Neugodna utakmica. Jedna od onih u kojoj se moglo puno izgubiti u slučaju neke rezultatske nezgode. Srećom to se nije dogodilo makar je prvo poluvrijeme bilo prilično frustrirajuće.
Bio sam uvjeren da ćemo razbiti Latviju samo da se stvari otvore. No, kako rekoh prvih 45 minuta je bilo čupavo. Redali smo prilike, igralo se faktički na jedan gol, ali lopta nikako nije htjela ući u mrežu. Strahovao sam da bi naši igrači u takvoj situaciji mogli postati nervozni, ali oni su me opet uvjerili da su se stvari u posljednjih godinu dana jako promjenile. Postali smo autoritativni. Znamo što hoćemo i kako do toga doći.
SAVRŠENA ASISTENCIJA
Osim što sam strahovao od eventualnog uvlačenja nervoze u naše redove posebno sam bio zabrinut za zdravstveno stanje Marjana Mijailovića. No, čovjek očito ima bikovsko srce.
Već dugo vremena naša igra je potpuno jasno posložena. S tim da sve više igramo i kroz sredinu terena u onom prostoru koji smo ranije držali ispražnjen igrom usmjerenom isključivo na bočne pozicije. Ključni čovjek za takav razvoj stvari je naravno briljantni Miralem Pjanić koji je još jednom odigrao vrhunsku utakmicu. Gol Harisa Medunjanina je bio savršen, ali potez utakmice po meni je ipak bila asistencija kojom je Pjanić poslužio Džeku. Čisto nogometno savršenstvo.
Često pričam s prijateljima o našoj reprezentaciji. Svi odreda i dalje strahuju, previše smo puta kiksali pa se svi suzdržavaju od izljeva optimizma. Ali mi smo stvarno jako ozbiljna reprezentacija. Tome u prilog najviše ide činjenica da imamo seriju od 9 utakmica bez poraza, a pogotovo fakat koji kaže da je protiv Latvije 5 različitih igrača postiglo pogotke. Ne zna se više odakle prijeti opasnost. Ako zatvorite Džeku i Ibiševića pojavi se Lulić, ako ne ide njega tu je Pjanić ili Medunjanin itd. Golove je postigao skoro kompletan vezni red i oba napadača. Čista moć, nema se tu što posebno nadosirati.
Odbrana u ovoj utakmici nije imala bog zna kakvih problema, ali sviđa mi se kako funkcioniraju Zukanović i Spahić. To je, rekao bih, konačno to, našli smo idealnog partnera našem kapetanu.
AKCIJA NA DESNO
Mensur Mujdža je kao i obično konstanta koja ne zna podbaciti. A lijevi bok na kojem se izmjenjuju Lulić i Salihović je vjerovatno naš najveći adut. Ako bismo nešto trebali poboljšati to je definitivno prebacivanje određenog dijela napadačkih akcija na desni bok. To možemo dobiti duplanjem desnog krila ubacivanjem u igru Stevanovića i sve to, naravno, ukoliko ima potrebe za raznovrsnijim napadima.
Latvijci su ipak preslab protivnik i njih smo dobili bez potrebe za takvim intervencijama. U ovoj utakmici legao mi je i Edin Višća, prilično živahan i dinamičan igrač koji može poboljšati tempo naše igre.
Ne smijemo zaobići činjenicu da su naši igrači napadali i kad smo imali komotno vođstvo. U segmentu igre bez lopte iz utakmice u utakmicu napredujemo. Ne povlačimo se ni u situaciji kada gubimo loptu nego se vezni red pretvara u prvu liniju odbrane. Imamo prilično ležernu situaciju.
U pobjedničkoj smo seriji. Imamo jasnu igru i sjajne igrače tako da svi ovi detalji mogu biti dorađivani na svakoj novom okupljanju reprezentacije. Ne znam kako vi, ali ja sam potpuno uvjeren u naš konačan plasman na Mundijal. Slovaci mogu biti nezgodni, ali jači smo od njih i to samo trebamo pokazati.
Pokazujemo cijelom nogometnom svijetu da smo postali činjenica, pobjednici, nema više povremenih bljeskova, sad smo favoriti u svakoj narednoj utakmici.
(zurnal.info)