Vlada RS donijela je 28.03. 2007. godine odluku kojom se području opštine Srebrenica daje poseban socijalno-ekonomski status, da bi naredni mjesec, 26.04, donijela odluku o izgradnji i modernizaciji regionalnih putnih pravaca u ovoj opštini. Ovim dokumentom je precizirano da se sprovede hitan pregovarački postupak izbora izvođača radova. I tu ništa nije sporno, iako neki stručnjaci tvrde da je, po Zakonu o javnim nabavkama BiH, morao biti raspisan međunarodni tender, jer je posao vrijedan više desetina miliona KM.

Nakon odluka Vlade na scenu stupaju Čubrilović i Lazendić, koji svojim favoritima omogućavaju dobijanje posla. Za sanaciju i izgradnju regionalnih puteva na području Srebrenice volšebno je u roku od 15 dana formiran poziv za ponude, naravno bez adekvatne projektne dokumentacije. (Postojala je djelimična s kraja osamdesetih godina prošlog vijeka.) Na tender po pozivu pozvane su dvije firme iz Laktaša – „Integral-inženjering“ i „Niskogradnja“, kao i „Tuzlaputevi“ iz Tuzle, dok pozive nisu dobile firme iz Zvornika i Bijeljine koje su do tada izvodile sve radove u ovom području Republike Srpske i koje imaju kadrovske i materijalne uslove kao i svu potrebnu opremu. Posao je dobila „Niskogradnja“, tako da je jasno da pomenute firme svjesno nisu pozvane kako ne bi povoljnijim cijenama ugrozile favorizovano preduzeće.

„Ugovor između JP 'Putevi RS' i preduzeća 'Niskogradnja' potpisan je na bazi jediničnih cijena po pozicijama radova, a prema ugovorenim dokumentima za izgradnju, rekonstrukciju i modernizaciju puteva. Na području opštine Srebrenica, zbog hitnosti slučaja, za te svrhe nije urađena projektna dokumentacija, pa je ugovor sa izvođačem radova potpisan na bazi inženjeringa, što podrazumijeva da će izvođač radova raditi i projektnu dokumentaciju. Plaćanje će se vršiti na osnovu stvarno izvedenih, na licu mjesta izmjerenih i od strane nadzornog organa odobrenih količina“, odgovoreno je tada iz „Puteva“ na pitanje o vrijednosti ugovora.

Ovakav način poslovanja, bez sumnje, otvorio je priliku za brojne mahinacije i malverzacije, posebno zbog činjenice što je bila potpuno nepoznata vrijednost radova, koja se, kako smo to vidjeli prilikom izgradnje autoputa Banjaluka–Gradiška, može povećavati do astronomskih iznosa.

DUPLIRANJE CIJENA

Druga prevara načinjena je po ključnim jediničnim cenama, koje su od tri do pet puta bile veće od trenutnih na tržištu, dok se na osnovu tadašnjih odgovora iz „Puteva“ može lako zaključiti da su „samo“ duplo veće od onih koje se nude na ostalim tenderima.

„Ugovorene jedinične cijene asfalta su slijedeće: izrada gornjih nosećih slojeva od bituminizirajućih materijala debljine 7 cm 26,60 KM po metru kvadratnom; izrada asfalt betona (habajući sloj) od eruptivnog agregata debljine 3 cm 14,40 KM po kvadratu i izrada asfalt betona (habajući sloj) od krečnjačkog agregata debljine 3 cm iznosi 12 KM po metru kvadratnom“, saopšteno je iz „Puteva RS“. Stručnjaci iz ove oblasti koji su preračunali ove cijene tvrde da je ugovorena cijena tone asfalta 160–200 KM, dok se ista količina na području Banjaluke na tenderima koje su provodili JP „Putevi“ odobravana po cijeni od 80 KM. Gde je otišla razlika od 80 do 120 KM po toni asfalta, možete sami pretpostaviti. Međutim, odgovori „Puteva“ o jediničnim cijenama bili su najobičnija obmana, jer su one mnogo, mnogo veće od navedenih, iako su i ove drastične.

PRAZNINA POD ŠATOROM

Velika priča o obnovi Srebrenice i stvaranju uslova za bolji žvot stanovnika ovog grada pokazala se tek kao paravan za još jednu milionsku prevaru.

Na svečanom otvaranju dionice puta od Drinjače do Skelana, (29.04. 2008.), niko od nosilaca posla nije bio prisutan. Pod šatorom se nisu našli glavni režiseri Mladen Lazendić, direktor javnog preduzeća «Putevi», ministar saobraćaja i veza Nedeljko Čubrilović, a nedostajao je i tadašnji premijer Milorad Dodik. Prisutan je bio samo savjetnik premijera Miladin Dragičević koji je otkrio da cijena radova iznosi preko 1,0 mil KM po kilometru, što je tri puta više od stvarno potrebnih sredstava. Dragičević je tako potvrdio da je 35 kilometara izgrađenih puteva koštalo 35 miliona maraka.

Riječ je o prevari, jer vrijednost urađenih poslova, prema riječima stručnjaka, nije prešla 12 miliona maraka, što implicira da je na rekonstrukciji srebreničkih puteva otuđeno 23 miliona maraka.

Ugovorena cijena iskopa u materijalu III i IV kategorije iznosi 18,30 KM/m^3, dok je trenutna prosječna cijena ove pozicije rada svega 4 KM/m³ i uvećana je 6 i po puta. Ugovorena cijena iskopa u materijalu V i VI kategorije iznosi 24,50 KM/m^3, odnosno tri puta više od aktuelnih cijena, koje svugdje iznose u prosjeku 8 KM/m^{3 .}

Za kopanje jaraka uzimalo se 20,00 KM/m³ dok je prosječna cijena ove pozicije rada bila oko 3 KM/m^3, ugovorena cijena iskopa u pozajmištu u materijalu III i IV kategorije iznosi 18,00 KM/m³ , tri puta više od normalnih cijena, koje na ovoj poziciji rada iznose oko 6 KM/m³

Osim na kopanju jaraka, enormno se naplatilo i na njihovom oblaganju betonom MB 20. Tako je za obloge uzimano 56,00 KM/m² , iako je prosječna cijena ove pozicije rada bila oko 18 KM/m^{2 .}Žestoko se zagrabilo i na izradi bankina, dok se bjesomučno inkasiralo na nabijanju podtla. Ćubiću su radovi plaćani 6,50 KM/m³ dok je prosječna cijena ove pozicije rada tek 70 pfeniga po kubiku.

Ugovorena cijena izrade tampona od pjeskovito - šljunkovitih materijala iznosi 45,00 KM/m³ dok je cijena ove pozicije rada pet puta manja i košta oko 9 KM/m³.

Gotovo duplo je veća ugovorena cijena bitumeniziranog gornjeg nosivog sloja debljine 7 cm i iznosi 26,00 KM/m^2, iako se ovi radovi plaćaju oko15 KM/m² (1,8 puta više). Slično je i sa habajućim slojem asfalta od eruptivnog materijala debljine 3 cm. Ćubić ga je naplaćivao 14,40 KM/m² dok je prosječna cijena ove pozicije rada oko 8 KM/m².

NEKVALITETNA GRADNJA

Posebna priča je kvalitet izvedenih radova, jer su sanacioni radovi na srebreničkim putevima obavljeni i prije svečanog otvaranja, što je raritet nezabilježen u svijetu. Projekat izvedenog stanja je urađen na osnovu građevinske knjige izvođača, odnosno po matrici: sve vjerujemo izvođaču na riječ! Potvrđuje to i činjenica da nisu izvršene stručne terenske kontrole stvarno izvedenih količina radova, čime je otvoreno područje za bezbrojne malverzacije.

Najznačajnije od svega je da elementi trase izvedenog puta ne zadovoljavaju minimalne zahtjeve koje je propisao odgovarajući Pravilnik o projektovanju puteva u BiH, a kako nema odgovarajućih dozvola i saglasnosti na putu se nije mogao izvršiti tehnički prijem, odnosno izdati upotrebna dozvola. Kako se radovi na ovom putnom pravcu izvode u kontinuitetu već više godina značajno je istaći da je tri godine prije nego je Dodikova vlada odlučila rekonstruisati srebreničke puteve, potpuno isti obim radova ugovoren na iznos od oko 350.000 KM po kilometru, odnosno 650 hiljada maraka manje od vrijednosti ugovora sa „Niskogradnjom“. Kada se ovih 650 hiljada pomnoži sa 35 kilometara, dođe se do štete u budžetu od već pomenuta 23 miliona. Simptomatična je i odredba ugovora o građenju (član 5) u kome se definiše način plaćanja: 40 % po potpisu ugovora, a ostatak po mjesečnim situacijama. Sve ovo upućuje na činjenicu da je izvođač kroz avans naplatio kompletnu vrijednost radova, a da je iznos realizovan kroz „naduvane“ mjesečne situacije do konačnih 1,0 milion po kilometru bio čista zarada lažnih dobrotvora.

NASTAVIĆE SE

Ovdje još nije kraj priče. Tek kada međunarodne finansijske institucije detaljnije ispitaju radove po putevima koji se finansiraju iz njihovih sredstava, mnoge će zaboliti glava. Izvođači radova, uz svesrdnu podršku vodećih inženjera JP „Putevi“, falsifikuju projektnu i gradilišnu dokumentaciju i po svakom projektu otuđe najmanje 30 % potrošenih sredstava, (nepostojeće količine, kvalitet ugrađenih materijala i slično). Do kada će se čekati da naše institucije reaguju ne znamo, ali bi nezavisni međunarodni konsultanti mogli vrlo brzo početi češljati dokumentaciju projekata koji su finansirani sredstvima Svjetske banke, EBRD i EIB.

(zurnal.info)