Neuralinku je odobrena upotreba implantata u kliničkom ispitivanju na ljudima, nakon što je prethodno testiran na majmunima. Musk ima velike planove. Želi omogućiti da se pomoću brzih kirurških ugradnji implantata, počnu liječiti stanja poput autizma, depresije i shizofrenije. Borba da se ne bude svoj po cijenu patrijarhovanja krdom.

Svih dvadeset godina svako bi jutro njegova žena kratko rekapitulirala. Radila je to profesionalno, kao što je i plela. Dvadeset godina ljubavi, djece, firme jedne, firme druge, uvezivanja staža, penzije, svega tako ludog i nezaboravnog kao nagrade za četrdeset godina braka. Očito je njegovoj ženi postalo dosadno kad su djeca odrasla i otišla. 

Mogu razumjeti gdje je izvor te mržnje ali nikako ne mogu suosjećati s onima kojima je ona jedino pogonsko gorivo, obično umotana u iracionalnu ljubav spram domovine ili je pravdana nečim što je teško prežaliti i praštati. 

Intelektualci koji su huškali na rat, smišljali planove za humana preseljenja, crtali mape Velike Srbije, procenjivali koliko desetina hiljada Srba treba da pogine zarad ujedinjenja srpstva, širili otrovnu mržnju prema drugim nacijama, kljukali građanstvo šovinizmom kroz svoje knjižurde i masovne medije – bili su adekvatno nagrađeni za svoj rad na “nacionalnom buđenju”.

U Pregledu sedmice 3.3.-9.3. 2024. poslušajte urednički izbor tekstova Žurnalovih novinara.

Svaki jezik bit će posve nepotreban. Bog će nam zašiti usta, sam i postupno. Kula Babilonska se može nastaviti dizati, sada preko temeljite "enciklopedije mrtvih", u sablasnoj tišini. Kako misliš "a pozorište?"?

Kod nas, kao i svuda na svijetu, nacionalizmi hrane jedni druge. Nacionalisti dobro znaju da će ostati gladni ako bude više ljudi poput Franje Šarčevića. A, njihova glad je nepodnošljiva, živ čovjek je teško može izdržati. Neće im glad biti utažena ako Franjo napusti Sarajevo. Nastaviće prebirati po ostacima.

Po kalendaru, zima ide svom kraju, bliži se početak proljeća. Vegetacija pak kao da je požurila, prevarena toplom zimom i ono što vidimo proljetni je dekor. Nešto završava a još nije završeno, nešto tek treba početi a već je krenulo. 

Većina poslušno pristaje uz trenutnu političku nomenklaturu, radi šta joj se kaže i trudi se da joj nikakva izdajnička misao ne padne na pamet. Što je najstrašnije, čak ni karnevalske manifestacije ne koriste da osete ukus slobode, već i na njima demonstriraju svoju ropsku dušu, simbolički spaljujući one koji su se usudili da žive, misle i govore slobodno.

U Pregledu sedmice 25.2.-2.3.2024. poslušajte urednički izbor tekstova Žurnalovih novinara.

Zaboravljenosti se čuvaju, ujedinjuju u opću zaboravljenost, u veliku maglu u kojoj škripi kotač osovine Zemlje. Zaborav se stalno dopunjava, od maminog zaboravljanja mesa u frižideru, do ratova s milijunima mrtvih.

Sjećam se, nacionalisti su mi, godinama poslije, kada sam prvi put uočio da su odnekud izgmizali, bili urnebesno smiješni. Bio mi je smiješan način na koji govore, kako se oblače, bilo mi je bizarno njihovo pozivanje na religiju, tradiciju, mitove, kvazihistorijske zablude... Nisam ih shvatao ozbiljno, sve njihove laži bile su prozirne, svi navodni argumenti očigledno krivotvoreni. Bilo ih je lako ismijavati...

Zadnjih se dana po medijima povlači skandal fabriciran tko zna od koga i zbog čega točno obzirom ljudi umiješani u taj skandalčić optužuju jedni druge za izazivanje istog. A stvar je krenula oduševljenom suradnjom rečenih aktera.

Lideri koji sebe doživljavaju kao slobodare, kao alternativu zapadnom demokratskom svetu, okupljaju se i stvaraju sve čvršće veze. Rat u Ukrajini traje već pune dve godine, pomoć sa Zapada je nedovoljna, opstrukcije su prisutne na sve strane, od američkog Kongresa do nemačkog Bindestaga. Zapadni političari se ponašaju neozbiljno, kao da ne znaju kakav je ulog na stolu, te da se Ukrajinci bore ne samo za celu Evropu i zapadni svet, već i umesto njih.

U Pregledu sedmice 18.-24. februara 2024. poslušajte urednički izbor tekstova Žurnalovih novinara.

Ne sjećam se da sam o književnosti, u Prijedoru, ikada s bilo kime pričao ozbiljnije, izuzev Sovilja. Bio je lucidan, načitan, ponosan, unakažen ratom. Živio je kao podstanar kod "neke bake" blizu Brezičana, odmah pored Dorasa. Redakcija lokalnog lista Kozarski vjesnik bila je na "nultom katu" Crvenog solitera u nekadašnjoj Save Kovačevića 1

I proći će možda veći dio mog života dok ne shvatim da stvari moramo da pustimo, kao papirnati brod niz nestašan potok, da ide. Neka se i prevrne, samo neka ide. U mom životu, međutim, voda je drugačija. Nije nestašni potok, već mirno jezero, na kojem brodići od papira i stare slike prosto – plutaju

Puno je pisaca na koje je ova vježba primjenjiva. Malo je onih koji bježe vašim jezičnim vještinama koliko god izvježbani bili. Jedan od takvih nas je jučer napustio a s njim je s onu stranu stvarnosti otišao i cijeli jedan poseban, naizgled razumljiv, ali sasvim njegov, osoban, privatni mikrojezik.

Vučić ne može da pokaže poštovanje prema udovici Alekseja Navljanog, ne može da se pokloni žrtvama diktature, progonjenima pravde radi, borcima za slobodniji svet, jer stoji na drugoj strani, na strani diktatora, ubica, progonitelja i porobljivača. On se divi Putinu, predsedniku zemlje u kojoj je zločin ostaviti cveće i zapaliti sveću za nastradalog nevinog čoveka. Nema sumnje da mu i zavidi na apsolutnoj vlasti, ogromnoj moći i odrešenim rukama da čini šta mu se prohte.