Udruženje altruista „DOBRO“ po četvrti put organizuje akciju pod nazivom „Paketići za SVE“koja ima za cilj da barem na jedan dan usreći djecu iz socijalno ugroženih porodica sa područja čitave Bosne i Hercegovine. Prethodnih godina aktivisti udruženja uz pomoć građana i dijela kompanija obradovali djecu iz Sarajeva, Breze, Kaknja, Visokog, Goražda, Zavidovića, Vareša, Mostara, Zvornika, Olova... Ove godine Dobro želi usrećiti još veći broj djece, a za to im je potrebna i naša pomoć:

- Ovim putem vas pozivamo da nam pomognete da se djeca bar taj jedan dan, sa paketićem u ruci, osjećaju kao djeca i zaborave na surovu realnost koja ih okružuje. Pridružite nam se u realizaciji krajnjeg i jedinog cilja - da što više djece s osmijehom na licu i nadom u srcu dočeka novu godinu.

Akciju možete pomoći na nekoliko načina:

- Kontaktirati udruženje kako bi se dogovorilo preuzimanje doprinosa u stvarima (slatkiš, igračke, školski pribor) koji ste prethodno pripremili
- Kontaktirati udruženje kako bi se dogovorilo preuzimanje doprinosa u novcu
- Uključiti se u proces pakovanja i uručivanja paketića (pakovanje paketića će se obavljati tokom mjeseca decembra)
- Dostaviti nam informaciju o porodici za koju mislite da bi mogla biti korisnik ove akcije
- Prikupiti sredstva za paketiće na vašem fakultetu, u školi, radnom mjestu, komšiluku, porodici…
- Proslijediti ovu informaciju svim ljudima za koje mislite da bi se mogli/htjeli uključiti, ili postaviti na vašu stranicu/blog/forum…

- Uplate u BiH se mogu vršiti na račun Udruženja „DOBRO”:

Udruženje altruista „DOBRO”
Broj računa: 1610000055480034, Raiffeisen bank dd BiH
Svrha uplate (obavezno navesti): Humanitarna akcija: Paketići za SVE

Uplate iz inostanstva mogu se vršiti direktno preko stranice www.dobro.ba ili na devizni račun Udruženja DOBRO:
Raiffeisen Bank dd BiH, IBAN: BA391610600002202657, SWIFT: RZBABA2S

Udruženje Dobro inače provodi veliki broj humanitarnih akcija za pomoć socijalno ugroženim kategorijama I oboljelima koji ne mogu sami finansirati svoje liječenje. Akcija Paketići za sve samo je jedna od brojnih o kojima se može informisati na stranici udruženja dobro.ba: - Naša misija je stvaranje prostora gdje će se susresti oni koji žele i mogu pomoći i oni kojima je ta pomoć najpotrebnija. Omogućiti svima kojima je pomoć potrebna da se predstave na jednom mjestu, čime olakšavamo donatorima kao i svima zainteresovanim za naš rad da dođu do informacija o tome kako i gdje pomoći. Mnogi ljudi dobre volje i mnoge kompanije zaista žele pružiti pomoć. Međutim, nedostatak transparentne i cjelovite informacije o mogućnostima gdje i kako pomoći često obeshrabruje potencijalne dobročinitelje.

(zurnal.info)

Primjenom bh. inata se ništa konkretno neće postići, ali će prosječnom Bosancu i Hercegovcu valjda pružiti nekakav osjećaj zadovoljstva dok uz ispružen srednji prst pravi polukružni

Očekivano, ovih dana vlada prava pomama za novim plavim blagom – biometrijskim pasošima. Kažu da je haos i kolaps u isto vrijeme na šalterima za pasoše. Ja sam, na svu sreću, zahtjev i prateću dokumentaciju predao nekoliko dana prije svete objave o šengenskoj slobodi. Čitav bend je predao isti dan osim Džarme kojem je, na njegovu nesreću sve vraćeno nazad, jer je munjevitim forenzičkim zahvatom CSI Sarajevo utvrđeno da mu je napukla lična karta. Nesretnika su vratili da ponovo vadi ličnu i sa istom se ponovo javi na šalter. Za to vrijeme je objavljena deklaracija o šengenskoj slobodi i kola za ovog rock gitaristu kreću nizbrdo. Ovih dana gitarista kampuje u redovima ispred šaltera, a mi mu kao pravi prijatelji i kolege svakodnevno donosimo raznorazna okrepljenja u vidu tepsije pite i mnogo tečnosti, jer je u redovima ove vrste najveći čovjekov neprijatelj upravo dehidracija. - Još uvijek odgovorno tvrdim da je korisno gledati emisije Ultimate Survival koju vodi i uređuje Međed Grylls.

I tako stojimo u redu suosjećajući sa kolegom i pitamo se koji su sve razlozi zbog kojih je ovakva navala za biometrijskim pasošima koji insanu garantuju kakvu – takvu slobodu.

Naravno, prvo što nam pada na pamet je da ljudi idu trbuhom za kruhom tražiti posla. Koliko smo vidjeli taj plan baš i neće biti previše ostvariv s obzirom na nove evropske desničarske struje koji, kao i naši desničari, sve stvarne probleme guraju pod tepih, i u prvi plan stavljaju problem došljaka. Odnosno, nas i nama sličnih. U Švicarskoj se ovih dana izglasava zakon po kojem će moći istjerati iz zemlje čak i došljake koji imaju švicarsko državljanstvo. Kako reče Angela Merkel: „Projekat multikulturalnosti je propao“ ili u prevodu: „Mesut Ozil može, nek' ostane, Mesutov daidža Kemal, naprimjer, ne može, nek' se fata noge!“

Postoji jedna gradska priča koja bi mogla biti i uzrok ove pomame za pasošima, a temelji se na „poznatom bh. brendu“ koji se zove inat. Naime, dosta ljudi planira da ide prema slovenačkoj granici, pređe istu i na prvom šengenskom metru naprave polukružno i vrate se kući. Naravno, kao i obično primjenom bh. inata se ništa konkretno neće postići, ali će prosječnom Bosancu i Hercegovcu valjda pružiti nekakav osjećaj zadovoljstva dok uz ispružen srednji prst pravi polukružni i u sebi recituje Šantićevu: „Ostajte ovde, sunce tuđeg neba...„

Protiv istog onog kojem se 21 ambasador došao pokloniti, Tužilaštvo BiH provodi istragu zbog sumnje da je pronevjerio najmanje 115 miliona maraka. To je isti onaj Dodik koji je u prethodnom periodu, ne jednom, javno rekao da se nikada neće odazvati pozivu te institucije, uz to čineći sve da opstruiše njen rad

Novoizabrani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik položio je zakletvu 15 novembra u Narodnoj skupštini, pred, takođe, novoizabranim poslanicima. Učinio je to uz sasluženje 21 ambasadora, te predsjednika susjedne nam Republike Srbije Borisa Tadića i druge brojne goste. Nakon hirotonisanja, uslijedila je predsjednička liturgija, čije su poruke brojni ocijenili ohrabrujućim, pozitivnim, korektnim, umjerenim..., a rijetki su primijetili da očekuju da se sa riječi pređe i na djela. Koja, nisu precizirali, ali se podrazumijeva da su nišanili na sveobuhvatne reforme Ustava Bosne i Hercegovine, koje je ustoličeni Patrijarh Vlastoljubaca i Srebroljubaca u pristupnom govoru odbacio kao fekaliju.

Interesantno je niko od svekolikog diplomatskog kora, na čelu sa Borisom Tadićem, svekolikim dugogodišnjim zaštitnikom lika i nedjela „Patrijarha“, nije primijetio da prvi put nakon osam godina za potpredsjednika parlamenta nije izabran niko iz reda Hrvata, što je, samo po sebi, veliki korak unazad. Tim veći, jer je to posljedica nasirovije stranačke trgovine. Niko od narečenih, takođe, se nije prisjetio opštepoznate činjenice da Tužilaštvo BiH protiv Milorada Dodika i desetine njegovih saradnika provodi istragu zbog sumnje da su pronevjerili najmanje 115 miliona maraka. I da je Dodik u prethodnom periodu ne jednom javno rekao da se nikada neće odazvati pozivu te institucije, uz to čineći sve da opstruiše njen rad. Bilo je za očekivati da neki od uvaženih diplomata izraze nadu, očekivanja, vjeru... da će Subjekt, koji se sa skupštinske govornice, non stop pozivao na pravnu državu, pravo i pravdu..., istu tu državu uvažiti i povinovati se njenim zahtjevima, kad za to dođe vrijeme. A doći će.

NOVO JAGNJEĆE RUHO

Ne, nijednom od silnih ambasadora to nije bilo ni na pameti, iako je opisani događaj baš bio zgodna prilika. Nisu se usudili da iritiraju „Cara“ u novom, dobro sašivenom, jagnjećem ruhu i dovedu u pitanje željene ustavne reforme, koje je on odbacio, prije nego što je iko i rekao o čemu se radi i šta bi one trebalo da predstavljaju. Ćuteći tog 15. o četvorogodišnjem permanentnom devastiranju države u režiji MD&zločinačke organizacije, zbog štićenja opljačkanih para, stranci su po ko zna koji put pokazali svoje licemjerno lice, i, što je po njih pogubnije, nevjerovatnu slabost i nemoć da vrijednosti za koje se deklarativno zalažu, sami ispoštuju u najminimalnijem obimu. Kukavičluk i nesposobnost su ih natjerali da šene pred „Carem“ i on je toga duboko svjestan. Svjestan je toga i Boris Tadić, čije prisustvo svjedoči da na BiH itekako računa kao na poligon gdje će do podne biti piroman, a popodne vatrogasac, kako bi poenima, što će ih takvom opasnom igrom zasigurno zaraditi, poplaćao sopstvene političke poraze.

Jedini koji se prisjetio istrage Tužilaštva BiH je glavni junak krivične prijave protiv zločinačke organizacije, koja je ovaj entitet opljačkala za najmanje 115 miliona maraka.

„Danas potpuno otvoreno poručujem da mi nismo zadovoljni učinkom institucija koje su na silu kreirane na nivou BiH, neke i mimo Ustava BiH, poput Suda i Tužilaštva, čija se uloga mora dovesti u ustavne okvire. Ja sam protiv svega onoga što nema legalitet i legitimitet“, podsjetio je Dodik na svoje nevolje. I potvrdio da će kao predsjednik RS nastaviti tamo gdje je stigao kao premijer RS - rušiće BiH sve dok ne sruši Tužilaštvo BiH, osim ukoliko mu se ne oprosti pljačkanje. Zato u njegovom govoru Bosna i Hercegovina jeste državna zajednica, a ne država i zbog toga čvrst stav o federalno-konfederalnom Kvazimodu. Ambasadori se boje Dodika, ali se i Dodik boji istage. Ravnoteža straha je potpuna i traje, dok neko ne pukne. Do tada, ova zemlja i ljudi u njoj će potpuno popucati od bijede i sirotinje u kojoj žive i živjeće još godinama.

„Za mene je Republika Srpska suština mog političkog i životnog angažmana”, rekao je još Dodik. S obzirom na činjenicu da 98. nije imao ništa sem milionskih dugova, a da danas posjeduje stotine miliona vrijedan kapital, ne treba sumnjati u njegove riječi. Republika Srpska je u tolikoj mjeri dio njegovog životnog i političkog angažmana, da je on doživljava kao privatno vlasništvo s kojim već petu godinu čini šta hoće i kad hoće. Zbog toga su njegove floskule da “Republika Srpska pripada svim njenim stanovnicima, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost”, najobičnije laži, jer je u danima prije hirotonisanja imao niz rasističkih napada na nesrbe, zbog toga što su se pojedinci usudili da glasaju za neke od njegovih političkih protivnika. “Zato sa ovog mjesta poručujem da ću u naredne četiri godine biti predsjednik svih kojima je Republika Srpska na srcu, bez obzira na njihovo stranačko opredjeljenje”, “zaklinje” se Dodik, izbjegavajući, zasad, reći šta će se desiti sa onima kojima je i “državna zajednica” na srcu.

RIJALITI FARMA, AL' ŽIVOTINJSKA

Dodik nije propustio priliku da se “molitvom” obrati i SDS-u, najnovijoj žrtvi njegovog pantagruelskog apetita, hraneći ih pričom o “referendumu o evroatlantskim prilikama” i čekajući da se “udebljaju”, kako bi ih progutao. Od tog referenduma nema ništa, jer Dodik neće rizikovati da evroatlanske integracije, sopstvenu političku mrkvu, kojom strancima maše ispred njuške obećavajući im da će je oni kad tad pojesti, prepusti u narodne ruke. Još manje u ruke SDS-a. “Imajući u vidu da Ustav Republike Srpske članom 69. utvrđuje da “Republiku predstavlja i njeno državno jedinstvo izražava predsjednik Republike“, nakon objavljivanja izbornih rezultata, preduzeo sam aktivnosti na postizanju političkog dogovora za djelovanje u organima BiH. U tom cilju su dvije najjače političke stranke u Republici Srpskoj zaključile Sporazum o usaglašenom djelovanju, što je nadam se prihvatljivo i za druge političke stranke koje imaju poslanike u Predstavničkom vijeću Parlamentarne skupštine BiH. Na taj način Republika Srpska u punom kapacitetu nastupa kao strana iz aneksa 4. Dejtonskog sporazuma, što će se dodatno potvrditi i kroz način djelovanja delegata koje određuje ova Narodna skupština za Vijeće naroda BiH. To je brana i onima koji bi pokušali praviti razdor u Republici Srpskoj, rukovođeni tuđom rukom i interesima”, mjesto je gdje se Dodik obratio “domaćim izdajnicima”, poručujući im, istina uvijeno, da zna da još postoje i da će se nastaviti obračun sa “unutrašnjim neprijateljem”. Taj obračun ne prestaje već petu godinu i sve je intenzivniji, a sa prvim većim socijalnim problemima, koji će uslijediti za mjesec dva, dobiće na značaju. Lov na vještice postaće rijaliti šou, što će ga režimski mediji uživo prenositi. Farma nam ovdje ne gine. I to ona Životinjska.

Otud i najava potpunog preuzimanja entitetskog pravosuđa, koje, zaista, ništa ne radi. Međutim, to Dodiku nije dovoljno, već želi da ga kapilarno preuzme, kontroliše i usmjerava protiv onih koji mu smetaju. “Reforma pravosuđa, koja je provedena pod patronatom OHR-a, očigledno nije dala željene rezultate. Ta reforma mora biti zadatak i odgovornost stručnjaka i institucija ove zemlje. Mi imamo i mandat i kapacitet da to uradimo. Samo na takav način, možemo stvoriti sistem koji će moći odgovoriti devijacijama u društvu. Da bi to uspjeli, prvo moramo da se riješimo devijacija u pravosuđu”, rekao je Dodik, čemu nikakav dalji komentar nije potreban.

(zurnal.info)

Na današnji dan prije 15 godina parafiran Dejtonski mirovni sporazum

Prije petnaest godina, 21. novembra 1995., parafiran je Dejtonski mirovni sporazum. Njime je nakon trosedmičnih pregovora čelnika Bosne i Hercegovine, Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, uz posredovanje SAD okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini. U Dejtonu, Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Četrnaestog decembra u Parizu sporazum su službeno potpisali Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, uz prisustvo međunarodnih lidera.

Sporazumom je BiH podijeljena na dva entiteta, Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Potpisnici su se obavezali da međusobne odnose regulišu u skladu sa Poveljom UN, Završnim helsinškim aktom i drugim dokumentima OEBS-a, kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanje nesporazuma na miroljubiv način.

Konferencija u Daytonu trajala je od 1. do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici, osim Izetbegovića, Miloševića i Tuđmana, bili su glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Glavnu riječ u ime Srba iz RS vodio je Milošević, dok Radovan Karadžić, koji je tada bio predsjednik RS, nije ni putovao u Dayton.

Prvih pet godina nakon potpisivanja sporazuma, u Daytonu je svakog novembra međunarodnim skupovima obilježavana godišnjica okončanja rata u BiH.

Posljednji put predstavnici država potpisnica i međunarodni posrednici okupili su se u bazi Wright-Patterson u novembru 2000, ali obilježavanju jubileja tada nije prisustvovao niko od potpisnika.
 

(rtvbih/zurnal)

U sarajevskoj galeriji B. Smoje sinoć je otvorena izložba Studentski dani 2010. i proglašeni pobjednici konkursa za najbolji rad. Grafika Alena Burazerovića, studenta treće godine Akademije likovnih umjetnika, na kojoj su sarajevski šahisti proglašena je najboljim od 24 rada koliko je prijavljeno na konkurs. Burazerović je nagrađen sa 500 maraka u materijalu a Saša Džino i Igor Zergol su nagrađeni za svoje radove na temu “portret grada” sa 300 odnosno 200 maraka, također u materijalu.

Ovo su četvrti Studentski dani koje galerija B. Smoje organizuje u saradnji sa Akademijom likovnih umjetnosti u Sarajevu i kompanijom Global Development and Consulting.

Jedan od članova žirija i vlasnik galerija Smoje Admir Halilović, grafički slikar, kaže da je očekivao više radova ali da je zadovoljan onima koje su dobili.
- Zaista je bilo teško odlučiti koje radove nagraditi. Svi su bili kvalitetni. Nove generacije su zaista talentovane – kaže Halilović i objašnjava da su izložene svi pristigli radovi, među kojima je najviše grafika.

U žiriju su uz Halilovića bili i grafički slikar i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine Admir Mujkić, magistrica grafike Renata Papišta i donator izložbe Jarred Mcaffe koji je mladim umjetnicima poželio još bolje radove.
- Uvijek je lijepo uraditi nešto dobro za BiH. Nadam se da ćete stvoriti još mnogo lijepih stvari – rekao je u svom kratkom govoru Mcaffe.

Ovu prodajnu izložbu možete pogledati u narednih deset dana u galeriji B. Smoje u Radićevoj ulici.

(zurnal.info)

Čula su mi se proširila van svake Darwinove teorije. Ne samo da vidim mrtve ljude, nego i znam šta ko misli oko mene u krugu od 1000 kilometara. Kako sad lako tumačim poglede drugih roditelja, naročito onih čija su kolica ružnija od medeninih

Mnogo mi je pomoglo ovo majčinstvo. Razvila sam neke nove, neobično korisne osobine i vještine. Moglo bi se reći da sam postala interdisciplinarna majka. Još malo pa će me sam Grebo pitati da osnujem postdiplomski studij.

NOSIM SVE PRED SOBOM

Postala sam elementarna sila. Nema više dugog čekanja kod doktora i bogobojažljivog ulaska. Sad kad uđem na vakcinu, sve nosim pred sobom. Posljednji put sam nadigla slovom i brojem 4 medicinske sestre i 1 učenika da igraju oko medene da ne bi slučajno suzu pustila! Išla sam na sigurnu kombinaciju – kuknjava i dernjava odmah s vrata a muž u ulozi jadnika kojeg od mene - rospije mogu spasiti samo sposobne ruke drugih žena. Kad smo mi odlazili, nama su držali vrata.

Postala sam i sveznalica. Znam sve otkad sam postala majka. Geopolitika? Baš neki dan dok sam presvlačila pelene govorila sam Geraldu Celenteu, futurologu i vođi Instituta za predviđanje trendova, da ćemo doživjeti kraj potrošačkog društva kakvog smo navikli gledati. Doći će do fundamentalnih promjena, u SAD-u će se oformiti velika treća stranka, a sve kao posljedica Wall Streetova preuzimanja Washingtona usred bijela dana.

Interesuje vas Nutricionizam? Ha, pis of kejk! Ko još ne zna da je proso željezo i da ga se treba kombinirati sa C vitaminom!!! To što nisam znala kako proso izgleda do aprila, ne spriječava me da budem glavna stručnjakinja za pitanja prosoa na području Kantona Sarajevo.

Drugarica mi kaže dijete mi je nešto nahlađeno, ja odmah vadim nosni aspirator uz komentar pa zar ti ne znaš šta je the must have za svaku modernu majku! Druga prijateljica nije sigurna je li bolji sokovnik ili blender a ja predviđajući njene potrebe i prije nego što je dovršila rečenicu vadim listu generalija blendera u novijoj historiji.

Čula su mi se proširila van svake Darwinove teorije. Ne samo da vidim mrtve ljude, nego i znam šta ko misli oko mene u krugu od 1000 kilometara. Kako sad lako tumačim poglede drugih roditelja, naročito onih čija su kolica ružnija od medeninih. Ne može me zavarati nijedna baba koja kaže kako vam je krasno dijete jer znam, osjećam, da nije ni vidjela bebu već gleda šta to medena ima, a njena derišta nemaju. Također vrlo sam senzitivna na zvuke. Mogu lako da prepoznam kad moja medena guguče i na razdaljini od 500 metara. Kako? Lako. Ona se glasa a sve ostale bebe se dernjaju.

OSJETIM SVAKI NJEN DAMAR

Nevjerovatno ali osjetim svaki njen damar. Kad njoj nešto treba dovoljno je da samo migne obrvama, čitam misli. Za razliku od mnoge druge djece koja su senzibilna kao krdo konja i koje možeš razumjeti samo pod dejstvom alkohola.

Od čula naročito mi se poboljšalo čulo vida. Kako je moja medena samo lijepa, nije što je moja ali evo ne dajte mi da lažem pogledajte jednu od 356789 slika i vidjećete sami da takvo što nije hodalo Kantonom Sarajevo i Regijom dugo već. Vjerujem da će se o njoj spjevati Hanuma 2.

Sve u svemu nije loše biti majka.

(zurnal.info)

Puno je, dakle, puteva i načina za uspješno polemiziranje sa Željkom Kopanjom. Još je jednostavnije iz te polemike izaći kao apsolutni pobjednik.

„Više sam puta Dodiku kao prijatelju rekao da se ježim određenih likova koji ga sačekuju pred restoranima, Vladom, na sportskim terenima i da će ga ubiti ti ljudi koji, jednostavno, nemaju ni politički ni nacionalni stav, nego ih samo interesuje kako da iskoriste njegovu poznatu slabost prema ljudima... Upravo si tu njegovu vrlinu pojedinci počeli zloupotrebljavati i oni su se prepoznali u pismu... Jednostavno, u trenucima iskrenosti, kada se čujem s njim telefonom, kaže da je premoren, da mu je dosta svega... To je bio razlog i zato sam mu uputio otvoreno pismo... Jedini koji su znali da ću napisati pismo bili su Sanja Pejčinović iz Američke ambasade i Džonatan Mur (Jonathan Moore, zamjenik ambasadora SAD u BiH)... Ja svoj stav nisam promijenio. BiH jeste moja otadžbina, Republika Srpska jeste moj entitet, Banja Luka jeste moj grad, a Milorad Dodik jeste moj prijatelj. Međutim, neke stvari su se promijenile u Sarajevu, koje su izazvale određene reakcije u Banjoj Luci i Mostaru. Mislim da je greška u Sarajevu...Iz dijela sarajevskog političkog i medijskog miljea isijava mržnja koja izazviva kontraefekat i zapravo udaljava Banja Luku i Mostar...Mislim da Sarajevo snosi najveću odgovornost za trenutno pogoršano stanje...Napravite malo analizu u dijelu sarajevskih medija pa ćete vidjeti da u Banjoj Luci nema ni lijepe žene, ni lijepog psa, ni lijepe ulice, ni lijepe zgrade. To isijavanje neke vrste mržnje prema Banjoj Luci i Mostaru je glavni generator problema koje imamo...Ja sam se nakon tri-četiri godine godine, koliko nisam razgovarao sa Zlatkom Lagumdžijom, s kojim sam dugo godina bio prijatelj i dijelio iste političke vrijednosti, prije mjesec i po prvi puta sreo i popio kafu u Sarajevu, a onda još nekoliko puta...Veoma je značajno da se Dodik, kao personifikacija Srba u BiH, htjeli mi to priznati ili ne, pridružio izvinjenjima za sve nevine žrtve. Dakle, on je naročito naglasio da se izvinjava za zločine koje su počinili pripadnici njegovog naroda. To je čin ohrabrenja, to je čin političke hrabrsoti...Međutim, kada Dodik, temperamentan kakav jeste, kaže rečenicu više u mikrofon, to je glavna tema. Ja sam jučer u Sarajevu imao ozbiljne razgovore s ljudima iz međunarodne zajednice o mnogim, pa i tim stvarima, i reći ću vam da su i oni primjetili da ne popušta ta percepcija da se sve što je dobro u RS mora prećutati, Čemu to vodi, ja ne znam, ali bojim se da vodi raspadu države, a najveći dio krivice za to snosi Sarajevo...“

Uh, baš me zamorio ovaj eksperiment sa prekucavanjem dijelova iz opširnog intervjua što ga je medijski tajkun, građevinski poduzetnik i, po vlastitom priznaju, prijatelj Milorada Dodika Željko Kopanja dao Dnevnom avazu. Neupućeni konzument najtiražnije dnevne novine u BiH mogao bi još i pomisliti da laktaški vožd i Avazov sagovornik sa četvrte i pete strane nemaju zajedničke firme, unosne poslove, partnere u kriminalu i neprijatelje koji s vremena na vrijeme odlete u zrak zbog nepristajanja na šutnju o pljački koja su u Republici Srpskoj samo u posljednje četiri godine mjeri stotinama miliona konvertibilnih maraka. Apsolutno me ne zanima o čemu Kopanja i Dodik („u trenucima iskrenosti“) telefonski razgovaraju, nemam ozbiljnijih motiva za istraživanje svih „Dodikovih vrlina“ pa ni njegove „poznate slabosti prema ljudima“, a naročito me ne zanima otkrivanje razloga zbog kojih vlasnik svih režimskih medija u Republici Srpskoj „sarajevski politički i medijski milje“ direktno i nedvosmisleno optužuje „za širenje mržnje koja vodi raspadu Bosne i Hercegovine“. Ne znam zašto ali, eto, volio bih da je Kopanja avazovom novinaru tokom očigledno ugodnog razgovora ponudio makar jedan konkretan dokaz za svoje teške optužbe. To se, nažalost, nije dogodilo. Lako je, naravno, i to bez naročitog napora, demantirati laž po laž što ih je Dodikov prijatelj u dahu izgovorio. Evo, primjera radi, prvo sam provjerio kod Lagumdžije koji mi je potvrdio da je s Kopanjom nedavno popio kafu. Vjerujem predsjedniku SDP-a kada kaže da su se sreli samo jadnom a ne, kako medijski tajkun laže, nekoliko puta. Usput da dobacim, sadržaj Kopanjinog razgovora uz kafu sa Lagumdžijom me zanima taman koliko i njegova telefonska šaputanja „u trenucima iskrenosti“ sa kriminalcem na čelu Republike Srpske. Uostalom, bješe li to onaj isti Lagumdžija kojeg Kopanjini medijski najamnici iz Nezavisnih, Glasa, Fokusa,RTRS-a...optužuju za „reket, kriminal, mržnju prema sve što je srpsko, neprijateljem Republike Srpske i Dodika lično, zelenim socijaldemokratom, propagatorom ideja iz Islamske deklaracije...“? Ili kako drugačije nego bez po muke demantirati bahatog medijskog tajkuna kada tvrdi da za Sarajevo nema ničeg lijepog u Banjoj Luci? Ima, kako da nema. Naprimjer, lijepa je, nije da nije, nova zgrada Vlade Republike Srpske. Problem je u tome što Kopanja i njegovi novinari nikada nisu (a kad će ne zna se) objavili da su pepeljare u Dodikovom kremlju budžetskim parama plaćane i po dvije hiljade maraka, da je samo za ruskostilski namještaj potrošeno nekoliko desetina miliona, da su na kriminalan način fingirani ugovori na kojim se obogatilo mnogo građevinskih poduzentnika od kojih, kao, Kopanja danas brani svog prijatelja. O lijepim banjalučkim ženama, psima i ulicama možemo i neki drugi put, ali tek da ne ostanem dužan reći ću da je nekad lijepa bila i Ferhat-pašina džamija u centru Banjaluke pa su je „neodgovorni pojedinci“ srušili dinamitom. Koliko znam, Kopanja se ni u ratu, a ni nakon Daytona nije pretrgao da, prvo, kao „nezavisni novinar“ otkrije počinioce i nelogodavce tog teškog zločina, a onda da, kao nesumnjivo utjecajna osoba iz vrha režima, konkretno pomogne kako se bi taj simbol Banje Luke obnovio. Ali, ko će ga znati, možda već u svom narednom intervjuu tajkun Kopanja za rušenje Ferhadije optuži njemu neobjašnjivu „mržnju koja isijava iz Sarajeva“...

Puno je, dakle, puteva i načina za uspješno polemiziranje sa Željkom Kopanjom. Još je jednostavnije iz te polemike izaći kao apsolutni pobjednik. Ipak, ono što me neobično zanima u cijeloj priči oko neargumentiranih optužbi vlasnika svih medija u Republici Srpskoj prema svemu što stiže iz Sarajeva svakako je uloga koju u Kopanjinom svakodnevnom životu, pa samim tim i u pripremama otvorenih pisama za prijatelja Dodika, imaju zvaničnici međunarodne zajednice, prije svih uposlenici ambasade SAD u BiH. Naime, Kopanja je u Avazu priznao da je o svom pismu prvo obavijestio Sanju Pejčinović, osobu koja je već duže od desetljeća zadužena za kontakte američkih zvaničnika u BiH sa domaćim novinarima, te zamjenika američkog ambasadora u našoj državi Jonathana Moorea. Zašto je Kopanja baš Pejčinovićevu i Moorea obavijestio da će presaviti tabak i Dodiku se javno obratiti? Šta su njih dvoje tada odgovorili? Zbog čega se američka diplomatija bavi Kopanjinim prijateljskim odnosom sa Dodikom? Da li su o Kopanjinim namjerama Pejčinovićeva i Moore obavijestili svoje šefove Patricka Moona i Hillary Clinton? Da li su možda Kopanjina promišljanja o prijatelju i njegovom kriminalnom orkuženju ( s kim si takav si) uspjela stići i do predsjednika Baracka Obame lično? Na kraju krajeva, ko je taj Kopanja i šta je medijski tajkun američkoj administraciji ako im se povjerava i zbog vješto iskonstruiranog a suštinski izmišljenog sukoba sa svojim kućnim prijateljem? Mnogo je, dakle, pitanja na koja bi iz ambasade SAD-a morali stići odgovori. Baš kao što bi odgovori morali stići i od onih evropskih diplomata ili njihovih domaćih izaslanika koji su, kako Kopanja tvrdi, „primjetili da ne popušta ta percepcija da se sve što je dobro u RS mora prećutati. Čemu to vodi, ja ne znam, ali bojim se da vodi raspadu države, a najveći dio krivice za to snosi Sarajevo...“

Ima li danas neko (pa makar on bio i karikaturalni Valentin Inzko) ko ne zna da raspad Bosne i Hercegovine već godinama i velikosrpski uporno najavljuje upravo predsjednik Republike Srpske i Kopanjin prijatelj Dodik? Teško. Ima li neki dobrovoljac da se javi i potvrdi da nikada nije čuo gospodara života i smrti u RS kako vrijeđa žrtve genocida u Srebrenici? Ako ga i ima, ako već nije ambasador u Sarajevu, taj mora da je gluh ili lud. Ima li neko od nas bliskog prijatelja s kojim dijeli dobro i zlo pa i iste političke stavove? Naravno, puno nas je takvih. E pa, zašto bi onda Dodikovo i Kopanjino prijateljstvo bilo drugačije od ostalih prijateljstava? Problem nastaje onda kada republičkosrpski medijsko-propagandni mašinovođa, umjesto o kriminalu svojih prijatelja i kumova, te SNSD-ovskim višegodišnjim atacima na BiH, za izvjesni raspad države tajkunski hladnokrvno, i to u novini koja se slomi pozivanjem na Bošnjake i Bosnu, optuži političare i novinare u Sarajevu. I sve to još pažljivo upakuje u celofan privatnih razgovora sa evropskim i američkim diplomatama koji u Kopanji ne vide dio problema već dio rješenja, rješenja za konačnu podjelu Bosne i Hercegovine. E kad je već tako, svim onim Kopanjinim domaćim i stranim fanovima, smještenim od američke do njemačke, od britanske do ruske ambasade, poklanjamo video uradak koji je nastao u istom gradu u kojem su prije 67 godina udareni temelji modernoj Bosni i Hercegovini. Iz tog kratkog zapisa jasno se prepoznaje za kakvu se to državu bore laktaški primitivac i njegov prijatelj- medijski tajkun i omiljeni sagovornik stranaca na razne teme.

Odgovor američke ambasade u Bosni i Hercegovini na pitanje da li su dužnosnici ambasade sa Željkom Kopanjom dogovarali pisanje otvorenog pisma Miloradu Dodiku.

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država ima profesionalan i nepristrasan odnos sa svim medijima i novinarima u Bosni i Hercegovini. Ambasada SAD nije sugerisala, inicirala ili učestvovala u navedenoj korespodenciji.

(zurnal.info)

Aktuelni ministar zdravlja u Vladi RS najozbiljniji je kandidat za mjesto prvog žrtvovanog na funkciji predsjednika Vlade

Mandatar za sastav nove Vlade Republike Srpske (RS) biće iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), a njegovo ime biće poznato početkom sljedeće sedmice nakon što bude zasjedao Izvršni odbor SNSD-a, izjavio je visoki funkcioner ove stranke Igor Radojičić posle konsultacija o formiranju nove entitetske vlasti koje je u četvrtak otpočeo novoustoličeni predsjednik RS Milorad Dodik. Radojičić je naveo da je na sastanku pominjano nekoliko mogućih kandidata za mandatara, ali da još nije defintivno odlučeno kome će Dodik povjeriti mandat za sastav nove Vlade RS. "Danas smo razgovarali o nekoliko imena za mandatara, ali nijedno ime nije konkretno definisano", kazao je Radojičić, dodajući da će konačnu odluku o mandataru za sastav nove Vlade RS donijeti Izvršni odbor SNSD-a početkom sljedeće sedmice. On je još izrazio nadu da će novi mandatar biti prihvatljiv koalicionim partnerima iz Demokratskog narodnog saveza (DNS) i Socijalističke partije RS (SP RS), poručujući da će najmanje polovina ministarstava u novoj Vladi pripasti SNSD-u, te da će vladin program biti dominantno politički program SNSD-a.

PRVI SE PREMIJERI U VODU BACAJU

Izvor iz vrha SNSD-a rekao je “Žurnalu” kako velike šanse da postane novi premijer RS ima Ranko Škrbić, aktuelni ministar zdravlja i socijalne zaštite i Dodikov kum, čije imenovanje svesrdno podržava i srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović. Isti izvor, međutim, navodi da su u igri za mandatara još uvijek i Slavko Mitrović, Dodikov savjetnik i jedan od njegovih najbližih saradnika, aktuelni ministar finansija Aleksandar Džombić, te ministar za civilne poslove u Savjetu ministara BiH Sredoje Nović.

-Konačna odluka o tome ko će biti mandatar još nije definitivno donesena. Nju će na kraju donijeti sam Milorad Dodik, a potom svoju odluku saopštiti najvišem vrhu SNSD-a, koji će je bespogovorno prihvatiti - kazao je naš sagovornik.

On navodi da su prethodnih dana kolale priče da je Slavko Mitrović odbio ponudu da bude novi premijer RS, ali da ga je, prema najnovijim informacijama, Dodik uspio ubijediti da prihvati mandat za sastav nove Vlade. Prema njegovim riječima, Mitrović je svjestan da će novi premijer RS, kao i vlada koja će biti formirana, biti potrošna roba, s obzirom da će morati da se nosi sa velikim bremenom socijalnih i ekonomskih problema koji očekuju RS.

-Novi premijer RS u startu svog mandata suočiće se sa ogromnim problemim izazvanim nedostatkom novca za servisiranje obaveza iz budžeta. Činjenica je da je Fond PIO u ogromnoj dubiozi i da će sve teže biti obezbijediti novac za isplatu penzija. Sindikati već traže povećanja plata budžetskim korisnicima. Istovremeno, u RS su već desetak dana zaustavljena zapošljavanja u svim entitetskim institucijama, a Rajko Vasić (SNSD-ov glasnogovornik) otvoreno najavljuje otkaze zaposlenima u administraciji - kazao je isti izvor.

Već duže vrijeme sporadično se kao mogući novi premijer RS pominje Milan Baštinac, brat pokojnog Nenada Baštinca (čovjeka koji je sa Dodikom svojevremeno osnovao SNSN). Baštinac živi i radi u Beogradu, gdje za Dodika obavlja mnoge poslove.

Do prije nekoliko dana, prema riječima našeg sagovornika, kao jedan od ključnih igrača u trci za premijersku poziciju slovio je i aktuelni ministar finansija RS Aleksandar Džombić. Iako nije omiljen u samom SNSD-u, Džombić je godinama bio Dodikov čovjek od najvećeg povjerenja, a kao ministar finansija u Dodikovom kabinetu bio je upoznat sa svim mogućim tokovima novca iz budžeta, koji su nerijetko bili nelegalni.

PORASLI APETITI

Imenovanju Džombića za mandatara najoštrije se protivi predsjednik Demokratskog narodnog saveza (DNS) Marko Pavić, koji je već duže vrijeme u sukobu sa aktuelnim ministrom finansija. Loše odnose sa Džombićem ima i Nedeljko Čubrilović, visoki funkcioner DNS-a i aktuelni ministar saobraćaja u Vladi RS.

Izvor “Žurnala” navodi da su predstavnicima DNS-a i socijalistima, koji su na oktobarskim izborima ostvarili dobar izborni rezultat, porasli apetiti za učešće u vlasti, u kojoj traže što bolje pozicije svjesni da bez njihove podrške Dodik nema natpolovičnu većinu u parlamentu. Naš sagovornik navodi da DNS traži tri ministarstva, a prvenstveno ministarstvo saobraćaja i veza, na čijem čelu bi ostao Nedeljko Čubrilović, te Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite ili resor lokalne uprave i samouprave, gdje Pavić namjerava da smjesti svog bliskog saradnika Dragutina Rodića.

Predsjednik socijalista Petar Đokić za sebe traži funkciju ministra policije, koja teško da će mu biti povjerena, a uz to i resor porodice, omladine i sporta.

-U DNS-u i među socijalistima strahuju od mogućeg ulaska SDS-a u izvršnu vlast u RS- kazao je naš izvor. Iako lider SDS-a Mladen Bosić tvrdi kako će njegova stranka biti opozicija na entitetskom nivou, izvjesno je da će ih partneri iz SNSD-a zbog koaliranja na državnom nivou, za početak, nagraditi funkcijama na nižim nivoima vlasti, u šumskim gazdinstvima, fondovima i entitetskim direkcijama. Izvor iz SNSD-a tvrdi da se zvanični i puni ulazak SDS-a u izvršnu vlast u RS očekuje za godinu do godinu i po dana. Toliki je planirani rok trajanja prva entitetska vlada u Dodikovom predsjedničkom mandatu.

-Poslije pada te Vlade, koja će podnijeti najveće socijalne i ekonomske udare, biće formirana nova Vlada u koju će ući i SDS. Ta vlada sloviće kao vlada nacionalnog spasa - naveo je isti izvor.

(zurnal.info)

Kako nam je kazao Admir Arnautović, portparol Tužilaštva TK, glavni tužilac je nekoliko dana posle smrti dobio neformalno saznanje o mogućnostima da je došlo do neprirodne smrte Bože Čajića koji je preminuo u UKC Tuzla 06.10.2010. godine.

-Glavni tužilac je ovlastio kantonalnog tužioca da izvrši provjere neformalnih saznanja o mogućnostima neprirodne smrti Čajića, a nakon toga naložio pripadnicima OKP PU Tuzla da izvrše određene provjere. Cijeli slučaj je za sada još uvijek u fazi provjere- kazao je Arnautović.

O umešanosti Mije Krešića u slučaj smrti Čajića, Arnautović nije hteo ništa da precizira.

- Još uvijek je rano govoriti o tome, ali će I on biti svakako uključen u provjeru- kazao je Arnautović.

Kantonalno tužilaštvo je na osnovu saznanja formiralo predmet, te se poduzimaju sve potrebne radnje u cilju provjere dobijenih informacija.

(zurnal.info)

Kako od 45.000 konvertibilnih maraka napraviti 30 miliona, a možda i pedeset puta više od te cifre? Tačan odgovor zna kontroverzni biznismen Branko Montenegro, a nešto od toga su načuli i Vahid Hećo, tehnički još uvijek ministar industrije i rudarstva u Vladi FBiH, Safet Oručević, samozatajni tajkun i lobista ove škvadre u BiH, te na vrhu piramide mešetar globalnih razmjera Behgjetet Pacolli. Praktičan primjer ove poslovne čarolije ovih dana smo mogli vidjeti kada je u Zenici potpisan još jedan ugovor za izgradnju fantomske elektrane na plin u kome se naša kompanija BH Gas obavezala uložiti 12 miliona američkih dolara u ovaj posao. Isto toliko maraka uložila je Zenica dajući prostor za igradnju elektrane zajedničkoj kompaniji. Za skoro dvije godine grad i država ulažu 30 miliona maraka u famoznu zajedničku kompaniju za Brankom Montenegrom. Za isto to vrijeme on je uložio tačno 45.000 maraka, ako ne računamo troškove puta na potpisivanje ugovora. Vlasništvo u kompaniji se nije promijenilo, Montenegrov KTG i dalje ima 75 a Zenica 25 posto. Najavljen je i novi početak radova – proljeće 2011. godine – taman kada ističe i prvobitni rok za završetak radova.

Dakle, Montenegro je prije nekih godinu dana uložio 45.000 (slovima: četrdesetpethiljada) maraka a danas ima 75 posto vlasništva nad projektom vrijednim 30 miliona maraka, koji će jednog dana biti veći najmanje 50 puta, odnosno vrijediće najmanje milijardu i po maraka, konvertabilnih. Unosan posao, zar ne.

OSMIJESI I ZADOVOLJSTVO

Euforičnom Almiru Bećareviću, direktoru BH Gasa, ozvaničenje saradnje je danas generacijski projekat, izraz koga su tako često koristili kadrovi Stranke za BiH.
“Ovo je generacijski projekt koji ćemo realizirati iz vlastitih sredstava”, izjavio je Bečarević i pojasnio da se za sada ovim ugovorom obavezuje samo BH Gas: “Preuzeli smo obavezu da ćemo do početka rada termoelektrane izgraditi kompresorsku stanicu, čime ćemo podići radni kapacititet sa sadašnjih 650.000 na milijardu kubika prirodnog gasa.”

To ponovo znači da će naša kompanija, ovaj put BH Gas uložiti milione a KTG ponovo ništa. Prije godinu i po za magazin Start sam je Bećarević izjavio da je kompanija koju predvodi u memorandumu KTG i Zenice spomenuta kao partner bez ikakvih dogovora.
“Ovo u memorandumu prvi put u životu vidim i ovo nema teorije što se tiče BH Gasa. Imam osjećaj da ovo, između redova, znači da će oni postati distributer”, izjavio je tada Bećarević.

Istina, Bećarević je tada rekao da će raditi onako kako mu naredi Vlada Federacija. A njen je tadašnji zaključak bio da nikada neće podržati ovakav projekat. Čudnim slijedom okolnosti Vlada je ipak svesrdno podržala projekat pa je i Bećarević ustupio usluge i novac BH Gasa pa sada projekat kojeg je ismijavao naziva generacijskim. U tadašnjem se memorandumu navodila da će KTG u saradnji sa BH Gasom potpisati međunarodne ugovore o nabavci, raspodjeli i isporuci gasa za buduću centralu. Bećarević tvrdi da u potpisanom ugovoru toga nema i da se radi samo o isporuci gasa ovoj elektrani ali ugovor nismo mogli dobiti na uvid.
- Naš zadatak je vrlo skroman. BH Gas je spreman i mi smo prezadovoljni – kaže Bećarević za Žurnal.

Dodaje da se za sada sve “odvija po pozitivnim pravnim propisima” i uputstvima Vlade.
- Mi bismo ovu kompresorsku jedinicu pravili svakako. Možda ne sada ali za dvije-tri godine sigurno. Veće su potrebe za plinom i viška sigurno neće biti – kaže Bećarević i dodaje da je ovo povećanje kapaciteta ujedno i maksimum potrošnje plina koje BiH može imati u budućnosti.

Njegovo mišljenje o projektu danas se potpuno razlikuje od onog kojeg je imao prije godinu i po. Kaže da se uvjerio u ozbiljnost KTG-a, prije svega saradnjom sa njihovim konsultantima koji su postavljali “vrlo ozbiljna pitanja”. Bećarević kaže da u ugovoru nije predviđena mogućnost da KTG svoja prava prenese na druge kompanije ali da to više zavisi od ugovora ove firme i Zenice.
- To mene ne interesuje. Mene interesuje isporuka plina – kaže Bećarević i priznaje da je bio oprezan kako ne bi bio dio nečije igre.

Kompresor kojeg treba da izgradi BH Gas bit će u njegovom vlasništvu i vjerovatno bi se trebao graditi u blizini Kladnja što zavisi od dogovora sa Srbija Gasom. Bećarević očekuje da će radovi biti završeni krajem 2012. godine i bio bi “prezadovoljan da se elektrana završi do kraja 2013. godine”.

ALHEMIJA NOVCA

Na jučerašnjem potpisivanju ugovora Mose Franco, tehnički direktor KTG AG Lugano, najavio je ponovno pomjeranje roka početka gradnje. Umjesto u januaru, kako je prije samo nekoliko mjeseci najavio, gradnji bi navodno trebala početi u proljeće, bez jasno definisanog datuma. Načelnik Zenice Husejin Smajlović je građanima Zenice u proljeće prošle godine najavio da će za dvije godine imati bolje i jeftinije grijanje. Sada je već izvjesno da će i naredne dvije zime u zeničkim stanovima najčešće biti hladne jer će, ako ikada i bude sagrađena, u najoptimističnijem scenariju elektrana biti završena 2013. godine. Do tada se neće tražiti alternativno rješenje za jedan od tri najveća problema ovog grada, pored nezaposlenosti i zagađenja.

Franco je dodao i to da radovi idu po planu mada je jasno da niti jedna od planiranih stvari nije urađena kako treba. Prvo je potpisan sporni memorandum, pa još sporniji ugovor za koje važe zakoni Švicarske i kojima se gradu nameću obaveze i garancije iako KTG još nikada nije javno pokazao svoju bankovnu garanciju za 250 miliona eura koliko im treba za gradnju. To im Smajlović očito vjeruje na riječ kao što je vjerovao zeničkim biznismenima kada su ga upoznavali sa Brankom Montenegrom. Magazin Žurnal je ranije pisao o likvidaciji kompanije sa kojom je Smajlović potpisao memorandum pa sada posluje sa firmom sličnog naziva i istog vlasnika. Namjere vlasnika Montenegra i ministra energije Vahida Heće sud je prije nekoliko mjeseci okarakterisao kao zlonamjerne ali ni to nije bilo dovoljno da se posumnja u Montenegrove namjere u Zenici pa je to što on namjerava uraditi u Zenici i dalje “posao stoljeća” u koga je grad uložio zemljište vrijedno blizu 12 miliona maraka a Montenegro tek 45.000 maraka osnivačkog kapitala za zajedničku firmu. Koliko je firma zajednička najbolje govore aneksi na ugovor koje je Žurnal ranije objavio. Direktor zajedničkog preduzeća KTG Zenica Haris Mašić ne zastupa zajedničko preduzeće, nego interese Branka Montenegra, piše u ovim aneksima. Ako je zemljište sada u vlasništvu zajedničke kompanije koju vodi Mašić ispada da je ono već u vlasništvu zastupanog Montenegra.

Slično bi se moglo dogoditi i sa ulaganjem BH Gasa pa bi Montenegro na kraju mogao svojih 45.000 uloženih maraka pretvoriti u čistih 30 miliona prodajom elektrane spremne za izgradnju. Svi potpisani ugovori su svakako na njegovoj strani ali u slučaju BH Gasa on nije postao vlasnikom zemljišta ili postrojenja nego ugovora koji garantuje isporuku plina. Šteta je već napravljena i otkazivanje cijelog posla bi je moglo samo smanjiti ali ne i izbjeći. SDP je svoj utjecaj dobijenim izborima već iskoristio da u Federalnom parlamentu donese odluku kojom se Elektroprivredi zabranjuje donošenje bilo kakvih strateških energetskih odluka do izbora nove vlasti. Međutim, zenička elektrana nije u strateškom energetskom planu Federacije i teško da će SDP moći uraditi nešto, pogotovo nakon što su i njihovi vijećnici u općinskom Vijeću izglasali podršku ovom projektu.

Nermin Nikšić, sekretar SDP-a i jedan od nezvaničnih kandidata za federalnog premijera, kaže da se neće protiviti projektu za dobrobit građana i Zenice ali da kod njih postoje sumnje u ovaj projekat.
- Na osnovu ovih površnih informacija čini mi se da ponovo imamo sitaciju da naši ministri i vlast nalaze one partnere koji im omogućuju da se zaduže. Morat ćemo spriječiti višegodišnju praksu da nam strane firme prodaju klasičnu prevaru – kaže Nikšić i dodaje da će njegova stranka tražiti da se ovakve odluke donose na sjednicama Vlade i uz saglasnost Parlamenta Federacije ali i da će u međuvremenu njihove opštinske organizacije biti svojevrsni revizori projekta.

Do sada im taj posao i nije najbolje išao od ruke pa Nikšić kaže da će zenička elektrana biti “još jedan od paketa koje će nova federalna Vlada morati otpakovati”.

(zurnal.info)

“SDS je virusna upala srpskog naroda. Stranka koja je Srbima ugradila kriminogeni i zločinački čip i tako stvorila biljeg kojeg će Srbi nositi hiljadu i više godina. Za vrijeme apsolutne vlasti SDS-a, kriminal, ne samo ratni, postao je srpski a dogodili su se i ratni zločini koji se ne mogu oprati. …Devedeset pet posto onog što je stečeno za vrijeme vlasti SDS-a, od strane njihovih članova, simpatizera i sponzora, nelegalno je i treba da bude oduzeto. Kao i sve ono što je privatizovano za vrijeme vlasti PDP-a. O čemu, onda, priča opozicija? Očekuju da građani i birači opet nasjednu. Srbi, ipak, nisu budale u kontinuitetu”. Ovako je u maju prošle godine o SDS-u zborio Rajko Vasić, izvršni sekretar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i alter ego Milorada Dodika. Desili su se izbori, birači su se prevarili (toliko o kontinuitetu), a Vasićev SNSD je potpisao sporazum sa mrskim im SDS-om o koalicionom djelovanju na državnom nivou.
“SNSD vjeruje delegaciji SDS koja je potpisala sporazum i ostajemo pri sporazumu i razgovorima koje smo obavili, ali svakako on mora da prođe organe i jedne i druge stranke. To nije sporno i to dokumentu daje jednu demokratičnu liniju”, izjavio je nedavno Rajko Vasić. Dodikova udarna pesnica mržnju spram SDS-ovaca zamijenio je bliskošću, otkrivenom nakon protivprirodnog političkog bluda koji su ove dvije stranke počinile ulaskom u koaliciju. Vasić sada bijes usmjerava ka “podzemnim političkim kuhinjama”, koje je locirao Sarajevu, promovišući za celebrity chefs Mladena Ivanića i Zlatka Lagumdžiju.

Nije da Rajko Vasić ne voli nikoga. Osim što obožava svog jedinog šefa Milorada Dodika, jako voli i sebe. Jedino o svom šefu i sebi voli lijepo kazivati. O sebi je napisao: Rajko Vasić je napredni grafički radnik, stolar, slikar, dizajner, enigmat, fudbaler banjalučkog drugoligaša Krajina, TV novinar, ratnik, posljednji ministar informacija Republike Srpske, inicijator osnivanja žurnalistike na banjalučkom Filozofskom fakultetu i izvršni sekretar SNSD-a, autor knjiga “Nezavisno oko”, “BiH ne postoji”, “Esenesdum”, “Sarajevski atentat Miroslava Lajčaka”, “Prsti ludih očiju”.

“Novinarski posao počeo je u beogradskom NIN-u, pisao je u Borbi, Oslobođenju, Nezavisnim novinama, Republici, Radiju Slobodna Evropa, a na Televiziji Sarajevo je bio dopisnik s banjalučkog područja i samostalni urednik i autor emisije lokomoB&L, koja se iz Banjaluke emitovala za područje Bosne i Hercegovine, sve dok ga mrski SDS nije izbacio s posla”, zapisao je Vasić u svojoj biografiji.

DOKTOR DŽEKIL I MISTER VASIĆ

Rajko Vasić prije je umnožena nego svestrana ličnost, u čijem je političkom i medijskom angažmanu mister Hajd u potpunosti uništio doktora Džekila. On je politički monstrum, koji u odbrani lika i djela svog vrhovnog vođe ne preza ni od čega - niskih političkih udaraca, teških uvreda, pljuvanja, bljuvanja po svima onima koji se, bar u primisli, usude da manifestuju drugačije mišljenje od onog koje upražnjava vladajuća SNSD-ovska kasta.

Rajko Vasić je prije rata radio u banjalučkom dopisništvu TV Sarajevo. Vasićeve radne kolege iz tog vremena govore o njemu kao o komunističkom potrčkalu, koji je sa istim žarom veličao tadašnji režim kao što danas od Dodika pokašava stvoriti božanski lik.

„Vasić je imao niži novinarski status i plaću od mene, naime ja sam imao zvanje reportera - samostalnog urednika, on urednika u Dopisništvu Banja Luka što je već bio veliki razlog da me ne podnosi. Na sastancima u redakciji, pošto ga kolege nikada nisu čestito pohvalile za neki prilog, Vasić je svoju nesposobnost pokušao prikriti niskim napadima – kritikama drugih kolega, pa i mene, ali to mu nikada nije pilo vode. Ma kako se trudio da bude originalan, veliki, veliki komentator političkih, ekonomskih i kulturnih zbivanja na području dopisništva Banja Luka, Rajko Vasić nije mogao dobaciti dalje od novinarske prosječnosti i sivila. Naime, Rajko je Vasić bio u sjeni Nenada Pejića koji mu je bio šef dopisništva i koji mu je odobravao šta će raditi”, napisao je u jednoj od svojih kolumni Vasićev predratni kolega Ibrahim Halilović. I u to vrijeme bio je ambiciozan, “na svaki način nastojao se igrati velikog novinara i borio se svim silama da izađe iz Pejićeve sjene, da bi postao ličnost kakvu je bio umislio - komentator kome će se diviti gledatelji - i po pameti, i po glasu i po stasu”. “Ništa od toga nije doživio. Možda mu je to samo pojačavalo komplekse”, napisao je Ibrahimović.

VOJNIK PARTIJE

Doduše, Rajko Vasić se na samom početku rata suprostavio tadašnjoj SDS-ovskoj nacionalističkoj vlasti u Banjoj Luci, zbog čega je mobilisan u Vojsku RS. Posle rata postaje blizak Dodikov saradnik, poznat po oštrim kritikama SDS-a i ideologije te stranke, a u prvom premijerskom mandatu Milorada Dodika bio je ministar informisanja RS. Već tada bilo je jasno da se ne radi o socijaldemokrati, širokih shvatanja i ubjeđenja, već o pokloniku totalitarizma i zagovorniku brutalnih obračuna sa neistomišljenicima. (Vasić je kao ministar informisanja od javnog republičkog tužioca zahtijevao da pokrene krivični postupak protiv novinara koji su, kako je tvrdio, uznemiravali javnost objavljući tačne informacije da su vojnici SFOR-a upadali u zgradu u kojoj je stanovala tadašnja predsjednica RS Biljana Plavšić, kasnije presuđena za ratne zločine).

Iako se njegove ime ne dovodi u vezu sa velikom kriminalnim aferama, Rajko Vasić dobro se uhljebio. Suvlasnik je štamparije “Triorint”, koja, prema ranijim tvrdnjama Demokratske partije Dragana Čavića bez tendera dobija poslove štampanja materijala za razne entitetske institucije.

Rajko Vasić danas nije ideolog političkog djelovanja Milorada Dodika, kako se to često može čuti (za to su zaduženi mnogo mračniji i lukaviji tipovi), već pravi vojnik partije, koji dobije zadatak i juriša prema neprijatelju, koristeći sva raspoloživa sredstva. Glavni cilj Vasićevog političkog i medijskog djelovanja zapravo je demonstracija sile i moći, garnirane jezikom mržnje i bahatošću kako bi se napadnuta strana ponizila, omalovažila i osjetila nemoćnom. Uz to, klon Vasić direktnije i preciznije govori o onome što su politički stavovi i ciljevi njegovog tvorca. Zato sve što on kaže ili napiše jeste precizan Dodikov politički stav.

“Meni BiH ne znači ništa. Ne postoji. To je naseobina. Ne ratujem protiv nekog naroda. Ratujem protiv budala, opsjenara, loših trendova, zlonamjernih kretenoida, suludih sitnica koje, sve zajedno i sa nešto aditiva uvijek mogu da pokrenu novi rat. Ili novi sunovrat..”. Ovako Rajko Vasić obrazlaže svoj političko-medijski angažman, kojim svakodnevno izaziva sve one kojima BiH nešto ili mnogo znači, koji je ne smatraju naseobinom, koji nisu budale, opsjenari i koji ne žele pokrenuti novi rat. Ili novi sunovart, koji najavljuje Rajko Vasić.

NEMA VIŠE LJUBAVI, POLITIČKE

“Republika Srpska nije klasična srpska budala. Nećemo se baviti balvan revolucijama, amaterskim stvaranjem države i avanturizmom tipa SAO, srpska autonomna oblast. Za sve dođe vrijeme. Dođe vrijeme, sve se preokrene, kao u pjesmi Čija frula ovim šorom svira. U ovoj fazi je dovoljno da smo zaustavili dalje skrnavljenje dejtonske pozicije Republike Srpske. I počeli smo je jačati, ekonomski, politički, institucionalno. U sljedećoj fazi možemo ponuditi konfederalni koncept koji bi podrazumijevao i teritorijalno rješenje hrvatskog pitanja. To je, za sada i prema ponašanju Sarajeva, nerealno. Ali ako ostane tako, to će onda biti korak ka raspadu. Ali i ako ne bude, treba svima da bude jasno da povratka nema. Političke ljubavi nikada više u BiH neće biti. Maksimum koji se može postići je tolerantna hladnoća. Realnija je latetntna mržnja. Nema snage i unutrašnje energije koja bi proces preokrenula u zbližavanje, ne samo međunacionalno nego ni političko. Uvjeren sam da će doći vrijeme kada će svi shvatiti da BiH više nema ni jedan razlog postojanja”.

Do tog vremena, kojem se nadaju, Dodik, Vasić i ini dodici i vasići pokušavaće na sve načine, svim sredstvima i po svaku cijenu da odbrane kriminal i pljačke koje su počinili, po čemu nisu ništa drugačiji od svojih političkih prethodnika.

“Za razliku od Esdeesa, SDA i HDZ, u onim prvim godinama, u ratu i poslije rata, mi nismo nacionalne budale. Mi ne jedemo bijeli luk i slaninu i ne trljamo se time po čupavim prsima, srbujući ko halucinantne izlude. Mi znamo da vrijeme radi za autonomije. Ako iko stoji iza nas to je onda vrijeme. To je strpljenje. To je pozivanje na prava”, izrekao je Rajko Vasić. Sve bi bilo u redu da Vasić nije zaboravio jednu malu sitnicu: ne moraš jesti bijeli luk i slaninu i trljati se njima po čupavim prsima da bi bio budala.