Nema na svijetu ničeg usamljenijeg od mora. Ono je kuća koja trpi naše posjete i pati zbog naših napuštanja. Često potopi barku koju smo kupili kad smo pomislili da bismo trebali opet sanjati.

Veli o Bosni jedan fratar iz Andrićeve priče: "Kome je do toga da bude rahat i zenđil, nije mu se trebalo u njoj ni roditi ni zafratriti. Ovdje se gram radosti dušom plaća. A ti idi sad pa pitaj zašto je tako. Ili, još bolje, niti idi niti pitaj, nego sjedi gdje si i budi što si, jer je ludo ići i pitati drugog šta te boli, a mnogo pametnije sjediti i razgovarati sam sa svojom mukom".

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, nagradio bi radnim mjestom službenike iz RS zaposlene u institucijama Bosne i Hercegovine, a samo na plate zaposlenih u entitetskim institucijama troši 1.016.728.350 KM. Posljednja ideja bi građane dodatno koštala 328.936.667 KM godišnje. Do 2026. za budžet i otplate duga bilo bi potrebno 20.635.810.001 KM.

Zlo je vitalno i uvijek spremno da se prilagodi novom okruženju. Uvuče se na sportske događaje, filmove, popularnu muziku, iskače na tik toku i instagramu, gdje god vidi pogodan prostor. Kao što svjedočimo, na našim prostorima pokazalo je veliku kreativnost i zbog toga ne treba da brine za svoju budućnost. 

Štrajkovi, protesti i obustave rada rudara rudnika u sastavu Koncerna Elektroprivrede BiH postaju uobičajeni događaj. Kasne im plate, nemaju zdravstveno osiguranje ni uplate za penzionisanje. Neće biti iznenađenje ako odgovorni za sve ono loše što se dešavalo u rudnicima prethodnih godina, u konačnici okrive - rudare

Iako je malo konkretnih dokaza o malignom kineskom utjecaju, kineski poslovi u BiH dokazuju kako su kineska ekonomska ulaganja isprepletena s politikom, a njihova netransparentnost podstiče ionako proširenu korupciju u državi, pokazuju analize i istraživanja. Tako su kineske firme postale jedan od omiljenih poslovnih partnera Milorada Dodika i njegovih saradnika, a Kinezi u ovom trenutku praktično nemaju konkurenciju na velikim gradilištima u ovom entitetu. S druge strane, vlasti im izlaze ususret odobravanjem probijanja rokova, ugovaranjem dodatnih radova, davanjem prirodnih resursa, iako je za neke kineske firme dokazano da su varale, da su stavljene na crne liste, da su podmićivale, nezakonito poslovale...

Umjesto konačne presude za milionski kriminal, poznatiji kao afera „korona ugovori“, optuženoj grupi, koju je predvodio bivši direktor IJZ RS Branislav Zeljković, ovim ciframa zapravo je stiglo izvinjenje vrha vlasti u RS za, vjerovatno, pretrpljeni stres. Saša Marković, vlasnik turističke agencije „T4F“, prihodovao je 744.000 KM, Dragan Dubravac, vlasnik „Promedinga“ – 1.003.563 KM, a „Sineks laboratorija“ u vlasništvu porodice Sanija Crljića – 1.900.000 KM.

Hotel Ruža nije bio srušen. Bio je zapaljen i opustošen. Moglo ga se lako obnoviti. Tako bi se barem jedna uporišna točka naših djetinjstava vratila u mapu našeg postojanja. Sve što smo shvatili je da postajemo stranci u vlastitom gradu, da postajemo duhovi u gradu-duhu.

Mnogo toga se nije slagalo u neformalnim izjavama očevidaca u odnosu na ono što su zvanično pričali, od mjesta smrti do načina na koji je Valentinovo tjelo dospjelo u usipni koš pa i imena ubica, o čemu je Žurnal nekoliko puta pisao.

Predsednikove reči ne vredi navoditi, to je čovek koji dvaput zine, triput slaže. I uglavnom laže na istli način, u istom maniru, evo već trideset godina. Dakle, glavni krivac za sve je premijer Kosova Aljbin Kurti, a goloruki srpski narod se samoorganizovao i pobunio protiv zuluma. Poznato je da civili u celom svetu građansku neposlušnost ispoljavaju pomoću topova, granata, mitraljeza i oklopnih vozila.

Zulfikar Ališpago je optužen da je kao komandant specijalnog odreda "Zulfikar" propustio preduzeti mjere na kažnjavanju potčinjenih vojnika koji su ubili 18 civila i četiri pripadnika HVO-a u selu Trusina. O krivnji se izjasnio davne 2010. i od tada je održano nekoliko ročišta, sa pauzom od po nekoliko godina. I pored nalaza vještaka da je sposoban pratiti suđenja, odbrana Ališpage uporno je tražila nova vještačenja. I dok je zbog "lošeg zdravstvenog stanja" izbjegavao dolaziti na suđenja, Ališpago je 2019. uhapšen zbog napada na policajce što je tada naljutilo i sud. Međutim, i pored toga suđenje nikada nije nastavljeno

Štrajkovi i protesti rudara rudnika u Federaciji postaju uobičajeni događaj. Kasne im plate, nemaju zdravstveno osiguranje ni uplate za penzionisanje. Dugovanja rudnika u Federaciji premašila su jednu milijardu maraka. Upravljali su ovim sektorom i SDA i Stranka za BiH i SDP i Demokratska Fronta, pojedinačno ili koalicijama. Godinama su zanemarivali problem zarad tobožnjeg socijalnog mira.

Bivši načelnik Kreševa i privrednik Zdravko Miličević i njegova porodica imaju nekoliko srodnih kompanija. Jedna od njih ima koncesiju za eksploataciju iz kamenoloma Vrelo, ali je nelikvidna i bez računa i uposlenika. Kada dođe do propadanja firme, Miličevići osnuju novu, u nju prebace uposlenike i mašine, dok njihove kompanije dobijaju unosne poslove od javnih ustanova

Ništa na ovom svijetu nije kao smijeh. Ne kao smijeh do suza, već kao beskrajni smijeh, onaj bezgraničan kao mali svemir, u kojem se ne smiješ sebi, već svijetu koji te je nasmijao svojim veselim postojanjem. 

Isječak iz bilješki, 1993. i 1997. : "(...) kako recitiram Goranovu JAMU u novosadskom SPENSU, 1993., u uniformi, dok naša 'kulturna četa' čeka zalihe krvne plazme za ljude ranjene na liniji, kao i maskirni materijal za šivati uniforme, ili kako igram Ministra Tozu u VLASTI Branislava Nušića, u režiji Radenka Bilbije, i to u Prizrenu 1997. kad je 'naše malo pozorište' išlo igrati za protjerane dvaput Krajišnike, koji u pola Kosova govore dalmatinskim akcentom".

Od početka ove godine firma „Dwelt“ Stefana Krnete, zeta dekana Medicinskog fakulteta u Banjaluci i istaknutog člana SNSD-a Ranka Škrbića, sa javnim sektorom sklopila je pet ugovora vrijednih ukupno 6.007.405 KM sa uračunatim porezom. Ako ovu cifru podijelimo na 264 protekla dana (zaključno sa 21. septembrom), dođemo do one dnevne. Svakog dana Krneti je iz budžeta namijenjeno tačno 22.755 KM.

Anti Mariću su pripadnici Armije RBiH u Grabovici ubili majku Ilinku i sestru Ružu. Izgubio je nadu da će pronaći njihova tijela i saznati ime počinitelja ubistva, ali i osobe koja je izdala naredbu za pokolj 33 civila u Grabovici. Josip Drežnjak je u maju 1993. posljednji put vidio svoje roditelje i strica. On je Tužilaštvu BiH predao nove dokaze o zločinima u Grabovici, ali nije zadovoljan reakcijom ove pravosudne institucije.