Međudjelovanje fikcije i historijskih činjenica od pamtivijeka je nepresušno vrelo kako književnih remek-djela tako i nacionalnih mitova, ali način na koji ih Abdolah kombinuje u najmanju ruku otežava jasnu distinkciju

Kad usnim, pojavi se meni Đoko i kaže: „Ja sam živ.“ Mi se ispričamo. Pa mi dođe na san s torbom, kao da je radio na terenu, i ja njemu kažem kako pričaju da je stradao, a on opet kaže: „Ja sam živ, ne znaju oni“, i tako da sam ja vesela, drago mi

Naseliće se negdje u Krajini ili na Pešteru neki avganistanski dječak, naučit će ovaj jezik brilijantno kao što je Nabokov naučio engleski, napisaće za dvadeset godina roman bolji nego što je Srce tame, i koliko će se on osjećati bošnjački, srpski ili hrvatski, koliko bosanskohercegovački, gdje da ga naši teoretičari dovraga svrstaju? Hoće li čekati da se izjasni Bošnjakom, Srbinom ili Hrvatom?

U Parergonu, kao da je došlo vrijeme da se preispita uloga muslimanskog establišmenta, svih tih prvaka Islamske zajednice, Jugoslovenske muslimanske organizacije, vodećih intelektualaca i veleposjednika, u kolaboraciji sa nacističkim režimima Nezavisne države Hrvatske ili Trećim rajhom

Poromljavanje uvijek kreće s uništavanjem mjesta na kojem je sreća bila moguća

„Treba ti neko zaklat ženu četnikušu i kčer kurvu buduču. Kera ti treba na kolac nabit“ – stigla mi je prijetnja u inbox. Nije to bila jedina, ali ova me iznervirala

Objavljujemo odlomak iz knjige "Nejednaki" Ivane Dragičević: Otvaram oči. Ispred mene stoji čovjek s maskom Guya Fawkesa. Gol do struka. U rukama visoko podignutima u zrak drži dvije goruće baklje. Svijet je otišao k vragu

Objavljujemo odlomak iz zbirke priča Predraga Ličine "Bljuzga u praskozorje". Urnebesno. I potresno.

I znao sam, prostodušje je to što me potreslo i u Švajcarskom vozu i u bosanskom autobusu. Neiskvarenost koju patnja unizi taman onoliko koliko ona patnju uljepša.

Povodom stotog rođendana pjesnika Lawrencea Ferlinghettia objavljujemo intervju koji je s njim uradio Vojo Šindolić, kao i Šindolićev esej o velikom beat umjetniku

Uzimajući za polazište domove kulture i objekte kulturne namjene koji su tokom ratova devedesetih pretvoreni u logore i mučilišta, foto-monografija sinergijom snažnih kreativnih izraza, te faktografskom komponentom, poziva na promišljanje o odnosu konstrukta nacionalne kulture i nacionalno motivisanog ratnog nasilja

Osjećala je da naš, stvarni svijet, po mjeri odraslih, nije baš najljepše mjesto za život

Objavljujemo uvodni tekst iz knjige "Bosanski muslimani u Dugom svjetskom ratu" istoričara Marca Attile Hoarea koju će uskoro objaviti Izdavačka kuća Vrijeme iz Zenice

Fašista je ekstremni malograđanin, potiskuje mržnju iza maske ljubavi, izgovara velike, prazne reči, bori se za epohalne ideje, predstavlja se kao žrtva, a u stvari seje smrt na svim planovima, do uništenja sebe

Ako ih ikad napišem, a ostanu nepročitane, svaki dokoni čitalac moje biografije kroz taj naslov upisivat će svoj sadržaj učitavanjem. Knjige se tako najbolje množe

Važna osobina humora je da je on i slika istine, on nema milosti ni za kakva prenemaganja i lažne vrednosti. Humor razobličava korupciju u društvu i univerzalno, u ljudskoj prirodi, i nemoguće mu je odoleti jer nema ozbiljnog tona, nema imperativa. Zato ga proganjaju sve autoritarne vlasti

Odrasli, ma koliko da su bili iskvareni, željeli su da im djeca ne budu kao oni. Ako bi samo primijetili naznake sličnosti u ponašanju, tukli bi ih nadajući se da će tako ubiti sebe u njima.

Soneti će se svakom sami kazati, a poeme su prepuštene na kazivanje nacionalistima, njih treba spašavati

Vidio sam kako promjena političkog konteksta utiče na promjenu doživljaja pjesnika i pjesme. I, što je najvažnije, povjerovao sam da poezija može poslužiti razbijanju predrasuda