Objavljujemo uvodni tekst iz knjige "Bosanski muslimani u Dugom svjetskom ratu" istoričara Marca Attile Hoarea koju će uskoro objaviti Izdavačka kuća Vrijeme iz Zenice

U tom trenutku, dok tananim glasom pokušava otpjevati „the words of the prophets are written on the subway walls“, osjetiš kako te preplavljuje spokoj. Misliš: na svijetu, uprkos svemu, postoji i ljepota. Koja upravo sada pjeva samo za tebe

Fašista je ekstremni malograđanin, potiskuje mržnju iza maske ljubavi, izgovara velike, prazne reči, bori se za epohalne ideje, predstavlja se kao žrtva, a u stvari seje smrt na svim planovima, do uništenja sebe

Vojo Šindolić razgovarao je sa Ginsbergom 1986. godine u Beogradu. Uz dozvolu uredništva objavljujemo i prijevod pjesme "Mir u Bosni i Hercegovini"

Opljačkali su sve što nije bilo vezano za nebo, no to nije bio razlog da se stanovništvo samoorganizuje i zaštiti svoju imovinu. Jedan ukradeni novčanik i jedan bicikl to jesu. Dok stanovništvo bude jurilo za migrantima, ruka vlasti istrešće iz džepova svojih stanovnika i posljednje mrvice.

Ako ih ikad napišem, a ostanu nepročitane, svaki dokoni čitalac moje biografije kroz taj naslov upisivat će svoj sadržaj učitavanjem. Knjige se tako najbolje množe

Umjesto da sprovode agendu održivog lopovluka, naše elite, koje se predstavljaju kao “državotvorne” i zaštitnice nacije i države, ponašaju se kao horda koja je okupirala neku teritoriju pa u najvećoj žurbi pljačka sve na što naiđu, prije nego ih neko ne objesi ili ne otjera iz zemlje

Propustili smo šanse da slušamo one koji su nam govorili staloženo i razložno, jer smo u svojoj gluposti naučili slušati jedino buku i naređenja nasilnika pa zato danas i živimo u društvu koje nad nama svakodnevno izvršava nasilje

Važna osobina humora je da je on i slika istine, on nema milosti ni za kakva prenemaganja i lažne vrednosti. Humor razobličava korupciju u društvu i univerzalno, u ljudskoj prirodi, i nemoguće mu je odoleti jer nema ozbiljnog tona, nema imperativa. Zato ga proganjaju sve autoritarne vlasti

Odrasli, ma koliko da su bili iskvareni, željeli su da im djeca ne budu kao oni. Ako bi samo primijetili naznake sličnosti u ponašanju, tukli bi ih nadajući se da će tako ubiti sebe u njima.

Soneti će se svakom sami kazati, a poeme su prepuštene na kazivanje nacionalistima, njih treba spašavati

Škole i fabrike smo izgubili i sve oko nas se pretvara u reklamne prostore onih koji su nam oteli živote. Pretvorili smo se u savršene konzumente njihovih planova za uništenje

Hajde da zaista promijenimo kalendar, okrenemo novi list, zakoračimo tamo gdje je vrijeme mjerljivo i prostor nije natopljen krvlju. Ne tražim puno, samo nemoguće

Tradicionalnu Žurnalovu novogodišnju bajku ove godine napisao je Andrej Nikolaidis

Za naš trud nagrađeni smo kućerinama na Poljinama, vilama na Dedinju, hacijendama kod Mostara i iznad Visokog, jahtama, kompleksima apartmana na Bjelašnici i crnogorskom primorju... Otkupili smo fabrike, odmarališta, hotele, porodično upravljamo energetskim sektorom, telekomunikacijama, zdravstvenim sistemom

Ana Avramov me je uhvatila nespremnog. Nisam očekivao naježenu kožu i glas koji će preuzeti svaku moju misao. Ostavljen sam daljinama njenih pjesama i energiji njenog odsutnog benda

Srbiji želim samo dobro. Želim joj, zapravo, isto što i Bosni i Hercegovini, u kojoj sam rođen, i Crnoj Gori, u kojoj živim. Želim joj, dakle, isto što i sebi: da uđe u NATO, Evropsku uniju i čim prije postane dosadna, cinična, trula demokratija. Posve je druga stvar što većinska Srbija pobrojano doživljava kao najgoru kletvu

Vidio sam kako promjena političkog konteksta utiče na promjenu doživljaja pjesnika i pjesme. I, što je najvažnije, povjerovao sam da poezija može poslužiti razbijanju predrasuda

Amfilohije mrzi Tita zato što je Titova politika bila odveć slična onome što piše u Novom zavjetu. Tito je Hristov nauk iz “metaistorije”, “čežnje” i “istorijske potrebe” preselio ravno u živu istoriju. To je ono što mu Amfilohije ne može oprostiti