ANALIZA NAKON PRIPREMA: Malim izmjenama formacije uspjeli smo sakriti slabosti

Unatoč priličnom kaosu koji se posljednjih mjesec dana odvijao oko nogometne selekcije Bosne i Hercegovine izgleda da se na pripremama ipak radilo i nešto ozbiljno.

Zbog toga ćemo zanemariti trakavice oko Ervina Zukanovića i Borisa Pandže iako ne pamtim, na primjer, da sam ikada čuo da neki nogometni savez nije uspio na vrijeme isposlovati vizu za svog igrača. Ali upravo zbog takvih stvari mi valjda i živimo u zemlji čuda. Tu je, jebiga, sve moguće.


FORMACIJA: Riješen problem zadnjeg veznog

Prvi put nakon par godina naša je momčad na teren izašla u promijenjenoj formaciji. Umalo zaboravljeni Bešić dobio je priliku igrati od prve minute u formaciji 4 – 2 – 3 – 1. I treba reći, odmah, ne drviti puno oko toga – rješili smo „problem“ zadnjeg veznog igrača. Time je kao čudom nestala i naša glavna boljka.

Sredina terena ne djeluje propusno kao što je to ranije bio slučaj, više nema onog velikog šupljeg kvadrata u sredini teren koji smo uvijek prepuštali protivnicima i kroz koji su naši protivnici u par dodavanja dolazili direktno na našu zadnju liniju. Ovakva postavka donijela je još jednu novotariju u našoj igri. I to je, makar u ovoj utakmici, djelovalo jako dobro.

Poduplana su oba boka čime smo, zapravo, dobili Miralema Pjanića na pravom mjestu u momčadi. Pjanić se više ne gubi na polubočnoj poziciji i time naša ofenzivna igra dobija na raznovrsnosti, a ovim se pokriva i glavna slabost Zvjezdana Misimovića, njegova pokretljivost. Time dakle dobijamo i upotrebljivog Misimovića.

Ne znam što se i kako događalo na pripremama, ali nije mi jasno zbog čega je trebalo ovoliko dugo da dođe dan da igra naše reprezentacije počne djelovati moderno. Samo malim preslagivanjem momčadi uspjeli smo sakriti neke osnovne slabosti.

Međutim, najviše moramo poraditi na prekidima, jer je skoro svaki protivnički prekid završavao udarcem. Tu djelujemo potpuno izgubljeno, s tim da treba uzeti u obzir da smo igrali protiv jedne od tjelesno najsnažnijih momčadi svijeta. Ono što nas ima brinuti jeste očita činjenica da su nam igrači iz nekog razloga ranjivi, sitne ozljede koje su doživjeli mogu biti i rezultat neadekvatnih trenažnih procesa, ali mogu biti i posljedica umora.

No, ima još vremena da se u posljednjoj fazi priprema igračima povrati svježina i fleksibilnost. A ako se na tome bude radilo kao što se, očito, radilo na taktici onda se nemamo što brinuti.

POJEDINAČNI UČINAK: Polet i želja za igrom 

Edinu Džeki posljednjih par mjeseci dovoljno je da pogleda loptu da ova uđe u protivničku mrežu. Nadajmo se da će se ta magija nastaviti i u narednom periodu.

Novom formacijskom postavkom dobili smo upotrebljivog Zvjezdana Misimovića na poziciji  polušpice. Kad nije prinuđen pokrivati veliki dio terena Miske ima prostora da tu i tamo protivnicima podvali malo starinskog nogometnog šarma.

Na Miralema Pjanića ne treba trošiti riječi. Ali hajdemo se malo igrati. Pirlova mekoća dodavanja, udarac poput Juninhoa i potpuno nepredvidljiv arsenal driblinga. Sad kad je na pravoj poziciji naša igra će, uz još malo uigravanja, dobiti novu dimenziju.

Izet Hajrović je odigrao poštenu utakmicu, odgovorno prema natrag i upotrebljivo prema naprijed, dojma sam jedino da mu za klasičnu krilnu poziciju nedostaje malo brzine, ali nekako to nadoknađuje borbenošću, a obzirom kakav udarac ima možemo tu i tamo očekivati neki Robbenovski ulazak u sredinu.

Edin Višća je jedan od onih igrača kakvih nemamo puno. Naime, dečko je brz, toliko da je uspio nekako iskopati loptu nakon koje je Edin Džeko postigao svoj prvi pogodak. Tehnički je malo tanak, ali našoj je momčadi njegova brzina prijeko potrebna zato i žalim što za desni bok kao alternaciju nemamo i Stevanovića.

Sead Kolašinac je stvarno tenk. Nije puno odigrao protiv Obale Bjelokosti ali on je pravi čovjek na pravom mjestu. U to nema sumnje.

Sejad Salihović u posljednje vrijeme djeluje nekako suzdržano. Takav je dojam na mene ostavio i u ovom meču.

Ognjen Vranješ je odigrao jednu i više nego korektnu partiju na poziciji desnog beka. Kada znamo koliko smo kuburili s igračima upravo na toj poziciji sjajno je otkriti da netko ipak može dostojno zamjeniti Mensura Mujdžu, koji je i ovaj put odigrao onako kako to uvijek radi – pošteno.

Avdija Vršajević nije imao neki poseban učinak, ali i njegova jurnjava, kako znamo, može biti vrlo upotrebljiva.

Muhamed Bešić je karika koja je nedostajala. Odlično procjenjuje igru, borben je, dovoljno brz, a i ima sve kvalitete odbrambenog igrača te zna raščistiti neke situacije stoperskim uklizavanjima. Osim toga, dečko zna igrati nogomet, njegove dugačke lopte nisu puka ispucavanja nego i dimenzja više kojom se igra može brzo prenijeti iz odbrane u napad.

Zbog njegovog pojavljivanja u momčadi možemo drugačije koristiti i Harisa Medunjanina za kojeg uvijek žalim što nije malo bliže protivničkom golu. Sada je takvo što moguće.

Ibišević se nije naigrao, ali o njemu sve znamo.

Toni Šunjić je odigrao prilično dobru utakmicu s par grešaka u procjenama i impresioniranošću pred Drogbom nakon što je ovaj ušao u igru, ali to se osjetilo kod cijele naše momčadi. Moramo naći način kako koristiti visinu Tonija Šunjića kod protivničkih prekida.

Emir Spahić je odigrao jednu rutinsku utakmicu. Kad je smiren, kad ne iskrsne njegova patologija, Spahić je stoper koji može igrati bilo gdje i protiv bilo koga.

A Asmir Begović je možda najčvršća i najpouzdanija karika naše momčadi, čovjek konstanta. Toliko o njemu.

Ne treba biti pretjerano euforičan zbog pobjede nad Obalom Bjelokosti, ali dobro je znati da znamo kako se nositi s jednom afričkom momčadi. Moram priznati da sam bio iznenađen postavkom naše igre. Ovaj put prijatno iznenađen. Uvijek govorim da za sve postoji rješenje. I eto dokaza da je tome stvarno tako. Ovo što smo vidjeli protiv Obale Bjelokosti treba još dosta uigravanja kako bi se postigao određeni automatizam u igri.

Ipak će pravi pripremni ispit biti reprezentacija Meksika, momčad koja nam nikako ne odgovara zbog niskog težišta većine igrača i njihove brzine i pokretljivosti, a pri tome taktički su kud i kamo odgovorniji i sređeniji od Obale Bjelokosti. Svakako polet i želja za igrom koju su naši igrači pokazali obrnuto su proporcionalni gomili loših stvari koje su se događale posljednjih mjesec dana. Iako nismo odigrali partiju koju ćemo pamtiti do kraja života to nas može radovati i hraniti optimizmom.    

(zurnal.info)