Naredni put kad šaljete klince u rat ili na groblja, dobro razmislite... Možda će država za koju to činite završiti tek kao hotel s pogledom na Veliko ratno ostrvo. Imat će recepciju na kojoj radi neka djevojčica koja vam je mogla biti i majka i cura i sestra i najbolja prijateljica. Možda vaša država danas i nije drugo nego recepcija koju obezbjeđuje neki smoreni rmpalija s natpisom security na rukavu

Htjedoh samo reći kako nema ničega osim neba posutog lišćem i jedne klupe na koju ću sjesti i čekati vlastiti povratak

Ako si dopustimo da se do kraja naviknemo na bijedu teško da će naša skora budućnost biti svjetlija od turobne sadašnjosti u kojoj se lopta jedva kotrlja blatnjavim kaljužama naših stadiona

Zato ponedjeljak 09.12. u 9 minuta do 12 sati. Ispred vječne vatre. Šetnja za budućnost. Glas za pravdu. Demonstracija dostojanstva a ne sile.

Nema tako boljeg dokaza za nepokretnost i truljenje BiH od Partizanskog groblja, jer ovo što se tom spomeniku kontinuirano događa pokazatelj je da se u BiH ništa pod milim bogom ne mijenja. A upravo je to interes BH političkih elita. Mrzite se dok se lešina od grada i zemlje sama od sebe ne raspadne

Objavljujemo odlomak iz novog romana Marka Tomaša "Nemoj me buditi"

Sve je počelo izgledati kao termin sredovječnih bekrija nakon napornog vikenda. Tako su naši igrači djelovali u Grčkoj. Kao ekipa koja je bančila cijeli vikend i došla na termin kako bi iznojila otrove. Prosinečkog kao da je progutala tamna i pijana bosanskohercegovačka noć od koje se nikako nije uspio oporaviti

Čuda se u nogometu događaju. Ovaj poraz mogao bi ozbiljno uzdrmati Fince i tako nam otvoriti šanse za odlazak na Euro bez stresa baraža. Problem je taj što do sada nismo uspjeli igrati dobre utakmice u kontinuitetu. Jer džaba će nam bit kiksevi naših protivnika ako mi ne budemo pobjeđivali

Handke se nije snašao. Kao i mnogi intelektualci tog doba, pogotovu oni lijevo orijentirani, u đavolu je vidio simbol otpora globalnoj aždaji. Kada sam to saznao pomislio sam da to radi iz zajebancije, da samo želi kontrirati, ali ovdje se radilo o nama pa mi ta zajebancija nije baš bila po volji. Handke je od genija postao glupan. Kao Kusturica, recimo. Netko tko ne kuži

Nismo se bunili zbog načina poslovanja banaka i prehrambene i druge industrije. Nismo se bunili zbog zdravstva, školstva, željeznica. Sad se nemamo pravo buniti niti zbog nogometa

Crni je rujan iza nas, malo mračniji od ostalih mjeseci. Valjda neće cijela jesen proteći u istom ozračju iako nam evo već dugo životi prolaze u tmini. Nadati se tome možemo upravo zbog dvije žarulje koje su za sve nas upalili organizatori prvog BH Pridea i ljudi koji su u Brisel predali aplikacije za EPK

Navijači su zviždali vlastitom jadu i nemoći koje su odjednom ugledali u zrcalu travnjaka zeničkog stadiona. Igra naše momčadi je od utjehe postala jasan preslik života u Bosni i Hercegovini

Ispad profesora Durakovića pokazao nam je još jednom kako nema suštinske razlike između tri nacionalistička tabora u Bosni i Hercegovini. Notorna je činjenica, dokazana nebrojeno puta, da u BiH političke jednakosti nema ali zato itekako ima političke istosti

Teško da postoji ijedno zaneseno dijete na svijetu, dijete koje je guralo loptu po kvartu a da u trenucima igre nije zamišljalo kako, u trenucima kada ispaljuje loptu u vrata obližnje garaže, nosi dres omiljenog kluba

Ništa u slučaju Kristine Ljevak, SDA i njezinim medijskim batlerima nije bilo sporno izuzev njenog imena i mjesta u kojemu je išla u školu. I zato ovdje nije pitanje kakvu RTVSA žele SDA i njezini poltroni nego je pitanje kakvo to Sarajevo zamišljaju pomenuti banditski kolektivi

Pitanje otkuda Piralen je ovdje suvišno. Nije se rat vodio da se završi tek tako, pukim prestankom pucanja jednih na druge. Neće, čini se, završiti dok svi ne popucamo po šavovima

Osim možda onog puno manjeg, tamo na negdje na jugu Europe u paralelnoj stvarnosti, vremenskoprostornom diskontinuumu zvanom Bosna i Hercegovina. Bitno je imati crvene dresove. Bitno je igrati se. Ostati dijete koje se neobjašnjivo zanosi i zaljubljuje

Te su poruke sažete u onoj pjesmi zbog koje se naježite svaki put kada se razlegne Anfieldom, svetim travnjakom otpora nevjeri i nemogućnostima, otpora Tatcherici...

Ako u finalu Lige prvaka zaigraju Barcelona i Ajax, na nebeskoj tribini u osmijeh će se razvući lice jednog starog nogometnog gunđala