Naša utopija neće doći: ona ne stoji u nekom budućem vremenu. Naša je utopija već okončala, bilo je to 1989. Kada zamišljamo bolji svijet, mi ga se zapravo sjećamo. Mi nemamo u što položiti nade, osim u ono što je bespovratno prošlo

Vuk će, upadne li u stado, pojesti najveću ovcu. Sprema li se ražanj, na njemu će završiti najnaočitije jagnje. Pravi li se kakvom posebnom prilikom supa, u lonac će najglasniji pijetao. Spaljuju li gdje knjige, spaliće najumnije. Razapinju li gdje koga, masa će tražiti glavu najboljih od ljudi

Zalažem se, ukratko, za vladavinu ludih, oboljelih od AIDS-a, narkomana, pedera, lezbejki i svih drugih koji izazivaju moralni bijes „tihe većine“ koja je aplaudirala uzoritim tenkovima koji su rušili naše gradove i vrlim piranama koje su oglodale naše društveno bogatstvo

Nije mi jasno kako je moguće da u civilizaciji koja je tako samozadovoljna svojim javnim politikama, javnim finansijama, javnim intelektualcima i javnim mnenjem, nekako uvijek najebu radnice u javnim kućama

Jedinstvo o kojem se govori nije građansko, nego nacionalno i vjersko. Ono ne podrazumijeva jedinstvo protiv kriminala, jedinstvo protiv privatizacionih otimačina, ono ne podrazumijeva uspostavu novih vrijednosti, ne podrazumijeva jedinstvo protiv diskriminacije svake vrste, ne podrazumijeva jedinstven stav protiv nacionalnih i vjerskih prebrojavanja

Šta sve naše Vlade nisu radile ne bi li stvorile „povoljan“ ambijent za investitore... Evo duša, evo telo, evo sve crno na belo, što rekla Viki. Evo džabe firma, evo džabe zemlja, evo niži porezi, evo može i bez poreza, dobro, može i da mi vama platimo da uzmete naše najvrjednije firme...

Ako se naš svijet prostire sve do tamo dokle dopire naša misao, a mislimo jezički, pa su granice našeg svijeta granice našeg jezika, kako je onda mali, kako tijesan svijet čovjeka koji glavu koristi samo da bi njome klimao i da bi je pognuo. Kako zagušljiv je i klaustrofobičan svijet čovjeka koji jezik koristi samo da bi ponavljao: da

Znate onu tezu: kada naši građani budu demokratski edukovani a demokratske institucije ojačaju, kao u razvijenim zapadnim demokratijama, e, onda će sve biti med i mlijeko. Aha

Svijet sa kojeg je dignuta zavjesa je zla mašina, koja nastavlja da melje ljude, i koju čak ni najveći um, poput Poirotovog, nije mogao zaustaviti. Pokušaji da svijet učinimo boljim mjestom neće popraviti svijet, ali hoće iskvariti nas

Ko nikada nije izdao svoj narod, ko se nikada nije sukobio sa narodom, ko je uvijek bio uz narod, ko je govorio u ime naroda, iz glave cijelog naroda, kako bi rekli u Crnoj Gori – za njega ne dajem ni pet para. Takvi su ljudi spomenik nitkovluka

Današnje utopijske zajednice imaju sve osobine turističkog rizorta. Niti jedna od njih nema ambiciju biti sjeme budućeg boljeg svijeta. One su od svijeta otrgnute, skrivene, zaštićene. One svijetu ne daju prići, niti u svijet žele

Kod nas postoji izreka: što je džabe, i Bogu je drago. Mi i inače imamo jako teološko opravdanje za svaku nepodopštinu koju činimo. Mi ne samo da koljemo u ime Boga, nego u ime Boga besplatno ždreremo i ločemo. Imamo čak i teološko opravdanje za korupciju: Bog je prvo sebi bradu napravio.

Seksualna i rodna emancipacija koju nam kao dar koji se uručuje urođenicima donosi finansijski kapitalizam sa pratećom liberalnom demokratijom, već je bila upisana u sami temelj komunizma, još od milenarističkih pokreta, preko seljačkih ustanaka, pa do Ruske revolucije

Ako ovako izgleda najbolji od svih mogućih svjetova, svijet u kojem je okončala istorija, svijet napredne nauke koja iz dana u dan diže kvalitet života, svijet u kojem je iz dana u dan sve više slobode i ljudskih prava - a kako onda izgleda najgori od svih mogućih svjetova

Politika počinje sa neslaganjem. Tamo gdje se sve rješava prećutnim konsenzusom i gdje svi klimaju glavama dok drugi govore, nema politike

Na svijetu već ima dovoljno ljevičara koji se vole naduvati, napiti piva, obući majicu sa Čeovim portretom, otići na tribinu i vikati sloboda! jednakost! pravda! Njihova brojnost garantuje neuspjeh. A kako bi bilo da se malo sjedi kući i čita, da se uči, uči i samo uči?

Volio bih znati koliko njih je izgubilo posao i propilo se. Koliko njih je reklo sebi „E, budalo!“, lupilo se šakom o čelo i postalo nacionalista. Koliko njih su postali teoretičari svoje novootkrivene nacionalne stvari, a koliko njih ostalo vjerno marksizmu

Vašim mukama je kraj: pićete kafu u lokalima u kojima vas niko ne zna, ručaćete sami, večeraćete sami, sami ćete se napiti za šankom, nikada u životu nikada nikome ne morate platiti piće, ako padne kakav seks, to izbacite iz kuće i nikada više ne vidite… Uopšte ne znam kako smo do sada živjeli bez ovoga!

Nikada oni neće reći: dosta je. Nikada oni neće stati. Proces okupacije i ekonomske eksploatacije javnog prostora će, jasno, završiti tako što javnoga prostora više neće biti