduće ukidanje viza, smanjivanje prisustva međunarodne zajednice, razvoj grada-domaćina skupa Mrkonjić Grada, izgradnju puteva, pokretanje Rafinerije, te očuvanje radnih mjesta u Republici Srpskoj, pri čemu, navode, ni jedna od ovih tvrdnji nema utemeljenost u činjenicama.

Podsjećaju da je SNSD, kroz svoju predizbornu platformu pred opće izbore 2006. godine, dao 75 obećanja, od čega je partija Milorada Dodika ispunila u potpunosti samo dva ili, u procentima, tek tri posto od onoga što su obećali.

Djelimično su ispunili 23 obećanja ili 31 posto, dok je potpuno neispunjenih ostalo 50 ili cijelih 66 posto, od čega je čak šest obećanja nije bilo uopće moguće ispuniti.

U saopćenju ovo udruženje nabrojalo je samo neke od rezultata SNSD-a u prethodnom mandatu: završetak mandata s manjim brojem zaposlenih od onog s početka mandata; usporavanje rasta, a zatim i pad BDP-a za 2,9 posto u prethodnoj godini; poklanjanje cjelokupne Naftne industrije RS ruskoj firmi nepoznate vlasničke strukture uz preuzete dugove i lihvarske kamate; strmoglavi pad stranih investicija uz fijasko decenije u vidu povlačenja ključnih stranih partnera - jednog iz neuspjele prodaje RiTE Gacko i drugog iz projekta izgradnje mreže autoputeva, koji za prethodne četiri godine nije uspio da “prebaci” ni šest km; 365 neprivatizovanih preduzeća, od čega njih 108 u stečaju; kao i korupcijske afere u najvišim nivoima vlasti, uključujući i dvije ključne institucije za obezbjeđivanje zakonite privatizacije i ulaganje u razvoj (Investiciono-razvojna banka RS, te Komisija za reviziju privatizacije u preduzećima i bankama RS).

- Ukoliko predstavnici SNSD-a žele da pokažu šta su radili u proteklom periodu, morat će bolje da se potrude. Hvaliti se "ukidanjem viza", dok EU navodi SNSD kao jednog od najvećih krivaca za odgađanje istog, ili recimo smanjenjem nezaposlenosti, kada statistike neumoljive govore suprotno, zaista je čin vrlo neodgovornog vođenja politike. Apelujemo na SNSD, kao i na sve ostale političke stranke, da svoje predizborne kampanje ne grade na obmanama i evidentnim neistinama. Predstavnici/e vlasti su dužni/e da građane/ke, koji su im na prošlim izborima ukazali povjerenje svojim glasovima i pred kojima su za odgovorni, o svom radu u proteklom periodu , informišu potpuno, konkretno i istinito, poručuju iz Udruženja građana "Zašto ne“.

(Fena)

Taman kada sam pomislio da sam očvrsnuo tokom svih ovih godina i da nema više ništa čime me ove naše vlasti mogu iznenaditi, desilo se famozno obezbjeđivanje skupštinske većine u Osmacima.

Tim Osmacima, koje dok ovo pišem zamišljam kao onaj gradić u filmu U Turn gdje zaglavi Sean Penn, godinama čvrstom rukom vlada Branislav Bošković. Jedina prijetnja njegovoj vladavini je Laza Vidaković, odbornik Naše stranke, čiji glas može prevagnuti u skupštinskom odlučivanju. Branislav nije mogao podnijeti paklenu neizvjesnost glasanja i odlučio se za konačni obračun. Pozvao je Lazu u kafanu i ponudio mu najprimamljiviju moguću ponudu – mjesto potpredsjednika! Kada je ovaj odbio čak i takav, skoro nezemaljski dar, Bošković je užasnuto pomislio da su propali planovi o skupštinskoj većini. Više nije imao kud – zgrabio je mrski odlučujući glas, strpao ga u automobil i odvezao do Drine. Tamo ga je predao maskiranim saradnicima koji su ga odvezli do Beograda i zatvorili u kuću u predgrađu.

Za to vrijeme, u Osmacima, Bošković je dovršavao svoj pakleni projekt osvajanja skupštinske većine. Čekao je odlučujuću sjednicu i sanjario: danas Osmaci, sutra Bijeljina, prekosutra Kalesija, pa Republika Srpska, normalno i Bosna i Hercegovina, a odatle je samo nebo granica Evropske unije.

Nije očekivao da će odlučujući glas prevariti svoje otmičare, preskočiti terasu, domoći se Bosne i Hercegovine, Kalesije, Bijeljine i Osmaka, ući u Opštinsku salu i u posljednji čas svojoj koaliciji obezbijediti skupštinsku većinu. Branislav Bošković nijemo je posmatrao kako mu se ruše snovi, skupštinska sala vrtila se oko njega, vrtlog je zahvatao Osmake, Bijeljinu, Kalesiju i tako dalje...

...

Zvuči kao skeč, ali nije. Kao što znate, sve napisano je čista istina iako sam pokušao, vjerovatno nepotrebno, da je smjestim u atmosferu trash filmova. Nisam sam. Svoju bolesnu ambiciju Bošković je stavio u skučene okvire Osmaka pa smo, sudeći i po forumskim komentarima, skloni da je tretiramo s podsmijehom. Također, zato što nam je smiješna njegova žudnja, prema načelniku osjećamo skoro sažaljenje.

Naravno, nema mjesta ni smijehu niti sažaljenju. Bošković nipošto nije usamljen slučaj. Političari na vlasti, naročito u ovom predizbornom periodu, osjećaju istu žudnju. Da bi je nahranili, spremni su na sve, kao i načelnik Osmaka. Samo, njihovi okviri su nešto širi, pa im je za ostvarenje planova potreban komplikovaniji scenarij od Boškovićevog – recimo kupovina medija, manipulacija Fatom Orlović, prijetnje referendumom, spotovi nije kasno za bolji život...

Scenariji jesu komplikovaniji, ali su čak i prljaviji od Otmice u Osmacima.

...

Da bismo se malo opustili nakon ovako napetog akcionog scenarija, pripremili smo vam mali kviz.

U prvom planu priložene fotografije vidite deset skoro identičnih likova. Pronađite uljeza!

(zurnal.info)

Nijedno sportsko takmičenje u svijetu ne može se porediti sa nogometnom Ligom Prvaka. Ni po kvalitetu, atraktivnosti, gledanosti, biznisu... ni po čemu. Nova sezona upravo počinje!

FAVORITI

Ništa novo. Možda još koji klub u krugu kandidata za sami vrh. Ali, ne dalje od Španije,Njemačke i Italije. Eventualno,Njemačka sa Bayernom. U najužem krugu kandidata za novi trofej su Barcelona, Real, Inter, Milan, Manchester United i Chelsea. Teško da se pored ovih gigant- klubova neko može ugurati među četiri najbolja kluba.

SPECIAL ONE

Sve oči su uprte u njega. Inter je prošle sezone odveo do kraja. Portugalac Jose Mourinho preuzeo je novi izazov. Vratiti u evropskim okvirima posrnuli Real Madrid tamo gdje mu je i mjesto. Na vrh. Ušao je u krug samo tri trenera koji su sa dva različita kluba osvajali naslov prvaka Evrope. Ovaj put želi otići još dalje.

Liga prvaka je takmičenje svih takmičenja. Ne samo najvažnije nego i najveće u nogometnom svijetu. Zato želim postati prvi trener kojem će to uspjeti za kormilom tri različita kluba – kaže 37-godišnjak,vlasnik trofeja sa Interom i Portom.

NOVI KOLAČI

Svake sezone u grupnu fazu Lige Prvaka dođu novi kolači. Ovaj put će čari igranja grupne faze osjetiti šest klubova. To su Tottenham, Twente, Bursaspor,Hapoel Tel Aviv,Braga i Žilina.

RECESIJA

Kad bi se lagali, onda bi rekli da je i Evropsku nogometnu federaciju zahvatila recesija. I ove sezone, klubovi će za svaku pobjedu zarađivati po 800.000 eura dok bod vrijedi 400.000 eura. Za 100.000 eura povećana je zagarantovana zarada pa će svaki od 32 kluba,taman i ako izgubi svih šest susreta, sigurno zaraditi najmanje 7,200.000. Sitnica!

GRUPA SMRTI

Nijedna grupa nije ni približno atraktivna kao što je grupa G. Osim Auxerrea koji je autsajder, tu su još Real Madrid,Milan i Ajax! Tri giganta koja u svojim klupskim vitrinama imaju čak 20 naslova evropskog prvaka. Real je na tronu bio devet puta, Milan sedam a Ajax četiri. Real sa redizajniranom ekipom i novim trenerom, Milan sa Ibrahimovićem i Robinhom u napadu ili Ajax sa paklenim Luisom Suarezom?!

NAŠI U LIGI PRVAKA

Svake godine nas je sve manje i manje. Posljednjih nekoliko sezona, jedinu konstantu igranja u Ligi Prvaka imaju Miralem Pjanić i Saša Papac. Nakon nekoliko prilično neuspješnih sezona, posljednju je Lyon napravio najveći uspjeh, plasiravši se u polufinale. Zato će Francuzi ove sezone, ako i nisu do sada, biti najozbiljnije shvaćeni. Imaju prilično tešku grupu, Schalke, Benfica i Hapoel Tel Aviv. Glasgow Rangers našeg Saše Papca je u grupi C, zajedno sa Manchester Unitedom, Bursasporom i Valencijom. Ako bude prema prognozama, Škoti bi se sa Špancima trebali boriti za drugo mjesto u grupi. Uz Papca i Pjanića, grupnu fazu Lige Prvaka igrat će i Admir Vladavić. Nakon što je ovog ljeta Red Bull Salzburg zamjenio svojim starim jatom, Žilinom, već sutra ga očekuje veliki susret sa Chelseaom. Slovaci će teško do druge faze. Nalaze se u grupi F sa Marseillom i moskovskim Spartakom.

(zurnal.info)

U BiH još 2.550 porodica živi u kolektivnom smještaju. Pred izbore, vlast ih se ponovo sjetila pa ih posjećuje uz pratnju kamera. Činjenica je ipak da nisu ispunili nijedno obećanje dato ovim nesretnim ljudima pred oktobarske izbore 2006.

U izbjegličkom naselju u bivšoj kasarni Slaviša Vajner Čiča u Lukavici još uvijek živi 21 porodica. Iako je od rata prošlo 15 godina,a a javnosti itekako poznato u kakvim uslovima ovi ljudi žive, čini se da će i sljedeću zimu dočekati na istom mjestu. U blizini se pravi zgrada za smještaj ovih porodica, ali prije kraja godine neće biti završena. Zbog toga se stanari već pribojavaju kako će izgledati zima koja stiže, a neki tvrde kako smještaj ipak neće dobiti baš svi. Trenutno ove porodice žive u dvije zgrade. Prva od njih, koja se vidi sa ulice, u toliko je lošem stanju da je teško povjerovati da u njoj neko živi. Zbog toga potpuno nestvarno djeluje kada se na vratima iza gomile korova i polupanih stakala pojavi petogodišnji dječak. Zoran se rodio u obližnjoj kasindolskoj bolnici i za drugi dom osim bivše kasarne ne zna. Njegov otac je u kasarni već 15 godina a majka šest. Tu su i počeli zajednički život. Jedino dijete u ovoj zgradi, mali Zoran željan je društva. Vrijeme provodi dovlačeći konzerve i stare metalne olupine s majkom:

- Tražim limenke, bolje nego da kradem – kaže zrelo.

- Komšiji koji odlazi niz put dobaciju:

- Bolje i ti radi, nemoj tražit po selu!

Smrad koji se širi zgradom po vrućini dopire od prave deponije koja se nalazi ispod stepenica. Dva mala psa rove po smeću. Na zvižduk izlijeću iz smeća i trče Zoranu:

- A moraš doći da vidiš kako mi se maca omacila. Jedno je mače rodila. Hoćeš li mi opet doći? I paket da mi doneseš.

Na pitanje šta bi volio da bude u paketu kaže:

- Riže mi donesi. I kroma – misli na makarone.

- Ma kakve riže, bolan, dovde mi je riže – majka pravi pokret rukom ispod vrata.

U unutrašnjosti zgrade prava deponija.

Jedan od stanara koji ne želi reći svoje ime objašnjava:

- Ovo ovdje nam je kupatilo – pokazuje na prostoriju koja asocira na sve samo ne na higijenu.

Razvaljena drvena vrata ne skrivaju posivjele čučavce. Po podovima plastična crijeva, veliki, nekad bijeli umivaonici, i razbijena ogledala. Baš iz te prostorije Zoranova majka donosi vodu u plastičnu banjicu kako bi dječaka okupala u prostoriji u kojoj žive. Iako ima zdravstvenih problema, a socijalni radnici i ljekari su upoznati s tim, niko se nije potrudio Zorana izvesti iz kolektivnog centra.

Naš vodič ne želi razgovarati jer kaže da od novinara nema baš neke koristi. Više pomoći očekuju od vlasti. Nekoliko dana prije naše posjete u Čiču je dolazio i Siniša Dodik iz SNSD-a. Slutim da ga naš sagovornik, u centru već 15 godina, simpatiše:

- Naći će se već neko za koga ću glasati – sjedi na stepenicama ispred kasarne.

Prekrstio je noge pa su u prvom planu uništene cipele, s odlijepljenim đonom koji se jedva drži uz gornji dio - đon, rupa, pa cipela:

- Ima tu izbora, da znaš.

Rašo i Elena

Od ove zgrade se pravom šikarom prolazi do susjedne. U njoj živi sedam porodica. Djece je dvoje – trogodišnji Rašo i njegova sestra Elena, koja je šesti razred osnovne škole Sveti Sava u Lukavici. Žive s majkom i bakom, zahvaljući čijoj penziji i preživljavaju. U kući uredno i skormno. U ćošku lutke i polomljeni autić:

- Sa'će Farma – kaže im Zoran.

- Ama, počela ti je Farma, ja gledala sinoć – smije se Elena.

U blizini je travnjak sa polomljenom klupom i zgarištem neke stare paljevine. Kažu da im je to dječije igralište.

Većina ovih ljudi u centar Čiča došla je još prije deset i više godina. Za boravak u ovim zgradama plaćaju režije, a u neposrednoj blizini gradi se zgrada u kojoj će neki od njih dobiti stan:

- Pa da konačno živimo ko ljudi a ne ko životinje, kako Bog zapovijeda. A Bog nas je stvorio, Bog nas i rastvara – nabraja Zoranova majka.

O posjeti stranačkih kadrova prije nekoliko dana svjedoče i poderani leci ispred. Obećali su svašta, pa se stanari nadaju da će to i ispuniti: - Vlada je dobra, vlada nam pomaže – kaže jedan od stanara na pitanje je li ljut na vlast koja ga nikada nije izbavila iz kasarne:

-Ali dosta je više i vas novinara – zalupio je vrata. U kasarni je već 15 godina.

Nemar političkih partija

Baš negdje u ovo vrijeme prije četiri godine političke partije u BiH potpisale su Platformu izbjeglica, raseljenih lica i povratnika 2006-2010. Pred tadašnje izbore potpisnici su obećali da će, između ostalog, vratiti izbjeglice kućama i okončati “decenijsku agoniju”. U međuvremenu, “decenijska agonija” pretvorena je u petnaestogodišnju. Prema rezultatima analize ankete o ostvarenju Platforme izbjgelica, raseljenih lica i povratnika za izbore 2010. Unije za održivi povratak BiH, rezultati stranaka na vlasti u njenom ostvarenju su LOŠI. Nijedan pojedinačni zahtjev nije ispunjen u zadovoljavajućoj mjeri a većina nije ispunjena ni djelimično.

Potpisnici Platforme su: SDA, GDS, BPS, HSS, NHI, SPRS, Partija udruženih penzionera RS, PDPRS, Narodna stranka Radom za boljitak, Zavičajni socijaldemokrati, HDU, HDZBiH, SBiH, BOSS, LDS, A-SDA.

Ovim partijama Unija je uputila anketne materijale i zahtjev za dostavljenje podataka o rezultatima postignutim u protekle četiri godine. Neke od njih, nimalo se ne stideći svojih neostvarenih obećanja, nisu se udostojile čak ni odgovoriti na pitanja Unije. Tako Stranka za BiH, LDS, BOSS i A-SDA nisu dostavile nikakve odgovore na zahtjeve Unije.

Poražavajuća je činjenica da na ovaj zahtjev nije odgovorila Stranka za BiH, čiji je potpredsjednik Safet Halilović trenutni ministar upravo za pitanja raseljenih i izbjeglih lica.

“Još jednom koristimo priliku da javno pozovemo političke partije potpisnice Platforme na njihovu obavezu da daju odgovore za ono što su radile u protekle četiri godine. Poznato je da je najveći procenat glasačkog tijela iz redova izbjeglica, raseljenih lica i povratnika”, pozvali su iz Unije ali odgovora nije bilo.

U Analizi Unije navodi se kako se može zaključiti da “stranke nisu ispunile svoja predizborna obećanja kako u vezi svakog pojedinačnog zahtjeva, tako i Platforme u cjelini.”

Neispunjena obećanja vlasti

Prema anketi provedenoj u mjesnim zajednicama za potrebe Analize, zaključuje se da nijedna preuzeta obaveza nije ispunjena:

1. Realizacija ANEX-a IV, VI, VII

2. Zaustavljanje korupcije i kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove

Da su stranke održale obećanje o smanjenju kriminala u oblasti rekonstrukcije i obnove stambenih objekata prognanika smatra samo 6 (2%) mjesnih zajednica, dok 143 (48%) mjesne zajednice smatraju da obećanja nisu održana.

3. Obnova 40.000 stambenih jedinica za povratnike – beskućnike i izvršavanje obeštećenja za uništenu imovinu

4. Zapošljavanje 100.000 izbjeglica, raseljenih lica i povratnika

5. Implementacija Ustavnih amandmana o konstitutivnosti naroda

6. Donošenje jedinstvenih Zakona socijalne i zdravstvene zaštite na nivou BiH

7. Uvođenje Ministarstva za dijasporu BiH i promjena Zakona o državljanstvu

8. Dovršenje reforme obrazovnog sistema u BiH

9. Izmjena izbornog Zakona uvođenjem izborne jedinice za dijasporu

Činjenice:

U BiH još 2550 porodica živi u kolektivnom smještaju.

Zaposleno je samo 1 posto povratnika.

47.000 je nezbrinutih porodica.

2.700 domaćinstava još uvijek je bez električne energije.l

{slimbox images/Galerije/lukavica/1.JPG,images/Galerije/lukavica/1.JPG;images/Galerije/lukavica/2.JPG,images/Galerije/lukavica/2.JPG;images/Galerije/lukavica/3.JPG,images/Galerije/lukavica/3.JPG;images/Galerije/lukavica/4.JPG,images/Galerije/lukavica/4.JPG;images/Galerije/lukavica/5.JPG,images/Galerije/lukavica/5.JPG;images/Galerije/lukavica/6.JPG,images/Galerije/lukavica/6.JPG;images/Galerije/lukavica/7.JPG,images/Galerije/lukavica/7.JPG;images/Galerije/lukavica/8.JPG,images/Galerije/lukavica/8.JPG;images/Galerije/lukavica/9.JPG,images/Galerije/lukavica/9.JPG;images/Galerije/lukavica/10.JPG,images/Galerije/lukavica/10.JPG;images/Galerije/lukavica/11.JPG,images/Galerije/lukavica/11.JPG;images/Galerije/lukavica/12.JPG,images/Galerije/lukavica/12.JPG;images/Galerije/lukavica/13.JPG,images/Galerije/lukavica/13.JPG;images/Galerije/lukavica/14.JPG,images/Galerije/lukavica/14.JPG;images/Galerije/lukavica/15.JPG,images/Galerije/lukavica/15.JPG;images/Galerije/lukavica/16.JPG,images/Galerije/lukavica/16.JPG;images/Galerije/lukavica/17.JPG,images/Galerije/lukavica/17.JPG;images/Galerije/lukavica/18.JPG,images/Galerije/lukavica/18.JPG;images/Galerije/lukavica/19.JPG,images/Galerije/lukavica/19.JPG;images/Galerije/lukavica/20.JPG,images/Galerije/lukavica/20.JPG;images/Galerije/lukavica/21.JPG,images/Galerije/lukavica/21.JPG;images/Galerije/lukavica/22.JPG,images/Galerije/lukavica/22.JPG;images/Galerije/lukavica/23.JPG,images/Galerije/lukavica/23.JPG;images/Galerije/lukavica/24.JPG,images/Galerije/lukavica/24.JPG;images/Galerije/lukavica/25.JPG,images/Galerije/lukavica/25.JPG;images/Galerije/lukavica/26.JPG,images/Galerije/lukavica/26.JPG;images/Galerije/lukavica/27.JPG,images/Galerije/lukavica/27.JPG;images/Galerije/lukavica/28.JPG,images/Galerije/lukavica/28.JPG;images/Galerije/lukavica/29.JPG,images/Galerije/lukavica/29.JPG;images/Galerije/lukavica/30.JPG,images/Galerije/lukavica/30.JPG;images/Galerije/lukavica/31.JPG,images/Galerije/lukavica/31.JPG;images/Galerije/lukavica/32.JPG,images/Galerije/lukavica/32.JPG;images/Galerije/lukavica/33.JPG,images/Galerije/lukavica/33.JPG;images/Galerije/lukavica/34.JPG,images/Galerije/lukavica/34.JPG;images/Galerije/lukavica/35.JPG,images/Galerije/lukavica/35.JPG;images/Galerije/lukavica/36.JPG,images/Galerije/lukavica/36.JPG;images/Galerije/lukavica/37.JPG,images/Galerije/lukavica/37.JPG;images/Galerije/lukavica/39.JPG,images/Galerije/lukavica/39.JPG;images/Galerije/lukavica/38.JPG,images/Galerije/lukavica/38.JPG;images/Galerije/lukavica/39.JPG,images/Galerije/lukavica/39.JPG;images/Galerije/lukavica/40.JPG,images/Galerije/lukavica/40.JPG;images/Galerije/lukavica/41.JPG,images/Galerije/lukavica/41.JPG;images/Galerije/lukavica/42.JPG,images/Galerije/lukavica/42.JPG;images/Galerije/lukavica/43.JPG,images/Galerije/lukavica/43.JPG}

Kada politička partija zatraži pomoć privrednici moraju biti spremni da je pruže ili da trpe posljedice.

Luku Mitrakovića iz Srpca u Republici Srpskoj (RS) skupo je koštala odluka da odbije zahtjeve lokalnog vodstva Srpske demokratske stranke (SDS). Prije 10 godina zatražili su od njega da donira novac i privoli svoje uposlenike da glasaju za kandidate ove stranke.

Stranačka većina SDS-a svojim uticajem u tadašnjoj Skupštini opštine dovela je do bankrota Agroslaviju, firmu koju je Mitraković osnovao 1991. godine. Agroslavija se u početku bavila uzgojem stoke, da bi 1998. godine registrovala djelatnost eksploatacije pijeska i šljunka. Pedesetak radnika je ostalo bez posla, a Mitraković se već devet godina spori na sudu, isčekujući finansijsku i moralnu satisfakciju.

Ovaj slučaj svjedoči koliko je teško pojedincima da se odupru političarima gladnih donacija i glasova, te kako policija i sudovi ne pružaju dovoljnu zaštitu protiv ove, gotovo legalizovane, prakse iznuđivanja.

Zbog straha od odmazde privrednici uglavnom o ovome ne žele javno govoriti. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva razgovarali su sa direktorima sedam firmi iz Viteza, Novog Travnika, Banja Luke i Sarajeva uz obećanje da će njihov identitet biti zaštićen. Svi se manje više slažu u jednom – možete reći ne zahtjevima političkih partija, ali bi vam to moglo otežati poslovanje u budućnosti. Oni koji prihvate pravila stranaka mogu računati na zaštitu, kao i pomoć u dobijanju javnih poslova.

Emir Đikić, predsjedavajući Odbora direktora Transparency International BiH kaže da političke partije često traže od privrednika razne usluge, no oni sami nerado o tome govore.

"Razlog zašto ne žele razgovarati je što privrednici vide štetu u svom budućem poslovanju. Znači, ako ja sad to prijavim, mogu zatvoriti firmu jer neću dobiti drugog posla," kaže Đikić. "Narod priča o tome. Otiđite u bilo koju kafanu i čućete, ovaj uzeo ovoliko, ovaj drugi ovoliko, ali na kraju to su sve špekulacije."

Najsvježija prijava za stranački pritisak na preduzeće dolazi iz Trebinja. Slavko Vučurević, predsjednik Opštinskog odbora Partije demokratskog progresa (PDP) Trebinje je 24. augusta podnio prijavu protiv Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Vučurević u prijavi navodi da su članovi SNSD-a sazivali radnike Hidroelektrana na Trebišnjici i pritome im prijetili otkazom ukoliko ne obezbijede 10 do 50 glasova za njihovog kandidata. Prijavu je podnio Javnom tužilaštvu Trebinje, Centru službe bezbjednosti Trebinje i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).

Marko Mitrović, direktor Hidroelektrana i funkcioner SNSD-a u Trebinju, je u razgovoru sa novinarom CIN- rekao da su optužbe na račun SNSD-a čista predizborna kampanja te da su netačne.

"SNSD-u ne treba pritisak na glasače da glasaju za nas na izborima. Prema tome, tvrdim da to nije tačno ili ja o tom nemam saznanja a mislim da bi trebao znati šta se dešava." – dodao je Mitrović.

Slučaj iz Srpca

Jedan privrednik je ipak otvoreno progovorio o slučaju iznuđivanja. Luka Mitraković tvrdi da ga je u aprilu 2000. godine posjetio Miloš Milenčić, tadašnji predsjednik Skupštine opštine Srbac i član lokalnog rukovodstva SDS-a tražeći 10.000 KM za štampanje plakata. Te godine su se održavali Opštii izbori na kojim je Milenčić bio kandidat za Narodnu skupštinu RS.

"Osim toga tražio je da izlobiram svoje radnike da daju svoj glas za SDS", kaže Mitraković. "Ja sam to normalno odbio. Odmah mi je rekao da ću za tim dobro da zažalim."

Šest mjeseci kasnije, 6. oktobra 2000. godine, put koji je Mitraković koristio za transport pijeska blokirala su dva traktora. Policija mu je rekla da se strpi, i da će blokada biti uklonjena. Pet dana kasnije, Skupština opštine Srbac razmatrala je rad preduzeća Agroslavija, nakon čega je, načelnik opštine zatražio od Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove da se realiziraju zaključci Skupštine i postavi ograničenje nosivosti na put koji je koristilo ovo preduzeće.

Agroslaviji je nakon toga zabranjeno da deponuje šljunak, a na lokalnom putu Razboj-Bajinci je postavljen znak zabrane prolaza teretnih vozila nosivosti 8 tona. Mitrakovićevi kamioni su imali nosivost od 10 tona, zbog čega su policijske patrole kaznile Mitrakovića i Agroslaviju najmanje 12 puta zbog vožnje po ovoj saobraćajnici.

Potom je Opštinski sud za prekšaje Srbac u junu 2001. godine, osam dana nakon što je vodoprivredni inspektor podnio prijavu, kaznio Agroslaviju zbog vršenja eksploatacije pijeska iz rijeke Save bez prethodno pribavljene saglasnosti.

Međutim, Agroslavija je imala svu potrebnu dokumentaciju za rad, prije svega Rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz maja te godine kojim se daje saglasnost za eksploataciju vodnog materijala. Također je imala i saglasnost Kapetanije pristaništa Brčko za eksploataciju-bagerovanje riječnog nanosa korita Save.

Ljubomir Marić, tada član Opštinskog odbora SDS-a, rekao je novinaru CIN-a da je glavni pritisak dolazio od Milenčića i Dragoljuba Kasagića, tekođe jednog od lokalnih lidera SDS-a. Kaže da mu je Milenčić nakon jednog stranačkog sastanka u Opštini predložio da i on preko političkih veza Agroslaviji zabrani prolazak kamiona.

Marić kaže da mu je tom prilikom odgovorio da nije niti zakonito ni izvodljivo nekome zabraniti korištenje javnog puta.

Milenčić, koji 2000. godine nije izabran u Narodnu skupštinu RS, ovo je demantovao. Odbio je razgovarati o slučaju.

Nakon zabrane prometa teretnih vozila nosivosti iznad 8 tona, Mitraković je počeo pijesak prevoziti zaobilaznim putem, što je značilo i znatno veće troškove. Momo Perić, predsjednik Mjesne zajednice Dolina Donja kroz koju je prolazio taj put, kaže da je Kasagić od njega zatražio da postavi barikade i spriječi prolaz kamiona, što je on odbio.

Ni Kasagić nije želio komentarisati ovaj slučaj.

Posljednji pokušaj za spas preduzeća

Nakon svega Mitraković je organizovao peticiju za podršku Agroslaviji koju je potpisalo 237 ljudi. Također je poslao i dopise na adrese petnaestak nadležnih institucija i nevladinih organizacija, ali bez većeg uspjeha.

Agroslavija nije mogla ispoštovati svoje obaveze ni prema klijentima, niti plaćati mjesečnu ratu od 7.100 KM za kredit od 250.000 KM koji je 1998. godine dobila od USAID-a, kako bi pokrenula eksploataciju šljunka. Za ovaj kredit Mitraković je založio imovinu pod hipoteku. Tokom dvije godine uspješnog rada firma je uspjela vratiti gotovo polovinu kredita. Osim ovog Mitraković je podigao još nekoliko kredita kod različitih banaka.

On je planirao da proširi svoju djelatnost, nabavi nekoliko kamiona i zaposli stotinjak novih radnika. Kasnije je morao odustati i prihvatiti činjenicu da neće uspjeti oživjeti svoj biznis.

Traženje pravde pred sudom

Agroslavija je u julu 2001. godine, zbog opstrukcija rada preduzeća, podigla tužbu za nadoknadu štete protiv Opštine Srbac na Opštinskom sudu u Srpcu. Predmet je prvo odbijen zbog nenadležnosti, a zatim i odbačen kao neosnovan. Međutim, nakon niza žalbi, rješenje slučaja danas je u rukama sudija Privrednog odjeljenja Osnovnog suda u Banjaluci.

Opštinske vlasti Srpca, su u junu 2005. godine pozvale Mitrakovića na sjednicu komisije kako bi razgovarali o nagodbi. U to vrijemeje u opštini vladala SNSD.

Mitraković prepričava kako je izgledao sastanak između predstavnika Agroslavije i petočlane opštinske komisije. "Smatrali smo da smo došli do rješenja a onda smo čuli od načelnika Kojića da će se svim sredstvima boriti, iako je rekao da je postojala pogreška njegovih prethodnika, da Agroslavija ne dobije nikakvu odštetu."

Mirko Kojić, načelnik Opštine Srbac i član SNSD-a, je novinaru CIN-a kazao da ne želi komentarisati ovaj slučaj, te da sve radi za dobrobit Opštine.

Mitraković kaže da ne misli da će skoro dobiti odštetu i da bi moglo proći još pet do šest godina prije nego što ovaj slučaj dobije epilog.

Još nekoliko primjera uticaja stranaka na firme

Pred Sudom BiH je prije tri godine vođen postupak protiv Mladena Ivanića i još četvorice čelnika Partije demokratskog progresa (PDP) pod optužbom da su od februara do maja 2002. godine od direktora šumskih gazdinstva tražili da pribave najmanje po 10.000 KM za financiranje partije.

Mirko Rokvić, tada direktor Šumskog gazdinstva Klekovača-Potoci je, svjedočeći pred Sudom, tada izjavio da je njemu i drugim direktorima jedan od čelnika PDP-a rekao da ih je "PDP postavio na mjesta direktora i jedino ih PDP može smijeniti ukoliko ne budu poslušni, a ako budu poslušni bit će maksimalno zaštićeni od strane PDP-a."

Sud BiH ih je junu 2008. godine oslobodio optužbe sa obrazloženjem da nema dokaza da je novac uistinu dat.

Prošle godine je, osim PDP-a, i Socijaldemokratska partija (SDP) povezana sa reketriranjem privrednika. Radi se o slučaju kada su čelni ljudi ove stranke osumnjičeni za pokušaj reketiratiranja Nihada Imamovića, direktora ASA Holdinga iz Sarajeva. Imamović je to prijavio Federalnoj upravi policije početkom jula 2009. godine. Policija je dostavila izvještaj Tužilaštvu BiH krajem prošle godine protiv više osoba iz ove stranke.

Imamović je rekao da mu je Sead Hasibović, direktor građevinskog preduzeća Butmir iz Sarajeva rekao da se sastao sa Zlatkom Lagumdžijom, predsjednikom SDP-a, Marinom Ivaniševićem, predsjedavajućim Gradskog vijeća Grada Sarajeva, Damirom Hadžićem, načelnikom opštiine Novi Grad i Dževadom Bećirevićem, načelnikom opštine Centar i da su oni zatražili 2,2 miliona KM u zamjenu za promjenu regulacionog plana Alipašin Most. To je bio uslov da ASA Holding nastavi započetu izgradnju poslovno-stambenog centra u sarajevskom naselju Otoka.

Prema Imamoviću, Hasibović je rekao da Alija Behmen, gradonačelnik Sarajeva, tom prilikom nije došao na sastanak.

Novinar CIN-a je kontaktirao Hadžića sa zahtjevom za razgovor, na što on nije pristao, dok je Lagumdžija bio nedostupan za komentar.

Tužilac koji vodi ovaj slučaj, Dubravko Čampara je rekao za CIN da se istraga vodi protiv Hadžića, Lagumdžije i Hasibovića, te da su ova trojica i saslušani kao osumnjičeni u ovom slučaju.

SDP je u aprilu ove godine saopštio da je Zlatko Lagumdžija u izjavi datoj Tužilaštvu BiH kazao da su svi navodi iz Imamovićeve prijave lažni i netačni.

U ranijim saopštenjima u vezi sa ovim slučajem SDP je optužio Imamovića za nelegalnu gradnju 20.000 kvadratnih metara, te da on kroz montiranu aferu pokušava izbjeći vlastitu odgovornost za to.

Od podnošenja policijskog izvještaja prošlo je više od osam mjeseci, Tužilaštvo još uvijek nije podiglo opužnicu protiv čelnika SDP-a i vlasnika firme Butmir, niti odbacilo prijavu.

(CIN)

Zanimljivo je mjesto koje je SBB izabrao za jedan od svojih predizbornih skupova. Vrlo simbolično. Sala „Muzeja za ranjenike“ u Jablanici bila je poprište nadahnutih, pompoznih govorancija Fahrudina Radončića i njegovih prikolica. Pompozne govore i bombaške poze vjerojatno je inspirirao partizanski ambijent u kojem se skup održao. Parole su prštale zrakom.

„Zatvor za mafiju, sloboda za ekonomiju!“

„Mladi su rješenje svih problema!“

I tako dalje bla-bla, truć-truć.

Elem, vratimo se na mjesto održavanja skupa. Fahro je izborom istog vjerovatno htio poručiti da kreće u borbu za ranjenike. A onaj tko je ranjen, u ovom slučaju, je narod. Fahro bi trebao biti JBT, a Mirvad Kurić vjerojatno nekakav brkati puškomitraljezac.

Postoji stara istina koja kaže da poduzetnici ulaze u politiku onda kad im se poslovno carstvo počinje rušiti, a sve kako bi se zaštitili od mogućih posljedica propasti u trenutku kad im moć/novac ishlapi te kako bi izbjegli odgovornost za razne malverzacije.

Uzmite za primjer Željka Keruma, splitskog gradonačelnika. Čim je došao na vlast isti tren je objavljeno da prodaje dio trgovačke kompanije, koja je u kreditima do grla. Zatim je uslijedila vijest da se razvodi što ima značiti da će ga bivša olakšati za dobar dio imovine. Njemu je, znači, politika trebala kao odstupnica, osiguranje da neće tresnuti o tvrdi splitski kamen sa svoje skorojevićke visine. Morao je iskoristiti posljednje trenutke svoje pune ekonomske moći kako bi došao na vlast i time amortizirao eventualne nagle gubitke te izbjegao potencijalne sudske procese. Ovako je došao na poziciju u kojoj se može izvaditi iz problema udarajući provizije i idući na ruku svojim poslovnim partnerima.

Poznat je i slučaj porodice Lijanović, kojoj je politika i zastupnički imunitet trebao kako bi izbjegli suđenja za malverzacije oko uvoza mesa i tko zna čega sve ne. Ako još uvijek vladate svojim RAM-om prisjetit ćete se da je listom nakon izbora na kojima je Lijanović ušao u parlament krenula priča o uspjehu a la Lijanović.

Takvima poput Keruma i Lijanovića politika je naprosto potrebna kako bi zaštitili vlastito bogatstvo.

SLOBODA ZA EKONOMIJU

Ovaj dio Radončićeve parole može se prevesti na slijedeći način: „Moje muljanje i malverzacije zaposlit će 100 – 200 ljudi. Nećete me valjda suditi zato što zapošljavam ljude. Pustite me da SLOBODNO, tu i tamo, okrenem neku ilegalnu paru.“

BITKA ZA RANJENIKE

Ova simbolička, Radončićeva „Bitka za ranjenike“ zapravo je bitka za njegov ranjeni poslovni imperij. Da li je to istina saznat ćemo najkasnije do nove godine.

(zurnal.info)