Srbiji želim samo dobro. Želim joj, zapravo, isto što i Bosni i Hercegovini, u kojoj sam rođen, i Crnoj Gori, u kojoj živim. Želim joj, dakle, isto što i sebi: da uđe u NATO, Evropsku uniju i čim prije postane dosadna, cinična, trula demokratija. Posve je druga stvar što većinska Srbija pobrojano doživljava kao najgoru kletvu

Vidio sam kako promjena političkog konteksta utiče na promjenu doživljaja pjesnika i pjesme. I, što je najvažnije, povjerovao sam da poezija može poslužiti razbijanju predrasuda

Amfilohije mrzi Tita zato što je Titova politika bila odveć slična onome što piše u Novom zavjetu. Tito je Hristov nauk iz “metaistorije”, “čežnje” i “istorijske potrebe” preselio ravno u živu istoriju. To je ono što mu Amfilohije ne može oprostiti

Književnost o minulom svjedoči pouzdanije od zvanične istorije, jer književnost je (pri)povijest nemoći i poraženih, dok je istorija bajka o povijesti koju su nametnuli moć i pobjednici

Domovina je snažna majka, lijepa djevojka, nedužna djevica, mudra starica, ona je prkosna, slobodna i ponosna, ona je ljubav s kosom zlatnoga žita i maše mašinovođi a lokomotiva vrisne. Patriote se obavezno raznježe na ova poređenja, stave ruku na srce i čeznutljivo gledaju u daljinu

Od laži se gradi poredak u svijetu, veli Kafka. Tako je, učitelju, tako i nikako drugačije, a tome još dodajmo: belaj je ime poretku u svijetu. Vladati svijetom znači kontrolisati belaj

Gledam kako od najmanjeg svraba po džepu prave nacionalnu tragediju. Zovu ih najvećim živućima… Istinski najveća u isto vrijeme obija bolničke pragove i teško dolazi do prilike da objavi i to što piše o vlastitom iskustvu, a kamo li mišljenje o političkoj situaciji u zemlji i svijetu ili da važno palamudi pred TV kamerama o stanju nacije

Istina je, plaćen sam da pod krinkom tugaljive, petparačke poezije širim jad i beznađe po regiji. Naime, ostatku svijeta je postalo toliko nepodnošljivo gledati sreću i prosperitet na ovim prostorima da su spremni angažirati čak i i pjesničiće poput mene kako bi uništili ovdašnji nesalomivi duh

Autobusne bilješke o kiši, izbjeglicama, turistima, mraku, brodovima i lijepim ženama

Neprijatelj je pronađen u izbjeglicama, migrantima, islamu i internacionalnom kapitalu (istom onom koji finansira Bannona i evropsku desnicu), a kao neprijateljev posterboy izabran je George Soros, koji je em bogat, em Jevrej

U Bosni i Hercegovini se u proteklih dvadesetak i kusur godina razvio mentalitet logoraša. S ozbiljno nabujalim užasom sam zaključio da je tomu vjerojatno tako jer je naša zemlja ni kriva ni dužna postala neka vrst države – logora

Uvijek iste bolesne ambicije, ista žudnja za moći, iste prijetnje, iste laži, sve je isto i sve ostane isto, ostanemo na vrhu istog starog vašarskog točka, ni tamo ni ovamo, ni gore ni dole, sve oko nas škripi i sve se raspada, muka nam je i bojimo se

Čitajte drugi dio putopisa kroz Hrvatsku, Sloveniju i Austriju u kojem Konzulovica i njen tumač idu u lov, posjećuju partizanski muzej, pomažu u štali i krišom ostavljaju poklone

Alkoholičare obično optužuju da su loši za familiju, da misle samo na sebe. Ovakav vid alkoholizma bio bi društveno prihvatljiv, čak uzorit, čak martirski. Umjesto da piješ i sve raskućiš, ovako bi pio a sticao

Kad se god osjetim iskorijenjenim, zatvorim oči, u sebi kažem: Dubi, dubi, dub zeleni, a on se razlista, svaki list jedna slika, i ja postojim

Čitajte prvi dio putopisa kroz Hrvatsku, Sloveniju i Austriju u kojem Konzulovica i njen tumač posjećuju Sajam knjige, traže partizanski spomenik, slušaju klape, piju Plečnikov čaj i jedu gorštačku večeru

Treba u par mjeseci namiriti cijelu godinu pa ljudima sjaje oči i usta se pjene. To me čini dodatno potištenim. Ljudi se prepušteni sami sebi pa iz njih izbija neka divlja pohlepa

Kao danas kroz video, u ratu je svak imao potrebu da se kroz pjesmu izrazi. I bili su korišteni kao politički propagandisti. Zlo nikad u tim pjesmama nije moglo biti “naše”, već samo “njihovo”

Kada sam ga prvi put vidio bio je početak marta, kupovao je cvijeće. Lijep, kao i uvijek. Hladan vjetar širio mu je mantil, tanak kao košulja. Skupljao ga je oko tijela. Dok sam prešao ulicu on je već nestao