Mehmed Begić ima novu zbirku pjesama "Divlja tama". Marko Tomaš piše: Vrijeme je da se zaljubite u Mešine stihove. Bestidno pozovite još nekoga. Ovo je takva igra. Nema kompromisa. Divlja je i tamna. Zove se ljubav.

Bilo bi dobro da Bajević odradi Ligu nacija do kraja jer očito je čovjek s dovoljno hrabrosti da igra odlučujuće utakmice i radi smjenu generacija. A nakon toga valjda će nekad starost smekšati i Vahida Halilhodžića

Već sama činjenica da u Mostaru nije bilo lokalnih izbora cijelih 12 godina bila bi dovoljna da do sada vladajuće partije u Mostaru budu izbrisane barem s lokalne političke scene. Ono što će nam i ovi izbori pokazati jeste to da je svaka čestita, dobronamjerna i sposobna osoba u ovoj zemlji apsolutno nezainteresirana za politiku

Slika koju smo vidjeli nije problematična sama po sebi, problem je njezina metaforičnost. Prizor je to koji kao da nas upozorava da u ovim okolnostima ništa nije sigurno pa ni svetost Neretve.

Logičan je Bajevićev rizik u utakmici s Poljskom. Oni su bolji od nas ali su najlošiji od tri suparnika u skupini. Domaća utakmica s njima jeste bila naša najveća šansa da izborimo pobjedu u ovakvoj skupini

Sigurno je da nećemo gledati spektakularne predstave naše momčadi ali konačno možemo biti mirni sa saznanjem da se nećemo niti sramotiti protiv koje god momčadi budemo igrali. A Bajević s Musom i Čustovićem, kojima je prepustio veliki dio posla, možda već protiv Poljske upišu prvu pobjedu

Sve što je Bayernu bilo potrebno za pobjedu jesu dovoljno koncentrirani Coman, raspoloženi Alcantara i Neuer iz najboljih dana.

PSG je do finala ovosezonske Lige prvaka došao madridskim receptom. Točnije, receptom Zinedinea Zidanea. Tuchel je uvidio da je sve što on tu može napraviti jeste da pokuša stvoriti momčadski duh a da će tada kvaliteta njegovih igrača postati presudan faktor

Svijet, a s njim i nogomet, došao je u situaciju u kojoj je svima jasno da se novcem ne može riješiti svaki ljudski problem

Nesposoban je vesićoid shvatiti da malo tko u Hrvatskoj mari za to kako se zove koja beogradska ulica. Prosječnom Hrvatu do Zagrebačke ulice u Beogradu stalo je taman toliko koliko im je, na žalost, stalo do Konstantina Koče Popovića.

Već dugo govorim da smo odavno postali likovi kakvima smo se u drugoj polovici osamdesetih, nesvjesni nadolazećeg zla, smijali. I dok se u BiH odvija najdulja nesnimljena epizoda Nadrealista, srpska stvarnost izlazi iz glave pomahnitalog Ilije Čvorovića.

Naravno da godina u kojoj Liverpool konačno ponovno postaje prvakom Engleske nije mogla biti normalna. Nekako vjerujem da bi, da nije bilo COVD – 19 virusa, meteor pogodio Anfield ili bi klaviri počeli padati s neba jer se svemir buni zbog nesnosne buke koju čovječanstvo stvara. Nešto bi se suludo dogodilo ali godina u kojoj su prezreni ustali nije mogla biti normalna

U trideset godina otkako je na vlasti koalicija HDZ i SDA, nisu napravili niti jedan jedini sadržaj od javnog značaja u Mostaru. Rasprodali su što su mogli, ono što nisu prodali dali su u koncesiju

Mostar važi za potencijalni ključ za bravu koja nas drži zatočenima u mračnim odajama Daytonskog sporazuma. Tako bi i održavanje lokalnih izbora u Mostaru moglo biti jedna od stvari koje su izuzetno važne za daljnji razvoj događaja u ovoj političkoj umobolnici

Teško mi je ovo završiti. Ali moram te pustiti. Već sam i previše bjesnio i urlao pred svima a nisam te uspio probuditi. Sviće kao da je cjelonoćna kiša oprala mrak s neba.

Kada zagovaraju antifašizam očekujem od ljudi da su principijelno protiv fašizma bez obzira tko ga, kada i na koji način promovira

Bolićeva i Medunjaninova ispovijed u najmanju je ruku licemjerna, a njihova šutnja u vrijeme kada su mogli učiniti nešto i podignuti glas značajnija je od naknadne pameti i taktiziranja nakon završenih bitaka. Izdali su svojom šutnjom ne samo navijače nego i kolege koji troše zglobove po oranicama bosanskohercegovačkih terena i kojima se uvjeti rada ne mijenjaju već godinama

Marko Tomaš je za Čitaonicu Žurnal izabrao svoje kratke priče. "Podigao sam je sa stola, stajala je pored pepeljare. Bila je sitna, mogla se izgubiti u mom dlanu. Prislonio sam je na uho i začuo predivan šum. Imala je more u sebi..."

Bilo bi zanimljivo zamoliti Hodžića da nas prosvijetli i jasno nam kaže što je to što novinari plaćenici žele uništiti, a što je započeto te proklete 1992. godine