Sport
TAKTIKA SVE ILI NIŠTA: Oprez, strah, umaranje odbrane, Milan Đurić...
Najteže je dobiti utakmice koje moraš pobijediti. Pogotovo kad se igra s toliko grča u jednom uspavljujućem ritmu koji se objema momčadima može obiti o glavu
Dobar dio utakmice u Zenici ličio je na sučeljavanje nogometnih reprezentacija nekakvih rubnih sovjetskih republika. Bila je to, kako bi nogometni komentatori rekli, rovovska bitka na sredini terena bez nekih izrazitih prigoda i uzbuđenja. Cijeli je stadion potonuo pod tim dosadnjikavim ritmom.
SVE ILI NIŠTA
Mehmed Baždarević je u utakmicu, potpuno opravdano, ušao s dosta opreza, čak i sa dozom straha. A onda je odlučio igrati na sve ili ništa. Ispravno je procijenio, nakon što je 60ak minuta držao nulu protiv Balea, Ramseyja i društva, da je vrijeme da se pritisak i težište igre prebaci na dio terena gdje su Velšani najslabiji.
Ulaskom Đurića počeo je lomiti i umarati protivničku obranu. A onda su nam se, kao rijetko kad, stvari posložile na pravi način. Cipar je vodio protiv Izraela, a Milan Đurić je glavom pospremio jednu dijagonalu iza leđa velškog vratara. Nekoliko minuta kasnije isti je igrač upisao i asistenciju za čovjeka koji je postigao većinu najbitnijih golova za momčad Bosne i Hercegovine, Vedada Ibiševića.
Najteže je dobiti utakmice koje moraš pobijediti. Pogotovo kad se igra s toliko grča u jednom uspavljujućem ritmu koji se objema momčadima može obiti o glavu. Reprezentacija Bosne i Hercegovine je u ključnim trenucima pokazala karakter. Na neki način bila je to nagrada Meši Baždareviću za pametne procjene unatoč tomu što je i ovaj put dobar dio momčadi podbacio, barem u ofenzivnom segmentu. Lulić sve do sredine drugog poluvremena nije uspio primiriti nijednu loptu, Salihović je lutao sredinom terena, Zukanović igrao pod kočnicom, a Hadžić pitao Balea za autogram svaki put kad bi lopta došla do velške zvijezde.
Srećom ni Velšani nisu bili posebno inspirirani. Pustili su nas da igramo, natjerali našu zadnju liniju na bezbrojna dodavanja, a oni su pokušavali tek preko Ramseyja i Balea odigrati nekakve jednostavne akcije u tri četiri poteza. Za posjed lopte kao da nisu marili. Uostalom, bili su prilično rasterećeni pa im voda nije ušla u uši ni kada su primili prvi zgoditak.
IGRAČ MANJE
Vrijeme je da priznamo da s Emirom Spahićem u utakmicu ulazimo s igračem manje. Naime, već nekoliko utakmica Baždarević je primoran trošiti jednu izmjenu kako bi mijenjao negdašnjeg kapetana, a da ovaj, pri tome, nije nikakva prevaga već više teret svojim kolegama u obrani. Spaha ima solidnih 45 minuta u nogama, ali bespotrebno si smanjujemo manevarski prostor trošeći izmjene na stopera kojeg, pokazali su to, sasvim solidno mogu zamijeniti Vranješ i Cocalić.
Također, dvije trećine utakmice još su nam jednom pokazale važnost Edina Džeke u našoj igri. Čak i kada ne postiže zgoditke Džeko je taj koji umara i svojom pojavom opterećuje protivničke stopere te time otvara više prostora svojim suigračima. Još kad bismo znali to koristiti na pravi način, odnosno kad bismo imali dovoljno brze igrače iz drugog plana, Džekina igra i njegov autoritet bi još više došli do izražaja.
Ono što inače radi Džeko protiv Velsa je sjajno odigrao Milan Đurić, svojom je snagom i skok igrom doslovno gazio velški stoperski par. Dobio je većinu zračnih duela i veliki dio napucanih lopti uspio spustiti svojim suigračima. Nakon njegovog ulaska težište igre, kako rekosmo, prebačeno je tamo gdje je Vels najslabiji, a u utakmicu je tada ušao i Lulić, Zukanović se stabilizirao, a Pjanićeve kvalitete su baš zbog Đurićevog načina igre došle do izražaja.
ZALOG ZA BUDUĆNOST
Inače, Pjanić je konačno odigrao jednu i više nego pristojnu partiju za reprezentativnu momčad, ali neupitni junak utakmice je strijelac prvog i asistent kod drugog gola Milan Đurić. Imamo, dakle, još jednu napadačku opciju. Snažnog, pravog sidruna kojem savršeno odgovaraju utakmice poput ove koju smo igrali protiv Velsa.
Mene čak intrigira ideja o napadačkom paru koji bi tvorili Đurić i Hodžić, jedan snažni, visoki sidrun čiji je forte skok igra i jedan sitni, vješti brzanac koji ima potencijal na širokom prostoru rješiti situacije jedan na jedan. To je, po meni, nekakav zalog za budućnost.
Što se tiče naših sinoćnjih suparnika Bale i Ramsey su dovoljni da se pobjedi bilo koja europska momčad ali samo ako je cijela ekipa maksimalno motivirana. Njihov labav pristup je pokazao da nismo ni mi baš toliko tanki u rezervnim opcijama kako smo mislili jer igrali smo bez nekolicine bitnih igrača, ali možda nas je baš to natjeralo na punu koncentraciju i jedan ozbiljan, radni pristup igri.
Sad smo ponovno unutra. Jedan je bod iz naredne utakmice dovoljan da odemo u baraž ali tek sada možemo žaliti za onim utakmicama s početka kvalifikacija koje smo izgubili zbog raspada sustava nakon brazilske avanture. Moglo je to izgledati puno bolje. Ali što je tu je. Možda nas sreća pomazi pa nam u baražu dodijeli nekog protivnika po mjeri. No, prije toga treba dobro odraditi akciju Cipar. Ako pristupimo situaciji ovako kako smo igrali protiv Velsa uspjeh ne bi trebao biti upitan.
(zurnal.info)
