Ono što me impresionira kod Safeta Sušića jeste njegova poslovična smirenost, koja zna biti iritantna kad pređe granicu flegmatičnosti. Nakon problematičnog poraza od Amerikanaca, poraza koji je uslijedio nakon 9 utakmica iz kojih smo izašli neporaženi, Sušić je izjavio kako nam je ovakvo nešto i trebalo kako bismo se spustili na zemlju jer da još uvijek nismo momčad kakvom nas nogometni svijet i FIFA ranking smatraju. Pape nije daleko od istine.
Zajedno sa savezom dogovorio je jednu izrazito tešku prijateljsku utakmicu, jednu od onih koja će nam poslužiti za detektiranje vlastitih slabih točaka umjesto da posluži za podizanje ionako prenapuhanog samopuzdanja.
ŠTA ĆE AMERIKANCI
Juergen Klinsman u SAD - u slaže jednu vrhunsku reprezentaciju. Posao je naslijedio od Boba Bradleyija s kojim je reprezentacija SAD - a igrala izvrsno, ali ipak previše po knjigama i šablonima.
Amerikanci cijelu deceniju rastu kao reprezentacija. Imaju daleko više iskustva s velikih natjecanja od BiH, 2009. godine su bili prvi koji su prekinuli dugački niz nepobjedivosti Španjolske, prije nepunih mjesec dana po 5. put su osvojili "prvenstvo svih Amerika osim južne", dobar dio igrača igra u solidnim europskim klubovima, a na klupi im sjedi veliki Klinsman, čovjek koji je udario temelje Njemačkoj koju danas vodi Joachim Low. Sve ovo je dovoljno da znamo s kako ozbiljnom ekipom smo odmjerili snage na Koševu.
Amerikanci igraju dobar, odgovoran i napadački nogomet uvijek u skladu s mogućnostima kadra s kojim raspolažu. U stanju su dobiti bilo koju reprezentaciju svijeta, a obzirom na to s kolikim basenom igrača raspolažu i obzirom na to kakva im je sportska infrastruktura, možemo očekivati da će u budućnosti i u nogometu postati jedna od najboljih momčadi svijeta.
Kad usporedimo s čime sve raspolažu Amerikanci ne bismo trebali biti ni najmanje razočarani porazom na Koševu. BiH ima stanovnika koliko jedan njujorški kvrat, sportska infrastruktura nam je nikakva i jedino s čime možemo parirati velikim svjetskim silama jeste talent, koji nije nepresušan.
Bilo kako bilo, ja i dalje tvrdim da nam se poklopila jedna izvanredno talentirana generacija i da ćemo bez većih problema, i nakon ovog poraza, čekirati kartu za Mundijal u Brazilu. I slažem se s Papetom - neka smo malo tresnuli na zemlju. Ovaj poraz možemo okrenuti u našu korist ako pravilno analiziramo slabosti koje smo pokazali protiv Amerikanaca.
Ne znam točno u čemu je problem s koševskim stadionom ali energija na njemu je jednostavno loša. Nisam jedini koji će zagovarati da se na taj stadion zaboravi kad su utakmice reprezentacije u pitanju iako razumijem želju Saveza da ubere nešto para prodajom većeg broja ulaznica. Pitanje na koje nitko nema odgovor jeste: kako to da je nama energija koševskog stadiona loša, a našim protivnicima nije?
Ostavimo stadion po strani, ono na što trebamo obratiti pažnju jeste igra našeg tima. Što se tiče napadačkog segmenta nismo podbacili. Postigli smo tri pogotka a ne zaboravimo da na vratima SAD -a stoji veliki Tim Howard. Tri postignuta pogotka inače bi trebala biti sasvim dovoljna za pobjedu.
KAKO SMO PORAŽENI
No, Juergen Klinsman je pravilno analizirao igru našeg tima. Najveća mana naše igre je manjak raznovrsnosti. Napadamo uglavnom preko lijevog krila oslanjajući se na lucidnost Pjanića, Misimovića i Medunjanina kad se igra prebaci u sredinu terena. Ovu smo utakmicu izgubili jer nismo uspjeli posjedom kontrolirati igru i rezultat, što nam je do sada polazilo za nogom.
Tu su ključnu ulogu odigrala Klinsmanova zapažanja i sjajni Michael Bradley koji je trenerove zamisli velikim trudom provodio na terenu. Konačno smo se sudarili i sa činjenicom da nam je klupa bitno slabija od prve postave.
Savez je koristeći sjajne rezultate napravio odličan posao i regrutirao nekolicinu potencijalno dobrih mladih igrača. No, to još nije dovoljno za kakvu takvu sigurnost. Mladi Bičakčić je pukao, plivao je na sve strane i mislim da je bila greška istovariti toliko odgovornosti na njegova debitantska pleća pogotovo kad u timu nema ključnog igrača naše odbrane Mensura Mujdže koji tako pametno pokriva s boka pokriva naše stopere. Bez tog i takvog Mujdžinog doprinosa mi smo jako ranjivi u odbrani.
Elem, jedna je stvar pogotovo znakovita. Pogledajte još jednom kako smo primili sva tri gola koja su Amerikanci zabili iz igre. Klinsman je osujetio našu taktiku kojom igru usmjeravamo na bokove i inzistirao na okomitoj igri kroz sredinu. To nam može napraviti i bilo koji drugi protivnik koji na terenu ima solidne i odgovorne igrače. Dobiti tri gola na istu foru je ono što je zabrinjavajuće.
Michael Bradley je, kod prvog gola, dugačkom okomitom loptom rastvorio našu odbranu, lopta je išla kroz sredinu, putovala je tridesetak metara do Josie Altidorea, koji je bio slabo pokriven, a budući je tjelesno jači od naših stopera primio ju je bez većih problema i ćušnuo je do Johnsona koji je dolazio iz drugog plana potpuno nepokriven.
Isti princip Amerikanci su primijenili i kod preostala dva gola postignuta iz igre. Ključni čovjek bio je već pomenuti Michael Bradley koji se ubacivao iz drugog plana nakon što bi na sredini terena pokrenuo akciju. Nevjerovatna lakoća kojom su Amerikanci kombinirali u sredini naše odbrane je problem koji moramo pod hitno rješiti. Klinsman je našim protivnicma ispisao recept kako nas slomiti i kad postignemo tri pogotka.
Srećom utakmica je bila prijateljska, gubici su minimalni bez obzira što je prekinuta naša serija neporaženosti. Klinsman je našem stručnom stožeru dao ozbiljan zadatak. Imamo dosta vremena da ga rješimo do ključnih utakmica sa Slovačkom. Naprosto, ako imamo namjeru učiniti bilo što ozibljno moramo imati plan B za sve moguće situacije, a prijateljske utakmice i služe upravo za rješavanje takvih nedaća.
Dopada mi se Sušićeva smirenost. Svako zlo za neko dobro. Ovaj poraz moramo okrenuti u našu korist. Dobili smo izvanrednu lekciju od sjajne momčadi predvođene sjajnim trenerom. I tu nema ničeg problematičnog. Naravno, ništa nije problematično ukoliko naučimo lekciju.
(zurnal.info)