TERAPIJA ANDORA: Baždarević mora pronaći lijek protiv depresije koja je obuzela igrače

Oh, blagodati 21. stoljeća! One vam, recimo, omogućavaju da pratite utakmice i tijekom putovanja. I to autobusom, i to bosanskohercegovačke firme. Internetski signal je bio dovoljno jak i stabilan da mogu pratiti stream još jedne pa, moram to tako reći, prilično depresivne predstave bosanskohercegovačke nogometne momčadi.

Moraš pobijediti a ne da ti se igrati

Mi smo gledali, a naši igrači su odigrali bezbroj takvih utakmica. Moraš pobijediti a ne da ti se igrati. Gledaš, a nemaš pojma zašto gubiš vrijeme na nešto toliko izvjesno, a mučno. Nikakvu ocjenu ne možemo donijeti o radu Mehmeda Baždarevića na osnovu guranja lopte po umjetnoj travi protiv jedne amaterske momčadi koja čini sve što može kako bi primila što manje pogodaka.

No, iskreno, očekivao sam da vidim promjenu energije u momčadi, novi žar, novi duh, nekakvu promjenu koja se ne može izmjeriti nogometnom statistikom, koja je, uzgred, bila sjajna u pogledu broja preciznih dodavanja, udaraca ka golu isl. Ali ništa manje nismo ni očekivali.

Sve što sam vidio bio je nastavak trenda iz ovih kvalifikacija. Nešto, naprosto, ne štima. Baždarević nije probudio momčad, ako je suditi prema prvoj utakmici. A ne bismo trebali biti prestrogi i svakako ga treba podržati, jer je ono što je radio do utakmice bilo za svaku pohvalu i najavilo je nekakve promjene. 

Za razliku od svog prethodnika Meša Baždarević se odlučio baviti svojim poslom. O Sušiću smo mogli čitati jedino u vrijeme priprema reprezentacije, a Baždarević je, čini se, barem prema medijima, neprekidno aktivan. U stalnom je kontaktu s igračima, prati i komentira njihove igre i, ono što Sušiću nije padalo na pamet, posjećuje čak i utakmice bosanskohercegovačke lige.

Meša Baždarević je, kako rekoh, a nije zgoreg podvući još jednom, odlučio miješati se u vlastiti posao i zbog toga mu treba skinuti kapu. Velika je to rijetkost u Bosni i Hercegovini. Koliko može napraviti na nabitnijem planu, u pogledu napretka igre reprezentacije, to je još uvijek u magli.

Kako rekoh, utakmica protiv Andore nije baš idealan ogledni primjer. Za početak je u momčad pozvao igrače koje je Sušić, iz nekog samo njemu znanog razloga ignorirao.  Đurić, Zukanović, Cocalić su igrači koji nam trebaju. Štilić je igrač koji nam treba. Svi su oni za sada unutra, u planovima, nacrtima Mehmeda Baždarevića, koji ima, jebiga, jako težak zadatak: mijenjati strukturu i igru momčadi i usput pobjeđivati, jer samo nas stopostotni učinak može eventualno odvesti na Euro.

Zašto je Pjanić nervozan

Nije to lako, Baždarević je došao na kormilo reprezentacije u trenutku kad su nam šanse za uspjeh, koji smo svi očekivali nakon odlaska na Mundijal, minimalne. Možda nam već utakmica protiv jako dobre Austrije, koju sam gledao neku večer pokaže kakve su Baždarevićeve nogometne namjere i koliko s njegovim pristupom možemo napraviti.

Toj utakmici se treba pristupiti natjecateljski bez obzira na njezin uvjetni prijateljski karakter, jer, obzirom na trenutno stanje naše reprezentacije, sve su utakmice jednako bitne.

Ima jedna stvar koja me brine svo ovo vrijeme, tijekom čitavih Euro kvalifikacija. Naime, Miralem Pjanić je nervozan. A to ga sprječava da bude motor momčadi. Svaka njegova gesta izražava nervozu, nemir, nezadovoljstvo, a u depresivnom okruženju koje su stvorili loši repezentativni rezultati to nam nikako ne treba. Miro nije desetka i možda je u tome problem.

Ulaskom Štilića u momčad to bi se moglo promijeniti tako što će Pjanić biti na svojoj pravoj poziciji. Ali, Štiliću će trebati neko vrijeme da klikne s ostatkom ekipe. I to je, vjerojatno, ključna stvar koju Baždarević mora iskemijati kako bi unaprijedio našu igru. I, mora pod hitno pronaći pravu terapiju za liječenje depresije koja se osjeća u igri reprezentacije. Pobjede su sigurno najbolji lijek. Jedan, ovaj protiv Andore je već progutan. Vidjet ćemo kako će pacijent reagirati.

(zurnal.info)