Probudio sam se jutros u gradu Mostaru, 1990. je godina, svi su glasali za Reformiste ali nekim čudom na izborima su pobijedile „nacionalne“ stranke. I tako već trideset novih 1990 - tih godina. Stalno je vrijeme za promjene koje se ne događaju niti se imaju šansu dogoditi u ovakvim okvirima

Ružno smo sanjali. Sad se idem probuditi, ali ako se ne javiš na telefon onda pročitaj ovu pjesmu.

Svakako, posljednje izmjene statuta su lijep medijski manevar. Opet smo jedni druge počeli gledati ispod oka a nitko se ne bavi činjenicom da će tamo neki Vico Zeljković zasjesti na mjesto glavnog čovjeka nogometnog saveza

Sava uvijek nađe način da ostane svoja čak i kada joj obilne padaline mijenjaju karakter. Čovjek je puno lomljiviji. Iz tračnica, recimo, iskoči zbog toga što izjutra ugleda snijeg i poželi se pridružiti toj svečanosti. Ali ne može. Traje mu već šesti dan izolacije

Nogomet se igra zbog ljudi na tribinama, vi imate privilegiju igrati za njih!

Ako mu mnogi odreknu vladavinu svijetom, barem je vladao našim srcima a, ako mene pitate, naš svijet stanuje baš tamo.

Uspjela je BH baruština baciti ljagu i na čovjeka besprijekorne karijere kakav je Duško Bajević. Miske bi trebao biti tu još dugi niz godina a već je do koljena u živom blatu. Nas bi trebalo zanimati sve ono što nije rekao u svom istupu. Tamo leži srž problema.

Bilo bi lijepo da u budućnost krenemo svjesni svojih nedostataka i da to bude početak bolje nogometne budućnosti za našu reprezentaciju. Dno koje smo dotaknuli ove jeseni uopće ne vidim kao lošu stvar.

Pročitajte esej iz svježe objavljene zbirke Marka Tomaša "Pisma s juga" (VBZ, Zagreb)

Po tko zna koji put na ovom istom mjestu moramo ustvrditi: ono što smo vidjeli na terenu savršen je preslik našeg društveno političkog konteksta. Letargija kao posljedica raspada i raspad kao posljedica letargije.

Tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Borussia Monchengladbach je bila jedan od najvećih klubova u Europi. I drago mi je što su se vratili jer upravo su oni klub koji je među prvima igrao nogomet kojeg danas smatramo uobičajenim. Koliko je veliki klub Gladbach bio, možda najbolje ilustrira jedna scena iz legendarnog engleskog sitcoma „Mućke“

Zašto gospoda inženjeri, koja predlažu kažnjavanje kućanstava koja se za grijanje koriste smećem i krutim gorivima, ne predlože, na primjer, i posebne ekološke takse za građevinske investitore? Nije valjda da oni mogu nekažnjeno zagađivati našu životnu sredinu?

Čini mi se da svjedočimo još jednom segmentu amerikanizacije jednog tradicionalnog europskog sporta. Klubovi će postati franšize, neće više biti vezani uz lokalnu zajednicu već će gledati isključivo financijski interes

U okolnostima kakve jesu, Bayern i ove sezone ostaje najveći favorit za osvajanje Lige prvaka. Oni funkcioniraju kao da je sve uobičajeno i tako će to i ostati. Pitanje je koliko brzo će se druge velike momčadi prilagoditi novonastalim uvjetima kako bi mogli parirati Bavarcima.

Sve je oko naše momčadi takvo da se čini da to ne mogu spasiti ni dva Bajevića uz pomoć Haliilhodžića i Osima.

Mehmed Begić ima novu zbirku pjesama "Divlja tama". Marko Tomaš piše: Vrijeme je da se zaljubite u Mešine stihove. Bestidno pozovite još nekoga. Ovo je takva igra. Nema kompromisa. Divlja je i tamna. Zove se ljubav.

Bilo bi dobro da Bajević odradi Ligu nacija do kraja jer očito je čovjek s dovoljno hrabrosti da igra odlučujuće utakmice i radi smjenu generacija. A nakon toga valjda će nekad starost smekšati i Vahida Halilhodžića

Već sama činjenica da u Mostaru nije bilo lokalnih izbora cijelih 12 godina bila bi dovoljna da do sada vladajuće partije u Mostaru budu izbrisane barem s lokalne političke scene. Ono što će nam i ovi izbori pokazati jeste to da je svaka čestita, dobronamjerna i sposobna osoba u ovoj zemlji apsolutno nezainteresirana za politiku

Slika koju smo vidjeli nije problematična sama po sebi, problem je njezina metaforičnost. Prizor je to koji kao da nas upozorava da u ovim okolnostima ništa nije sigurno pa ni svetost Neretve.