Iskreno, nisam se puno zamarao pitanjem koja bi nam momčad najviše odgovaral u dokvalifikacijama za Euro u Francuskoj. U bubnju su bile podjednake momčadi, svaka sa svojim kvalitetama i manama. Kvalitete su im uglavnom iste, sve su to organizirane, radne momčadi koje su su stanju držati visoku koncentraciju na ono što žele provesti svih 90 minuta utakmice. Rijetko, dakle, imaju crne rupe u igri, trude se organizacijom igre što više prikriti slabosti i to je to.
Najveća mana svih tih ekipa je nedostatak posebne individualne kvalitete. U tom smo segmentu bolji od svih protivnika koje smo mogli dobiti u baražu. I to nam je najveći forte pa tako i u srazu sa Irskom koju nam je ždrijeb dodijelio kao posljednjeg protivnika koji nam stoji na putu za Euro u Francuskoj.
DVIJE UTAKMICE ZA ANALIZU
Mi bismo se trebali posvetiti sami sebi. Prije svega moramo nekako rješiti nesigurnu obranu. Ili igrati po maksimi rahmetli Sule Repca koji je znao govoriti: plan je jednostavan, ako oni daju dva gola mi moramo dati tri. Pa kom obojci kom opanci. Tako smo, na koncu dobili Cipar, koji je realno slabija momčad od svih koje smo mogli dobiti u baražu, ali sa istim namjerama, igrom koja pokušava borbenošću nadoknaditi manjak kvalitete.
Najzanimljivije utakmice u kvalifikacijama Irska je odigrala protiv svjetskih prvaka. Upravo su te dvije utakmice, po mom mišljenju, one koje naš stručni stožer treba posebno analizirati u pripremi dokvalifikacijskih utakmica. Da su se računale samo te dvije utakmice Irska bi danas bila na Euru.
Jednom su odigrali neriješeno, a drugi put su pobijedili veliku Njemačku. Kako je i za očekivati posjed lopte je bio na strani Njemaca. U obje utakmice Irci su loptu držali u svom posjedu jedva malo preko 30 posto.
Irci su imali puno sreće u oba dvoboja obzirom je Njemačka u remiju protiv Irske imala 19 pokušaja da ugrozi protivnički gol, a kod utakmice koju su izgubili Njemci su pucali 17 puta prema protivničkom golu. Bile su to utakmice na rubu živaca. A Irci su dva gola u dvije utakmice postigli iz ukupno 9 pokušaja.
Njihov je recept jednostavan. Povuku se, brane, istrče nekoliko kontri, odigraju dvije tri akcije u trenucima kad protivnik odmara i u pravilu postignu barem jedan pogodak.
MORAMO DOKAZATI DA SMO FAVORITI
Momčad im je sastavljena redom od osrednjih premijerligaških igrača. Ima tu nekoliko imena koja se ističu.
Prije svega u obrani je to John O'Shea, u sredini terena Aidan McGeady, a napad im predvode veteran Robie Keane i Shane Long, tu je, dakako, i Evertonov Coleman, trenutno najcjenjeniji irski igrač. Morate priznati da su to imena koja izazivaju respekt, ali ne utjeruju strah u kosti.
Ipak, ono što poziva na oprez jesu pomenute utakmice koje su Irci igrali s Njemačkom. Sposobni su, dakle, pobijediti svaku momčad na svijetu. Ne postoji momčad kojoj će priznati da je bolja dok god postoji i promil nade da mogu ostvariti uspjeh. Ali mi nemamo pravo na opravdanja.
Objektivno smo bolja momčad i iz ta dva meča moramo izaći kao konačni pobjednici. Ako nismo sposobni za to onda nemamo što tražiti na Euru. Neće biti lako, Irci će učiniti sve u njihovoj moći da nam zagorčaju život i pokvare planove, sigurno neće ništa mijenjati u svom pristupu, ali to nas i ne treba biti briga, mi smo u ovim utakmicama favoriti i to trebamo dokazati.
(zurnal.info)