Cohen & Dylan: Poezija i muzika
Copy / paste
: Cohen & Dylan: Poezija i muzika

Očigledna je tesna povezanost poezije i muzike. Obe kao glavna sredstva koriste ritam, rimu i harmoniju; poezija se može nadopuniti jezičkim značenjem, konotacijom i različitim tradicionalnim figurama, a muzika, bar teorijski, harmonijom, kontrapunktom i tehnikama orkestracije. Obe su istorijski tesno povezane u engleskom jeziku. Anglosaksonska epska poezija je po svemu sudeći bila čitana ili pevana uz pratnju harfe; glagol koji se za takvo izvođenje koristi u Beovulfu, u epizodi o Finu, jeste singan, pevati, a imenica gyd, pesma. Glavni izvor lirske tradicije u engleskoj poeziji su trubadurske pesme.

Udaljenost između gleomannes gyd u Beovulfu ili Stiglo je leto (Sumer is Icumen In) i pesama Leonarda Koena ili Boba Dilana može se činiti velikom, ali se to više odnosi na protok vremena nego na estetiku. Lirska pesma kao književno delo i stihovi pop pesme su, u biti, ista stvar: poezija. Bilo da je naslov dela "Gerontion", "You Ain't Nothin' But a Hound Dog" ili "It's All Over Now, Baby Blue," naši kriterijumi za ocenu tih dela moraju biti isti.

Najvažniji preduslov za stvaranje značajnih stihova u popularnoj muzici je da je pisac veran svojoj vlastitoj, ličnoj viziji ili viziji pesme koju piše. Tu je neophodna sva veština i umešnost koja je obično potrebna za pisanje poezije, jer to su jedina sredstva pomoću kojih pesnik može da sačuva integritet svoje vizije. Bilo da je reč o pisanju za hit paradu ili manje poznati časopis, pesnik ne sme, zbog nedostatka umešnosti ili lažne muze popularnosti, bogatstva ili pozitivne ocene kritike, da napusti vlastitu viziju ili viziju svoje pesme – kako bi napisao nešto već viđeno ili trivijalno. Istorijski gledano, pisci i pevači stihova popularnih pesama često su bili nesposobni da stvore vlastitu viziju, brkajući originalnost i moralna merila sa servilnim ugađanjem popularnom ukusu. Tiny Tim i gospođa Miller su se istakli, pre svega, kao nesvesne karikature te vrste naivnosti.

Bob Dilan i Leonard Koen simbolišu dva vrlo odvojena pravca u nastojanju da se povrati značaj i integritet vizije u popularnoj muzici. Bob Dilan je od samoukog deteta prepuštenog samom sebi, svesno ulažući veliki trud, postao profesionalni muzičar kantautor. U tom procesu, on je slučajno postao i dobar pesnik, jer je intuitivno shvatio da dobre pesme treba da sadrže kvalitetnu lirsku poeziju. Leonard Koen je univerzitetski obrazovani pesnik u formalnom smislu, koji se kretao u suprotnom pravcu, sa svojim skorašnjim otkrićem da dobra lirska poezija može biti jednako dobra i kada se otpeva. Dilan u poeziju unosi spontanost ritma i bogatstvo slika koje su dugo krasile američku folk muziku, kao na primer muzika Hadija Ledbetera (Huddie Ledbetter) ili Dilanovog idola, Vudija Gatrija (Woodie Guthrie). Koen popularnu muziku obogaćuje stručnom preciznošću jezika i svojom obuzetošću formom.

Kao liričari, obojica visoko nadmašuju Karl Li Perkinse (Carl Lee Perkinses), Ričard Vajtinge (Richard Whitings), Irving Berline (Irving Berlins) i Džordž Geršvine (George Gershwins) prošlosti. Obojica pišu o svojim individualnim iskustvima, idejama, slikama, rečnikom koji projektuje vlastito sopstvo i njegove okolnosti, a ne fabrikuje svoju personu iz pretpostavki aktuelne kulture. U delu Boba Dilana, originalna imaginacija i intenzivno lična vizija odmah postaje očigledna.

I saw a new born baby with wild wolves all around it,
I saw a highway of diamonds with nobody on it,
I saw a black branch with blood that kept drippin',
I saw a roomful of men with their hammers a-bleedin',
I saw a white ladder all covered with water,
I saw ten thousand talkers whose tongues were all broken,

I saw guns and sharp swords in the hands of young children,
And it's a hard, and it's a hard, it's a hard, it's a hard,
And it's a hard rain's a gonna fall.

(Video sam novorođenče okruženo vukovima/ Stajao sam na praznom autoputu glatkom kao staklo/ Video sam slomljenu granu koja krvari/ Bio sam u sobi punoj ljudi sa krvavim maljevima u rukama/ Peo sam se beskrajnim belim merdevinama/ Sreo sam 10.000 zanemelih govornika/ Video sam puške i mačeve u dečijim rukama/ Ovde će pasti teška kiša)

Ritmička naivnost ovih stihova skoro sasvim se gubi pred bogatstvom slika. Dilanov stav je stav vizionara, proroka. Njegove slike dolaze iz našeg društva, ali viđene su njegovim očima, a ne na način na koji bi ovo društvo želelo da bude shvaćeno.

Ima mnogo zanimljivih elemenata u viziji Boba Dilana: njegova svest o patnjama i vrlinama potlačenih, njegov osećaj za nepodopštine savremenog društva u SAD, njegova mržnja prema ratu, njegova lična potreba za nezavisnošću od materijalističke kulture, kao i njegov predosećaj apokalipse. Dilanova vizija je, u stvari, bitno apokaliptička; uvek iznova on govori o zlom svetu koji će uskoro biti kažnjen i ukinut, onda kada „brod pristane“.

Svet Boba Dilana je svet u kome su nezaposleni Holis Braun (Hollis Brown), njegova žena i petoro dece, naočigled svojih zemljaka, prepušteni smrti od gladi u prljavoj kolibi i na "prljavoj kiši" (The Ballad of Hollis Brown), u kojem borci za ljudska prava bivaju ubijeni (Oxford Town), u kojem zatvorenike maltretiraju sadistički čuvari (The Walls of Red Wing). To je svet ogorčenih iseljenika (I Pity the Poor Immigrant), eksploatisanih podstanara (Dear Landlord), površnih i pohlepnih žena (Sad-Eyed Lady of the Lowlands). To je svet u kome beli Amerikanci sistematski uništavaju čitava indijanska plemena, u kojem svaka od zaraćenih strana smatra da je Bog na njenoj strani (With God on Our Side), u kojem se "gospodari rata" kriju u svojim vilama, "dok krv mladih ljudi/ ističe iz njihovih tela/ zakopanih u blato" (Masters of War). Amerika je za Dilana zemlja koja uživa u prizoru boksera koji se ubijaju (Who Killed Davey Moore), zemlja u kojoj sudija može da prinudi devojku na seks, uz lažno obećanje da će joj oca spasti od vešala (Seven Curses); zemlja u kojoj siromašne belce bogataši uče da mrze crnce (Only a Pawn in their Game); zemlja u kojoj se rudnici i fabrike zatvaraju bez imalo brige o dobrobiti radnika (North Country Blues). Dilan smatra da je za mlade ljude Amerika jedno apsurdno, nadrealno mesto:

Ah get born, keep warm
Short pants, romance, learn to dance
get dressed, get blessed
try to be a success
Please her, please him, buy gifts
Don't steal, don't lift,
Twenty years of schoolin'
And they put you on the day shift
Look out kid, they keep it all hid
Better jump down a manhole
Light yourself a candle, don't wear sandals
Try to avoid scandals
Don't wanna be a bum
You better chew gum.

Subterranean Homesick Blues

(Rodi se, izađi iz kratkih pantalona, zaljubi se, nauči da igraš, lepo se obuci, ispovedi se, budi poslušan, kupuj poklone, ne kradi, odradi 20 godina škole, zaposli se od devet do pet, pazi mali, od tebe se kriju važne stvari, otrgni se, šmugni u slivnik, upali sveću, bolje da nestaneš, nego da žvaćeš njihovu žvaku, Bluz predgrađa)

Sam Dilan ne želi da ugodi nikome. On je protiv posesivnosti i dominacije nad ljudskim bićima koje Amerika sprovodi pomoću svoje spoljne politike, protiv rasne diskriminacije, bokserskih sindikata i maltretiranja radnika. Zaključno sa svojim poslednjim albumom Nashville Skyline on je i protiv posesivnosti i dominacije u ljubavi. U „Don't Think Twice it's All Right“ pesnik napušta ženu, jer ona zahteva previše: "Dao sam joj svoje srce, ali je ona želela moju dušu". U "It Ain't Me Babe" pesnik upoznaje devojku koja želi "nekoga ko će umreti" za nju, "i još više od toga." Njemu takvi zahtevi zvuče nerazumno. Dilan izražava vlastite ideje o idealnom odnosu između ljudi u svojoj pesmi "All I Really Want to Do". Te ideje se ne tiču samo odnosa između muškarca i žene već se u opštijem smislu odnose i na odnose radnika i poslodavca, građanina i policajca, studenta i profesora.

I ain't lookin, to compete with you,
Beat or cheat or mistreat you,
Simplify you, classify you,
Deny, defy, or crucify you.
All I really want to do
Is Baby, be friends with you.

(Ne želim da se takmičim sa tobom/ Da te bijem, varam i mučim/ Da te uprostim, da te svedem/ Poreknem, razapnem/ Ne, jedino želim da budemo prijatelji)   

Dilan priželjkuje uništenje nehumanog, kompetitivnog, eksploatatorskog, klasifikatorskog i zatvorenog društva. Ali njegova vizija je apokaliptička i on ne vidi organizovanu revoluciju, već samo spontani bunt koji nastaje gotovo kao božanski čin. Savremeno društvo, njegove institucije i vrednosti ne zavređuju našu kritiku; njih treba odbaciti i napustiti. Ali čovekova sredstva za bekstvo su ograničena: neko će ubiti svoju izgladnelu ženu i decu, pa izvršiti samoubistvo, kao Holis Braun, tako da "se negde u daljini/ Rađa novih sedmoro ljudi" (Ballad of Hollis Brown). Može se slediti i "Gospodin tamburaš", pa pomoću marihuane, LSD-a ili težih narkotika "igrati pod dijamantskim nebom" (Mr. Tambourine Man). Suštinsku promenu može doneti samo sveobuhvatni događaj. Pesma "The Times They Are A-Changin'" sadrži nagoveštaj te nastupajuće apokalipse.

The line is drawn
The curse is cast
The slow one now will
Later be fast.
As the present now
Will later be past
The order is rapidly fadin'
And the first one now
Will later be last
For the times they are a-changin'.

(Crta je povučena/ Kletva je bačena/ Gubitnici će/ Postati pobednici/ Sadašnjost odlazi/ U prošlost/ Poredak se ubrzano osipa/ Oni sa vrha/ Padaju na dno/ Vremena se menjaju)

Dilan jasno sugeriše hrišćansku apokalipsu, sa njenim konvencionalnim uzdizanjem krotkih i propašću moćnih. Pesme poput "It's All Over Now, Baby Blue" ili "A Hard Rain's A Gonna Fall" prikazuju nadrealnu zbrku i skori dolazak sudnjeg dana. U poslednjoj sceni Bergmanovog Sedmog pečata ljudi tumaraju unaokolo u potrazi za spasenjem: "The Saints are coming through/ And It's all over now, Baby Blue". U "I Dreamed I Saw St. Augustine" sâm blaženi svetac silazi na zemlju kako bi ljudima, nakon uništenja, ponudio život. U sledeće četiri pesme Dilanova vizija sveopšte apokalipse je neposredno prisutna. U "Chimes of Freedom" Dilan opisuje jednu uzbudljivu scenu:

Thru the mad mystic hammering of the wild ripping hail
The sky cracked its poems in naked wonder
That the clanging of the church bells blew far into the breeze
Leaving only the bells of lightning and its thunder
Striking for the gentle, striking for the kind,
Striking for the guardians and protectors of the mind
An' the unpawned painter behind beyond his rightful time
An' we gazed upon the chimes of freedom flashing.

(Divlji krik nas doziva kroz tamu ispunjenu bubnjevima/ Iz neba se prolama pesma na zanemele ljude/ Vetar raznosi zvonjavu crkvenih zvona/ Čuju se samo zvona munja i gromova/ Ona zvone za blažene i krotke/ Ona zvone za čuvare bistroga uma/ Za nepotkupljive proroke ovoga dana/ Kada su zazvonila zvona istinske slobode)   

U "Lay Down Your Weary Tune" on izveštava:

Struck by sounds before the sun,
I knew the night had gone,
The morning breeze like a bugle blew
Against the drums of dawn.

The ocean wild like an organ played
The seaweed's wove its strands,
The crashin waves like cymbals clashed
Against the rocks and sands.

I stood unwound beneath the skies
And clouds unbound by laws,
The cryin' rain like a trumpet sang
And asked for no applause.

(Zvuci jutra najavljuju sunce/ Noć se povlači/ Jutarnji vetar zviždi/ Naspram bubnjeva zore/ Okean se nadima kao orgulje/ Morske trave pletu svoje niti/ Talasi se obrušavaju kao timpani/ Na stenje i peščane dine/ Stojim sam pod nebom/ I uskovitlanim oblacima/ Kiša pljušti kao trubač u zanosu/ Koji ne čuje aplauz publike)  

U "The Gates of Eden" Dilan razvija jasnu dihotomiju između onoga što je moguće na zemlji i u večnosti. Besmislena buka, vlasništvo, rodbinske veze, vreme, metafizika, pravo, nauka, san o zemaljskom raju – sve to, kaže Dilan, može postojati samo van kapije Edenskog vrta.

With a time rusted compass blade
Aladdin and his lamp
Sits with Utopian hermit monks
Sidesaddle on the Golden Calf
And on their promises of paradise
You will not hear a laugh
All except inside The Gates of Eden.

(Sa zarđalim kompasom u jednoj/ I čarobnom lampom u drugoj ruci/ Aladin sedi među usahlim kaluđerima/ Ne vredi klanjanje Zlatnom teletu/ I obećanje rajskog naselja/ Smeh se čuje/ Samo sa one strane Vrata Raja)  

A jednoga dana, nakon što padne teška kiša, možda – Dilan svesno ostavlja nejasnim sve fizičke okolnosti kataklizmičkog uništenja našeg društva – kada teška radioaktivna kiša padne nakon atomskog rata, kada zaista sve bude gotovo za baby blue i ostale, Edenske kapije će se otvoriti, i nastupiće čas, "onaj čas kad pristane brod."

O the time will come
When the winds will stop
And the breeze will cease to be breathin'
Like the stillness in the wind
When the hurricane begins
The hour when the ship comes in.

O the sea will split
And the ship will hit
And the shoreline sands will be shaking
Then the tide will sound
and the wind will pound
And the morning will be breaking.

When the Ship Comes In

(Kucnuće čas/ Vetar će stati/ I prestati da diše/ U potpunoj tišini/ Kao pred uragan/ Jedan brod će uploviti u luku/ More će se razmaći/ I brod će tako udariti o obalu/ Da će se zemlja zatresti/ Onda će naići plima/ I vetar će uzdahnuti/ I svanuće novo jutro, Kada pristane brod)

Korpus pesama Leonarda Koena nije ni približno toliko veliki kao Dilanov. Ukupan broj do danas objavljenih numera je dvadeset –nesrazmerno pažnji koju su te pesme dobile u muzičkim časopisima. Kada ih proučimo, vidimo da su one, za razliku od Dilanovih, uglavnom ljubavne. One imaju izuzetan značaj i poetski integritet zahvaljujući produhovljenoj viziji koju sadrže.

Koen ne oseća nastupajuću apokalipsu. U njegovim pesmama postoji preteći, proždirući svet, u kojem ljudi žive u očajanju odlaganja svoje sudbine. Sve njegove pesme sadrže implicitnu kritiku društva, iako samo dve, "The Old Revolution" i "Stories of the Street," o tome otvoreno govore. Od njegovih pesama, najviše političkog naboja ima "Stories of the Street," koja počinje:

The stories of the street are mine
The Spanish voices laugh
The cadillacs go creeping down
Through the night and the poison gas
I lean from my window sill
In this old hotel I chose.
Yes, one hand on my suicide
And one hand on the rose.

(Ulica je moj svet/ Glasovi na španskom i smeh/ Bešumno klize kadilaci/ Kroz noć i otrovan vazduh/ Naginjem se kroz prozor/ Sobe trošnog hotela/ U jednoj ruci pištolj/ U drugoj ruža)

Koenova vizija je društvo pred nastupajućim kolapsom zbog ljudskih strasti i pohlepe.

I know you've heard it's over now
And war must surely come,
The cities they are broke in half
And the middle men are gone.
But let me ask you one more time
O children of the dust,
All these hunters who are shrieking now
Do they speak for us?

And where do all these highways go
Now that we are free?
Why are the armies marching still
That were coming home to me?
O lady with your legs so fine
O stranger at your wheel
You are locked into your suffering
And your pleasures are the seal.

The age of lust is giving birth
And both the parents ask the nurse
On both sides of the glass
Now the infant with his cord
Is hauled in like a kite
And one eye filled with blueprints
One eye filled with night.

(Kažu nam da je gotovo/ I da počinje rat/ Gradovi su podeljeni/ I svi posrednici su otišli/ Imam samo jedno pitanje/ Za vas, deco prašine/ Da li ste sigurni da ovi vojnici/ Urlaju po ulicama u vaše ime)  

Koen, kao i Dilan, želi da pobegne iz ovog surovog sveta, ali to bekstvo mora da se odigra ovde i sada. Ako to nije moguće, on je spreman da podeli sudbinu ostalih ljudi i prihvati, iako nedužan, svoj život u iskvarenom društvu.

O come with me my little one
And we will find that farm
And grow us grass and apples there
And keep the animals warm
And if by chance I wake at night
And I ask you who I am
O take me to the slaughter house
I will wait there with the lamb.

(Kreni sa mnom malena/ Hajdemo na selo/ Da skupljamo seno, beremo jabuke/ I gajimo stoku/ A ako te noću probudim/ I upitam te ko sam/ Odvedi me u klanicu/ Da čekam svoj red sa jaganjcima)

U Koenovom svetu čovek živi kao Isak koji leži na očevom oltaru i čeka da bude žrtvovan. Postoji samo jedno mesto na kojem čovek može da bude – ono gde jeste – a ako su pokvarenost sveta i smrt neizbežni, on to prihvata kao deo svoje humanosti.

U svojim ljubavnim pesmama Koen se, kao i Dilan, bavi vrednostima, pre nego "želim te, volim te, trebam te" temom prosečnog autora pop pesama. Koen dolazi do zaključka koji izmiče mnogim piscima popularnih hitova: dovesti devojku u krevet je lako; teško je to učiniti bez ugrožavanja vlastitog integriteta ili bez udisanja "otrovnog gasa" ovoga sveta. U "The Stranger Song" Koen opisuje kukavičkog ljubavnika, koji svoju slobodu želi da zameni sigurnošću; ljubavnika "koji je kao neki Josif u potrazi za krčmom," koji "želi da zameni igru koju igra za sklonište". Sebe, tragača za smislom, Koen naziva "strancem", a onoga koji čuva "najbolju kartu/ toliko vrednu/ da ne želi drugu", on naziva "dilerom". Diler je mladoženja koji želi da okonča patnju i agoniju udvaranja; on nije pravi ljubavnik, kaže Koen.

I know that kind of man
It's hard to hold the hand of anyone
Who's reaching for the sky just to surrender.

(Znam tu vrstu ljudi/ Teško je biti sa nekim/ Ko stremi nebesima samo da bi se predao)

U "Winter Lady" i "Sisters of Mercy" Koen prikazuje ženski pandan "strancu." I ona je slobodna, nije se prodala za lak život zagarantovanog vlasništva u braku. Uzdržana, nezavisna, izbirljiva, ta "putujuća dama" zrači toplinom za koju Koen smatra da muškarcu znači više od ugovora na papiru. U "Sisters of Mercy" ta žena osvežava stranca koji traga, ublažavajući njegov umor bez ugrožavanja njegovog bića.

O the sisters of mercy
They are not departed or gone
They were waiting for me when I thought
That I just can't go on.

(Milosrdne sestre/ Me nikada nisu izdale/ Bile su tu uvek/ Kada sam mislio da ne mogu dalje)

Nema ljubomore ni posesivnosti u njegovom odnosu sa tim ženama; on iskreno želi da one pomognu i drugim strancima poput njega.

When I left they were sleeping
I hope you run into them soon.
Don't turn on the lights,
You can read their address by the moon;
And you won't make me jealous
If I hear that they've sweetened your night
We weren't lovers like that
And besides it would still be all right

(Spavale su kada sam odlazio/ Nadam se da ćeš ih i ti pronaći/ Ne pali svetla/ Pusti da te mesečina vodi/ I neću biti ljubomoran/ Ako i ti sa njima provedes blaženu noć/ Mi nismo takvi ljubavnici/ A i da jesmo, sve je u redu/

Postoji zajedništvo u ljubavi u kojem svako pomaže svakome u njegovoj ili njenoj potrazi za ispunjenim životom.

Prolazna ljubav između muškarca i žene je u Koenovim pesmama poželjno bekstvo od iskušenja egzistencije. Trajnija veza je samo deo istog iskustva. U "So Long, Marianne" Koen detaljno razmatra protivrečnost između sigurnosti doma i lične slobode. On je "kao zalutalo Ciganče," i to kaže Marijani pre nego što joj dopusti da ga ona odvede kući. On joj kaže: "Uz tebe zaboravljam/ Da se pomolim svom anđelu/ A onda i anđeli zaborave da se mole za nas". Tu žena očajnički pokušava da ga veže za sebe: "Tvoja fina paučina/ Prikiva mi stopalo za kamen". Ona jeretički prijanja uz njega, kao da je on zamena za božansko biće, on oseća "Kao da sam krst raspeća/ Dok klečimo kroz tamu". U ovoj pesmi Koen okleva pred iskušenjem sentimentalnosti, prisećajući se njihove ljubavi "duboko u zelenom granju jorgovana", ali oslobađa se njene posesivnosti – koja je ovoga puta usmerena na drugoga čoveka.

O you are really such a pretty one
I see you`ve gone and changed your name again
And just when I climbed this whole mountainside
To wash my eyelids in the rain.

(Zgodno ti to radiš/ Čujem da si se već ponovo udala/ A ja sam sve to vreme proveo u planini/ Da mi kiša spere lice od suza)   

"One of Us Cannot Be Wrong" je Koenova ironična priča o posesivnom ljubavniku, koji sadistički dominira nad ženom dok, s druge strane, mazohistički žudi za njenom dominacijom. Pesma ovako počinje:

I lit a thin green candle
To make you jealous of me,

Then I took the dust of a long sleepless night
I put it in your little shoe.
And then I confess'd that I tortured the dress
That you wore for the world to look through.

(Palim tanku, zelenu sveću/ Tvoje ljubomore prema meni/ Stavljam prah svojih besanih noći/ U tvoju malu cipelu/ Priznajem da sam pocepao tvoju haljinu/ Onu prozirnu, tvoju omiljenu) 

Ljubavnik traži savet od doktora koji je i sam ranjiv, skrivajući se "među policama biblioteke", pričajući mu detalje sa svog medenog meseca. Onda posećuje sveca koji propoveda "da je dužnost ljubavnika da naruše zlatno pravilo"; ali i svetac je ranjiv. Ljubavnik izveštava:

And just when I was sure
That his teachings were pure
He drowned himself in the pool,
His body is gone, but back here on the lawn
His spirit continues to drool.

(Kada mi se učinilo/ Da je njegovo učenje bez greške/ On je skočio u bazen/ Njegovo telo se udavilo/ A njegov duh je ostao da balavi po travi)

Ovaj jadni ljubavnik ništa nije naučio iz ovih prljavih, lascivnih i samodestruktivnih primera i ostaje slep u svom mazohizmu, kao što se vidi iz poslednje strofe.

An Eskimo showed me a movie
He'd recently taken of you
The poor man could hardly stop shivering,
His lips and his fingers were blue.
I suppose that he froze
When the wind took your clothes
And I guess he just never got warm
But you stand there so nice
In your blizzard of ice
O please let me come into the storm.

(Eskim mi je pokazao traku/ Nedavno te je snimio/ Još uvek je drhtao/ Plavih usana i šaka/ Sigurno se smrzao/ Kada ti je vetar odneo odeću/ Ne može da se oporavi od prizora/ Tebe koja stojiš i smešiš se/ Zasuta snegom i ledom/ Molim te, pusti me unutra, u središte oluje)

Svi ljubavnici iz Koenovih pesama moraju da nauče kako da kažu zbogom; ne zato što je rastanak sam po sebi dobar, već zato što ljubavne veze sprečavaju ljude da ostvare svoju suštinsku muškost ili ženskost. Promena je nužni preduslov samoispunjenja u Koenovom nesigurnom svetu, a veze sprečavaju promenu, kao što se vidi u pesmi "That's No Way to Say Goodbye."

I'm not looking for another
As I wander in my time,
Walk me to the corner
Our steps will always rhyme,
You know my love goes with you
As your love stays with me,
It's just the way it changes
Like the shoreline and the sea.

(Ne želim nikog drugog/ Nije u tome stvar/ Isprati me do ugla/ Naši koraci se slažu/ Moja ljubav odlazi sa tobom/ Tvoja ostaje sa mnom/ To je u prirodi promene/ Kao između obale i mora) 

Koenova najenergičnija osuda posesivnosti u ljubavi nalazi se u "Master Song", pesmi o njegovoj staroj ljubavi, koja je možda personifikacija same poezije koja je potpala pod kontrolu autokratskog gospodara. Taj novi gospodar se u čitavoj pesmi asocira slikama nasilja i prinude: on je čovek "koji se upravo vratio iz rata", koji je ženi dao "nemačkog ovčara za šetnju/ s ogrlicom od kože i eksera", koji vozi avion "bez ruku", koji "je ugasio svetla u usamljenoj ulici" i vodio ljubav sa ženom prerušen u "majmuna s anđeoskim žlezdama", uz "muziku gumenog orkestra". Zauzvrat, žena samog pesnika drži u zatočeništvu, nikada mu ne prilazeći, ne prinevši mu čak ni sakramentalni surogat "vina i hleba". Ovo je pesma o velikom razočaranju i frustraciji, ispunjena slikama sterilnosti i beznađa.

Pa ipak, u pesmama Leonarda Koena ljubav ostaje glavni lek za tegobnu posesivnost našeg društva. "Suzanne" je izgleda još jedna pesma o bekstvu iz stvarnosti pomoću droga, poput Dilanovih "Mr Tambourine Man" ili "Lucy in the Sky with Diamonds" Bitlsa. Ali to bekstvo je ambivalentno žensko i halucinogeno, dok sam pesnik traži spas u ljubavnom iskustvu. U prvom susretu sa egzotičnom Suzen Koen kaže da ćeš znati:

That you've always been her lover
And you want to travel with her
And you want to travel blind
And you think maybe you'll trust her
For you've touched her perfect body with your mind.

(Da si oduvek bio njen ljubanik/ I želiš da putuješ sa njom/ I želiš da je pratiš slepo/ I želiš da joj veruješ/ Jer si svojim umom dotakao njeno savršeno telo)

Kako se iskustvo sa Suzen produbljuje, želećeš da hodaš po vodi kao Isus. Pri kraju pesme Suzen uzdiže do lepote najrazličitije kontradiktorne realnosti ovoga sveta – "smeće i cveće" – i kroz ljubav nas sve dovela do savršenstva – "jer je svojim umom dotakla tvoje savršeno telo". Njoj se može prići, od nje se može otići, "možeš provesti noć pored nje" u halucinaciji; ona je uvek "milosrdna sestra", nikada pohlepna supruga.

Koenova pesma, u kojoj ljubav najočiglednije služi kao lek protiv društvenog zahteva za kontrolom, disciplinom i porobljavanjem životne sredine i bližnjega, jeste složena i neobjavljena pesma "Love Tries to Call You by Your Name". Koenova osnovna teza u toj pesmi je da se u predavanju materijalizmu i bezbojnosti društva predaje i svoj vlastiti identitet. Samo ljubav, kao što se kaže u naslovu, "pokušava da te zove tvojim imenom". Na početku pesme subjekat se postepeno gubi u nečemu mnogo većem i manje realnom nego što je on sam.

I thought it would never happen
To all the people that I became
My body lost in these legends
And the beast so very tame
But here, right here
Between the birthmark and the stain
Between the ocean and the rain
Between the snowman and the rain
Once again and again
Love tries to call you by your name.

(Mislio sam da je nemoguće/ Da se to desi bilo kome od nas/ Moje telo izgubljeno u drevnim legendama/ Zver tako mirna i pitoma/ Ali tu, baš ovde/ Između ovog mladeža i ovog belega/ Na liniji dodira okeana i kiše/ Pljuska i Sneška Belića/ Uporno, neprekidno/ Ljubav me doziva mojim imenom)

Od celine i integralnosti okeana do fragmentarnih kapi kiše, od monolitne egzistencije Sneška Belića do kiše koja ga otapa, od mladeža koji simbolizuje jedinstvenost bića, do belega koji je greška, pesnik je izgubljen, "zver" njegove individualnosti pripitomljena, a ljubav ga priziva da se vrati.

U narednim stihovima se naglašava Koenova slika čoveka pred samouništenjem, daleko od samospoznaje. On je kao diler iz "The Stranger Song". Njegovo ime je u aleji slavnih, živi za "doba" rađe nego za "čas," za "obično" pre nego za "sunčano vreme," i više voli banalnost opšteg mesta od zahtevne, autentične ljubavi.

I leave the lady meditating on the very love
Which I do not wish to claim
I journey down these hundred steps
The street is still the same.

On odbacuje prave ljubavnike, prave heroje, kako bi sledio široki društveni put ka prosečnosti, vulgarnosti, samoudovoljavanju i anonimnosti. U ovoj pesmi je posebno naglašeno samoudovoljavanje koje pojedinca udaljava od teškoća vlastitog samoispunjenja, okivajući ga u lance konformizma.

Where are you Judy, where are you Ann
Where are all the paths all your heroes came
Wondering out loud as the bandage pulls away
Was I only limping or
Was I really lame;
O here, come over here
Between the windmill and the grain
Between the traitor and her pain
Between the sundial and the plain
Between the newsreel and your tiny pain
Between the snowmen and the rain
Once again and again
Love tries to call you by your name.

Svet koji Koen opaža u svojim pesmama je dosledno materijalistički, prljav i iskvaren. Sveci postaju preljubnici, ljubavnici mazohisti, dok kadilaci šire otrovne gasove. Ljubav može postati "prašina u manžetnama starca" ("Master Song"). Sveštenici mogu pregaziti travu svetilišta kome služe ("Priests"). Sam Bog kaže čoveku:

Sometimes I need you naked
Sometimes I need you wild
I need you to carry my children in
I need you to kill a child.

("You Know Who I Am")

Koen upućuje na čoveka u ovome svetu koji prijanja uz svaku utehu koju nudi trenutak. Uplašeni čovek se zauvek drži jedne stvari; hrabriji ide od droge do droge, od žene do žene. A u "The Old Revolution" Koen upućuje na svakoga ko se predaje toj "lomači" zvanoj život.

You who are broken by power
You who are absent all day
You who are kings for the sake of your children's story
The hand of your beggar is burdened down with money
The hand of your lover is clay
Into this furnace I ask you now to venture
You whom I cannot betray.

Koen je doista jedan tamni svet, osvetljen samo povremenim ljubavima, mističnom Suzen i bleštavim svetlom životne lomače. Koena su ponekad nazivali i "crnim romantičarem" - onim koji prihvata zlo i nečistotu ovoga sveta i traga za otkrivenjem kroz utapanje u sve to. Takvo tumačenje njegovog dela svakako podupiru i njegove pesme. Dilan se može slično tumačiti, osobito u svetlu svoje teme o materijalističkom samouništenju, u pesmama kao što su "A Hard Rain," ili o prolasku u Edenski vrt. Nijedan od njih nije aktivista; nijedan ne veruje u to da se utopija može dostići putem ljudske akcije. I obojica su sasvim nezainteresovani za iznošenje starih i jednostavnih romantičnih laži koje danas brojni pop umetnici, kao što su Donovan, Bi Džiz, Peta dimenzija ili Asocijacija, dosledno prodaju. Umesto toga, obojica pokušavaju da rade pesnički posao prikazivanja sveta na način na koji se svet ispoljava u rečima i slikama koje iziskuju njihove zasebne vizije.

Frank Davey, Alphabet br. 17, decembar 1969.

Preveo Milan Vukomanović

Priručni prevod stihova: Peščanik

(Preneseno sa Peščanik.net)

Svijet
: Putin će vladati do 2024.godine
Listovi prenose da je premijer Putin dao dosad najjači nagovještaj o svojim namjerama u vezi s predsjedničkim izborima 2012., mada je objasnio da će to zavisiti od datih okolnosti u to vrijeme i ličnog dogovora s predsjednikom Dmitrijem Medvedovom.

The Times piše da će mogućnost Putinove političke dominacije do 2024. šokirati liberalnu manjinu u Rusiji – koja mu zamjera nepoštovanje ljudskih prava i slobode govora – i uplašiti ruske susjede, ali da će većina Rusa biti oduševljena povratkom na čelo zemlje najpopularnijeg postkomunističkog lidera, koji je Rusiji povratio samopouzdanje, rehabilitirao ekonomiju i uspostavio red nakon haosa 90-ih godina.

Iako priznaje da je Putinova uprava dovela do dramatičnog uspona standarda i u najzabitijim ruskim oblastima, Times u uredničkom komentaru upozorava da su pred njim i ozbiljni izazovi: korupcija, demografski pad, potreba ulaganja u zastarjelu infrastrukturu...

Putinu bi stoga bilo bolje da traži saradnju u inozemstvu, da "razvija" rusku međunarodnu politiku u pitanjima kao što je Iran i prestane zastrašivati svoje susjede. Bivši u budući predsjednik je i dalje u vrhunskoj formi; ostaje mu još da pokaže zrelost, zaključuje Times.

The Guardian u uredničkom komentaru pod naslovom "Dvije Rusije" konstatira da se od čovjeka s tako izraženim osjećajem historijske misije, što Putin nedvosmisleno posjeduje, ne može očekivati da se olako povuče iz politike, i u tom smislu ne iznenađuje njegova najava o preuzimanju vlasti od Medvedeva.

Putin je bio u svojoj uobičajeno dobroj formi, primjećuje Guardian, i u razgovoru sa stranim novinarima odgovarao je na njihova pitanja i prije nego što ih postave – i u tom smislu je skrenuo pažnju na činjenicu da je Gordon Brown preuzeo dužnost od Tonyja Blaira bez ikakvog sudjelovanja britanskih birača.

Ovaj list ipak primjećuje da nije jasno koliko su Putin i Medevedev istinski tim – dan prije Putinovih optimističnih komentara Medevedev je na svome blogu pisao o ekonomskim slabostima Rusije, ozbiljnim socijalnim i zdravstvenim problemima i neuspjehu u obuzdavanju kavkaskih pobunjenika.

Ova dva Rusa kao da su govorila o dvije različite zemlje, komentira Guardian.

(FENA)

Novosti
: Inzko uspostavio tim za popis državne imovine

Taj će tim početi s radom na prikupljanju spiska državne imovine BiH iduće sedmice, a izvršavanje tog zadatka predstavlja jedan od pet ciljeva za tranziciju OHR-a u EUSR, koje je utvrdilo Vijeće za provedbu mira (PIC), navodi se u saopćenju.

Iz OHR-a naglašavaju da precizan i potpun spisak državne imovine predstavlja preduvjet za političko rješavanje spomenutog pitanja.

Također se ocjenjuje "žalosnim" da Radna grupa za popis imovine koju je Vijeće ministara BiH osnovalo prije šest mjeseci nije još ni počela s radom, navodi se.

Da bi se postigao napredak u rješavanju ovog pitanja, visoki predstavnik je danas donio odluku kojom se uspostavlja okvir za OHR-ov Tim za popis imovine, čime se tom tijelu omogućava da počne s radom na terenu.

Tim će prikupljati podatke na temelju odluke Vijeća ministara BiH iz 2004. godine.

Kada bude završen, spisak imovine će biti predan bh. vlastima kako bi donijele odluku o raspodjeli te imovine, zaključuje se u saopćenju.

(FENA)

Novosti
: Mladen Ivanić u bolnici
(Zurnal.info)

 


Novosti
: Milion dolara za informaciju o kradljivcima Warholovih slika
Kolekciju, koju čini 10 djela "oca pop-arta", koja su nastala u razdoblju od 1977. do 1979., ukradena su 3. septembra iz doma poslovnog čovjeka Richarda Weismana.

Krađu je otkrio jedan od članova posluge.

Za bilo kakvu informaciju o potencijalnom tragu koji bi omogućio pronalazak ukradenih djela ponuđena je nagrada u iznosu od milion dolara, izvijestila je policija.

Među ukradenim djelima su i portreti Muhameda Alija, O.J. Simpsona i Pelea, prenijela je Hina.

(FENA)

Samir Šestan
: SAMIR ŠESTAN: Inflacija kritike

Pokušavaju nam oduzeti i ono posljednje - našu različitost od njih. Odnosno jasnoću naših pozicija. „Političari virusi“ kako ih zove Zeleni Zub, i njihovi medijski i intelektualni pandani, nastoje u potpunosti zaraziti i onesposobiti društveni organizam, relativizirajući sve – uključujući i kritiku kriminogenih moćnika. Našim riječima, napadajući sebe, bore se protiv nas.

PETAK TRINAESTI

Porazni rezultati analiza rada vlasti, nevladinih organizacija u zemlji, ocjene, i prateće posljedice tih ocjena, međunarodnih institucija, kritički tekstovi u medijima, upozorenja i prijetnje sindikata i interesnih grupacija, individualni i kolektivni činovi protesta(...), dostigli su taj nivo i taj stepen učestalosti da su doveli već do svojevrsne inflacije kritike.

Kao da je stvorena nova realnost u kojoj je vladanje zemljom bande nesposobnih, kriminaliziranih ludaka normalna pojava, a dnevno iznošenje novih dokaza o uništavanju zemlje i života njenih građana, od strane aktuelne političke oligarhije, neka vrsta opšteprihvaćene benigne zabave za široke narodne mase. Poput horora, koji gledaoce drže prikovanog pogleda za ekran u perverznom uživanju u vlastitom strahu i uz želju da se taj užitak beskonačno ponavlja.

Kritika je, zapravo, gotovo potpuno obesmišljena. S jedne strane, ne proizvodi nikakve(!) posljedice po objekte te kritike - niti dokazani kriminalci završavaju u zatvorima, niti nesposobni političari bivaju skidani s položaja, niti stranke s poraznim rezultatima svoje vladavine gube izbore, niti propagandne poluge režima i kriminogene publikacije gube status medija... A, s druge strane, u njoj, na ovaj ili onaj način, učestvuju svi – uključujući i vlast, koja, da bi potpuno izludila ionako ne baš inteligentnu i psihičkim zdravljem obdarenu masu, s grotesknim cinizmom i licemjerjem, kritikuje samu sebe (posljednji u nizu je slučaj sa ocjenom Predsjedništva HDZ-a, da je „aktuelna politička situacija u BiH zabrinjavajuća, posebno što - zemlja već tri godine ima vlast koja ne funkcionira“ (???)).

Dodatni besmisao i konfuziju u čitavu priču unose medijske moralne kaljuže, koje kritiku koriste ne u cilju pozitivnih društvenih promjena, nego zarad uspostavljanja demagoške dimne zavjese, iza koje, „između redova“, guraju lične mafijaške interese i tom kvazi-kritikom usmjeravaju javnost u „željenom pravcu“.

(Ima li šta komičnije od prema vlasti kritičkih tekstova na stranicama Avaza? Situacija uporediva samo sa prelaskom iz četnika u partizane, u aprilu 45., s namjerom da se sačekaju „bolja vremena“ za kamu i kokardu, i da se sistem ruši iznutra. Avaz kritiku vlasti redovno završava – neposrednom ili podrazumijevajućom - poentom o odgovornosti opozicije ili međunarodne zajednice za postojeće stanje, čime se, zapravo, propuštanjem kroz taj kvazi-kritički kontekst, istovremeno i amnestira vladajuća mafija i demoniziraju njeni neprijatelji i zagovornici pravne države, kao zajedničke noćne more i političke i medijske i vjerske mafije).

OVDJE BI I KAFKA POLUDIO

Kritika tako nije više čak ni sama sebi svrha (što bi bila dovoljna devijacija), nego postaje sredstvo za zamagljivanje stvarnosti, u kome od obilja nefokusiranih negativnih informacija (usmjerenih bukvalno prema svim akterima političke, medijske, intelektualne, privredne, kulturne, nvo,... scene) i od gubljenja jasne razlike između objekta i subjekta kritike, se više ne vidi izlaz.

Prosječan građanin izložen je medijskom inžinjeringu, koji od njega zahtjeva ozbiljan napor i intelektualnu sposobnost da filtrira informacije i vidi ispod površine. Čitanje između redova vraća se u modu.

No, dok je u Republici Srpskoj, koja slijedi tradiciju totalitarnog društvenog koncepta, i u kojoj je demokratija svedena na formu, šminku i „neremetilački minimum“, to (čitanje) relativno jednostavno („s obzirom da se službena doktrina koju stalno ponavljaju režimski mediji i intelektualci može lako identificirati kao čista propaganda“ – da parafraziram C.P.Otera u njegovom predgovoru kolekcije eseja Noama Chomskog), u anarhoidnom Federalnom kosmosu - u kome svako igra samo za sebe, a protiv svih ostalih i u kojoj je milijun skrivenih motiva, veza, kombinacija, namjera - primanje informacija nalik je koračanju po minskom polju.

Čak i kad je informacija tačna (a za uspješan propagandni uticaj poželjan je što veći procenat istine – tu su lekciju, na našu žalost, domaći medijski gangsteri, već apsolvirali i uspješno je primjenjuju), da bi ste shvatili širu sliku ne možete je odvojiti od prenosioca i prinuđeni ste, ukoliko ne želite biti izmanipulirani i uvučeni u međusobno razračunavanje bandi, shvatiti motiv njenog objavljivanja.

Karakter medija, naime, ne dovodi nužno u pitanje istinitost objavljene informacije. Ali je potrebno zadržati svijest o tome da se iza denuciranja pripadnika nekog mafijaškog klana, može kriti ne javni interes nego tek pokušaj preuzimanja njihove teritorije od strane druge mafijaške skupine. (Što samo po sebi, da se razumijemo, ne mora biti loše – nemam ništa protiv međusobnih obračuna kriminalaca, dok u njima ne stradavaju nevini ljudi). Obračuni oko energetskog sektora, odnosno prava na pljačku i udio u plijenu, koji su izazvali posljednju dramatičnu promjenu u odnosima na političko-medijsko-klerikalnoj sceni, to savršeno odslikavaju.

S druge strane, ista informacija, objavljena u Avazu i magazinu 60 minuta - kao što se ovih dana desilo sa skoro identično prenesenim podacima iz CCI-jevih izvještaja o radu državne vlasti - ima sasvim drugačiju prirodu, jer iza te informacije stoje 2 potpuno različite namjere. Dok objava u Avazu podrazumijeva pokušaj manipulacije i zloupotrebe, i podataka i pomenute nevladine organizacije, za prizemne svrhe, koje u ovom trenutku samo naziremo, motiv 60-minutaške medijske gerile je kristalno jasan – beskompromisna kritika vladajuće nacionalističke mafije i buđenje svijesti o potrebi njenog svrgavanja. Svrgavanja koje ne podrazumijeva smjenu (zamjenu) mafijaških klanova na vlasti (što je primarni interes Avaza) nego koje za (utopijski, naravno) cilj ima čišćenje kompletnog društva i konačnu uspostavu pravne države.

NEPOPRAVLJIVI OPTIMISTA

Obilje kritički intoniranih informacija postaje izgovor pojedinim objektima kritičkih opservacija i njihovim stadima, da, ponašajući se kao da su u samoposluzi, uzimaju šta im odgovara a zanemaruju ono što im ne ide u prilog.

Naruku im, pritom, ide nefunkcionisanje pravne države i nedostatak demokratske kulture ovdašnjeg stanovništva, što priču o njihovom kriminalu, nesposobnosti, destruktrivnosti, štetočinstvu..., svodi praktično na moralnu osudu od strane nekorumpirane i nezastrašene manjine, za čije je anuliranje dovoljno imati dobre stranačke veze, „đon-obraz“ i lično se nezamjeriti lokalnom medijskom gangsteru.

Kritika drugih koristi se ili za pritajivanje, s očekivanjem da u obilju novih informacija i mijenjanjem fokusa, javnost zaboravi na njih (što, zbog, disperziranosti kriminala i masovnosti zločinačkih grupa, odnosno stalnog iskrsavanja novih afera, u Federalnom dijelu zemlje savršeno funkcioniše), ili se – nacionalističkim diskursom - „njihov“ napad interpretira kao vlastiti uspjeh i potvrda veličine unutar svog nacionalnog monolita (na čemu se zasniva proturaketni propagandni medijsko-politički štit zločinačke organizacije laktaškog Vožda).

Prostor je dodatno zamućen i mozak nevinog čitaoca sjeban idiotskim obračunima unutar opozicione i „nezavisno-medijske“ scene, koji, u konačnici, proizvode „informacije“ koje daju za pravo onima koji tvrde da su svi isti, i od kojih, bez sumnje, najveću korist ima nacionalistički političko-vjersko-medijski kriminogeni establišment.

Sve za rezultat ima širenje osjećaja besmisla i beznađa. I s njom povezane apatije.

STAND BY ARANŽMAN

Inflacija nosi u sebi potrebu za prelazak na stabilnu valutu. Jedno je vrijeme, naime, funkcionisalo stalno povećanje stepena verbalne oštrine, ali se plašim da više ni Edino „Mater vam jebem!“ nije funkcionalno (mada ga preporučujem za slušanje).

Došli smo do stadija u kome su riječi gotovo potpuno izgubile smisao. I u kome je kritiku nužno pretočiti u novu jasnu i funkcionalnu formu.

Pri tome treba krenuti od očitog. Vlast razumije samo jedan jezik, onaj na kome je i nastala – jezik sile. Ali ga narod, građani ove zemlje, uporno odbijaju primijeniti. Zapanjujuće otsustvo nasilja u komunikaciji građana sa otuđenom i odnarođenom vlašću istovremeno je i dokaz civilizovanosti i ljudskosti ovdašnjeg stanovništva, ali i dokaz njegove osuđenosti na vječno trpljenje.

Onih par slučajeva u kojima su protesti građana bili garnirani stidljivim elementima nasilja, nepobitan su dokaz funkcionalnosti i superiornosti tog oblika kritike.

Sarajevsko kamenovanje zgrade kantonalne vlasti, upad invalida na sjednicu Federalne skupštine, protesti organizacija rvi i porodica šehida, prijetnje demobilisanih boraca, blokada saobraćajnica i prijetnja paljenjem kamiona, od strane mostarskih vatrogasaca..., svi do jednog bili su učinkovitiji od najoštrijih i najargumentovanijih novinskih tekstova.

Olovka, pisaća mašina ili kompjuterska tastatura, odnosno riječi, očito su inferiorni u odnosu na „kritičku težinu“ letve, kamenice, cigle ili molotovljevog koktela.

Pasivizirajuća civilizovanost stanovništva, međutim, i poratna odbojnost prema manifestacijama upotrebe sile, te razumljivi strah od „kolateralnih žrtava“ među nevinim koje mafija na vlasti istura kao živi štit u takvim situacijama (dok se ona, u pravilu, „izgubi“ i sa sigurne udaljenosti nezainteresovano posmatra čitavu stvar), sprječeva u startu pojedince da se pretvore u masu „poliglota“, koja se bandi obraća na onom jeziku na kome bi poruku i prateću kritiku u njoj shvatili.

Laptop o glavu jednog od njegovih ministara pokazatelj je da je laktaški vožd shvatio prednosti novih tehnologija, nad verbalnom ili kritikom ispisanom na novinskom papiru. Samo kad bi i njegovi i podanici njegovih koalicionih partnera bili tako pametni. Pa ako već nisu informatički pismeni, nek kritiku ispisiju na ciglama. Slušajući pritom Dubiozu i Frenkija, dok grme: „Sada kažem 'Dosta je'. / Sada kažem 'Dosta je!'. / Idem da se borim / to mi jedino preostaje!“.

Bakir Hadžiomerović
: BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Istine, šaputanja i vizni režim

ŽIVOT OBIČNOG TEMPA

Uz svjesni rizik da me prvom zgodnom prilikom demantira visoki predstavnik Valentin Inzko (a vrlo moguće i ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj), ipak ću ovdje otkriti da mi je nedavno u telefonskom razgovoru jedan visokopozicionirani zvaničnik naše države rekao da je svojim ušima slušao kako austrijski diplomata šefu bh. diplomatije govori da vize za građane Bosne i Hercegovine sigurno neće biti ukinute prije avgusta 2011. Pa dobro, kao da je to neka vijest, konstatiraće uvijek dobro informirani internet-analitičari skriveni iza različitih „nickova“. I tu ćemo se, priznajem, složiti na obostrano zadovoljstvo. Problem, međutim, nije u tome što je Inzko Alkalaju zapravo rekao istinu (a istina jeste da od ukidanja viza, naravno, nema ništa!) već što po ko zna koji put građani ove zemlje posljednji saznaju šta ih je snašlo i šta im se tek sprema.

Nije to tako davno bilo... Prije osamnaest godina tadašnji predsjednik Predsjedništva tadašnje Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović je u tv kamere izjavljivao da „rata neće biti, da je za rat potrebno dvoje, da možemo mirno spavati...“. I dok nas je Izetbegović „uspavljivao“, Slobodan Milošević, JNA, SDS, arkanovci, šešeljevci..., su privodili kraju logističke pripreme za pokolj u Bosni i Hercegovini a zvanične republičke institucije su se ponašale kao da se ništa posebno ne događa. Jedan od rijetkih koji je u to vrijeme imao dovoljno hrabrosti i građanske odgovornosti da upozori na pakao koji nam se neumitno sprema je bio kolega Senad Avdić koji je, podsjećanja radi, objavio obiman dosje o zločinačkom „Planu RAM“ zbog čega se (a u to sam se i osobno uvjerio) Slobodna Bosna kupovala ispod tezge, tajno i gotovo urotnički. Naprosto, objavljivanje „Plana RAM“ nije se uklapalo u lažnu idilu koju nam je nudila tadašnja nacionalistička koalicija (SDSSDAHDZ) a koja će vrlo brzo razvezati stranačke zastave i, svako u skladu sa vlastitim mogućnostima, krenuti u „etničko zaokruživanje teritorija“.

Postoji ona stara narodna mudrost prema kojoj muž posljednji sazna da ga žena vara. Tako je oduvijek bilo i u bosanskohercegovačkoj politici bez obzira na vremenske i historijske okolnosti. U godinama nakon Dejtona, nakon što smo dobili državu koja ne služi ničemu osim lopovluku ovih na vlasti, Izetbegović i njegova stranka su odlučili promijeniti povijest, redigovati činjenice i slavom okovati vlastitu ulogu u odbrambenom ratu. Pa se pojavila priča o „braniteljima iz 1991.“, iz iste one godine kada je Izetbegović govorio da „rata neće biti“ i kad se Slobodna Bosna u strahu od policijskog terora krišom kupovala kod najhrabrijih kolportera. Očigledno je, dakle, da Izetbegović negdje nije govorio istinu. Jer ako je vjerovao da rata neće biti zašto se naoružavao? Odnosno, ako se već tajno naoružavao kako to tvrde „SDA-ovi prvoborci iz devedeset i neke“, zbog čega javno, odgovorno i hrabro (poput kolege Avdića) nije upozorio sve građane Bosne i Hercegovine šta im se zapravo sprema?

Uz izvinjenje zbog ove dubinske digresije, vraćam se ponovo na Inzkovu potvrdu o (ne)ukidanju viza za građane Bosne i Hercegovine. Kako rekosmo, vijest nije neočekivana a ni posebno dramatična. Mnogo je važnije što nam i nakon Inzkovih šaputanja Alkalaj javno poručuje da ne brinemo te da ćemo veoma brzo i bez obzira na sve „ući u bijeli Šengen“. I dok to govori, Alkalaj svijetom putuje sa putovnicom Republike Hrvatske u džepu, a Incko licemjerno „poziva vlasti da što prije ispune neophodne evropske uvjete“. Svejedno je, dakle, bili domaći ili strani, političarima se na ovim prostorima definitivno ne smije vjerovati. Osim onda ( i samo tada!) kad međusobno šapuću.

Novosti
: NJEMAČKA: Angela Merkel uvjerljivo vodi u predizbornoj kampanji
Novosti
: Evropska komisija: Izdajite što više biometrijskih pasoša
Novosti
: The Times: Tajne pada Berlinskog zida
Novosti
: THE GUARDIAN: Al-Kaida u krizi
ONLINE CHAT: Dubioza kolektiv
Novosti
: ONLINE CHAT: Dubioza kolektiv

Magazin Žurnal svojim čitaocima poklanja novi chat, ovaj put sa članovima benda Dubioza kolektiv. Chat će se održati u četvrtak, 8 aprila, od 12 do 14 sati. Svoja pitanja već možete slati na redakcijski e-mail [email protected], postaviti ih u komentare ove najave ili tokom dvosatnog chata.

Novi album Dubioze kolektiv 5 do 12 moći će se besplatno snimiti sa njihove stranice dubioza.org od 12. aprila a već se može poslušati singl Vidi, vidi, vidi,

Ovo je treći chat u serijalu nazvanom Razgovori u balkanskoj krčmi gdje ćemo vam pružiti priliku da razgovarate sa našim kolumnistima i saradnicima ali i drugim zanimljivim sagovornicima.

Chat sobi moći će se pristupiti bez registracije klikom na najavni baner 8. aprila od 12 do 14 sati.

(zurnal.info)

Novosti
: AQUAREUMAL FOJNICA: Priredba “Za Miju”
Virus H1N1: Škole u BiH nisu spremne za slučaj epidemije
Pošta sa okupirane strane
: Virus H1N1: Škole u BiH nisu spremne za slučaj epidemije
Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini nemaju nikakav plan za slučaj pojave virusa A u školama. Trenutno zbog svinjskog gripa nije zatvorena nijedna škola, a za učenike još uvijek važe uputstva od prošle godine (ako ih se sjećaju). U cilju zaštite učenika, školske ekskurzije su na preporuku ministarstava obrazovanja uglavnom planirane unutar Bosne i Hercegovine. To ipak nije bila praksa u Republici Srpskoj, kao ni u nekoliko kantona u Federaciji. Zbog pritisaka turističkih agencija na direktore škola, direktno se ugrožava zdravlje učenika i dopuštaju se ekskurzije u zemlje u kojima gotovo da hara svinjska gripa i u kojima su zbog moguće epidemije škole zatvorene do daljnjeg.

STOP EKSKURZIJAMA DO JUNA 2010.

Tako su sanitarne inspekcije zatvorile školu u Parizu nakon što je među učenicima otkriveno sedam slučajeva virusa A. Francuska vlada pripremila je snimljene lekcije koje državni radio i televizija mogu emitovati u slučaju da škole budu zatvorene zbog svinjskog gripa.

-Ministarstvo Obrazovanja i Nauke Kantona Sarajevo je nakon pojave virusa A krajem prethodne školske godine, zabranilo organizovanje đačkih ekskurzija. Nedugo zatim, zabrana je ublažena i ostavljena je mogućnost da se ekskurzije organizuju na području Bosne i Hercegovine, što je većina osnovnih škola prihvatila i realizovala. Srednjoškolske ekskurzije su prolongirane za septembar, a nakon što je, u međuvremenu, u svijetu proglašena pandemija ovog virusa, putovanja za srednjoškolce ponovo su prolongirana za juni 2010. godine. Većina roditelja i nastavnog osoblja na području kantona Sarajevo pozdravilo je ovakvu odluku nadležnog ministarstva, dok pritisci i pritužbe najviše stižu od turističkih agencija koje organizuju ekskurzijska putovanja učenika. Na taj način pokušava se pretpostaviti materijalna dobit vlasnika agencija u odnosu na zdravlje učenika što je nedopustivo - izjavila je za Žurnal prof. Lamija Husić, Stručni savjetnik Ministarstva za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.

ZENIČKI RODITELJI ŠALJU DJECU U ŽARIŠTE SVINJSKE GRIPE

Jedna od škola čiji će učenici, i pored upzozorenja Ministarstva Nauke i Obrazovanja, početkom ove školske godine putovati van Bosne i Hercegovine je “Prva gimnazija” iz Zenice. Kako nam je rekao sekretar škole Benjamin Mutapčić, oko devedeset posto roditelja i učenika odlučilo je da se organizuje maturantska ekskurzija.

-Odlučeno je da učenici putuju u Lloret del Mare, mjesto koje naši maturanti posjećuju zadnjih nekoliko godina. Tako je odlučila većina učenika i roditelja. I ako je Ministarstvo izdalo upozorenje ipak je odlučeno da se učenici odvedu u Španiju- kazao je Mutapčić.

Prema zvaničnim podacijama Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), od evropskih zemalja svinjskim gripom najviše je pogođena Španija. U susjednoj Hrvatskoj do porasta broja oboljelih došlo je nakon maturantske ekskurzije u Španiju, kada se preko devedeset maturanata iz Splita i Šibenika zarazilo virusom A.

JEFTINIJE, A ZDRAVIJE

U školama se, kao i u Ministarstvu, uglavnom slažu da Bosna i Hercegovina može biti adekvatna destinacija za putovanja osnovaca. Posebno, kada se u vidu ima ekonomska situacija u zemlji i razlike u cijenama domaćeg i putovanja izvan Bosne i Hercegovine.

-U našoj školi se držimo uputstava koja smo dobili od nadležnog ministarstva u prethodnoj školskoj godini, a koja podrazumjevaju mjere prevencije od zaraze virusom A. To se uglavnom odnosi na edukaciju učenika na koji način da se preventivno zaštite od zaraze ovim virusom. Učenicima su podijeljeni prospekti sa najvažnijim smjernicama u cilju zaštite. I, možda najbitnije u svemu jeste da škola nije organizovano vodila učenike van Bosne i Hercegovine, što je možda najbolji oblik prevencije - kazala nam je direktorica Osnovne škole “Safvet-beg Bašagić” Lejla Dizdarević.

Novosti
: Hrvatska danas izručuje Heraka i Vuka BiH

Glasnogovornica Kantonalnog tužilaštva Jasmina Iftić potvrdila je Feni da se tokom dana očekuje rješenje suda o produženju pritvora Heraku i Vuku za naredna dva mjeseca, koje je zatražio kantonalni tužitelj Edin Muratbegović.

Kantonalno tužilaštvo je predložilo produženje pritvora za dva mjeseca i za Almira Bravu i Midhata Čehajića, koji se sumnjiče da su Vuku i Heraku pomogli u bijegu.

Kako pojašnjava Iftić, nakon što budu privedeni, Vuka i Heraka će kantonalni tužilac ispitati o okolnostima izvršenja krivičnog djela te u skladu s tim poduzeti odgovarajuće istražne radnje.

Edin Vuk i Anel Herak osumnjičeni su da su 13. augusta u jednom sarajevskom kafiću hicima iz pištolja ubili 23-godišnjeg Amara Mistrića.

Uhapšeni su nekoliko dana nakon ubistva u Omišu po međunarodnoj potjernici, nakon čega im je Županijski sud u Splitu odredio 40-dnevni ektradicijski pritvor.

(FENA)

Novosti
: Tadić: Neka me pozovu, odmah ću doći
U izjavi dnevnom listu "Politika", Tadić je kazao kako nema govora da je prekjučerašnji posjet miješanje u unutarnje stvari BiH i da će Srbija uvijek poštivati suverenitet i teritorijalni integritet BiH, kao i sve što se dogovore tri konstitutivna naroda, Bošnjaci, Hrvati i Srbi.

"Volio bih da se do kraja godine realizira moj posjet Sarajevu. Neka me pozovu, odmah ću doći. Poziv do sada nije stigao. Možda je razlog što Ratko Mladić nije u Haagu ili neko unutarnje pitanje BiH. Ponavljam, neka me pozovu, odmah ću doći. A moj poziv predstavnicima Bošnjaka uvijek je otvoren. Dobrodošli su na razgovor", rekao je srbijanski predsjednik.

Dodao je da Srbija, kao potpisnica Daytonskog sporazuma, poštuje teritorijalni integritet BiH i da niti jednim potezom to neće ugroziti, te da "ne treba tražiti problem tamo gdje ga nema".

Izgradnja škole na Palama, otvorenju koje je nazočio, po riječima Tadića, davno je dogovorena u okviru specijalnih i usporednih veza Srbije i Republike Srpske.

"Ponovo upućujem otvoren poziv institucijama federacije da uspostavimo specijalne i usporedne veze kako bismo radili na dobrobit Srba i Bošnjaka, ulagali u obrazovanje i poštivali našu tradiciju i kulturu. Predložio sam da izgradimo školu, primjerice, u Raškoj oblasti ili Sandžaku, koja će se zvati 'Bosna'. Sa zadovoljstvom ću nazočiti njezinu otvaranju", kazao je Tadić.

Srbijanski predsjednik Boris Tadić u utorak je na Palama u Bosni i Hercegovini otvorio osnovnu školu nazvanu "Srbija".

Tadićev dolazak na Pale najavljen je diplomatskim kanalima ministarstvu vanjskih poslova BiH, no on se nije susreo ni s jednim bosanskohercegovačkim dužnosnikom, a pratili su ga predsjednik i premijer Republike Srpske Rajko Kuzmanović i Milorad Dodik.

Bošnjački i srpski član predsjedništva BiH Haris Silajdžić i Nebojša Radmanović u srijedu su oštro optužili jedan drugoga glede opravdanosti posjeta srbijanskog predsjednika Borisa Tadića Palama.

Silajdžić je u srijedu zatražio da se o tome događaju izvanredno raspravlja na redovitoj sjednici Predsjedništva BiH držeći kako je riječ o narušavanju državnog suvereniteta. Radmanović je pak reagirao priopćenjem u kojemu je optužio Silajdžića da je "jedan društveno koristan događaj" ponovno iskoristio za napad na RS i Srbiju.

(FENA)

Novosti
: Thaler: BiH može dobiti bezvizni režim za nekoliko mjeseci

Thaler je u izjavi Feni istakao da je suština rezolucije da se zapadni Balkan što prije priključi bezviznom režimu te da se BiH kao zemlji sa specifičnim problemima pomogne u procesu liberalizacije viznog režima.

"Logično je da postoje kriteriji u vezi s ovim pitanjem za svaku zemlju, ali njihovo ispunjavanje zavisi od političke volje. Moj stav, u slučaju BiH koja zaslužuje posebnu pažnju i potporu, jeste da vizni režim nije oblast putem koje se trebaju pritiskati vladajuće strukture zemlje, već da se treba pomoći građanima BiH u smislu da što prije počnu slobodno putovati, a što i zaslužuju", kazao je Thaler.

Thaler je istakao da, ukoliko rezolucija bude prihvaćena, BiH može, već za nekoliko mjeseci, dobiti bezvizni režim. U protivnom, kazao je, ako se bude čekalo na djelovanje bh. političara i ispunjavanje uvjeta, nema mjesta optimizmu.

Pitanje Republike Srbije i njenog skorog dobijanja statusa bezviznog režima, Thaler nije želio komentirati ističući da se još čeka da Srbija ispuni određene uvjete.

(FENA)

Novosti
: BiH: Sve više napada na zaštitnike ljudskih prava

 

Ovo je jedan od zaključaka iz izvještaja koji je Kuća ljudskih prava, uime koalicije od 30 nevladinih organizacija iz BiH, dostavila Uredu visokog komesarijata UN-a za ljudska prava u Ženevi i koji predstavlja viđenje nevladinog sektora o implementaciji standarda UN-a u BiH.

U izvještaju se navodi da se ova ocjena temelji na nizu slučajeva nasilja i prijetnji smrću, pokušajima zastrašivanja i ušutkivanja i drugim nasrtajima kojima su izloženi pojedinci i grupe koji se zalažu za zaštitu ljudskih prava i njihovo unapređenje.

Na meti napada su se našli zaštitnici prava pripadnika seksualnih manjina i aktivistkinje i aktivisti koji se angažuju protiv trgovine ljudima. Žrtve napada su i nevladine organizacije i njihovi aktivisti koji se bave istraživanjem korupcije i kriminala, kao i novinari koji se bave istraživačkim žurnalizmom koji se dotiče nezakonitosti svake vrste.

Napadi na novinare i pokušaj da se ušutka istraživačko novinarstvo ozbiljno prijeti slobodi izražavanja dovodeći u pitanje dostignuti nivo razvijenosti demokratije.

U izvještaju se, također, naglašava da su nerijetko na meti i članovi porodica zaštitnika ljudskih prava što ukazuje na to da se želi stvoriti atmosfera straha i onemogućiti svako kritičko razmišljanje i djelovanje.

Prethodnih godina, zabilježeni su i pokušaji ubistva nekih od aktivista. Znakovito je to da nijedan slučaj nije rasvijetljen i niko od počinilaca nasilja nije procesuiran.

Udari na zaštitnike ljudskih prava najčešće dolaze od političara, ali sve češće i od visoko pozicioniranih vjerskih službenika. Vlast gotovo da ništa ne čini na zaštiti boraca za ljudska prava. Izostaje reagovanje nadležnih sudova i policije na sankcioniranju napada na zaštitnike ljudskih prava, kao što se ništa ne čini da bi se osiguralo sigurno okruženje za aktivizam na zaštiti i promociji ljudskih prava i sloboda.

Nevladine organizacije su zabilježile i grube napade na sindikalne aktiviste i slučajeve otpuštanja s posla nekih od njih.

Deklaracija Generalne skupštine Ujedinjenih naroda o pravima i obavezama pojedinaca, grupa i društvenih organa u odnosu na unapređenje i zaštitu univerzalno priznatih ljudskih prava i sloboda nema odgovarajući tretman od nosilaca vlasti što također doprinosi neadekvatnom tretmanu žaštitnika ljudskih prava, jedan je od zaključaka iz izvještaja nevladinih organizacija iz BiH upućenog Uredu visokog komesarijata UN-a za ljudska prava.

(FENA)

Emir Suljagić
: EMIR SULJAGIĆ: Moj odgovor svima
Druže Samire,

dugo sam se dvoumio da li da na bilo koji način odgovarim na tvoj majkaterzijanski i neinformirani pokušaj da... šta si ti zapravo pokušao?, nakon što sam se usudio – mislim da je ovaj termin potpuno opravdan nakon kofe verbalnih fekalija koje su pod raznim nadimcima po meni istresli članovi redakcije magazina Dani i NS-a u komentarima na članak – iznijeti mišljenje o moralnoj dvoličnosti učesnika u jednom atentatorskom intervjuu objavljenom u Danima.

Dvoumio sam se jer sam proteklih nekoliko sedmica doživio prilično teško privatno iskustvo, od onih koje mijenjaju perspektivu i pogled na svijet, pa batrganje ili riječima piarovaca NS-a, „valjanje u blatu“ koje svako od nas smatra stvarnošću, bilo da je riječ o politici, pisanju ili nečemu trećem bude svedeno na svoju istinsku, neizmjerno sitnu, banalnu mjeru. Shvatićeš, međutim, da mi ipak nisi dao pretjerano mnogo izbora jer se kao rezultat tvoje lažno moralističke arbitriraže – shvatio sam, to si ti zapravo htio, je li? – osjećam kao onomad kada je Boutros Boutros Gali, u svojstvu Generalnog sekretara UN-a boraveći u Sarajevu rekao da ima i gorih mjesta na planeti. Možda i jeste, i možda sam upravo u to vrijeme bio u jednom od tih gorih mjesta, ali tako bezočno odbijanje odgovornosti me porazilo taman onoliko koliko me razočaralo –jer, još od doba Polikite kada sam kao brucoš bio samo fan, prema tebi gajim samo poštovanje – tvoje političko sljepilo.

GLASNOGOVORNIK GENERACIJSKE PLJAČKE

Ali, krenimo redom.

Prvo, ti si moju javnu poziciju – nadam se da nisi mislio privatno, jer bih te u tom slučaju tužio pa bi to morao dokazivati na sudu – nazvao šizofrenom. Prvo, „sporni“ članak nisam pisao ni kao savjetnik gradonačelnika, ni kao partijski aktivista, nego kao Emir (Sulje) Suljagić, pa ne vidim šta bi tu moglo biti šizofreno, osim ako za razliku od ostalih učesnika u toj debati nemam pravo na mišljenje. Ali, kad smo već kod šizofrenije, sve i da sam pisao u ime partije, moja pozicija ne bi bila ništa manje šizofrena od pozicije „nezavisnog novinara“ čije je ime prvo na online-peticiji za osnivanje Naše stranke i koji je pritom medijski glasnogovornik generacijske pljačke (vidi pod: ulaganja u elektroenergetski sektor). Usto, vjerujem da pozicija visokog stranačkog funkcionera koji je istovremeno direktor javne ustanove nije samo šizofrena i neodrživa, nego je u izravnoj suprotnosti sa nekim zakonskim propisima ove zemlje.

Hajdemo dalje. Ja više naprosto ne pristajem da šutim. Ne pristajem da šutim pred opozicionarima koji mene (kao člana SDP-a) koji živim u „šehidskom“ naselju – nema, naime nijedne familije uključujući i moju u kojoj neko ne fali – u kući bez kanalizacije i telefona optužuju da radim za status quo, dok je izvjesni Edin Mustafić, direktor JU MESS samo prošle godine iz budžeta Kantona Sarajevo dobio milion i sto hiljada maraka (trista hiljada maraka je potrošeno samo na putne troškove, a skoro stopedeset hiljada na plaće, možeš to provjeriti, to je javni dokument). Ne može. Ne ide da on mene, u bilo kom svojstvu, optužuje za bilo šta.

POD MOJOM ZASTAVOM

Čitajući taj intervju osjećao sam se kao žrtva silovanja, koja zato što već godinama šuti omogućava svom silovatelju da to neometano čini i drugima. Da to ilustrujem: dakle, od skoro deset godina koliko sam proveo u Danima, u radnoj knjižici imam četiri godine i sedam mjeseci; i sad je moja sramota što to kažem, je li?, a ne njegova što me podvrgnuo tome?

Samire, ono što hoću da kažem, pretpostavljaš, je da nijedan od ljudi koje si ti tako zdušno stao braniti od mene, nema apsolutno nikakve veze sa ljevicom. Jedan je budžetski pacov, drugi beskrupulozni demagog i manipulant, i ne postoje uslovi pod kojima bih marširao pod istom zastavom s njima. Bez obzira na to ko tu zastavu nosio i bez obzira protiv koga se borio. Pritom, njih uistinu i ne smatram svojim neprijateljima, ali u onoj mjeri u kojoj to mogu, makar i ovako, ne želim dopustiti da mašu zastavom koja je moja.

Jer, borba protiv korumpirane klerodesničarske vlasti nije ovako teška zbog toga što se opozicija tobože ne može ujediniti, nego zato što su ljudi, interesne grupe, kako god hoćeš, koji su integralni dio sistema kidnapovali stvar koja im prirodno ne pripada i izdaju se za nešto što nisu. Jer, nije moguće biti intimus Harisa Silajdžića i pritom se ogrtati šinjelom nezavisnosti, kao što nije moguće biti klijent Samira Silajdžića (Besima Mehmedića odnedavno) i biti u opoziciji; ili tvrdiš da možda jeste?

GRAŽDŽASTVUJUŠČA JAVNOST

Dalje. Nastranu to što me proglašavaš medijskim Gavrilom Principom, dio teksta zbog kojeg sam zapravo na kraju i odlučio da odgovorim je onaj u kojem navodiš kako sam kao „inače, sjajni analitičar (čijih par tekstova o Srebrenici, su među najboljim ikad napisanim stvarima na ovim prostorima), u poziciju da (...) devalvira svoju vrijednost“, je uistinu uvrijedljiv. Vrijeđa, naime, nešto što znam već jako dugo: a to je da sam prihvatljiv jedino i samo onda kada pišem ili pričam o Srebrenici; graždžastvujuščem dijelu ovdašnjeg javnog mnjenja udruženja žrtava naprosto nisu dovoljno uglađena, drugima idu na nerve „bezube babe“. Ali, to je sve o čemu mi je dopušteno govoriti; ja sam, naprotiv, sve ovo vrijeme bio u uvjerenju da mi to što sam preživio Srebrenicu ne daje nikakvo naročito pravo, ali me i ne ostavlja bez prava koje imaju svi drugi državljani ove zemlje. Jedno od njih je Ustavom zagarantovano pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. I da za sve važi upravo takvi, identični standardi; problem je u tome što ti ne vidiš da oni koje ti braniš od mene (pećanini i mustafići) imaju jedne standarde za sebe, a druge za sve ostale. Istovremeno, zbog visoke osobne cijene koju sam platio ovom stanju stvari (i u ratu i u poraću), malo sam gadljiviji na nijanse, na karijere napravljene novcima poreskih obveznika, osobna bogatstva zarađena tuđim gladnim godinama. Utoliko više što su tu „ugrađene“ i moje gladne godine i što imam pravo da to kažem.

STRUJA NAS ZBLIŽAVA

Dalje. Krajnje je nepošteno da meni ispostavljaš račun međusobnih odnosa na medijskoj i nevladinoj sceni u Sarajevu ili u BiH. Taj račun nisam pravio, niti ga imam namjeru plaćati. Ali, kad si već spomenuo nekakvo zbližavanje, da te odmah ostavim bez iluzija: ne zbližavaju se ideje, koncepti i uvjerenja, nego struja, prijatelju, struja. U tom strujnom kolu izgorjet će još desetine tuđih godina, pući još mnogo kičmi; sve to debelo podmazano krvarinom.

Samire, odluka je tvoja. Činjenice nije moguće prenebregnuti i ne bi se smjele ignorisati onako kao što ti radiš, otpisujući „intelektualni nivo teksta i eventualnu istinitost navoda u njemu”, samo zato što dolazi iznutra, a ti to eto, ne odobravaš. Dakle, ili su navodi u tekstu tačni ili nisu. Treća mogućnost ne postoji, jer onda i sam počinješ povlađivati vladavini laži protiv koje vjerujem da se boriš.

Novosti
: BiH-TURSKA (1-1): KORAK DO BARAŽA
Najnovije
Ko nam podvali dezinformacije?
NA KRAJU DANA: Ko nam podvali dezinformacije?
Kockarska egzibicija protiv interesa naroda u RS
Jačaju glasovi protiv Dodikovih odluka: Kockarska egzibicija protiv interesa naroda u RS
Hoće li Dodik amnestirati ratne zločince?
Aktivista Edin Ramulić: Hoće li Dodik amnestirati ratne zločince?
Fikret Hodžić i Srebrena malina pravosnažno oslobođeni
PRESUDA SUDA BiH: Fikret Hodžić i Srebrena malina pravosnažno oslobođeni
Većina naroda u RS je protiv Dodikovih odluka, ali nema moć
RISTO JEFTIĆ, UDRUŽENJE VETERANA RS: Većina naroda u RS je protiv Dodikovih odluka, ali nema moć
Nećemo državu, ali hoćemo pare!
MILORADOVI BALONI: Nećemo državu, ali hoćemo pare!
Dajmo djeci budućnost bez briga i straha!
BUDITE PAMETNI: Dajmo djeci budućnost bez briga i straha!
Cvijanovićeva, Amidžić, Košarac, Zarić, Laketa, Lazić... nisu pametni, nego Srbi
AJNŠTAJN IZ LAKTAŠA: Cvijanovićeva, Amidžić, Košarac, Zarić, Laketa, Lazić... nisu pametni, nego Srbi
Stečajna upraviteljica Vitezita prijavljena Tužilaštvu SBK
TROŠILA NOVAC UNATOČ SUDSKOJ ZABRANI: Stečajna upraviteljica Vitezita prijavljena Tužilaštvu SBK
Domovina se brani quadom i nevaspitanjem
DANI i NOĆI NEZAVISNOSTI: Domovina se brani quadom i nevaspitanjem
Pitanja na koja Amir Gross Kabiri ne želi odgovoriti
Šta se dešava u Aluminij Industriji: Pitanja na koja Amir Gross Kabiri ne želi odgovoriti
Zet Dodikovog prijatelja i povlašteni zakupac u centru Banjaluke
Ko je prijetio sutkinji Uzunović: Zet Dodikovog prijatelja i povlašteni zakupac u centru Banjaluke
Pregled sedmice 23.2.-1.3.2025.
AUDIO ŽURNAL: Pregled sedmice 23.2.-1.3.2025.
Kako Rusi stvarno vide rat
IZVAN PROPAGANDE: Kako Rusi stvarno vide rat
Protesti neće stati, stižemo i do vaših radnih mjesta!
Zenica ustaje i poručuje vlastodršcima: Protesti neće stati, stižemo i do vaših radnih mjesta!
Desant na istraživačko novinarstvo
NEDJELJNI KOMENTAR ĐOKE NINKOVIĆA: Desant na istraživačko novinarstvo
Poreski inspektori u banjalučkom mediju
Nakon Dodikovih najava kontrole i uvreda uredniku: Poreski inspektori u banjalučkom mediju
Odluka o usvajanju Regulacionog plana za Jahorinu je neustavna!
USTAVNI SUD REPUBLIKE SRPSKE ODLUČIO: Odluka o usvajanju Regulacionog plana za Jahorinu je neustavna!
U Brčkom napadnuti novinarka i snimatelj Centra za istraživačko novinarstvo
NAPADAČI SASLUŠANI I PUŠTENI: U Brčkom napadnuti novinarka i snimatelj Centra za istraživačko novinarstvo
Kadaif bi prob'o rado, gurabijo pekmezli nado...
ŠUND LITERATURA U SARAJEVSKIM ŠKOLAMA: Kadaif bi prob'o rado, gurabijo pekmezli nado...