Utakmicama prvog kola, igranim u utorak i srijedu, započela je nova sezona Lige prvaka u fudbalu. Najzanimljivija, najskuplja, najbolja, najjača i još mnogo toga naj u odnosu na prethodne sezone. U borbi za titulu šampiona u najpopularnijem svjetskom klupskom takmičenju borit će se 32 najbolje ekipe starog kontinenta. Titulu prvaka iz prošle sezone brani FC Barcelona. Okosnicu Barcelonine ekipe čine igrači iz prethodne sezone a od pojačanja najzvučnije je svakako ime Zlatana Ibrahimovića, po mnogima trenutno najboljeg igrača na planeti. FC Barcelona bi osvajanjem naslova postala prvi tim kojem je pošlo za nogom da osvoji dvije titule Lige prvaka zaredom. Pored tradicije, nasuprot aktuelnog prvaka stoje i ekipe koje svaki plasman mimo osvojene titule šampiona smatraju neuspjehom. Najviše novca u ljetnom prelaznom roku potrošio je Real iz Madrida koji je za dovođenje Cristiana Ronalda, Kake, Kareema Benzeme i Raul Albiola istresao preko 250 miliona eura. Prelazak Cristiana Ronalda iz Manchester Uniteda u Real koštao je upravu rekordnih 94 milona. Od ekipa koje pucaju na titulu, a u prelaznom roku nisu potrošile 200 i više milona eura na pojačanja, u kandidate prvog reda spadaju redovni učesnici završnice LP - Chelsea, Liverpool, Arsenal, Milan, Juventus, Bayern. U grupnu fazu se kvalifikovalo i rekordnih osam klubova-debitanata u Ligi prvaka.
Bosna i Hercegovina očekivano nema svog predstavnika u Ligi prvaka. Naš fudbal predstavljat će šest bosanskohercegovačkih fudbalera koji nastupaju u klubovima učesnicima LP, što, ipak, predstavlja veliki korak naprijed naše zemlje na fudbalskoj mapi svijeta. Wolfsburg sa Edinom Džekom i Zvjezdanom Misimovićem je najreprezentativniji predstavnik BiH u Ligi Prvaka ove godine. Elvir Rahimić i Saša Papac su među najstandardnijim igračima u svojim ekipama, francuski mediji u Miralemu Pjaniću vide novog Juninha a o Zlatanu Ibrahimoviću u Barceloni suvišno je i pisati. Primjera radi, susjedna Hrvatska koja je visoko kotira na Fifinoj rang listi, u Ligi prvaka ima samo pet igrača.
Rezultati prvog kola potvrdili su očekivanu dominaciju velikih klubova liga petice, Svi Bosanci u LP
ubilježili su nastupe za svoje klubove, a Miralem Pjanić je jedinim pogotkom na utakmici donio prvu pobjedu Lyonu u novoj sezoni.
Rezultati i tabele:
Grupa A: Juventus – Bordeaux 1:1, Maccabi Haifa – Bayern 0:3
1. Bayern 3, 2. Juventus 1, 3. Bordeaux 1, 4. Maccabi Haifa 0.
Grupa B: Wolfsburg – CSKA 3:1, Bešktaši – Man Utd 0:1
1. Wolfsburg 3, 2. Man utd 3, 3. Bešktaši 0, 4. CSKA 0.
Grupa C: – Zürich - Real Madrid 2:5, Marseille – Milan 1:2
1. Real Madrid 3, 2. Milan 3, 3. Marseille 0, 4. Zürich 0.
Grupa D: Chelsea – Porto 1:0, Atletico – APOEL 0:0
1. Chelsea 3, 2. Atletico 1, 3. APOEL 1, 4. Porto 0.
Grupa E: Liverpool – Debrecen 1:0, Lyon – Fiorentina 1:0 (Pjanić)
1. Liverpool 3, 2. Lyon 3, 3. Fiorentina 0, 4. Debrecen 0.
Grupa F: Inter – Barcelona 0:0, Dynamo Kijev – Rubin Kazan 3:1
1. Dynamo Kijev, 2. Inter 1, 3. Barcelona 1, 4. Rubin Kazan 0.
Grupa G: Stuttgart – Rangers 1:1, Sevilla – Unirea 2:0
1. Sevilla 3, 2. Stuttgart 1, 3. Rangers 1, 4. Unirea 0.
Grupa H: Standard – Arsenal 2:3, Olympiakos - AZ Alkmaar 1:0
1. Arsenal 3, 2. Olympiakos 3, 3. AZ Alkmaar 0, 4. Standard 0.
Ali, prevario sam se, autori okupljeni na kompilaciji Dark Tribute To Lepa Brena imali su mnogo ozbiljnije namjere (ili bi možda preciznije bilo napisati mračnije).
Tribute je objavljen na etiketi Dark: Scene Records. Radi se o neprofitnoj izdavačkoj kući iz Novog Sada koju zanima mračnjačka scena sa regiona nekadašnje Jugoslavije, a naročito usmjerenja: industrial, noise, gothic, death rock, experimental, electronic, darkwave, synth-pop, post-rock. Kako objašnjavaju na svojoj internet stranici, oni nemaju nikakve ugovore sa svojim izvođačima i svi muzičari zadržavaju sva prava na pjesme. Izdavačka kuća obećava da ne zarađuje na tuđem radu i da ih zanima samo pomoć mladim bendovima. Aferim, nek i toga ima. Ako sam dobro izbrojao, Dark: Scene Records su na taj način do sada objavili čak 46 albuma, a na 41. mjestu nalazi se Dark Tribute To Lepa Brena.
Urednici kompilacije su u jesen prošle godine uputili poziv izvođačima da se pridruže ovom projektu. Uslovi za uvrštavanje covera na album bio je da autori ne smiju koristiti originalne samplove, nego da čitavu obradu moraju samostalno snimiti. Bendovi su tražili više vremena kako bi se ozbiljnije posvetili poslu. Do pripreme kompilacije odazvalo se dvadesetak autora, mada urednici računaju da će još neki poslati svoje radove, tako da se uskoro može očekivati i drugi dio kompilacije. Za sada smo dobili CD sa 80 minuta muzike, 18 pjesama i dva bonusa.
Obrade su skoro sasvim neprepoznatljive, često se radi samo o dijelovima muzičkih fraza, izlomljenoj melodiji, moduliranim vokalima koji recitiraju refren... Neki autori su napravili zaista zanimljive teme, ali one rijetko imaju prepoznatljive dodirne tačke sa originalom koji obrađuju. Što se mene tiče, najuspješniji su bili Syphil koji sa psihodeličnom obradom Brenine pjesme Robinja otvaraju album, Pornhouse sa pjesmom Mile voli disko, dreDDup i recital Hajde da se volimo, Inje sa Jugoslovenkom i ljuti Youth A.D. sa coverom Čik pogodi.
Osnovno pitanje koje čovjeka obuzme nakon slušanja ovog albuma je: Zbog čega je protraćena ovolika kreativnost? Zašto su talentirani bendovi gubili vrijeme sa besmislenim predlošcima? Dark Tribute To Lepa Brena je kvalitetan album, nema sumnje, ali on je sličan obimnoj naučnoj studiji o jednom vicu i to lošem.
Postoji još jedan razlog zašto mi se ne dopada ova ideja. Lepa Brena ne pripada mojoj galeriji omiljenih trash likova. Fahreta Jahić je danas institucija, poslovna žena koja izvanredno pliva u mutnim vodama tranzicije. Ona nije bezazleni, samoškodljivi lik, ona diktira vlastite standarde, ona regrutuje poklonike i zapošljava istomišljenike. Danas ona ima moć da postavlja nove granice prihvatljivog, propisuje estetske kriterije i određuje šta je trash. Ona nije trash ikona, ona je čisti establishment kao što su to, recimo, Slavko Jovičić Slavuj, Ivo Miro Jović ili Sadik Bahtić. Zabavna je koliko i kobra u korpi.
Da ne bih okončao tekst u ovako depresivnom tonu, evo zabavne informacije – čitav album možete besplatno skinuti sa zvaničnog sajta izdavačke kuće http://www.darkscenerecords.co.nr/.
-Tri mladića su se zaustavila tik ispred moje zgrade i počeli galamiti, psovati. Onda su vidjeli psa lutalicu, počeli ga tući, a nakon toga su pustili pit-bula koji je doslovno rastrgao mnogo manjeg psa. To divljanje je trajalo oko desetak minuta, a za to vrijeme mladići su se smijali i zezali. No, kada su pokušali pit-bula da odvoje i da krenu dalje, nisu mu mogli otvoriti čeljusti. Tek uz pomoć komada drveta uspjeli su da odvoji pit-bula od psa lutalice. Odmah sam pozvala policiju da pošalju patrole, na što su mi oni rekli da će poslati. Nakon toga sam zvala i Veterinarsku stanicu ali ništa od toga njih to ne zanima. Prošlo je više od pola sata, policija se nije pojavila, pa sam ih ponovo nazvala i rekla im da mora postojati zakonski rok da se pojave na licu mjesta. Napominjem da se policijska stanica nalazi samo dvije minute hoda do mjesta događaja. Nakon toga su mi odgovorili da nema patrola”, priča Amra M.
Sat vremena kasnije policija je došla, zaustavila kola, a jedan je policajac otvorio prozor i pitao me:”Gdje je taj ker”.
Nakon što je naša sagovornica pokazala policajcu unesrećenog psa kako leži i cvili, sav rastrgan, zatvorio je prozor i produžio, bez riječi.
Kontaktirali smo i Džemala Arnauta, komandira policijske stanice Vogošća za izjavu i informacije šta je o ovm događaju zabilježeno u policijskom zapisniku.
Umjesto odgovora, na vrlo bahat i primitivan način komandir Arnaut odgovorio je da nam neće ništa reći ukoliko ne dođemo u policijsku stanicu Vogošća.
Kada smo ztažili da nas spoje sa glasnogovornikom odgovorio je:”Ili dođite u stanicu ili nema informacija, vi kako hoćete”.
Našu sagovornicu ne čudi ovakav način ophođenja, jer kako kaže oni se prema svakome tako ponašaju.
“Ja sam ponovo nazvala policijsku stanicu, i opet pitala da li su išta učinili, a njihov odgovor je bio: tuži jarane”, razočarano će Amra M.
(zurnal.info)
Vrhovni sud Srbije zabranio je Komitetu za ljudska prava (YUCOM) umnožavanje knjige “Slučaj službenika Aleksandra Tijanića”. Poslije tri i po godine od prvostepene presude Okružnog suda u Beogradu, Vrhovni sud Srbije je donio konačnu odluku da Aleksandar Tijanić, direktor Radio-televizije Srbije pobjeđuje, dok se YUCOMU-u onemogućava dalji rad. Presudom je YUCOM, pored zabrane knjige, obavezan da Tijaniću isplati 200.000 dinara sa kamatom zbog povrede njegovih moralnih prava i da je YUCOM obavezan ovu presudu objaviti u listu Politika o svom trošku.
Pošto je konstatovano da je YUCOM izdao publikaciju “Slučaj službenika Aleksandra Tijanića” koju uglavnom sačinjavaju citati iz orginalnih članaka i komentara Aleksandra Tijanića javno objavljenih u periodu od 1976. do 2004. godine i da su uz citate uvijek navedeni izvori odakle su preuzeti, da publikacija predstavlja kritiku Aleksandra Tijanića kao javne ličnosti i da su za kritiku korišteni njegovi citati, ali je također konstatovano da YUCOM nema ni dozvolu, ni autorski ugovor sa Tijanićem. Tako je Vrhovni sud zaključio da je YUCOM povrijedio moralna prava jer “autor ima isključivo pravo da objavi svoje autorsko djelo i da odredi način na koji će se djelo objaviti”, kao i da “autor ima ima isključivo pravo da štiti integritet svog djela, a naročito da se suprotstavlja javnom saopštavanju svog djela u izmjenjenoj ili nepotpunoj formi, vodeći računa o konkretnom tehničkom obliku saopštavanja djela i dobroj poslobnoj praksi”.
Naime, prethodno je Okružni sud u Beogradu utvrdio da je YUCOM u svom djelu koristio pravo citiranja u skladu sa zakonom, te da su citati tačno prenijeti. Ova presuda predstavlja presedan, budući da ukida pravo na kritiku i slobodu izražavanja, i na taj način javne ličnosti oslobađa od svake odgovornosti. Ukoliko se nastavi ovakva praksa, svaki citat iz medija i svaka izjava će morati da ima saglasnost autora da bi bila objavljena. Iz YUCOM-a je najavljeno da neće postupiti po nalogu Vrhovnog suda i da će mu zbog toga račun biti blokiran. Povinovanjem ovakoj odluci bi značilo plaćanje reketa Aleksandru Tijaniću, pod pokrovieljstvom najviše sudske instance u Srbiji.
Magazin Žurnal, alergičan na bilo koju vrstu cenzure, u narednom će periodu objavljivati dijelove ove zabranjene knjige.
{pdf=http://www.zurnal.info/home/images/pdf/tijanic.pdf|580|700}
Iz knjige Slučaj službenika Aleksandra Tijanića.
(zurnal.info)
Za 26.09.2009. u mostarskoj Kosači najavljen je koncert pod nazivom „Tri amigosa“ na kojem će nastupiti Sanel Marić Mara te Arsen i Matija Dedić kao gosti koncerta.
Kantautorski bard Arsen Dedić je u kratkom razgovoru koji smo imali sipao sve same hvalospjeve na račun Marinog albuma „Vasduh“ te najavio ovaj događaj i kao nešto što bi moglo prerasti u trajnu suradnju.
Mara je na sceni već dugo godina, ali uvijek se kretao pomalo na margini. Tek rijetko bi izašao pred lice šire javnosti, ali uvijek sa nekim zanimljivim konceptualnim projektom. I marginaliziranost i konceptualnost su prilično neobične obzirom se radi o autoru savršeno jasne, fine i pametne pop glazbe koja sigurno ima potencijal da obogati ono što nazivamo glazbenom scenom u BiH.
Album „Vasduh“ je vrijedan pažnje iz više razloga. Tekstovi su izvučeni iz bosanskohercegovačke književne baštine i stavljeni u kontekst koji im je udahnuo novi život i pokazao da mogu funkcionirati u trenutku sadašnjem. A glazba, glazba je nešto posebno, za naše podneblje neobično, bez obzira jeste li ljubitelj takvog zvuka. To je suptilni pop prepun tamnih tonova koji vas ne može ostaviti ravnodušnima. I ono što kod Mare igra na prvu loptu daleko je iznad prosjeka naše „ pop scene“, nije to ono na što smo navikli od petparačke sarajevske pop škole. Nađite „Vasduh“. Preporučujem.
U razgovoru za Žurnal Mara je objasnio kako je stvorio ovaj izvrsni album.
Album „Vasduh“ dugo se kuhao u tvojoj glavi. Dugo te nije bilo na sceni. Kako si uopće došao na ideju da uglazbiš stihove klasika našeg pjesništva?
- Da, dugo se sve ovo radilo, više od 5 godina. Ideja je nastala nakon pjesme “Uspavanka”, koju sam počeo raditi na času muzičke kulture u jednoj od škola gdje sam predavao. Nakon “Uspavanke - Nini sine”, odlučio sam da uradim muziku za poeziju naših već skoro zaboravljenih pjesnika. Tako nastaju “Đul miriše” i “Vas svijet” (Avdo Hasanbegov Karabegović i Safvet Beg Bašagić), a njihovu poeziju sam pronašao u Arhivu Hercegovine. Na inicijativu mojih prijatelja i Aide počeo sam raditi na muzici za pjesme Alekse Šantića, Antuna Branka Šimića i Maka Dizdara. Svi ti stihovi su prelijepi, emocije pršte, a više ih niko ne čita, ne spominje, samo skupljaju prašinu. Nekako mi šteta da to tako i ostane.
Mnogi ljudi na prvo slušanje tvog albuma čuju nekakav moderniziran sevdah. Mnogi i ostanu pri tome pa se tvoj album preslušava na nekim ethno i balkan blues večerima. Po meni, tu je jedino duhovnost koja zrači iz tvojih pjesama bliska sevdahu. Kakva je bila tvoja namjera?
- Moram ispičati priču koja je sastavni dio “Vasduha” i mislim da je pravi odgovor na ovo pitanje.
„Odlazak po vazduh je toliko stara priča da sam gotovo i zaboravio kako mi je otac još kao djetetu pričao o odlasku na planinu. Tamo bi se u određeno doba jutra miješali vjetrovi koji bi činili vazduh drugačijim, posebnim. Takav zrak bi oni sakupljali u vreće i oslobađali ga u svojim domovima Vjerovalo se da ta hava čini ljude pozitivnijim, zdravijim i sretnijim, i da te familije nikada nisu bile u svađi, niti su znale za mržnju. Zvali su ih SKUPLJAČI ZRAKA.“
“Vasduh” je bio moj način sakupljanja pozitivnog zraka i htio sam ga podijeliti sa dobrim ljudima.
Uvijek sam te vidio u nekoj ulozi, nazovimo je šansonjerskoj, kao nekog ko sjedi pred publikom sam sa svojom gitarom i glasom. Imao si taj fini pop senzibilitet i sigurno nekoliko pjesama koje su imale „hitoidni“ potencijal. Kako objašnjavaš činjenicu da si se do sada kretao na marginama scene i zašto nikad nisi pokušao izaći pred publiku isključivo kao singersongwriter?
- Ja sam do sada pred publiku uvijek izlazio kao singersongwriter, samo što me ljudi različito kontaju. Nekad su me doživljavali kao bend, nekad kao kantautora, zavisi kako ko. Meni je bitno da sviram svoju muziku, nekad na svoje stihove, a nekad na stihove drugih, i da u tome uživam, zajedno sa ljudima koji sviraju sa mnom, ali i sa onima koji to slušaju. Čak i u “Vasduhu” se može osjetiti pop zvuk, mada ovaj album ne mogu svrstati niti u jednu kategoriju, čak i sevdaha ima samo u frazama, ali tu je i ethno, blues...
Po meni “Vasduh” jeste idealan pop album. Ima nešto što pop muzika danas često nema, a to je pamet i jasna ideja. Sva ta fuzija svega drugog je samo primjesa, kao začin nekakav. No, reci mi hoćeš li se vratiti nekim sjajnim pjesmama iz tvoje rane faze, poput „Noći su dani moji“ idr.? Uvijek mi nekako žao da te pjesme nije čuo puno veći broj ljudi...
- I ja razmišljam u tom pravcu. Mislim da je to sljedeće što želim da radim. Neće biti samo stare pjesme, već kombinacija izabranih starih i nekoliko novih. Pjesma „Noći su dani moji“ sigurno zaslužuje da bude dio tog „novog“ albuma, zajedno sa „Pozovi riječi“ i dr. To je za sada samo ideja i nemam nekih konkretnih dogovora ili planova, ali imam novu pjesmu. To je dobar osjećaj.
Možda najveća zamjerka tvom albumu ide na račun produkcije. Gdje si producirao album i da li je atmosfera sobe ono što si želio dobiti ili je produkcija bila ograničena iz svima nam poznatih financijskih razloga?
- Album je produciran u studiju ˝Baraka˝, Atilla Aksoj je radio produkciju.
Ono što ja mogu reći je da sam ja zadovoljan produkcijom i radom mog kolege Atille. Mišljenja sam da mi niko u BiH ovaj posao ne bi uradio bolje od njega. Naravno da može bolje, samo to bolje je zahtijevalo rad van granica naše zemlje i van granica mog budžeta.
Interesantna su po meni bajkovita grafička rješenja omota na tvom albumu s nekoliko prekrasnim fotki koje zapravo puno govore o konceptu albuma. Ko je zaslužan za ta rješenja?
- Grafički dizajn je radila cura iz Sarajeva Ella Gazibara, koja živi i radi u Holandiji kao grafički dizajner. Jedan dio posla na dizajnu je uradio i moj drug Goran Tiro. Čovjek zaslužan za fotografije je moj dobar drug Amir Grabus. Režiser po profesiji, rodom iz Mostara, koji je muhajem iz Holandije došao ovdje sa ogromnim foto aparatom, i koji je ostavio koljena na podveleškim stijenama. Sama ideja/tema fotografija je produkt mojih maštarija. Najviša zasluga ide mom sinu Ishaku koji je bio više nego profesionalan na setu. Super mu bilo, cijeli dan skakao bez ograničenja...
Otkud tvoja već dugogodišnja opsesija otvorenim prostorom i zrakom? Dolazi li to možda kao neka želja podsvijesti da se odupreš mostarskoj i BiH 
klaustrofobiji?
- Mislim da sam se takav rodio, nikad nisam volio stanove i male prostore što me je nekad u djetinjstvu dovodilo do ludila i mučnine. U takvim situacijama bi me majka jednostavno deportovala nazad našoj kući, koja se nalazila nadomak guste borove šume gdje bih se gubio i fizički i psihički.
Jedan klišej: Kako si zadovoljan promocijom i prijemom albuma kod publike?
- Promocija nije bila urađena kako treba, ali se evo kvalitet prepoznaje. Nadam se da će se neke stvari što se promocije tiče poboljšati, jer je prije neki dan Aleksandra Savić to preuzela u svoje ruke. Otvoreno je rekla da je promocija loša, te izrazila želju da pomogne po tom pitanju. Kaže da joj se “Vasduh” svidio i da je emotivno 'razvaljuje', te kako je šteta što drugi ljudi još uvijek nisu čuli tu ljepotu. Dijelim njeno mišljenje i vjerujem da je baš ona ta koja će odraditi profesionalnu promociju.
Uskoro u Mostaru nastupaš zajedno sa velikim bardom šansone Arsenom Dedićem i njegovim sinom, poznatim pijanistom, Matijom. Kako je došlo do vaše suradnje?
- Ja i moj prijatelj Amer, koji je također i Arsenov dobar drug, smo jednu noć bili gosti na Arsenovom koncertu u Sarajevu. Tu smo imali priliku pričati i pokloniti mu “Vasduh”. Nakon par dana Arsen me je nazvao i rekao: “Mariću, Mariću šta si ovo uradio”...
Tako je sve počelo.
I Mariću, šta si to uradio?
- Ma nekako sam pokušao da muzikom osnažim prelijepe stihove punih emocija. Duh starih vremena da još mističnije dočaram i poklonim mlađoj generaciji, ali i starijoj. Ljudi kojima se “Vasduh” sviđa kažu da ih cijepa na sitne djeliće duše. Arsen je bio oduševljen i stvarno nije bio škrt sa komplimentima. Meni bilo drago. Šta ću?! Znaš, koliko god da osjećam kako je “Vasduh” dobar, ipak s vremena na vrijeme se umorim i imam svoje nedoumice, valjda kao i svaki umjetnik. Nekako mi drago kad jedan velikan kao što je Arsen uživa u “Vasduhu”.
Meni je izrazito drago da Arsen Dedić istupa pomalo “bowievski” i pokušava ukazati na pravu vrijednost među mlađim kolegama. Misliš li da ćeš uz Arsena lakše istupiti na „veliku“ scenu?
- Ne znam šta će se izroditi iz sveg ovog al sam siguran da “Vasduh” zaslužuje svu veličinu i da tu nema granica vezano za prostor gdje se svira... Planirane su velike scene i prije Arsena. Zbog Dedićeve podrške i njegovog stručnog mišljenja ljudi će posvetiti više pažnje “Vasduhu". Šta se dalje može desiti – iskreno nemam pojma.
Gledaj, ja govorim o velikoj sceni u smislu nastupanja u prestižnim dvoranama poput Lisinskog i šta ti ja znam, ne govorim o folkotekama:o)...
- Vjerovatno je sada mogućnost veća da se tako nešto nekada i desi, ali to je još uvijek daleko. Nemam baš nekih iluzija kako će zbog saradnje sa Arsenom da sve bude super lako, jer ipak moja muzika nije komercijalna, nemam profesionalnog menadžera, i sav napredak do sada je zbog podrške moje famillije i prijatelja koji žele da pomognu, i koji još uvijek imaju nekog entuzijazma u sebi.
Kako općenito gledaš na glazbenu scenu, prije svega u Mostaru, a onda i u BiH?
- E to je pravo kliše pitanje.
Pa jeste, ali evo, ja inzistiram da odgovoriš, da nekako opišeš stanje onako kako ga ti vidiš...
- Previše je turbo-folka i totalno dosadnih i na isti kalup pjesmuljaka. Ipak ima nade, zbog Zostera, Dubioze kolektiva, Vunenih, Letu štuke. Nažalost i oni su borci sa vjetrenjačama, u manjini smo, ali bitno je da smo tu.
Hoćeš li nastaviti koncertnu, ili možda čak i studijsku suradnju sa dvojcem Dedić i Dedić ?
- Sa Matijom bih trebao snimiti pjesmu koju sam završio prije par dana, samo moramo dogovoriti termine, a za ostale projekte nisam siguran. Većinu stvari nisam dogovarao ja direktno, pa ti ove odgovore moram ostaviti ovako polovično ili čekati sljedeći intervju.
Također na današnjoj sjednici Lijanović je informirao članove Predsjedništva stranke o aktivnostima vezanim za Zakon o zaštiti domaće proizvodnje, koje je on poduzeo u Zastupničkom domu PSBiH u prethodnom razdoblju, kazavši:
''Privremenom suspenzijom Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar CEFTA-e, kažnjeni su svi domaći proizvođači, i ne samo oni. Kažnjeni su svi građani BiH. Dvije milijarde maraka koliko je Bosna i Hercegovina ove godine dala za uvoz hrane, mogle su se upotrijebiti za otvaranje novih radnih mjesta, za smanjenje rastuće nezaposlenosti. BiH mora zaštititi svoju proizvodnju, i stoga sam zahtijevao od Suda BIH da odbaci žalbu zastupnika Filipovića, jer je neutemeljena.''
Također, na sjednici se raspravljalo o aktualnom stanju u stranci, s osvrtom na ekonomsku i političku situaciju u zemlji.
(FENA)
Grupa od šestero marokanskih mladića i djevojaka bit će izvedena pred sud zbog „pokušaja javnog poticanja na prekid posta“ tokom ramazana, doznaje se od sigurnosnog izvora.
Odluka je donesena pošto su te osobe, među kojima i marokanski novinar, u nedjelju poslijepodne pokušale organizirati okupljanje u Muhamediji (80 km južno od Rabata) kako bi „javno prekinuli“ post u znak protesta protiv „zakona kojim se kažnjava neodržavanje ramazanskog posta u Maroku, dodao je isti izvor.
Službena marokanska novinska agencija MAP priopćila je u ponedjeljak navečer da su lokalne vlasti „uspjele u nedjelju spriječiti pokušaj okupljanja nakon kojega je bio predviđen javni prekid posta kako bi se postiglo poništenje članka kaznenog zakona“. Ovo je prvi put u Maroku da jedna grupa javno traži izuzeće od obaveze poštovanja ramazanskih propisa, ističu posmatrači.
Vijeće ulema (teologa) u Muhamediji osudilo je ovaj pokušaj nazvavši njegove organizatore „huškačima“. Riječ je o „gnusnom činu kojim se gazi Božji i Prorokov nauk, uz sve teške posljedice koje sa sobom nosi“, ističu teolozi u saopćenju, prenosi u utorak Hina.
Tokom ramazana, vjernici se trebaju uzdržavati od pića, jela, pušenja i spolnih odnosa od izlaska do zalaska sunca.
Glavni revizor RS-a Boško Čeko saopćio je na današnjoj pres-konferenciji da je od 55 izvršenih revizija Glavna služba dala pozitivno mišljenje kod 18 budžetskih korisnika u RS-u, mišljenje s rezervom ili napomenama dobila su 32 budžetska korisnika, a negativno je dobilo pet klijenata.
Negativna mišljenja data su IRBRS-u i njenim fondovima, a utvrđen je niz nepravilnosti u radu tih institucija.
Svega tri ministarstva Vlade RS-a dobila su pozitivno mišljenje o poslovanju i to resor rada i boračko-invalidske zaštite, uprave i lokalne samouprave i nauke i tehnologije.
Kod 13 ministarstava u Vladi RS-a izražena je rezerva, kao i za konsolidovani izvještaj Vlade RS-a.
Isto mišljenje revizori su dali i za Službu predsjednika, Narodnu skupštinu RS-a, Generalni sekretarijat Vlade RS-a, te kod Fonda PIORS-a.
Pozitivno mišljenej dobilo je Vijeće naroda RS-a, Ustavni sud RS-a, Ombudsmen RS-a,
Glavna služba za reviziju javnog sektora RS-a je od januara do kraja augusta izvršila reviziju Vladinog konsolidovanog godišnjeg izvještaja o izvršenju budžeta i reviziju finansijskih izvještaja ministarstava u Vladi sastavljenih za 2008.godinu.
(FENA)
"Žrtve većine nasilnih rasističkih ispada, uključujući i ubistvo 2007.godine, su uglavnom Romi, navodi ECRI u izvještaju i naglašava da se i dalje prijavljuju slučajevi policijskog nasilja prema manjinama, a posebno Romima.
Prema Komisiji u posljednjih nekoliko godina politički zvaničnici na nacionalnom i lokalnom nivou u Češkoj držali su govore protiv Roma koji su imali veliki publicitet u zemlji.
Istovremeno, dodaje se u izvještaju, stavovi prema Romima su "izrazito negativni" bilo da su izraženi u štampi ili na internetu.
Uprkos naporima čeških vlasti da poboljšaju stanje "zabrinjava povećanje aktivnosti ekstremne desnice" a jedna politička stranka je formirala i uniformisanu paravojnu grupu, prenosi u utorak Radio Slobodna Evropa.
(FENA)
Referendumsko izjašnjavanje o ovom pitanju ne bi riješilo dilemu i samo bi potvrdilo podjele koje postoje o ovom i drugim pitanjima u BiH, navedeno je u saopćenju koje je potpisao predsjednik Centra za humanu politiku Momir Dejanović.
Smatra da treba razdvojiti pitanje članstva BiH u Evropskoj uniji od članstva u NATO-u, reafirmirati globalnu političku i sigurnosnu ulogu Ujedinjenih nacija, osuditi agresivnu politiku i ratove u kojima učestvuje NATO i usvojiti ustavnu odredbu o zabrani učešća građana BiH u ratovima i drugim agresivnim operacijama na teritoriji drugih zemalja.
Nesvrstanost, neutralnost i demilitarizacija bolje su rješenje za BiH od članstva u NATO-u, naglašeno je u saopćenju.
(FENA)
U odluci o pomilovanju predsjednik Haaškog suda Patrick Lipton Robinson navodi da će Plavšić po švedskim zakonima 24. listopada ove godine odslužiti dvije trećine kazne te da tri dana kasnije 27. listopada stječe pravo puštanja na prijevremenu slobodu, prenosi u utorak Hina.
- Uvjeren sam da se gospođi Plavšić treba odobriti prijevremeno puštanje u skladu s njezinim pravom koje proizlazi iz švedskih zakona, piše predsjednik Haaškog suda u odluci donesenoj 14. rujna ove godine.
Plavšić (79) je 2003. godine nakon priznanja krivnje osuđena na 11 godina zatvora i kaznu je služila u Švedskoj.
U okviru dogovora s tadašnjom glavnom haaškom tužiteljicom Carlom del Ponte, Plavšić je priznala krivnju za zločine protiv čovječnosti u BiH, odnosno progon nesrpskog stanovništva u BiH, a tužitelji su zauzvrat odustali od sedam ostalih točaka optužbe koji su je teretili za genocid i ratne zločine.
Predsjednik Haaškog suda u prilog svojoj odluci o pomilovanju navodi da je u ranoj fazi sudskog postupka prihvatila svoju odgovornost za zločine i priznala krivnju te da se u zatvoru ponašala dobro, a svjedočila je i u predmetu Krajišnik.
Plavšić je bila predsjednica Republike Srpske od 1996. do 1998. godine i dobrovoljno se predala Haaškom sudu 10. siječnja 2001, podsjeća Hina.
(FENA)
