Pročitajte posljednji nastavak putopisa iz Švicarske, vrijednog kustosa i još boljeg ribolovca Enesa Škrge

Kad je domovina počela da nestaje, sjurila si niz strmu ulicu posljednji put, zajedno s komunizmom, odvodeći djedove i roditelje, i njihove djedove i roditelje, što dalje od plamena koji je, napokon, zacvrčao i ispekao meso italijanske lutke

Pročitajte drugi nastavak putopisa iz Švicarske, vrijednog kustosa i još boljeg ribolovca Enesa Škrge

Kad govori o patriotizmu, domoljub ne misli na prirodu i živa bića, srce mu ponosno bije samo pri pomisli na državni aparat. Oduševljava ga činjenica da je taj aparat, kao što dobro znamo, najobičnija zajebancija, šklopocija koja škripi na sve strane

U tri nastavka objavljujemo putopis iz Švicarske, vrijednog kustosa i još boljeg ribolovca Enesa Škrge

Mehmed Begić piše o zbirci Neće biti djece za rat pjesnikinje Dijale Hasanbegović

Sad već znam da ne mogu pripadati nijednom poretku. Nikada to neću moći. Ni totalitarizmu, niti demokratiji, niti ću ikada pristati na cenzuru. Nijedno društvo neće dobiti moju podršku. Ali se lako prepuštam rijekama

U situaciji u kojoj je Crna Gora, što bismo u Bosni rekli, na guzove ušla u NATO, Rusi joj uvode sankcije, Putinovi saradnici okupljaju opoziciju i izdaju joj javne instrukcije, posljednje što bi njen premijer trebao učiniti je da se zakači sa gazdom Bijele Kuće

Veliki i moćni vole reći kako je prirodno da jači vladaju. Zaboravljaju, međutim, pomenuti tek jednu sitnicu: da, kao što je vladavina dinosaurusa bila prirodna, tako je prirodno bilo i da na Zemlju padne meteor koji je dinosauruse sa nje zbrisao

Kulturni identiteti naroda i etnija koji ovdje vjekovima žive – Srba, Bošnjaka, Hrvata, Jevreja i svih ostalih – razumijevaju se pojedinačno, bez njihovog uzajamnog djelovanja i povijesne prožetosti. Pripadnost drugom i drugačijem ovdje se danas ne prašta nikome, pa ni Aleksi Šantiću

Zbirke „Neće biti djece za rat“, „Ježene kožice“ i „Gutač nula“ su punokrvna savremena poezija Napisali su ih iskreni i autentični autori, ljudi koji svojim stihovima pred vas staju ne razmećući se vrlinama i ne stideći se svojih ljudskih mana

Fašisti, u svom odbijanju svega što dolazi s ljevice, nehotice uspijevaju isključiti, zabraniti, internirati, prognati, konačno se riješiti - lijeve strane mozga. One koja je zadužena za govor i logičko promišljanje. One koja povlači podatke iz memorije onda kada se nečega sjećate

Progutat će nas saksofoni i njihovi tenori. Prevaranti će ispremještati tipke klavira da im više nikada ne vratimo smisao. Ti i ja nećemo doživjeti hod po ruševinama. Na hipnotiziranima svijet ostaje, budućnost pripada njima

Dobro, a šta ćemo od sada? Intelektualci će se, naravno, i dalje zalagati za slobodu i pravdu. Radnici će i dalje tražiti svoja prava. Novi vlasnici će i dalje slobodnom pogodbom kupovati fabrike

U Čitaonici Žurnal pročitajte tri majstorske kratke priče Andreja Nikolaidisa

Ako ljevica ne uspije stvoriti novi, nadnacionalni i nadvjerski identitet, klasni ili bilo koji drugi, ona nema šansu. Može doći na vlast onda kada se nacionalisti ljudima popnu na glavu, ali će, opet, već sljedeće izbore sigurno izgubiti

Na šta se onda treba usmjeriti ljevica i na šta se usmjerava Jedan grad, jedna borba? Na borbu za ljude kao nosioce društvenih promjena. U toj borbi moraju se voditi bitke koje su bitne za našu svakodnevicu danas – dakle, ne samo one koje se smatraju tradicionalno ljevičarskim, npr. oko radničkih prava. Ljevica ide tamo gdje se bori protiv dominacije, ekspolatacije, nejednakosti, neslobode, isključenja, u kojem god obliku

Makedonija, opjevana, u našem kolektivnom sjećanju upamćena kao zemlja dobrih, srdačnih i raspjevanih ljudi, pluta sama u prilično neprijateljskom okruženju i u cijeloj toj situaciji jasno je, kao i svugdje drugo, najviše pate oni najbolji

Gary Snyder je jedan od najvećih živih američkih pjesnika. Hrvatsko društvo pisaca nedavno je objavilo njegove izabrane pjesme "Prašina u vjetru". Objavljujemo predgovor prevodioca Voje Šindolića i nekoliko Snyderovih pjesma.