U knjizi Nasilje kao generativna sila Max Bergholz kazuje nam priču o naprasnom i zbunjujućem potonuću nekoć mirne multietničke zajednice u ekstremno nasilje. Ova dubinski istražena mikrohistorija pruža nam provokativne uvide u pitanja od globalnog značaja: Šta izaziva nasilje među zajednicama? Kako takvo nasilje među komšijama utječe na njihove identitete i odnose?

Tako je u svim konzervativnim porodicama gdje je otac baraba i pijanica. Kad on potroši platu na rakiju i muzikaše, sve marifetluke obavezno plate žene i djeca. U našem slučaju – manjine

Ispad profesora Durakovića pokazao nam je još jednom kako nema suštinske razlike između tri nacionalistička tabora u Bosni i Hercegovini. Notorna je činjenica, dokazana nebrojeno puta, da u BiH političke jednakosti nema ali zato itekako ima političke istosti

Naše riječi nikad nisu bile dovoljno jake da pokrenu revolucije. Revolucije koje su se desile nisu pokretale naše riječi. Velike Stvari koje su nas prekrile desile su se zbog zastava. On i ja smo mrzili zastave. Ona im se smijala. U našim očima buktinje su gutale zastave

Dok ste vi možda bili zabavljeni dosadnim političkim sporazumima u kojima odustajemo od NATO integracija i građanske države, neko je za sve nas stražario na moralnim kapijama društva. Dok ste vi dokoličarili prateći kakav će nesoj sjesti u Vijeće ministara, neko je pronašao novi prilog “bujajućoj islamofobiji”

Pokušaji i porazi, apsurdna svakodnevnica, traženje uporišta u životu, kompleksi inferiornosti, malograđanština, ljubomora, okosnice su ovih priča

Ako ste se školovali u Titovoj Jugoslaviji, vrlo je vjerovatno da ste imali priliku da pred razredom recitujete Ćopićevu pjesmicu „Čuvar tvog djetinjstva“. Neznatno izmijenjeni, njeni stihovi opisuju i čine nam razumljivom, ako ne i opravdanom, brigu hrvatske predsjednice za bezbjednost državne granice

Međudjelovanje fikcije i historijskih činjenica od pamtivijeka je nepresušno vrelo kako književnih remek-djela tako i nacionalnih mitova, ali način na koji ih Abdolah kombinuje u najmanju ruku otežava jasnu distinkciju

Ko je, naime, pokupovao naše firme? Negdašnji automehaničari, šoferi, bageristi i piljari, ljudi kojima ulaznica u svijet krupnog kapitala nije bio ni novac, ni znanje, još manje poduzetnički duh, nego poznanstvo – ne, doduše, sa Trampom i Putinom, nego sa ovdašnjim političarima, i samim mahom regrutovanim iz reda bivših robijaša i onih koji na robiji nisu bili samo zato što je u njihovom slučaju zatajio sistem

Kad usnim, pojavi se meni Đoko i kaže: „Ja sam živ.“ Mi se ispričamo. Pa mi dođe na san s torbom, kao da je radio na terenu, i ja njemu kažem kako pričaju da je stradao, a on opet kaže: „Ja sam živ, ne znaju oni“, i tako da sam ja vesela, drago mi

Naseliće se negdje u Krajini ili na Pešteru neki avganistanski dječak, naučit će ovaj jezik brilijantno kao što je Nabokov naučio engleski, napisaće za dvadeset godina roman bolji nego što je Srce tame, i koliko će se on osjećati bošnjački, srpski ili hrvatski, koliko bosanskohercegovački, gdje da ga naši teoretičari dovraga svrstaju? Hoće li čekati da se izjasni Bošnjakom, Srbinom ili Hrvatom?

Pitanje otkuda Piralen je ovdje suvišno. Nije se rat vodio da se završi tek tako, pukim prestankom pucanja jednih na druge. Neće, čini se, završiti dok svi ne popucamo po šavovima

Dok žvaću kifle oni smišljaju kako će nam uzeti sve što nemamo, poslove koje nemamo, socijalnu pomoć koju ne dobijamo, zdravstveno osiguranje koje ne vrijedi i penzije od kojih se ne može živjeti

Kada je lopovluk temelj i razlog postojanja države, ono što čini Žurnal, dakle borba protiv lopovluka, zaista jeste antidržavno djelovanje.

Roky je živio u jako mnogo svjetova, niste ga mogli slijediti. Živio je intenzivno i ne uvijek na ovoj planeti

Želi savršeni snimak dolaska smrti, želi zabilježiti prelazak, isticanje života, strašnu misteriju. U memoriju telefona, tamo gdje su viber, emotikoni, instagram, želi zarobiti veliku Zvijer. Biće to senzacija, update života

Jedini put kad je ova država zaista bila socijaldemokratska, jedini put kad je nešto valjala, nju je vodio bravar. I danas bi, hoću vam reći, u predsjedništvu svake socijaldemokratske partije morao biti neko ko zna promijeniti česmu. Inače, neće ići. Ni promjena česme, ni promjena društva

Ima li išta dostojanstvenije nego biti kreten u društvu u kojem je Milorad Dodik Predsjedavajući Predsjedništva? Kada Dodik za nekoga kaže da je kreten to je siguran znak da se radi o visokomoralnoj osobi

Objavljujemo odlomak iz knjige "Miris filmske trake - Prilog historiji snimatelja BiH" velikog sarajevskog snimatelja Mustafe Mustafića