Od laži se gradi poredak u svijetu, veli Kafka. Tako je, učitelju, tako i nikako drugačije, a tome još dodajmo: belaj je ime poretku u svijetu. Vladati svijetom znači kontrolisati belaj

Gledam kako od najmanjeg svraba po džepu prave nacionalnu tragediju. Zovu ih najvećim živućima… Istinski najveća u isto vrijeme obija bolničke pragove i teško dolazi do prilike da objavi i to što piše o vlastitom iskustvu, a kamo li mišljenje o političkoj situaciji u zemlji i svijetu ili da važno palamudi pred TV kamerama o stanju nacije

Istina je, plaćen sam da pod krinkom tugaljive, petparačke poezije širim jad i beznađe po regiji. Naime, ostatku svijeta je postalo toliko nepodnošljivo gledati sreću i prosperitet na ovim prostorima da su spremni angažirati čak i i pjesničiće poput mene kako bi uništili ovdašnji nesalomivi duh

Autobusne bilješke o kiši, izbjeglicama, turistima, mraku, brodovima i lijepim ženama

Neprijatelj je pronađen u izbjeglicama, migrantima, islamu i internacionalnom kapitalu (istom onom koji finansira Bannona i evropsku desnicu), a kao neprijateljev posterboy izabran je George Soros, koji je em bogat, em Jevrej

U Bosni i Hercegovini se u proteklih dvadesetak i kusur godina razvio mentalitet logoraša. S ozbiljno nabujalim užasom sam zaključio da je tomu vjerojatno tako jer je naša zemlja ni kriva ni dužna postala neka vrst države – logora

Uvijek iste bolesne ambicije, ista žudnja za moći, iste prijetnje, iste laži, sve je isto i sve ostane isto, ostanemo na vrhu istog starog vašarskog točka, ni tamo ni ovamo, ni gore ni dole, sve oko nas škripi i sve se raspada, muka nam je i bojimo se

Čitajte drugi dio putopisa kroz Hrvatsku, Sloveniju i Austriju u kojem Konzulovica i njen tumač idu u lov, posjećuju partizanski muzej, pomažu u štali i krišom ostavljaju poklone

Alkoholičare obično optužuju da su loši za familiju, da misle samo na sebe. Ovakav vid alkoholizma bio bi društveno prihvatljiv, čak uzorit, čak martirski. Umjesto da piješ i sve raskućiš, ovako bi pio a sticao

Kad se god osjetim iskorijenjenim, zatvorim oči, u sebi kažem: Dubi, dubi, dub zeleni, a on se razlista, svaki list jedna slika, i ja postojim

Čitajte prvi dio putopisa kroz Hrvatsku, Sloveniju i Austriju u kojem Konzulovica i njen tumač posjećuju Sajam knjige, traže partizanski spomenik, slušaju klape, piju Plečnikov čaj i jedu gorštačku večeru

Treba u par mjeseci namiriti cijelu godinu pa ljudima sjaje oči i usta se pjene. To me čini dodatno potištenim. Ljudi se prepušteni sami sebi pa iz njih izbija neka divlja pohlepa

Kao danas kroz video, u ratu je svak imao potrebu da se kroz pjesmu izrazi. I bili su korišteni kao politički propagandisti. Zlo nikad u tim pjesmama nije moglo biti “naše”, već samo “njihovo”

Kada sam ga prvi put vidio bio je početak marta, kupovao je cvijeće. Lijep, kao i uvijek. Hladan vjetar širio mu je mantil, tanak kao košulja. Skupljao ga je oko tijela. Dok sam prešao ulicu on je već nestao

Oliver Dragojević nam je naše fantažije, naše umišljaje i petparačke sudbine činio ljepšima

Vrijeme Morfina je izbor pjesama Mehmeda Begića. Žurnal objavljuje sedam pjesama iz ove zbirke i tekst Predraga Lucića o Begićevoj poeziji

I Šalamun i Kamov danas su nečitaniji nego ikad. Da ih lektira ne prepoznaje, razumije se. Reizdanja su rijetkost i nepopularna. Internet ih više guši nego što ih otvara i kad se na njemu nađu. Ne znam koliko ih neko preporučuje mladima i gdje, a ja to ne činim.

Ako je Andrić o ljudima iz prošlosti Bosne pričao kao da im viri kroz prozor sobe, a Selimović kao da sedi sa njima za stolom, onda Mak o Istanbulu piše kao da ga posmatra dvogledom iz nekog dosta čistog i lepo uređenog Airbnb stana na evropskoj strani Grada

To što je Tito učinio nezamislivo je za današnje lidere postjugoslovenskih država. Prvo, najviše što oni mogu dobaciti u vašingtonskoj hijerarhiji je susret sa državnim sekretarom i, iznimno, potpredsjednikom. Nikoga od njih, pa da vladaju još 100 godina, neće sa najvišim državnim počastima primiti američki predsjednik